im. ž. 〈G znamènitosti, I znamènitošću/znamènitosti; mn. N znamènitosti, G znamènitostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je znamenit ili svojstvo onoga što je znamenito 2. 〈mn.〉 predmeti ili mjesta od posebne kulturne, povijesne, društvene ili prirodne važnosti [znamenitosti Hrvatskoga zagorja]

im. ž. 〈G znàmēnkē, DL znàmēnci; mn. N im. znàmēnke, G znàmenākā/znàmēnkā/znàmēnkī〉 1. mat. znak koji stoji na određenome mjestu u zapisu kojega broja [Znamenkama 5 i 0 označuje se broj pedeset.]; sin. brojka 2. razg. v. madež

zb. im. s. 〈G znàmēnja〉 ukupnost znamena

im. m. 〈G znánca, V znȃnče; mn. N znánci, G znȃnācā〉 osoba koju tko površno poznaje [stari ~]; sin. (poznanik)

prid. 〈G znánčeva; ž. znánčeva, s. znánčevo〉 koji pripada znancu; sin. (poznanikov);

im. ž. 〈G znànicē; mn. N znànice, G znȁnīcā〉 žena koju tko površno poznaje [stara ~]; sin. (poznanica)

prid. 〈G znàničina; ž. znàničina, s. znàničino〉 koji pripada znanici; sin. (poznaničin); ant. neznankin, strankinjin 

im. ž. 〈G znȁnosti, L znanòsti, I znȁnošću/znȁnosti; mn. N znȁnosti, G znanòstī, DLI znanòstima〉 znanja do kojih se došlo opažanjem, istraživanjem i prikupljanjem dokaza koji objašnjavaju činjenice i pojave u prirodi i društvu [društvene znanosti; prirodne znanosti]

prid. 〈G znànstvenōg(a); ž. znànstvenā, s. znànstvenō〉 koji se odnosi na znanost [~ rad; znanstveno istraživanje]

im. ž. 〈G znànstvenicē; mn. N znànstvenice, G znànstvenīcā〉 žena koja se bavi znanstvenim radom

prid. 〈G znànstveničina; ž. znànstveničina, s. znànstveničino〉 koji pripada znanstvenici

im. m. 〈G znànstvenīka, V znànstvenīče; mn. N znànstvenīci, G znànstvenīkā〉 osoba koja se bavi znanstvenim radom

prid. 〈G znanstvenofantàstičnōg(a); ž. znanstvenofantàstičnā, s. znanstvenofantàstičnō〉 koji se odnosi na znanstvenu fantastiku, vrstu književnih i filmskih djela koja se temelje na predviđanjima o budućemu razvoju života [~ filmovi]

prid. 〈G znanstvenoistražìvāčkōg(a); ž. znanstvenoistražìvāčkā, s. znanstvenoistražìvāčkō〉 koji se odnosi na znanstveno istraživanje [znanstvenoistraživačka djelatnost; znanstvenoistraživačko zvanje]

im. s. 〈G znánja; mn. N znánja, G znánjā〉 poznavanje čega ili spoznaja o čemu, razumijevanje stvari i pojava koje se postiglo učenjem ili iskustvom [~ engleskoga jezika; provjeriti ~ učenika]; ant. neznanje ♦ dati (staviti) na ~ (do znanja) komu što dati obavijest (informaciju) komu, obavijestiti (upozoriti) koga; primiti (uzeti) na ~ što primiti obavijest, upoznati se s čim

prid. 〈G znȁtna; odr. znȁtnī, G znȁtnōg(a); ž. znȁtna, s. znȁtno; komp. znàtnijī〉 1. koji nije zanemarive važnosti [znatne pogreške] 2. koji nije zanemarivo malen [~ iznos novca; znatna količina]; sin. (značajan); ant. neznatan

