gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. namìgujēm, 3. l. mn. namìgujū, imp. namìgūj, aor. namigívah, imperf. namìgīvāh, prid. r. namigívao〉 davati komu znakove zatvaranjem ili stiskanjem očnoga kapka; vidski parnjak: namignuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmignēm, 3. l. mn. nàmignū, imp. nàmigni, aor. nàmignuh, prid. r. nàmignuo〉 dati komu znak zatvaranjem ili stiskanjem očnoga kapka; vidski parnjak: namigivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmijēnīm, 3. l. mn. nàmijēnē, imp. namijéni, aor. namijénih, prid. r. namijénio, prid. t. nàmijēnjen〉 1. odrediti namjenu i svrhu čega [~ novac obnovi] 2. odrediti koga kao korisnika čega [Knjigu je namijenio djeci.]; vidski parnjak: namjenjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namìrišēm, 3. l. mn. namìrišū, imp. namirìši, aor. namirìsah, prid. r. namirìsao, prid. t. nȁmirisān〉 1. njuhom osjetiti koga ili što [~ divljač]; sin. nanjušiti 2. pren. predosjetiti, naslutiti da će se što dogoditi [~ opasnost; ~ dobru zaradu]; sin. nanjušiti • namirìsati (se) 〈prijel.〉 učiniti koga ili što mirisnim [~ tijelo novim mirisom; namirisati se ružinim uljem]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmīrīm, 3. l. mn. nàmīrē, imp. namíri, aor. namírih, prid. r. namírio, prid. t. nàmīren〉 ispuniti obvezu prema komu [~ dug; ~ vjerovnike] • namíriti (se) 〈prijel.〉 osigurati sve što je komu potrebno, zadovoljiti čije potrebe [~ djecu]; vidski parnjak: namirivati

im. s. 〈G namirívānja〉 1. ispunjavanje obveza prema komu 2. osiguravanje svega što je komu potrebno, zadovoljavanje čijih potreba

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namìrujēm, 3. l. mn. namìrujū, imp. namìrūj, aor. namirívah, imperf. namìrīvāh, prid. r. namirívao, prid. t. namìrīvān〉 ispunjati obveze prema komu [~ dug; ~ vjerovnike] • namirívati (se) 〈prijel.〉 osiguravati sve što je komu potrebno, zadovoljavati čije potrebe; vidski parnjak: namiriti

im. ž. 〈G námīrnicē; mn. N námīrnice, G námīrnīcā〉 ono što se proizvodi za prehranu, prehrambeni proizvod

im. ž. 〈G nȁmjenē; mn. N nȁmjene, G nȁmjēnā〉 svrha koja se određuje kojemu proizvodu ili poslu

prid. 〈G nȁmjenskōg(a); ž. nȁmjenskā, s. nȁmjenskō〉 koji se odnosi na kakvu namjenu [~ kredit]; ant. nenamjenski

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namjènjujēm, 3. l. mn. namjènjujū, imp. namjènjūj, aor. namjenjívah, imperf. namjènjīvāh, prid. r. namjenjívao, prid. t. namjènjīvān〉 1. određivati namjenu ili svrhu čemu [~ novac obnovi] 2. određivati koga kao korisnika čega [Svoje knjige namjenjuje djeci.]; vidski parnjak: namijeniti

im. ž. 〈G nȁmjerē; mn. N nȁmjere, G nȁmjērā〉 ono što je tko odlučio učiniti, zamisao o kakvu djelovanju; sin. nakana, naum

prid. 〈G námjērna; odr. námjērnī, G námjērnōg(a); ž. námjērnā, s. námjērnō〉 koji je učinjen vlastitom voljom i s namjerom [~ udarac; namjerna radnja]; sin. hotimičan; ant. nehotičan, nehotimičan, nenamjeran, slučajan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namjèrāvām, 3. l. mn. namjerávajū, imp. namjèrāvāj, aor. namjerávah, imperf. namjèrāvāh, prid. r. namjerávao, prid. t. namjèrāvān〉 imati namjeru što učiniti [Sutra namjeravam ići u kino.]; sin. kaniti, misliti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàmjerīm se, 3. l. mn. nàmjerē se, imp. nàmjeri se, aor. nàmjerih se, prid. r. nàmjerio se〉 nepredviđeno naići na koga, susresti se s kim [~ na dobre ljude]

prid. 〈G námjērnōg(a); ž. námjērnā, s. námjērnō〉 koji se odnosi na namjeru [namjerna rečenica]

im. ž. 〈G námjērnicē; mn. N námjērnice, G námjērnīcā〉 žena koja se slučajno našla na kojemu mjestu [putnica ~]

