im. ž. 〈G aùtisticē; mn. N aùtistice, G aùtistīcā〉 žena koja boluje od autizma

prid. 〈G aùtističina; ž. aùtističina, s. aùtističino〉 koji pripada autistici

prid. 〈G autìstičkōg(a); ž. autìstičkā, s. autìstičkō〉 koji se odnosi na autiste i autizam

im. m. 〈G autìzma〉 med. povlačenje cjelokupnoga duševnog života u unutrašnji svijet u kojemu bolesnik živi bez doticaja s vanjskim svijetom i stvarnošću

im. m. 〈G àuta; mn. N àuti, G ȁūtā〉 razg. v. automobil

im. m. 〈G autobiògrafa; mn. N autobiògrafi, G autobiògrāfā〉 osoba koja piše svoju biografiju

im. ž. 〈G autobiogràfijē; mn. N autobiogràfije, G autobiogràfījā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima autor opisuje vlastiti život 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. ž. 〈G autobiògrafkinjē; mn. N autobiògrafkinje, G autobiògrafkīnjā〉 žena koja piše svoju biografiju

prid. 〈G autobiògrafskōg(a); ž. autobiògrafskā, s. autobiògrafskō〉 koji se odnosi na autobiografe i autobiografiju [~ roman]

im. m. 〈G autóbusa; mn. N autóbusi, G autóbūsā〉 cestovno motorno vozilo za prijevoz više putnika u javnome prometu [školski ~; gradski ~]

prid. 〈G autóbusnōg(a); ž. autóbusnā, s. autóbusnō〉 koji se odnosi na autobuse [~ kolodvor]

im. ž. 〈G autocèstē; mn. N autocèste, G autocéstā〉 dvosmjerna cesta koja služi za brz automobilski promet i koja ima više trakova kojima se vozi u jednome smjeru; sin. (autoput)

im. m. 〈G autodìdakta; mn. N autodìdakti, G autodìdāktā〉 osoba koja je sama stekla svoja znanja ili vještine, samouka osoba

im. ž. 〈G autodìdakticē; mn. N autodìdaktice, G autodìdaktīcā〉 žena koja je sama stekla svoja znanja ili vještine, samouka žena

prid. 〈G autodìdaktičina; ž. autodìdaktičina, s. autodìdaktičino〉 koji pripada autodidaktici

im. m. 〈G autodiktáta; mn. N autodiktáti, G autodiktátā〉 diktat koji tko piše kad je tekst naučio napamet

prid. 〈G ȁutogēna; odr. ȁutogēnī, G ȁutogēnōg(a); ž. ȁutogēna, s. ȁutogēno〉 koji nastaje sam od sebe, koji radi sam [autogeni trening; autogeno zavarivanje]

im. m. 〈G ȁutograma; mn. N ȁutogrami, G ȁutogrāmā〉 vlastoručni potpis

prid. 〈G autòhtona; odr. autòhtonī, G autòhtonōg(a); ž. autòhtona, s. autòhtono〉 1. koji nema prethodnika, koji je prvi na kojemu području (o stanovništvu) 2. koji je sam izniknuo, koji nije posađen ili posijan i koji je tipičan za određeni prostor ili stanište [autohtono bilje]

prid. 〈G autokèfālna; odr. autokèfālnī, G autokèfālnōg(a); ž. autokèfālna, s. autokèfālno〉 koji sam sobom upravlja [autokefalna crkva]

im. m. 〈G automáta; mn. N automáti, G automátā〉 tehn. uređaj koji radi samostalno prema unaprijed određenomu programu, bez izravnoga ljudskog sudjelovanja [~ za kavu; glazbeni ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. automatìzīrām, 3. l. mn. automatizírajū, imp. automatìzīrāj, aor. automatizírah, imperf. automatìzīrāh, prid. r. automatizírao, prid. t. automatìzīrān〉 1. uvesti/uvoditi u proizvodnju automate koji obavljaju određene poslove umjesto čovjeka, primijeniti/primjenjivati automatsko upravljanje strojevima, uređajima i sl. [~ tvornicu] 2. pren. učiniti/činiti da što radi automatski, kao automat, da se što odvija automatski [~ provjeru podataka]

prid. 〈G autòmatskōg(a); ž. autòmatskā, s. autòmatskō〉 1. koji se obavlja, odvija ili stvara sam od sebe [automatska obradba podataka] 2. v. nesvjestan

im. m. 〈G automehàničāra, V automehàničāru/automehàničāre; mn. N automehàničāri, G automehàničārā〉 obrtnik koji popravlja automobile i druga motorna vozila