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. znȃm/znádem/znȁdnēm, 3. l. mn. znàjū/znàdū/znȁdnū, imp. znȃj/znȁdi/znȁdni, aor. znȁh/znȁdoh, imperf. znȃh/znàdijāh, prid. r. znȁo, prid. t. znȃn, pril. s. znȁjūći, pril. p. znȃvši〉 1. 〈prijel.〉 a. biti upućen u što [Znam hrvatski jezik.; Znam matematiku.] b. ne doživljavati koga kao stranca ili što kao strano [Znam ga još iz djetinjstva.]; sin. poznavati 2. 〈neprijel.〉 a. biti vješt u čemu [Znam se penjati na stablo.] b. imati urođenu sposobnost za što [~ slikati; ~ pjevati; ~ misliti] c. imati običaj, često raditi što [Poslije posla znam ići u šetnju.] d. imati plan, ideju o čemu [Znam kako ću uspjeti.] e. imati vijesti, obavijesti o kome ili čemu [~ što se zbiva u gradu] • znȁti se 〈povr.〉 poznavati jedan drugoga [Znamo se iz škole.]; sin. poznavati se v. pod poznavati ♦ ne zna se tko pije tko plaća potpuni je nered (zbrka, rasulo)

im. ž. 〈G znatìželjē〉 osobina onoga koji je znatiželjan; sin. radoznalost

prid. 〈G znatìžēljna; odr. znatìžēljnī, G znatìžēljnōg(a); ž. znatìžēljna, s. znatìžēljno; komp. znatižèljnijī〉 koji pokazuje veliku želju da što vidi, dozna, nauči ili istraži, kojega sve zanima [~ učenik; znatiželjna djeca; ~ pogled]; sin. radoznao

im. ž. 〈G znatìžēljnicē; mn. N znatìžēljnice, G znatìžēljnīcā〉 žena koja je znatiželjna, koja sve želi znati; sin. radoznalica

prid. 〈G znatìžēljničina; ž. znatìžēljničina, s. znatìžēljničino〉 koji pripada znatiželjnici; sin. radoznaličin

im. m. 〈G znatìžēljnīka, V znȁtižēljnīče; mn. N znatìželjnīci, G znatìžēljnīkā〉 osoba koja je znatiželjna, koja sve želi znati; sin. radoznalac

pril. 〈komp. znàtnijē〉 pojačava komparativno značenje [On je ~ bolji.]; sin. daleko razg., kudikamo, mnogo

im. m. 〈G znȍja, L znòju〉 anat. bezbojna tekućina koja se kroz kožne pore luči iz znojnih žlijezda ♦ kupati se u znoju jako se znojiti, biti sav oznojen; u znoju lica svoga uz velike napore (naprezanja), radeći naporno (do izcrpljenosti)

prid. 〈G znójna; odr. znȏjnī, G znȏjnōg(a); ž. znójna, s. znȏjno; odr. znòjnijī〉 koji je ovlažen od znoja

im. s. 〈G znòjēnja〉 med. lučenje tekućine iz žlijezda znojnica; sin. (transpiracija)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. znòjīm se, 3. l. mn. znòjē se, imp. znòji se, aor. znòjih se, imperf. znòjāh se, prid. r. znòjio se〉 lučiti tekućinu iz žlijezda znojnica

prid. 〈G znȏjnōg(a); ž. znȏjnā, s. znȏjnō〉 koji se odnosi na znoj [znojne žlijezde]

im. ž. 〈G znójnicē; mn. N znójnice, G znójnīcā〉 anat. žlijezda koja luči znoj

im. ž. 〈G zȍbi, L zòbi, I zȍblju/zȍbi〉 bot. 1. žitarica čije se zrnje upotrebljava kao ljudska i stočna hrana, osobito za konje 2. skupina sitnih zrnatih sjemenka istoimene žitarice

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȍbljēm, 3. l. mn. zȍbljū, imp. zòblji, aor. zòbah, imperf. zȍbāh, prid. r. zòbao, prid. t. zȍbān〉 1. kljunom uzimati hranu ili mrvice [Ptice zoblju žito.; Kokoši zoblju kukuruz.] 2. jesti bobice ili zrna [~ grožđe]

prid. 〈G zòbenōg(a); ž. zòbenā, s. zòbenō〉 1. koji se odnosi na zob [~ klas] 2. koji je od zobi [zobena kaša]

im. m. 〈G zobúna; mn. N zobúni, G zobúnā〉 hist. sukneni kaput bez rukava

im. m. 〈G zòdijāka〉 astr. područje neba sa zviježđima kroz koja prolazi ekliptika

im. ž. 〈G zónē; mn. N zóne, G zónā〉 ograničeni dio koje površine, prostora ili tijela [pješačka ~; tropska ~]

im. ž. 〈G zoogeogràfijē〉 zool. grana zoologije koja proučava zakonitosti u proširenosti životinjskih vrsta na kopnu, pod zemljom i u vodi

im. ž. 〈G zoològijē〉 biol. grana biologije koja proučava životinjski svijet

prid. 〈G zoòloškōg(a); ž. zoòloškā, s. zoòloškō〉 1. koji se odnosi na zoologiju [~ vrt] 2. koji se odnosi na životinje

im. ž. 〈G zòrē, D zȍri, A zȍru; mn. N zȍre, G zórā〉 1. doba dana kad se počinje daniti [ustati u zoru] 2. pren. prvi znak čega lijepoga i velikoga, početak, najava čega [zora života] ♦ od zore (jutra) do mraka, usp. jȕtro¹

prid. 〈G zórna; odr. zȏrnī, G zȏrnōg(a); ž. zórna, s. zȏrno; komp. zòrnijī〉 koji što pokazuje tako da se o tome može dobiti jasna predodžba

prid. 〈G zráčna; odr. zrȃčnī, G zrȃčnōg(a); ž. zráčna, s. zrȃčno〉 u kojemu ima zraka [zračna soba]

im. s. 〈G zráčēnja〉 1. ispuštanje ili širenje kakve energije 2. izlaganje čega svježemu zraku; sin. prozračivanje 3. pren. jasno pokazivanje kakva psihičkog stanja 4. fiz. prijenos energije isijavanjem elektromagnetskih valova ili čestica; sin. (radijacija) 5. izlaganje dijelova tijela djelovanju rendgenskih zraka radi liječenja

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zrȃčīm, 3. l. mn. zrȃčē, imp. zráči, aor. zráčih, imperf. zrȃčāh, prid. r. zráčio, prid. t. zrȃčen〉 1. 〈prijel.〉 a. ispuštati ili širiti što [~ elektromagnetske valove] b. zamjenjivati ustajali zrak svježim u zatvorenim prostorijama [~ sobu]; sin. prozračivati 2. 〈neprijel.〉 a. pren. jasno pokazivati kakvo psihičko stanje [~ napetošću; ~ pozitivnom energijom] b. izlagati dio tijela djelovanju rendgenskih zraka radi liječenja [~ oboljelo tkivo]

prid. 〈G zrȃčnōg(a); ž. zrȃčnā, s. zrȃčnō〉 koji se odnosi na zrak [~ jastuk]

im. m. 〈G zrȃka, L zráku〉 1. fiz., kem. smjesa plinova koji sačinjavaju Zemljin omotač [planinski ~; rijedak ~] 2. slobodan ili otvoren prostor [ići na ~] ♦ dignuti u ~ eksplozijom uništiti (razoriti, raznijeti); dignuti sve četiri u ~ ljenčariti, lijeno se izležavati, ništa ne raditi; visi (lebdi) u zraku što tek se naslućuje (nazire) što, nešto neodređeno postoji, nešto tu ima; ~ je čist nema 〈više〉 opasnosti, opasnost je prošla, nema uznemiravanja; živjeti od zraka živjeti bez stalnih prihoda, živjeti u oskudici

im. ž. 〈G zrȁkē, DL zrȁci; mn. N zrȁke, G zrȃkā〉 1. trak svjetlosti [laserske zrake; rendgenske zrake; Sunčeve zrake] 2. mat. dio pravca ograničen jednom točkom; sin. polupravac 3. 〈mn.〉 više ravnih crta koje iz jedne točke idu u različitim smjerovima

prid. 〈G zrȁkasta; odr. zrȁkastī, G zrȁkastōg(a); ž. zrȁkasta, s. zrȁkasto〉 koji se poput zrake širi iz istoga središta u različitim smjerovima

im. m. 〈G zrȁkāša; mn. N zrȁkāši, G zrȁkāšā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red morskih planktonskih praživotinja iz razreda korjenonožaca, većina ih ima ljušturu i kostur od kremena 2. pripadnik istoimene skupine