im. m. 〈G gȅnitīva〉 gram. drugi padež u sklonidbi, odgovara na pitanje koga?, čega?

im. m. 〈G gȅnocīda〉 prav. prema međunarodnome pravu zločin planskoga i sustavnoga uništavanja kojega naroda, etničke, rasne ili vjerske skupine

prid. 〈G gȅnocīdnōg(a); ž. gȅnocīdnā, s. gȅnocīdnō〉 koji se odnosi na genocid [~ rat]

im. m. 〈G genóma; mn. N genómi, G genómā〉 biol. ukupnost gena u osnovnoj, haploidnoj skupini kromosoma

prid. 〈G gȇnskōg(a); ž. gȇnskā, s. gȇnskō〉 koji se odnosi na gene [gensko svojstvo]; sin. (genetski)

prid. 〈G geocèntričnōg(a); ž. geocèntričnā, s. geocèntričnō〉 koji se odnosi na geocentrizam [geocentrična teorija]

im. m. 〈G geocentrìzma〉 učenje prema kojemu se Sunce okreće oko Zemlje

im. m. 〈G geodéta, V gȅodētu; mn. N geodéti, G geodétā〉 stručnjak koji se bavi geodezijom

im. ž. 〈G geòdetkinjē; mn. N geòdetkinje, G geòdetkīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi geodezijom

prid. 〈G geòdetskōg(a); ž. geòdetskā, s. geòdetskō〉 koji se odnosi na geodete i geodeziju

im. ž. 〈G geodézijē〉 znanost koja se bavi mjerenjem zemljišta; sin. zemljomjerstvo zast.

im. m. 〈G geògrafa; mn. N geògrafi, G geògrāfā〉 stručnjak koji se bavi geografijom

im. ž. 〈G geogràfijē〉 1. znanost o Zemlji, pojavama i oblicima na njezinoj površini i uvjetima života na njoj 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti; sin. zemljopis

im. ž. 〈G geògrafkinjē; mn. N geògrafkinje, G geògrafkīnjā〉 žena koja se bavi geografijom

prid. 〈G geògrafskōg(a); ž. geògrafskā, s. geògrafskō〉 1. koji se odnosi na geografe 2. koji se odnosi na geografiju; sin. zemljopisni

im. m. 〈G geòloga, V geòlože; mn. N geòlozi, G geòlōgā〉 stručnjak koji se bavi geologijom

im. ž. 〈G geològijē〉 znanost koja proučava postanak, sastav i razvoj Zemlje

im. ž. 〈G geòloginjē; mn. N geòloginje, G geòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi geologijom

prid. 〈G geòloškōg(a); ž. geòloškā, s. geòloškō〉 koji se odnosi na geologe i geologiju

im. ž. 〈G geomètrijē〉 mat. matematička grana koja proučava likove u ravnini i prostoru i njihove međusobne odnose

prid. 〈G geomètrījskōg(a); ž. geomètrījskā, s. geomètrījskō〉 koji se odnosi na geometriju [geometrijsko tijelo]

im. ž. 〈G georgínē; mn. N georgíne, G georgínā〉 bot. 1. ukrasna biljka podrijetlom iz Meksika koja ima gomoljasto korijenje 2. jednobojan ili šaren cvijet istoimene biljke; sin. dalija

im. ž. 〈G geostratègijē〉 vojn. strategija koju određuju, uvjetuju zemljopisna obilježja

prid. 〈G geostràteškōg(a); ž. geostràteškā, s. geostràteškō〉 koji se odnosi na geostrategiju [~ položaj]

prid. 〈G geotèrmālnōg(a); ž. geotèrmālnā, s. geotèrmālnō〉 koji se odnosi na temperaturu tla

im. m. 〈G gȅparda; mn. N gȅpardi, G gȅpārdā〉 zool. zvijer iz porodice mačaka, najbrža kopnena životinja, žućkasta krzna s crnim pjegama koja živi u stepama Afrike i zapadne Azije

im. m. 〈G gèrbera, I gèrberom; mn. N gèrberi, G gȅrbērā〉 bot. 1. ukrasna zeljasta grmovita biljka s velikim raznobojnim cvatovima 2. velik žut, crven, narančast ili ružičast cvat istoimene biljke

im. ž. 〈G gerìlē; mn. N gerìle, G gerílā〉 vojn. 1. manja samostalna protuzakonita vojna jedinica ili skupina takvih jedinica kojima je obilježje iznenadni napad i izbjegavanje otvorenoga sukoba 2. oružana borba istoimenih vojnih jedinica protiv neke vojske

prid. 〈G gèrīlskōg(a); ž. gèrīlskā, s. gèrīlskō〉 koji se odnosi na gerilu [~ rat]

im. m. 〈G germànista, V germànistu; mn. N germànisti, G germànīstā〉 1. stručnjak koji proučava njemački jezik i književnost na njemačkome jeziku 2. stručnjak koji proučava germanske jezike i književnosti na germanskim jezicima

im. ž. 〈G germànisticē; mn. N germànistice, G germànistīcā〉 1. stručnjakinja koja proučava njemački jezik i književnost na njemačkome jeziku 2. stručnjakinja koja proučava germanske jezike i književnosti na germanskim jezicima

prid. 〈G germànističina; ž. germànističina, s. germànističino〉 koji pripada germanistici

prid. 〈G germanìstičkōg(a); ž. germanìstičkā, s. germanìstičkō〉 koji se odnosi na germaniste i germanistiku

im. ž. 〈G germanìstikē, DL germanìstici〉 1. znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem njemačkoga jezika i književnosti 2. znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem germanskih jezika i književnosti

im. ž. 〈G germanizácijē〉 nasilno nametanje njemačkoga jezika i običaja drugim narodima; sin. ponjemčivanje

im. m. 〈G germanìzma; mn. N germanìzmi, G germanìzāmā〉 jez. riječ njemačkoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. germanìzīrām, 3. l. mn. germanizírajū, imp. germanìzīrāj, aor. germanizírah, imperf. germanìzīrāh, prid. r. germanizírao, prid. t. germanìzīrān〉 nasilno nametnuti/nametati njemački jezik i običaje drugim narodima; sin. ponijemčiti, ponjemčivati

im. s. 〈G gèsla; mn. N gèsla, G géslā〉 izreka koja se uzima kao životno pravilo; sin. deviza, krilatica

im. m. → gesta

im. ž. 〈G gȅstē; mn. N gȅste, G gȇstā〉 1. pokret tijela, obično ruku ili glave, koji ljudi čine pri govoru i tako jasnije izražavaju misli ili osjećaje [glumačke geste] 2. postupak koji ima određeno značenje [~ dobre volje; lijepa ~]

im. m. s. 〈G gȅta; mn. N gȅti/gȅta, G gȇtā〉 1. omeđena gradska četvrt u kojoj su tijekom povijesti i u Drugome svjetskom ratu prisilno živjeli Židovi [taj ~; to ~; ti geti; ta geta] 2. pren. odvojeni dio naselja ili područja u kojemu okolina izolira koju skupinu ili užu zajednicu

prid. 〈G gìpka; odr. gìpkī, G gìpkōg(a); ž. gìpka, s. gȉpko; komp. gìpkijī〉 1. koji se lako giba ili kreće [gibak dječak] 2. koji se lako svija [gipki udovi]; ant. krut, ukočen

im. s. 〈G gíbānja〉 1. činjenje kretnja, pokretanje ili micanje čega 2. prelaženje prostorne udaljenosti; sin. kretanje 3. pomicanje čega na jednu pa na drugu stranu ili naprijed-natrag

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȋbām/gȋbljēm, 3. l. mn. gíbajū/gȋbljū, imp. gȋbāj/gíblji, aor. gíbah, imperf. gȋbāh, prid. r. gíbao, prid. t. gȋbān〉 činiti kretnje, pokretati, micati što [~ ruke; ~ noge] • gíbati se 〈povr.〉 1. prelaziti prostornu udaljenost; sin. ići razg., kretati se v. pod kretati 2. pomicati što na jednu pa na drugu stranu ili naprijed-natrag [Grane se gibaju na vjetru.]

prid. 〈G gìbljiva; odr. gìbljivī, G gìbljivōg(a); ž. gìbljiva, s. gìbljivo; komp. gibljìvijī〉 koji se može gibati [~ mišić]

im. ž. 〈G gìbljivosti, I gìbljivošću/gìbljivosti〉 svojstvo onoga što je gibljivo

im. m. 〈G gibóna; mn. N gibóni, G gibónā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica primata iz skupine čovjekolikih majmuna koji žive na drveću u jugoistočnoj Aziji, nemaju rep, a prednji su im udovi mnogo duži od stražnjih 2. pripadnik istoimene porodice; sin. mali čovjekoliki majmun v. pod majmun

usk. služi za dozivanje svinje