aromàtičan

prid. 〈G aromàtična; odr. aromàtičnī, G aromàtičnōg(a); ž. aromàtična, s. aromàtično; komp. aromatìčnijī〉 koji ima određenu aromu, prepoznatljiv okus i miris

àrsēn

im. m. 〈G arséna〉 kem. kemijski element (As), element kovinskih i nekovinskih osobina, u spojevima je veoma otrovan, pri izgaranju miriše poput češnjaka

arsènāl

im. m. 〈G arsenála; mn. N arsenáli, G arsenálā〉 1. radionica za izradbu, popravak i opremanje brodova, oružja i municije 2. skladište oružja 3. pren. 〈jd.〉 velika količina čega [~ sportskih rekvizita]

arsénov

prid. 〈G arsénova; ž. arsénova, s. arsénovo〉 kem. 1. koji pripada arsenu [~ atom] 2. koji sadržava arsen [~ oksid]

àrtērija

im. ž. 〈G àrtērijē; mn. N àrtērije, G àrtērījā〉 1. anat. krvna žila koja odvodi krv iz srca prema ostalim dijelovima tijela [mišićna ~; plućna ~; pupčana ~]; sin. (kucavica); ant. vena 2. pren. glavna prometnica [cestovna ~; željeznička ~]

àrtērījskī

prid. 〈G àrtērījskōg(a); ž. àrtērījskā, s. àrtērījskō〉 koji se odnosi na arterije, krvne žile koje odvode krv iz srca prema ostalim dijelovima tijela [arterijska krv]; ant. venski

artìkl

im. m. 〈G artìkla; mn. N artìkli, G artìkālā/artíklā〉 prodajni predmet

artikulácija

im. ž. 〈G artikulácijē〉 1. v. izgovor 2. glazb. način izvođenja tonova, njihovo međusobno povezivanje ili odjeljivanje

artikulírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. artikùlīrām, 3. l. mn. artikulírajū, imp. artikùlīrāj, aor. artikulírah, imperf. artikùlīrāh, prid. r. artikulírao, prid. t. artikùlīrān〉 1. v. izgovarati 2. v. izgovoriti

artìzam

im. m. 〈G artìzma〉 1. tehničko umijeće ili majstorstvo umjetničkoga izraza 2. prenaglašena formalna strana kojega umjetničkog djela ili izvedbe

ȁs

im. m. 〈G àsa, V ȁsu; mn. N àsovi, G ȁsōvā〉 1. najjača karta među igraćim kartama 2. pren. osoba koja je među najboljima u čemu [automobilski ~] 3. sp. bod dobiven prvim neobranjivim udarcem u tenisu i golfu

àsfalt

im. m. 〈G àsfalta〉 grad. tamna prirodna ili umjetna smjesa bitumena i mineralnih tvari koja služi u gradnji cesta

asfaltírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. asfàltīrām, 3. l. mn. asfaltírajū, imp. asfàltīrāj, aor. asfaltírah, imperf. asfàltīrāh, prid. r. asfaltírao, prid. t. asfàltīrān〉 postaviti/postavljati asfalt, prevući/prevlačiti asfaltom [~ cestu]

àsfaltnī

prid. 〈G àsfaltnōg(a); ž. àsfaltnā, s. àsfaltnō〉 koji se odnosi na asfalt [asfaltna baza; ~ sloj]

asimètričan

prid. 〈G asimètrična; odr. asimètričnī, G asimètričnōg(a); ž. asimètrična, s. asimètrično〉 koji ne pokazuje simetriju, čiji se dijelovi međusobno ne podudaraju ili nisu razmjerni; ant. simetričan

asimètričnōst

im. ž. 〈G asimètričnosti, I asimètričnošću/asimètričnosti〉 svojstvo onoga što je asimetrično; ant. simetričnost

asimètrija

im. ž. 〈G asimètrijē〉 međusobna nepodudarnost ili nerazmjernost dijelova cjeline; ant. simetrija

asimilácija

im. ž. 〈G asimilácijē〉 stapanje čega novoga sa starim, stapanje različitoga [~ useljenika]

asìstent

im. m. 〈G asìstenta; mn. N asìstenti, G asìstenātā〉 1. v. pomagač, pomoćnik 2. a. niže znanstveno-nastavno zvanje na visokoškolskim ustanovama i fakultetima b. osoba koja ima istoimeno znanstveno-nastavno zvanje

asìstentica

im. ž. 〈G asìstenticē; mn. N asìstentice, G asìstentīcā〉 1. v. pomagačica, pomoćnica 2. žena koja ima znanstveno-nastavno zvanje asistenta

asìstentičin

prid. 〈G asìstentičina; ž. asìstentičina, s. asìstentičino〉 1. v. pomagačičin, pomoćničin 2. koji pripada asistentici, ženi koja ima znanstveno-nastavno zvanje asistenta

asìstentskī

prid. 〈G asìstentskōg(a); ž. asìstentskā, s. asìstentskō〉 1. koji se odnosi na asistenta, niže znanstveno-nastavno zvanje na visokoškolskim ustanovama i fakultetima 2. koji se odnosi na asistente, osobe koje imaju znanstveno-nastavno zvanje asistenta

àskēt

im. m. 〈G askéta, V ȁskētu; mn. N askéti, G askétā〉 1. sljedbenik askeze 2. pren. v. isposnik

asketìzam

im. m. 〈G asketìzma〉 1. ukupnost sredstava i postupaka kojima se služi asket u askezi 2. pren. odricanje od nekih vidova suvremenoga života

àsketkinja

im. ž. 〈G àsketkinjē; mn. N àsketkinje, G àsketkīnjā〉 1. sljedbenica askeze 2. pren. v. isposnica

àsketkinjin

prid. 〈G àsketkinjin; ž. àsketkinjina, s. àsketkinjino〉 1. koji pripada asketkinji 2. v. isposničin pren.

àskētskī

prid. 〈G àskētskōg(a); ž. àskētskā, s. àskētskō〉 koji se odnosi na askete, asketizam i askezu [~ život]

askéza

im. ž. 〈G askézē〉 rel. skup tjelesnih i duhovnih postupaka koji se poduzimaju kako bi se prijezirom prema tjelesnomu oslobodio duh i postiglo moralno savršenstvo

asocijácija

im. ž. 〈G asocijácijē; mn. N asocijácije, G asocijácījā〉 1. psih. pridruživanje jednih predodžaba drugima [~ po sličnosti] 2. v. društvo, udruga

ȁsocijālan

prid. 〈G ȁsocijālna; odr. ȁsocijālnī, G ȁsocijālnōg(a); ž. ȁsocijālna, s. ȁsocijālno; komp. asocijàlnijī〉 koji se nije prilagodio društvenomu životu ili mu se protivi; sin. nedruštven, nedruželjubiv; ant. društven, druželjubiv

asocijatívnōst

im. ž. 〈G asocijatívnosti, I asocijatívnošću/asocijatívnosti〉 mat. svojstvo računske operacije da rezultat ne ovisi o načinu združivanja veličina

asonànca

im. ž. 〈G asonàncē; mn. N asonànce, G asonáncā〉 v. asonancija

asonàncija

im. ž. 〈G asonàncijē; mn. N asonàncije, G asonàncījā〉 knjiž. glasovna figura u kojoj se ponavljaju isti samoglasnici u stihu ili prozi; sin. (asonanca)

asortìmān

im. m. 〈G asortimána; mn. N asortimáni, G asortimánā〉 izbor određene robe u prodaji, ukupnost određene robe iste vrste

aspìrīn

im. m. 〈G aspirína; mn. N aspiríni, G aspirínā〉 farm. lijek protiv lakših bolova i povišene tjelesne temperature

àstāt

im. m. 〈G astáta〉 kem. kemijski element (At), umjetni radioaktivni halogeni element

asteròīd

im. m. 〈G asteroída; mn. N asteroídi, G asteroídā〉 v. planetoid

astigmatìzam

im. m. 〈G astigmatìzma〉 med. očna nepravilnost, nesposobnost da se točno, oštro vidi zbog nepravilnosti površina koje lome svjetlost

àstma

im. ž. 〈G àstmē〉 med. bolest otežanoga disanja s gušenjem zbog alergije ili nakupljanja krvi u plućima [bronhijalna ~; srčana ~]

astròlog

im. m. 〈G astròloga, V astròlože; mn. N astròlozi, G astròlōgā〉 osoba koja se bavi astrologijom

astrològija

im. ž. 〈G astrològijē〉 određivanje sudbine prema položaju zvijezda

astròloginja

im. ž. 〈G astròloginjē; mn. N astròloginje, G astròlogīnjā〉 žena koja se bavi astrologijom

astròloškī

prid. 〈G astròloškōg(a); ž. astròloškā, s. astròloškō〉 koji se odnosi na astrologe i astrologiju [~ kalendar]

astronàut

im. m. 〈G astronàuta; mn. N astronàuti, G astronàūtā〉 osoba koja je član posade svemirske letjelice

astronàutkinja

im. ž. 〈G astronàutkinjē; mn. N astronàutkinje, G astronàutkīnjā〉 žena koja je članica posade svemirske letjelice

astronàutskī

prid. 〈G astronàutskōg(a); ž. astronàutskā, s. astronàutskō〉 koji se odnosi na astronaute [astronautsko odijelo]

astrònom

im. m. 〈G astrònoma, V ȁstronome; mn. N astrònomi, G astrònōmā〉 stručnjak koji se bavi astronomijom; sin. zvjezdoznanac zast.

astronòmija

im. ž. 〈G astronòmijē〉 znanost koja proučava svemir i promjene u njemu; sin. zvjezdoznanstvo zast.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga