astrònomkinja

im. ž. 〈G astrònomkinjē; mn. N astrònomkinje, G astrònomkīnjā〉 stručnjakinja koji se bavi astronomijom; sin. zvjezdoznanka zast.

astrònomskī

prid. 〈G astronòmskōg(a); ž. astronòmskā, s. astronòmskō〉 1. koji se odnosi na astronome i astronomiju [astronomska istraživanja]; sin. zvjezdoznanski zast. 2. pren. koji je golem, iznimno velik [astronomska cijena]

atavìstičkī

prid. 〈G atavìstičkōg(ā); ž. atavìstičkā, s. atavìstičkō〉 koji se odnosi na atavizam

atavìzam

im. m. 〈G atavìzma; mn. N atavìzmi, G atavìzāmā〉 biol. pojavljivanje tjelesnih svojstava dalekih predaka koja inače u određenoj vrsti više ne postoje

atèist

im. m. 〈G atèista, V atèistu; mn. N atèisti, G atèīstā〉 osoba koja ne vjeruje u postojanje boga

atèistica

im. ž. 〈G atèisticē; mn. N atèistice, G atèistīcā〉 žena koja ne vjeruje u postojanje boga

atèističin

prid. 〈G atèističina; ž. atèističina, s. atèističino〉 koji pripada ateistici

ateìstičkī

prid. 〈G ateìstičkōg(a); ž. ateìstičkā, s. ateìstičkō〉 koji se odnosi na ateiste i ateizam

ateìzam

im. m. 〈G ateìzma〉 nijekanje postojanja boga

atelìjēr

im. m. 〈G atelijéra, I atelijérom; mn. N atelijéri, G atelijérā〉 umjetnička radionica [slikarski ~]; sin. (atelje), studio

atèljē

im. m. 〈G ateljèa; mn. N ateljèi, G ateljéā〉 v. atelijer

atèntāt

im. m. 〈G atentáta; mn. N atentáti, G atentátā〉 ubojstvo koje osobe iz javnoga, osobito političkoga života

atèntātor

im. m. 〈G atèntātora, V atèntātore; mn. N atèntātori, G atèntātōrā〉 osoba koja sudjeluje u atentatu

atèntātorica

im. ž. 〈G atèntātoricē; mn. N atèntātorice, G atèntātorīcā〉 žena koja sudjeluje u atentatu

atèntātoričin

prid. 〈G atèntātoričina; ž. atèntātoričina, s. atèntātoričino〉 koji pripada atentatorici

ateroskleróza

im. ž. 〈G aterosklerózē〉 med. bolest krvnih žila prouzročena taloženjem masnih stanica

àtlas

im. m. 〈G àtlasa; mn. N àtlasi, G ȁtlāsā〉 1. zem. zbirka zemljopisnih, povijesnih, astronomskih ili drugih zemljovida 2. anat. prvi kralježak u vratnome dijelu kralježnice 3. (Àtlas) planinski masiv na sjeveru Afrike dug 2000 km s najvišim vrhom na 4165 m

atlètičār

im. m. 〈G atlètičāra, V atlètičāru/atlètičāre; mn. N atlètičāri, G atlètičārā〉 osoba koja se bavi atletikom

atlètičārev

prid. 〈G atlètičāreva; ž. atlètičāreva, s. atlètičārevo〉 koji pripada atletičaru; sin. atletičarov

atlètičārka

im. ž. 〈G atlètičārkē, DL atlètičārki; mn. N atlètičārke, G atlètičārkā/atlètičārkī〉 žena koja se bavi atletikom

atlètičārov

prid. 〈G atlètičārova; ž. atlètičārova, s. atlètičārovo〉 usp. atletičarev

atlètika

im. ž. 〈G atlètikē, DL atlètici〉 sp. sportska grana koja obuhvaća više disciplina u kojima se pokazuje brzina, snaga i spretnost ◇ laka ~ sportska grana koja obuhvaća trčanje, skakanje i bacanje koplja ili kugle; teška ~ sportska grana koja obuhvaća boks, hrvanje i dizanje utega

àtlētskī

prid. 〈G àtlētskōg(a); ž. àtlētskā, s. àtlētskō〉 1. koji se odnosi na atletiku [atletska staza] 2. koji je poput atleta [~ građen]

atmosféra

im. ž. 〈G atmosférē; mn. N atmosfére, G atmosférā〉 astr., zem. 1. 〈jd.〉 a. plinoviti plašt oko Zemlje; sin. (Zemljin omotač) v. pod omotač b. plinoviti plašt oko kojega nebeskog tijela; sin. ovoj 2. v. klima pren., ugođaj, ozračje

atmòsfērskī

prid. 〈G atmòsfērskōg(a); ž. atmòsfērskā, s. atmòsfērskō〉 koji se odnosi na atmosferu [~ tlak]

