prid. 〈G lȉtavskōg(a); ž. lȉtavskā, s. lȉtavskō〉 1. koji se odnosi na Litavce i Litvu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Litvi i narodni jezik Litavaca

im. ž. 〈G literatúrē; mn. N literatúre, G literatúrā〉 1. v. književnost 2. djela, studije, rasprave i druga građa iskorišteni u kojemu stručnom ili znanstvenom tekstu

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȉjēm, 3. l. mn. lȉjū, imp. lȋj, aor. lȉh, imperf. lȉjāh, prid. r. m. lȉo, ž. líla, s. lȋlo, mn. lȋli, prid. t. lìven, pril. s. lȉjūći, pril. p. lȋvši〉 1. 〈prijel.〉 puštati da što teče u mlazu [~ suze] 2. 〈neprijel.; 3. l.〉 pren. jako padati (o kiši) [Kiša lije.]; sin. lijevati

im. ž. 〈G lìticē; mn. N lìtice, G lȉtīcā〉 zem. visoka strma i gola stijena s nagibom većim od 55°

im. m. 〈G lȋtija〉 kem. kemijski element (Li), u prirodi se pojavljuje u spojevima (mineralima), meka srebrnobijela kovina, najlakša poznata kovina, sastojak je mnogih slitina, upotrebljava se u proizvodnji baterija, kao raketno gorivo i u medicini

prid. 〈G lȋtijeva; ž. lȋtijeva, s. lȋtijevo〉 1. koji pripada litiju [~ atom] 2. koji sadržava litij [~ karbonat]

im. ž. 〈G litoralizácijē〉 zem. okupljanje stanovništva, društvenoga i gospodarskoga života na morskim obalama

im. ž. 〈G litosférē〉 zem. čvrsta Zemljina ljuska koju čine Zemljina kora i gornji dio plašta i koja je razlomljena na mnogo ploča različite veličine

prid. 〈G litòsfērnōg(a); ž. litòsfērnā, s. litòsfērnō〉 koji se odnosi na litosferu

im. ž. 〈G lȉtrē; mn. N lȉtre, G lȉtārā/lȋtrā/lȉtrī〉 iznimno dopuštena mjerna jedinica za obujam tekućina (l, L)

im. ž. 〈G litùrgijē; mn. N litùrgije, G litùrgījā〉 rel. kršćansko bogoslužje koje u katoličanstvu obuhvaća u prvome redu euharistiju (misu)

prid. 〈G litùrgījskōg(a); ž. litùrgījskā, s. litùrgījskō〉 koji se odnosi na liturgiju

im. ž. 〈G lìvadē; mn. N lìvade, G lȉvādā〉 zemljište obraslo travom koja se kosi za hranu stoci ili na kojemu pase stoka [cvjetna ~]

prid. 〈G lìvadnōg(a); ž. lìvadnā, s. lìvadnō〉 koji se odnosi na livadu [~ med; livadno cvijeće]

im. ž. 〈G lízalicē; mn. N lízalice, G lízalīcā〉 slatkiš na štapiću koji se liže

im. s. 〈G lízānja〉 dodirivanje ili diranje jezikom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȋžēm, 3. l. mn. lȋžū, imp. líži, aor. lízah, imperf. lȋzāh, prid. r. lízao, prid. t. lȋzān〉 prelaziti jezikom preko čega; vidski parnjak: liznuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȉznēm, 3. l. mn. lȉznū, imp. lȉzni, aor. lȉznuh, prid. r. lȉznuo, prid. t. lȉznūt〉 prijeći jezikom preko čega; vidski parnjak: lizati

im. m. 〈G lȍbija; mn. N lȍbiji, G lȍbījā〉 organizirana utjecajna skupina ljudi koja zastupa određene ciljeve i utječe na druge

im. s. 〈G lobírānjā〉 promicanje nekih ideja ili organizirano zastupanje određenih ciljeva

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lòbīrām, 3. l. mn. lobírajū, imp. lòbīrāj, aor. lobírah, imperf. lòbīrāh, prid. r. lobírao〉 promicati neke ideje ili organizirano zastupati određene ciljeve

im. ž. 〈G lobòdē〉 bot. 1. povrtna zeljasta biljka velikih listova 2. zeleni jestivi listovi istoimene biljke