prid. 〈G námjērničina; ž. námjērničina, s. námjērničino〉 koji pripada namjernici

im. m. 〈G námjērnīka, V námjērnīče; mn. N námjērnīci, G námjērnīkā〉 osoba koja se slučajno našla na kojemu mjestu [putnik ~]

pril. vlastitom voljom i s namjerom [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. hotimice, hotimično; ant. nehotice, nehotično, nenamjerno, slučajno

im. ž. 〈G námjesnicē; mn. N námjesnice, G námjesnīcā〉 1. upraviteljica pokrajine ili zemlje 2. predstavnica suverena ili središnje vlade; sin. guvernerka

prid. 〈G námjesničina; ž. námjesničina, s. námjesničino〉 koji pripada namjesnici; sin. guvernerkin

prid. 〈G námjesničkōg(a); ž. námjesničkā, s. námjesničkō〉 koji se odnosi na namjesnike; sin. guvernerski

im. m. 〈G námjesnīka, V námjesnīče; mn. N námjesnīci, G námjesnīkā〉 1. upravitelj pokrajine ili zemlje 2. predstavnik suverena ili središnje vlade; sin. guverner

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmjestīm, 3. l. mn. nàmjestē, imp. nàmjesti, aor. nàmjestih, prid. r. nàmjestio, prid. t. nàmješten〉 1. postaviti koga ili što na određeno mjesto ili u određeni položaj [~ knjigu na polici; ~ slomljenu kost]; vidski parnjak: namještati 2. učiniti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol]; sin. napraviti; vidski parnjak: namještati 3. prilagoditi potrebama ili zahtjevima [~ parametre; ~ visinu sjedala]; sin. (podesiti); vidski parnjak: namještati 4. popuniti namještajem [~ kuhinju]; vidski parnjak: namještati 5. razg. v. zaposliti 6. pren. učiniti da tko dobije ono na što nema pravo [~ pobjedu]; vidski parnjak: namještati • nàmjestiti se 〈povr.〉 1. zauzeti određeni položaj [~ se pred ogledalom]; vidski parnjak: namještati se v. pod namještati 2. razg. zauzeti ugodan položaj [~ se u naslonjaču]; vidski parnjak: namještati se v. pod namještati 3. razg. v. zaposliti se pod zaposliti

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što zamjenjuje kime ili čime [Došao je ~ njega.; jesti voće ~ kolača]; sin. mjesto, umjesto

im. m. 〈G nȁmještāja〉 pokretni predmeti kojima je opremljen stan ili radne prostorije [kuhinjski ~; školski ~; uredski ~]

im. s. 〈G namjéštānja〉 1. postavljanje koga ili čega na određeno mjesto ili u određeni položaj 2. prilagođivanje potrebama ili zahtjevima 3. popunjavanje namještajem 4. razg. v. zapošljavanje 5. zauzimanje određenoga položaja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmjēštām, 3. l. mn. namjéštajū, imp. nàmjēštāj, aor. namjéštah, imperf. nàmjēštāh, prid. r. namjéštao, prid. t. nàmjēštān〉 1. postavljati koga ili što na određeno mjesto ili u određeni položaj [~ knjigu na polici; ~ slomljenu kost] 2. činiti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol] 3. prilagođivati potrebama ili zahtjevima [~ parametre; ~ visinu sjedala]; sin. (podešavati) 4. popunjavati namještajem [~ kuhinju] 5. razg. v. zapošljavati 6. pren. učiniti da tko dobije ono na što nema pravo [~ pobjedu] • namjéštati se 〈povr.〉 1. zauzimati određeni položaj [~ se pred ogledalom] 2. razg. zauzeti ugodan položaj [~ se u naslonjaču]; vidski parnjak: namjestiti

im. s. 〈G namješténja; mn. N namješténja, G namješténjā〉 mjesto u ustroju kakve tvrtke, ustanove, udruge i sl. na kojemu osoba obavlja djelatnost redovito i za plaću [~ učitelja]; sin. radno mjesto v. pod mjesto, posao, zaposlenje;

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmočīm, 3. l. mn. nàmočē, imp. namòči, aor. namòčih, prid. r. namòčio, prid. t. nàmočen〉 staviti što u tekućinu, učiniti što mokrim [~ rublje]; vidski parnjak: namakati

im. m. 〈G námota; mn. N námoti, G námōtā〉 v. namotaj

im. m. 〈G nȁmotāja; mn. N nȁmotāji, G nȁmotājā〉 ono što je dobiveno namatanjem; sin. klupko, ( namot), smotak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namòtām, 3. l. mn. namòtajū, imp. namòtāj, aor. namòtah, prid. r. namòtao, prid. t. nȁmotān〉 1. motajući skupiti što [~ vunu] 2. skupljajući motanjem oblikovati što [~ klupko]; ant. razmotati; ant. odmotati; Vidski parnjaci: namatati, namotavati

im. s. 〈G namotávānja〉 usp. namatanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namòtāvām, 3. l. mn. namotávajū, imp. namòtāvāj, aor. namotávah, imperf. namòtāvāh, prid. r. namotávao, prid. t. namòtāvān〉 usp. namatati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. namr̀godīm, 3. l. mn. namr̀godē, imp. namr̀godi, aor. namr̀godih, prid. r. namr̀godio, prid. t. namr̀gođen〉 izrazom pokazati neraspoloženje (o licu) • namr̀goditi se 〈povr.〉 izrazom lica pokazati neraspoloženje [Namrgodio se zbog njezinih riječi.]; sin. namrštiti se pren. v. pod namrštiti

im. ž. 〈G namr̀gođenosti, I namr̀gođenošću/namr̀gođenosti〉 osobina onoga koji je namrgođen ili svojstvo onoga što je namrgođeno; sin. mrgodnost, smrknutost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmrštīm, 3. l. mn. nàmrštē, imp. namr̀šti, aor. namr̀štih, prid. r. namr̀štio, prid. t. nàmršten〉 napraviti bore (o čelu ili licu) • namr̀štiti se 〈povr.〉 1. promijeniti izraz lica nabiranjem čela ili obrva [~ se zbog sunca] 2. pren. izrazom lica pokazati neraspoloženje [Namrštio se zbog njezinih riječi.]; sin. namrgoditi se v. pod namrgoditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmučīm, 3. l. mn. nàmučē, imp. nàmuči, aor. nàmučih, prid. r. nàmučio, prid. t. nàmučen〉 zadati komu muke, izložiti koga muci [~ ljude poslom] • nàmučiti se 〈povr.〉 imati mnogo posla i brige oko čega [~ se oko vrta; ~ se u životu]

im. m. 〈G nȁndua, DL nȁnduu; mn. N nȁndui, G nȁndūā〉 zool. velika južnoamerička ptica iz skupine nojevka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nanèsem, 3. l. mn. nanèsū, imp. nanèsi, aor. nȁnijēh/nanèsoh, prid. r. m. nȁnio, ž. nȁnijēla, s. nȁnijēlo, mn. nȁnijēli, prid. t. nanèsen〉 1. donijeti sa sobom ili ostaviti za sobom [Voda je nanijela pijesak.; Vjetar je nanio lišće.] 2. staviti sloj čega na kakvu površinu [~ boju na sliku] 3. prouzročiti ili izazvati kakav, najčešće neželjen, učinak [~ nepravdu; ~ štetu]; vidski parnjak: nanositi

gl. svrš. prijel. → naciljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nànīžēm, 3. l. mn. nànīžū, imp. naníži, aor. nanízah, prid. r. nanízao, prid. t. nànīzān〉 1. staviti ili poredati što u niz [~ bisere; ~ dukate] 2. ostvariti jedno za drugim [~ pobjede; ~ uspjehe] • nanízati se 〈povr.〉 1. postaviti se u niz [Automobili su se nanizali na ulici.] 2. pojaviti se jedno za drugim [Pred očima su mi se nanizale slike iz djetinjstva.]

im. m. 〈G nȁnometra, I nȁnometrom; mn. N nȁnometri, G nȁnometārā〉 fiz. mjerna jedinica za duljinu, milijarditi dio metra (nm)

im. s. 〈G nanoračùnala; mn. N nanoračùnala, G nanoračùnālā〉 inform. računalo kod kojega se integrirani krugovi mogu vidjeti samo s pomoću mikroskopa

im. m. 〈G nánosa; mn. N nánosi, G nánōsā〉 geol. naslaga koju je nanio vjetar, voda ili ledenjak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nànosīm, 3. l. mn. nànosē, imp. nanòsi, aor. nanòsih, imperf. nànošāh/nanòsijāh, prid. r. nanòsio, prid. t. nànošen〉 1. donositi sa sobom ili ostavljati za sobom [Voda nanosi pijesak.; Vjetar nanosi lišće.] 2. stavljati sloj čega na kakvu površinu [~ boju na sliku] 3. prouzročivati ili izazivati kakav, najčešće neželjen, učinak [~ nepravdu; ~ štetu]; vidski parnjak: nanijeti