àtōl

im. m. 〈G atóla; mn. N atóli, G atólā〉 zem. prstenasti ili polukružni koraljni greben s lagunom okružen dubokim morem

àtōm

im. m. 〈G atóma; mn. N atómi, G atómā〉 fiz., kem. najmanji djelić elementa koji ima sva njegova svojstva, sastoji se od atomske jezgre i elektronskoga omotača

àtōmnī

prid. 〈G àtōmnōg(a); ž. àtōmnā, s. àtōmnō〉 koji se odnosi na atome ili se sastoji od atoma [atomna jezgra; atomna težina; ~ broj; ~ sustav]; sin. atomski

àtōmskī

prid. 〈G àtōmskōg(a); ž. àtōmskā, s. àtōmskō〉 1. usp. atomni 2. koji pokreće energija koja se oslobađa iz atoma [atomska bomba; ~ pogon]

atràkcija

im. ž. 〈G atràkcijē; mn. N atràkcije, G atràkcījā〉 v. zanimljivost

ȁtraktīvan

prid. 〈G ȁtraktīvna; odr. ȁtraktīvnī, G ȁtraktīvnōg(a); ž. ȁtraktīvna, s. ȁtraktīvno; komp. atraktìvnijī〉 v. privlačan

atrìbūt

im. m. 〈G atribúta; mn. N atribúti, G atribútā〉 gram. nesamostalni rečenični dio koji može biti pridjev, broj ili nesročna imenica, a kojim se izriče dopuna imenici [imenični ~; pridjevni ~]

atrìbūtnī

prid. 〈G atrìbūtnōg(a); ž. atrìbūtnā, s. atrìbūtnō〉 koji se odnosi na atribut [atributna rečenica]

ȃtrij

im. m. 〈G ȃtrija; mn. N ȃtriji, G ȃtrījā〉 grad. 1. središnja nenatkrivena prostorija u rimskoj kući 2. prednji dio srednjovjekovne crkve 3. predvorje u javnoj zgradi

ȁu

usk. 1. izriče iznenađenje [Au, koga to vidim!]; sin. a, oh, oho, opa 2. izriče bol [Au, sve me boli!]; sin. jao, joj 3. izriče divljenje [Au, kako je lijepa!]; sin. ah, eh, joj, oh, uh; sin. a

audícija

im. ž. 〈G audícijē; mn. N audícije, G audícījā〉 nastup pred žirijem prije sklapanja posla, dobivanja uloge i sl. [~ za pjevače]

ȁudiovizuālan

prid. 〈G ȁudiovizuālna; odr. ȁudiovizuālnī, G ȁudiovizuālnōg(a); ž. ȁudiovizuālna, s. ȁudiovizuālno〉 koji se doživljava s pomoću osjetila sluha i vida [audiovizualna metoda]

ȁudiovizuālnī

prid. 〈G ȁudiovizuālnōg(a); ž. ȁudiovizuālnā, s. ȁudiovizuālnō〉 koji se odnosi na sluh i na vid

ȁuditīvan

prid. 〈G ȁuditīvna; odr. ȁuditīvnī, G ȁuditīvnōg(a); ž. ȁuditīvna, s. ȁuditīvno〉 koji se doživljava s pomoću osjetila sluha

ȁuditīvnī

prid. 〈G ȁuditīvnōg(a); ž. ȁuditīvnā, s. ȁuditīvnō〉 koji se odnosi na sluh [~ medij]; sin. slušni

audìtōrij

im. m. 〈G audìtōrija; mn. N audìtōriji, G audìtōrījā〉 1. v. predavaonica 2. v. slušateljstvo

ȁugmentatīv

im. m. 〈G ȁugmentatīva; mn. N ȁugmentatīvi, G ȁugmentatīvā〉 v. uvećanica

àugūr

im. m. 〈G àugūra, V ȁugūru; mn. N àugūri, G ȁugūrā〉 pov. etrurski i rimski svećenik koji je po letu ptica tumačio volju bogova i proricao budućnost

àukcija

im. ž. 〈G àukcijē; mn. N àukcije, G ȁukcījā〉 v. dražba

aurèola

im. ž. 〈G aurèolē; mn. N aurèole, G aurèōlā〉 krug ili kružnica koji se na slikama nalaze oko glave Isusa Krista, Djevice Marije i svetaca; sin. (svetokrug) ♦ imati aureolu uživati poštovanje kao ugledna i moralna osoba; skinuti aureolu komu, čemu prikazati koga, što bez lažnoga sjaja

autèntičan

prid. 〈G autèntična; odr. autèntičnī, G autèntičnōg(a); ž. autèntična, s. autèntično〉 v. izvorni

autèntičnōst

im. ž. 〈G autèntičnosti, I autèntičnošću/autèntičnosti〉 v. izvornost

aùtist

im. m. 〈G aùtista, V aùtistu; mn. N aùtisti, G aùtīstā〉 osoba koja boluje od autizma

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga