im. ž. 〈G hindùisticē; mn. N hindùistice, G hindùistīcā〉 pripadnica ili sljedbenica hinduizma

prid. 〈G hindùističina; ž. hindùističina, s. hindùističino〉 koji pripada hinduistici

prid. 〈G hinduìstičkōg(a); ž. hinduìstičkā, s. hinduìstičkō〉 koji se odnosi na hinduiste i hinduizam

im. m. 〈G hinduìzma〉 rel. mnogobožačka religija utemeljena na učenju sadržanu u svetim indijskim tekstovima; sin. brahmanizam

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hȋnīm, 3. l. mn. hȋnē, imp. híni, aor. hínih, imperf. hȋnjāh, prid. r. hínio, prid. t. hȋnjen〉 svjesno oponašati što, ponašati se kao da jest nešto što nije [~ bolest; ~ ludilo]; sin. glumiti pren., simulirati

im. m. 〈G hípa; mn. N hípovi, G hípōvā〉 poet. v. čas, časak, tren, trenutak ♦ u hipu odmah, brzo, u trenutku

im. ž. 〈G hipèrbolē; mn. N hipèrbole, G hipèrbōlā〉 1. knjiž. stilska figura koja se temelji na preuveličavanju pri opisu likova, predmeta ili radnje 2. mat. krivulja koja se sastoji od dviju simetričnih grana kod kojih je razlika udaljenosti svake njihove točke od određenih točaka na njihovoj osi uvijek ista

im. ž. 〈G hìpervezē; mn. N hìperveze, G hìpervēzā〉 inform. poveznica dvaju različitih dokumenata ili dvaju mjesta u istome dokumentu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hipnotìzīrām, 3. l. mn. hipnotizírajū, imp. hipnotìzīrāj, aor. hipnotizírah, imperf. hipnotìzīrāh, prid. r. hipnotizírao, prid. t. hipnotìzīrān〉 postići/postizati stanje hipnoze, podvrgnuti/podvrgavati koga svojoj volji s pomoću hipnoze

im. ž. 〈G hipnózē〉 med. stanje sužene svijesti u kojemu dolazi do smanjenja osnovnih psihičkih i tjelesnih funkcija

im. m. 〈G hȉpocentra, I hȉpocentrom; mn. N hȉpocentri, G hȉpocentārā〉 geol. mjesto u dubini Zemlje u kojemu nastaje potres; sin. žarište

im. m. 〈G hipòdroma; mn. N hipòdromi, G hipòdrōmā〉 mjesto na kojemu se nalaze uređene staze za konjske utrke

im. ž. 〈G hipofízē; mn. N hipofíze, G hipofízā〉 anat. glavna žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem smještena ispod mozga

im. m. 〈G hipòhōndra, V hȉpohōndru; mn. N hipòhōndri, G hipòhōndārā〉 umišljeni bolesnik

im. ž. 〈G hipohòndrijē〉 med. strah od umišljene bolesti, sklonost umišljanju bolesti

im. m. 〈G hipokorìstika; mn. N hipokorìstici, G hipokorìstīkā〉 v. odmilica, umiljenica

im. ž. 〈G hipotékē, DL hipotéci; mn. N hipotéke, G hipotékā〉 1. prav. pravo na nekretninu kojim se osigurava naplata potraživanja 2. pren. grijeh ili pogreška iz prošlosti koja sprečava postizanje kojega cilja

prid. 〈G hȉpotekārnōg(a); ž. hȉpotekārnā, s. hȉpotekārnō〉 koji se odnosi na hipoteku [~ kredit]

im. ž. 〈G hipotenúzē; mn. N hipotenúze, G hipotenúzā〉 mat. stranica pravokutnoga trokuta koja leži nasuprot pravomu kutu; ant. kateta

prid. 〈G hipotètična; odr. hipotètičnī, G hipotètičnōg(a); ž. hipotètična, s. hipotètično〉 v. pretpostavljen pod pretpostaviti

prid. 〈G hipotètičkōg(a); ž. hipotètičkā, s. hipotètičkō〉 v. pretpostavljeni

im. ž. 〈G hipotézē; mn. N hipotéze, G hipotézā〉 v. pretpostavka

im. m. 〈G hȋra, L híru, I hȋrom; mn. N hȉrovi, G hȉrōvā〉 obijesni postupak ili želja