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lòcīrām, 3. l. mn. locírajū, imp. lòcīrāj, aor. locírah, imperf. lòcīrāh, prid. r. locírao, prid. t. lòcīrān〉 odrediti/određivati gdje se tko ili što nalazi [~ bjegunca]

im. ž. 〈G lȍđē; mn. N lȍđe, G lȏđa〉 1. prizemni poluotvoreni trijem 2. hist. v. loža 3. balkon sa zatvorenim bočnim stranama

im. m. 〈G lȍga, L lògu; mn. N lȍgovi, G lȍgōvā〉 mjesto na kojemu prebivaju i spavaju životinje [zečji ~]

im. m. 〈G logarìtma; mn. N logarìtmi, G logarìtāmā〉 mat. broj kojim treba potencirati broj 10 da se dobije zadani broj

prid. 〈G logarìtamskōg(a); ž. logarìtamskā, s. logarìtamskō〉 koji se odnosi na logaritme [logaritamske tablice]

prid. 〈G lògična; odr. lògičnī, G lògičnōg(a); ž. lògična, s. lògično; komp. logìčnijī〉 koji je u skladu s logikom, koji je posljedica ispravnoga razmišljanja i zaključivanja [~ zaključak]; ant. nelogičan

prid. 〈G lògičkōg(a); ž. lògičkā, s. lògičkō〉 koji se odnosi na logiku [~ izvod]

pril. u skladu s logikom [~ izvesti]

pril. 〈komp. logìčnijē〉 na logičan način, ispravno razmišljajući i zaključujući [~ odgovoriti]; ant. nelogično

im. ž. 〈G lògičnosti, I lògičnošću/lògičnosti〉 svojstvo onoga što je logično [~ zaključka]; ant. nelogičnost

im. ž. 〈G lògikē, DL lògici; mn. N lògike, G lȍgīkā〉 1. fil. filozofska disciplina, znanost o mišljenju, o metodama i zakonitostima ispravnoga razmišljanja i zaključivanja 2. pren. a. razmišljanje i zaključivanje [dječja ~; zdrava ~] b. zakonitosti koje čime upravljaju [~ tržišta]

im. m. 〈G logopéda, V lȍgopēde; mn. N logopédi, G logopédā〉 stručnjak koji se bavi logopedijom

im. ž. 〈G logopèdijē〉 disciplina koja se bavi proučavanjem govora i izgovora pojedinih glasova te uklanjanjem poteškoća pri njihovu izgovoru

prid. 〈G logòpēdskōg(a); ž. logòpēdskā, s. logòpēdskō〉 koji se odnosi na logopede i logopediju

im. ž. 〈G logòpētkinjē; mn. N logòpētkinje, G logòpētkīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi logopedijom

im. m. 〈G lȏgora, I lȏgorom; mn. N lȏgori, G lȏgōrā〉 1. uređeno mjesto u prirodi na kojemu privremeno borave istraživači, planinari, vojnici i dr. 2. mjesto skupljanja i smještaja velikoga broja na silu dovedenih ljudi [koncentracijski ~]

im. m. 〈G logoráša, V lȍgorāšu; mn. N logoráši, G logorášā〉 zatočenik u logoru

im. ž. 〈G logoràšicē; mn. N logoràšice, G logoràšīcā〉 zatočenica u logoru

prid. 〈G logoràšičina; ž. logoràšičina, s. logoràšičino〉 koji pripada logorašici

prid. 〈G logòrāškōg(a); ž. logòrāškā, s. logòrāškō〉 koji se odnosi na logoraše

im. s. 〈G lȏgorovānja; mn. N lȏgorovānja, G lȏgorovānjā〉 boravljenje u izviđačkom, planinarskom, vojničkom itd. logoru

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȏgorujēm, 3. l. mn. lȏgorujū, imp. lȏgorūj, aor. lȏgorovah, imperf. lȏgorovāh, prid. r. lȏgorovao〉 boraviti u izviđačkom, planinarskom, vojničkom itd. logoru [~ na planini]

prid. 〈G lȏgorskōg(a); ž. lȏgorskā, s. lȏgorskō〉 koji se odnosi na logor [logorska vatra]

im. m. 〈G lȍgotīpa; mn. N lȍgotīpi/lȍgotipovi, G lȍgotīpā/lȍgotipōvā〉 simbol tvrtke, ustanove ili udruge

im. m. 〈G lȍja, L lòju; mn. N lȍjevi, G lȍjēvā〉 1. masnoća u tkivu i oko tkiva nekih životinja [ovčji ~] 2. tvar koju luče lojne žlijezde ♦ ide kao po loju odvija se bez smetnja (poteškoća)

prid. 〈G lȏjnōg(a); ž. lȏjnā, s. lȏjnō〉 koji se odnosi na loj