prid. 〈G automehàničāreva; ž. automehàničāreva, s. automehàničārevo〉 koji pripada automehaničaru; sin. automehaničarov

im. ž. 〈G automehàničārkē, DL automehàničārki; mn. N automehàničārke, G automehàničārkā/automehàničārkī〉 obrtnica koja popravlja automobile i druga motorna vozila

prid. 〈G automehàničārova; ž. automehàničārova, s. automehàničārovo〉 usp. automehaničarev

prid. 〈G automehàničārskōg(a); ž. automehàničārskā, s. automehàničārskō〉 koji se odnosi na automehaničare [automehaničarska radionica]

im. m. 〈G automobíla; mn. N automobíli, G automobílā〉 cestovno motorno vozilo na četirima kotačima koje služi za prijevoz manjega broja ljudi [sportski ~]; sin. auto razg., kola razg.

im. m. 〈G automobìlista, V automobìlistu; mn. N automobìlisti, G automobìlīstā〉 osoba koja se bavi automobilizmom

im. ž. 〈G automòbilisticē; mn. N automobìlistice, G automobìlistīcā〉 žena koja se bavi automobilizmom

prid. 〈G automobìlističina; ž. automobìlističina, s. automobìlističino〉 koji pripada automobilistici, ženi koja se bavi automobilizmom

prid. 〈G automobilìstičkōg(a); ž. automobilìstičkā, s. automobilìstičkō〉 koji se odnosi na automobiliste i automobilizam

im. m. 〈G automobilìzma〉 sp. sportska grana koja uključuje različita brzinska natjecanja automobila

prid. 〈G automòbīlskōg(a); ž. automòbīlskā, s. automòbīlskō〉 koji se odnosi na automobile [automobilska guma]

prid. 〈G autònomna; odr. autònomnī, G autònomnōg(a); ž. autònomna, s. autònomno; komp. autonòmnijī〉 v. neovisan, nezavisan

im. m. 〈G autonomáša, V ȁutonomāšu; mn. N autonomáši, G autonomášā〉 1. zagovornik autonomije 2. pov. pristaša autonomije Dalmacije u sklopu Austro-Ugarske, protivnik ujedinjenja Dalmacije i kontinentalne Hrvatske; sin. (talijanaš)

im. ž. 〈G autonomàšicē; mn. N autonomàšice, G autonomàšīcā〉 1. žena pristaša autonomije 2. pov. zagovarateljica autonomije Dalmacije u sklopu Austro-Ugarske, protivnica ujedinjenja Dalmacije i kontinentalne Hrvatske; sin. (talijanašica)

prid. 〈G autonomàšičina; ž. autonomàšičina, s. autonomàšičino〉 1. koji pripada autonomašici, ženi pristaši autonomije 2. pov. koji pripada autonomašici, ženi pristaši autonomije Dalmacije u sklopu Austro-Ugarske, protivnici ujedinjenja Dalmacije i Hrvatske; sin. (talijanašičin)

prid. 〈G autonòmāškōg(a); ž. autonòmāškā, s. autonòmāškō〉 koji se odnosi na autonomaše [autonomaške stranke]

im. ž. 〈G autonòmijē; mn. N autonòmije, G autonòmījā〉 1. pol. oblik organizacije uprave, pravo nekoga područja, zajednice, organizacije ili manjine da samostalno upravlja svojim poslovima [politička ~; kulturna ~] 2. v. neovisnost, nezavisnost

im. ž. 〈G autònomnosti, I autònomnošću/autònomnosti〉 v. neovisnost, nezavisnost

im. m. 〈G autoportréta; mn. N autoportréti, G autoportrétā〉 lik. prikaz vlastitoga lika na crtežu, slici, reljefu ili skulpturi

im. m. 〈G autopúta; mn. N autopútovi, G autopútōvā〉 v. autocesta

im. m. 〈G àutora, V àutore; mn. N àutori, G ȁutōrā〉 osoba koja stvara znanstvena, likovna, književna, filmska, glazbena ili kakva druga djela umjetničke ili kulturne vrijednosti

im. ž. 〈G àutoricē; mn. N àutorice, G àutorīcā〉 žena koja stvara znanstvena, likovna, književna, filmska, glazbena ili kakva druga djela

prid. 〈G àutoričina; ž. àutoričina, s. àutoričino〉 koji pripada autorici

im. m. 〈G autoritéta, V ȁutoritētu; mn. N autoritéti, G autoritétā〉 1. 〈jd.〉 nadmoć temeljem koje se može nametnuti poslušnost, poštovanje, povjerenje 2. pren. osoba koja ima velik ugled