prid. 〈G hiròvita; odr. hiròvitī, G hiròvitōg(a); ž. hiròvita, s. hiròvito; komp. hirovìtijī〉 1. koji je sklon hirovima [~ čovjek] 2. koji je pun hirova ili koji je rezultat hira [hirovita narav; hirovito ponašanje]

im. m. 〈G hispanìzma; mn. N hispanìzmi, G hispanìzāmā〉 jez. riječ španjolskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

prid. 〈G histèrična; odr. histèričnī, G histèričnōg(a); ž. histèrična, s. histèrično〉 1. med. koji pati od histerije 2. pren. koji se nervozno i opsesivno ponaša

im. ž. 〈G hìstērijē〉 1. med. neuroza koja se iskazuje tjelesnim simptomima bez organske podloge ili posebnom strukturom osobnosti 2. pren. nervozno i opsesivno ponašanje

im. m. 〈G hȉstograma; mn. N hȉstogrami, G hȉstogrāmā〉 grafički prikaz histološkoga nalaza

im. ž. 〈G histològijē〉 biol. grana biologije koja proučava strukturu i svojstva tkiva

prid. 〈G històloškōg(a); ž. històloškā, s. històloškō〉 1. koji se odnosi na histologiju [~ priručnik] 2. koji se odnosi na strukturu i svojstva tkiva [~ nalaz]

im. m. 〈G historicìzma〉 grad., umj. primjena povijesnih stilova u graditeljstvu i umjetnosti

im. ž. 〈G hìstōrijē〉 v. povijest

prid. 〈G hìstōrījskōg(a); ž. hìstōrījskā, s. hìstōrījskō〉 v. povijesni

im. m. 〈G historìzma; mn. N historìzmi, G historìzāmā〉 jez. riječ koja je obilježila koji smijenjeni ideološki, državni ili politički sustav i koja je u pasivni leksik prešla promjenom izvanjezične zbilje

im. m. 〈G hȉta, L hìtu; mn. N hȉtovi, G hȉtōvā〉 v. uspješnica

im. m. 〈G hȉtca; mn. N hȉtci, G hȉtācā〉 metak izbačen iz vatrenoga oružja [~ iz puške; topovski ~] ♦ ~ u prazno beskoristan pokušaj, uzaludan trud

prid. 〈G hìtna; odr. hȉtnī, G hȉtnōg(a); ž. hìtna, s. hȉtno; komp. hìtnijī〉 koji treba dati ili dostaviti u najkraćemu roku [~ odgovor; hitna pošiljka; hitno pismo]; sin. žuran

im. s. 〈G hȉtānja〉 nastojanje da se brzo, bez zastajkivanja kamo stigne

prid. 〈G hìtra; odr. hȉtrī, G hȉtrōg(a); ž. hìtra, s. hȉtro; komp. hìtrijī〉 1. koji brzo djeluje ili se brzo kreće [~ dječak] 2. koji odražava brzinu djelovanja ili kretanja čega [hitra reakcija]; sin. (žustar)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȉtām, 3. l. mn. hȉtajū, imp. hȉtāj, aor. hȉtah, imperf. hȉtāh, prid. r. hȉtao〉 ići brzo bez zastajkivanja, nastojati što prije kamo stići [~ u školu]; sin. žuriti se

im. m. 〈G hitína〉 kem. polisaharid sličan celulozi s dušikom u molekuli koji je veoma proširen u prirodi, nalazi se u kosturu i oklopu rakova i kukaca, u ljušturi mekušaca te u staničnoj membrani gljiva i lišaja

prid. 〈G hìtīnskōg(a); ž. hìtīnskā, s. hìtīnskō〉 koji se odnosi na hitin [~ oklop]

gl. svrš. prijel. → baciti

pril. 〈komp. hìtnijē〉 u najkraćemu roku, što prije [~ odgovoriti]; sin. žurno ♦ pod hitno razg. što prije, najprije, kao prvu stvar, najhitnije

im. ž. 〈G hítnjē〉 nastojanje ili potreba da se što obavi u što kraćemu vremenu; sin. žurba

pril. 〈komp. hìtrijē〉 tako da brzo djeluje ili se brzo kreće [~ doći; ~ odgovoriti]

prid. 〈G hitrònoga, N hitrònogī, G hitrònogōg(a); ž. hitrònoga, s. hitrònogo〉 koji ima hitre noge [~ poštar; ~ zec]

im. ž. 〈G hȉtrosti, I hȉtrošću/hȉtrosti〉 osobina onoga koji je hitar ili svojstvo onoga što je hitro