gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. demònstrīrām, 3. l. mn. demonstrírajū, imp. demònstrīrāj, aor. demonstrírah, imperf. demònstrīrāh, prid. r. demonstrírao, prid. t. demònstrīrān〉 1. 〈prijel.〉 a. zorno, na primjeru prikazati/prikazivati [~ rad motora] b. javno pokazati/pokazivati [~ nezadovoljstvo] 2. 〈neprijel.〉 v. prosvjedovati

im. m. 〈G dȇmosa〉 pov. stanovnici antičke Atene koji nisu imali vlastitu zemlju, nego su se bavili obrtom i trgovinom

im. m. 〈G dendríta; mn. N dendríti, G dendrítā〉 anat. kratki izdanak koji se grana iz živčanih stanica

im. ž. 〈G denotácijē〉 jez. osnovno značenje pojedine riječi; ant. konotacija

prid. 〈G dȅnotatīvnōg(a); ž. dȅnotatīvnā, s. dȅnotatīvnō〉 koji se odnosi na denotaciju; ant. konotativni

im. m. 〈G dentála; mn. N dentáli, G dentálā〉 v. zubnik

im. m. 〈G dènzimetra, I dènzimetrom; mn. N dènzimetri, G dènzimetārā〉 tehn. uređaj kojim se mjeri gustoća kiselina i lužina, npr. u akumulatoru

prid. 〈G deoksiribonuklèīnskōg(a); ž. deoksiribonuklèīnskā, s. deoksiribonuklèīnskō〉 čije se molekule sastoje od dvaju dugačkih lanaca koji se zavojito obavijaju jedan oko drugoga

im. m. 〈G dèpōnija; mn. N dèpōniji, G dèpōnījā〉 v. odlagalište

im. ž. 〈G depopulácijē〉 smanjenje ukupnoga broja stanovnika koje zemlje ili kraja

im. ž. 〈G deportácijē; mn. N deportácije, G deportácījā〉 progon ili prisilno odvođenje ljudi na mjesta koja odredi vlast [~ stanovništva u logore]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. depòrtīrām, 3. l. mn. deportírajū, imp. depòrtīrāj, aor. deportírah, imperf. depòrtīrāh, prid. r. deportírao, prid. t. depòrtīrān〉 provesti/provoditi deportaciju, prisilno odvesti/odvoditi koga na mjesto koje odredi vlast

im. ž. 〈G deprèsijē; mn. N deprèsije, G deprèsījā〉 1. a. psih. stanje koje se očituje u gubitku volje i zanimanja za rad, u kojemu prevladavaju mučni osjećaji, tjeskoba i potištenost b. pren. psihička klonulost i bezvoljnost 2. gosp. stanje u gospodarskome kretanju čija su obilježja visoka nezaposlenost, niska proizvodnja i investicije, pad cijena i nizak stupanj ekonomske aktivnosti 3. zem. dijelovi Zemljine površine ispod morske razine 4. v. ciklona

im. ž. 〈G deputácijē; mn. N deputácije, G deputácījā〉 v. izaslanstvo

im. m. 〈G dèrana; mn. N dèrani, G dȅrānā〉 vragolast dječak ili mladić; sin. mangup, vragolan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȅrēm, 3. l. mn. dȅrū, imp. dèri, aor. dèrah, imperf. dȅrāh, prid. r. dèrao, prid. t. dȅrān〉 1. skidati kožu 2. potežući ili čupajući činiti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. razdirati 3. uporabom uništavati [~ cipele]; sin. trošiti 4. skidati prvi sloj čega [Bager dere zemlju.] • dèrati se 〈povr.〉 1. postajati iznošenim uporabom [Odijelo mi se dere.] 2. razg. v. urlati, vikati 3. razg. glasno plakati

im. ž. 〈G deratizácijē〉 postupak uništavanja štakora i ostalih glodavaca

im. m. 〈G deratìzātora, V deratìzātore; mn. N deratìzātori, G deratìzātōrā〉 osoba koja obavlja postupak deratizacije

im. ž. 〈G deratìzātoricē; mn. N deratìzātorice, G deratìzātorīcā〉 žena koja obavlja postupak deratizacije

prid. 〈G deratìzātoričina; ž. deratìzātoričina, s. deratìzātoričino〉 koji pripada deratizatorici

im. m. 〈G dermatòloga, V dermatòlože; mn. N dermatòlozi, G dermatòlōgā〉 liječnik specijalist za kožne bolesti

im. ž. 〈G dermatòloginjē; mn. N dermatòloginje, G dermatòlogīnjā〉 liječnica specijalistica za kožne bolesti

im. ž. 〈G deruralizácijē〉 zem. napuštanje poljoprivrednih zanimanja i sela kao mjesta stanovanja

im. m. 〈G dervíša, V dȅrvīšu; mn. N dervíši, G dervíšā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov pripadnika islamskoga vjerskog reda 2. osoba s istoimenim naslovom

im. m. 〈G dèsanta; mn. N dèsanti, G dèsanātā〉 vojn. iskrcavanje vojnih snaga zračnim ili pomorskim putom na neprijateljsko područje [padobranski ~]

prid. 〈G dèsantnōg(a); ž. dèsantnā, s. dèsantnō〉 koji se odnosi na desant [~ brod]

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 10, za jedan veći od broja devet i za jedan manji od broja jedanaest

pril. približno deset, oko deset [Došlo ih je ~.]

im. m. 〈G desétka; mn. N desétci, G dèsētākā〉 skupina od oko deset, približno deset članova [Okupili su se desetci građana.]

im. m. 〈G desetérca; mn. N desetérci, G desètērācā〉 knjiž. stih od deset slogova ◇ epski ~ deseterac svojstven narodnomu epskom pjesništvu s cezurom iza četvrtoga sloga

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od deset osoba različita spola

prid. 〈G deseteròčlana; odr. deseteròčlanī, G deseteròčlanōg(a); ž. deseteròčlana, s. deseteròčlano〉 koji se sastoji od deset članova

prid. 〈G deseteròkatnōg(a); ž. deseteròkatnā, s. deseteròkatnō〉 koji ima deset katova

im. ž. 〈G deseteròkatnicē; mn. N deseteròkatnice, G deseteròkatnīcā〉 zgrada koja ima deset katova

im. m. 〈G deseteròkuta; mn. N deseteròkuti, G deseteròkūtā〉 mat. geometrijski lik u ravnini omeđen s deset stranica

prid. 〈G deseteròkutna; odr. deseteròkutnī, G deseteròkutnōg(a); ž. deseteròkutna, s. deseteròkutno〉 koji ima deset kutova [~ lik]

prid. 〈G deseteròstruka; odr. deseteròstrukī, G deseteròstrukōg(a); ž. deseteròstruka, s. deseteròstruko〉 1. koji se sastoji od deset dijelova [deseterostruki konopac] 2. koji je deset puta veći od čega [deseterostruka vrijednost; deseterostruki iznos]

red. br. 〈G dèsētōg(a); ž. dèsētā, s. dèsētō〉 koji je iza devetoga, a prije jedanaestoga ♦ nešto 〈sasvim〉 deseto nešto potpuno drukčije, drukčije od očekivanoga

im. ž. 〈G desèticē; mn. N desètice, G desètīcā〉 1. razg. v. desetka 2. mat. pretposljednja znamenka u zapisu cijeloga broja

prid. 〈G desètičnōg(a); ž. desètičnā, s. desètičnō〉 inform., mat. koji se temelji na brojevnome sustavu s bazom 10; sin. dekadski

im. ž. 〈G desètinē; mn. N desètine, G desètīnā〉 1. deseti dio cjeline, deseti dio čega 2. pov. porez koji iznosi deset posto prihoda ili prinosa [crkvena ~] 3. vojn. jedinica od deset vojnika

im. ž. 〈G dèsētkē, DL dèsētki; mn. N dèsētke, G dèsētkā/dèsētkī〉 1. brojka koja označuje broj deset 2. predmet ili osoba označeni s 10 [voziti se desetkom]; sin. desetica razg.

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dèsetkujēm, 3. l. mn. dèsetkujū, imp. dèsetkūj, aor. dèsetkovah, imperf. dèsetkovāh, prid. r. dèsetkovao, prid. t. dèsetkovān〉 1. ubiti/ubijati ili uništiti/uništavati svakoga desetoga 2. pren. nanijeti/nanositi velike gubitke

im. s. 〈G dȅsetljēća; mn. N dȅsetljēća, G dȅsetljēćā〉 razdoblje od deset uzastopnih godina [prvo desetljeće 21. stoljeća]

im. ž. 〈G dèsetnicē; mn. N dèsetnice, G dèsetnīcā〉 vojn. žena s činom desetnika

im. m. 〈G dèsetnīka, V dèsetnīče; mn. N dèsetnīci, G dèsetnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najniži dočasnički čin 2. osoba s istoimenim činom

prid. 〈G desetòdnēvnōg(a); ž. desetòdnēvnā, s. desetòdnēvnō〉 1. koji ima deset dana [desetodnevna brada] 2. koji traje deset dana [desetodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na deset dana [~ plan]

im. m. 〈G desetogòdišnjāka, V desetogòdišnjāče; mn. N desetogòdišnjāci, G desetogòdišnjākā〉 dijete koje ima deset godina