prid. 〈G najmoprímčeva; ž. najmoprímčeva, s. najmoprímčevo〉 koji pripada najmoprimcu

im. ž. 〈G najmòprīmkē, DL najmòprīmki; mn. N najmòprīmke, G najmòprīmkā/najmòprīmkī〉 žena koja prima što u najam i za to plaća naknadu; ant. najmodavka

pril. prije svega ostaloga [Najprije idem u grad.]; sin. prvo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàjūrīm, 3. l. mn. nàjūrē, imp. najúri, aor. najúrih, prid. r. najúrio, prid. t. nàjūren〉 1. potjerati s kojega mjesta 2. pren. izbaciti odakle ili isključiti iz čega [~ s posla]

im. ž. 〈G nàkanē; mn. N nàkane, G nȁkānā〉 ono što je tko odlučio učiniti, zamisao o kakvu djelovanju; sin. namjera, naum

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkānīm, 3. l. mn. nàkānē, imp. nakáni, aor. nakánih, prid. r. nakánio〉 imati nakanu što učiniti; sin. naumiti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkapām, 3. l. mn. nàkapajū, imp. nàkapāj, aor. nàkapah, imperf. nàkapāh, prid. r. nàkapao, prid. t. nàkapān〉 1. 〈neprijel.〉 nakupiti se kapajući [Kišnica je nakapala u spremnik.] 2. 〈prijel.〉 primijeniti kapljice [~ nos; ~ oko]

im. ž. 〈G nákapnicē; mn. N nákapnice, G nákapnīcā〉 spremnik za skupljanje i čuvanje vode, obično kišnice; sin. cisterna

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàkašljēm se, 3. l. mn. nàkašljū se, imp. nakàšlji se, aor. nakàšljah se, prid. r. nakàšljao se〉 kratko, lagano zakašljati ili pročistiti grlo; vidski parnjak: nakašljavati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nakàšljāvām se, 3. l. mn. nakašljávajū se, imp. nakàšljāvāj se, aor. nakašljávah se, imperf. nakàšljāvāh se, prid. r. nakašljávao se〉 često kratko, lagano kašljati ili pročišćivati grlo; vidski parnjak: nakašljati se

im. ž. 〈G nàkazē; mn. N nàkaze, G nȁkāzā〉 pogr. iznimno ružna osoba ◇ moralna ~ veoma pokvarena osoba

prid. 〈G nàkazna; odr. nàkaznī, G nàkaznōg(a); ž. nàkazna, s. nàkazno〉 1. pogr. koji je veoma ružan 2. pren. koji je prožet iznimnom pokvarenošću [~ naum; nakazna ideja]

im. ž. 〈G nàkaznosti, I nàkaznošću/nàkaznosti〉 osobina onoga koji je nakazan ili svojstvo onoga što je nakazno

im. m. 〈G nákita; mn. N nákiti, G nákītā〉 predmeti kojima se ljudi ukrašavaju ili kite koga ili što [skupocjeni ~; ~ za božićno drvce]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkitīm, 3. l. mn. nàkitē, imp. nàkiti, aor. nàkitih, prid. r. nàkitio, prid. t. nàkićen〉 staviti nakit i ukrasiti koga ili što [~ bor]

im. ž. 〈G nàkladē〉 broj tiskanih primjeraka kojega izdanja; sin. (tiraža)

im. ž. 〈G nàkladnicē; mn. N nàkladnice, G nàkladnīcā〉 žena koja izdaje knjige, novine, časopise [~ školskih knjiga]; sin. izdavačica

prid. 〈G nàkladničina; ž. nàkladničina, s. nàkladničino〉 koji pripada nakladnici; sin. izdavačičin

im. m. 〈G nàkladnīka, V nàkladnīče; mn. N nàkladnīci, G nàkladnīkā〉 1. poduzeće koje izdaje knjige, novine, časopise 2. osoba koja izdaje knjige, novine, časopise; sin. izdavač

im. m. 〈G náklona; mn. N nákloni, G náklōnā〉 sagibanje glave i gornjega dijela tijela u znak poštovanja

prid. 〈G náklona; odr. náklonī, G náklonōg(a); ž. náklona, s. náklono; komp. naklònijī〉 koji je prijateljski raspoložen prema komu; ant. nesklon ◇ biti ~ komu/čemu biti prijateljski raspoložen prema komu ili čemu; sin. naginjati, naklonjen, sklon; biti ~ čemu biti slab prema čemu [~ piću]; sin. naginjati, naklonjen, sklon

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàklonīm, 3. l. mn. nàklonē, imp. naklòni, aor. naklònih, prid. r. naklònio, prid. t. nàklonjen〉 svinuti što prema naprijed [~ glavu] • naklòniti se 〈povr.〉 sagnuti glavu i gornji dio tijela u znak poštovanja [~ se pred oltarom; ~ se publici]; sin. pokloniti se v. pod pokloniti

im. ž. 〈G náklonosti, I náklonošću/náklonosti〉 osobina onoga koji je naklon; sin. naklonjenost, sklonost; ant. nesklonost

prid. 〈G nàklonjena; odr. nàklonjenī, G nàklonjenōg(a); ž. nàklonjena, s. nàklonjeno; komp. naklonjènijī〉 1. koji je svinut prema naprijed 2. usp. naklon

im. ž. 〈G nàklonjenosti, I nàklonjenošću/nàklonjenosti〉 1. svojstvo onoga što je svinuto prema naprijed 2. usp. naklonost

im. ž. 〈G nàknadē; mn. N nàknade, G nȁknādā〉 1. novac ili koja druga vrijednost koja se dobiva u zamjenu za što [~ za obavljeni posao] 2. novčani iznos koji se daje onomu komu je učinjena šteta; sin. odšteta; sin. nadoknada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàknadīm, 3. l. mn. nàknadē, imp. nàknadi, aor. nàknadih, prid. r. nàknadio, prid. t. nàknađen〉 zast. v. nadoknaditi

prid. 〈G nàknadnōg(a); ž. nàknadnā, s. nàknadnō〉 koji je poslije čega, koji je stigao kasnije, nakon isteka roka [naknadna obavijest; ~ upis]

prid. 〈G nàknadnōg(a); ž. nàknadnā, s. nàknadnō〉 koji se odnosi na naknadu [~ zahtjev]

prij. 〈G〉 označuje da što slijedi za čim [živjeti ~ rata; stići ~ ručka]; sin. poslije; ant. prije

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nakòstrijēšīm se, 3. l. mn. nakòstrijēšē se, imp. nakostrijéši se, aor. nakostrijéših se, prid. r. nakostrijéšio se, prid. t. nakòstrijēšen〉 1. uzdignuti dlake, perje, čekinje ili bodljike na koži zbog straha ili opasnosti [Mačak se nakostriješio pred psom.] 2. pren. zauzeti obrambeni stav u kakvoj raspravi ili borbi [~ zbog neugodnih pitanja]

im. m. 〈G nàkōvnja; mn. N nàkōvnji, G nàkōvānjā〉 1. postolje na kojemu se kuje željezo 2. anat. uz čekić i stremen, jedna od triju slušnih koščica u srednjemu uhu ♦ nalaziti se između čekića i nakovnja, usp. čekić

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakovr̀čām, 3. l. mn. nakovr̀čajū, imp. nakovr̀čāj, aor. nakovr̀čah, prid. r. nakovr̀čao, prid. t. nȁkovrčān〉 napraviti kovrče na čijoj kosi • nakovr̀čati se 〈povr.〉 postati kovrčav (o kosi) [Kosa se nakovrčala zbog vlage u zraku.]

pril. 1. na kratko vrijeme [Svratio je ~.]; sin. načas 2. tako da što bude kratkim [ošišati se ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkrīvīm, 3. l. mn. nàkrīvē, imp. nakrívi, aor. nakrívih, prid. r. nakrívio, prid. t. nàkrīvljen〉 postaviti što tako da stoji krivo, nagnuti što na jednu stranu [~ ogradu; ~ kapu]; sin. (naheriti) • nakríviti se 〈povr.〉 postati krivim, nagnuti se na jednu stranu [~ se od tereta]; Vidski parnjaci: nakrivljavati, nakrivljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakrìvljāvām, 3. l. mn. nakrivljávajū, imp. nakrìvljāvāj, aor. nakrivljávah, imperf. nakrìvljāvāh, prid. r. nakrivljávao, prid. t. nakrìvljāvān〉 postavljati što tako da stoji krivo, naginjati što na jednu stranu [~ ogradu; ~ kapu] • nakrivljávati se 〈povr.〉 postajati krivim, naginjati se na jednu stranu [~ se od tereta]; sin. nakrivljivati; vidski parnjak: nakriviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakrìvljujēm, 3. l. mn. nakrìvljujū, imp. nakrìvljūj, aor. nakrivljívah, imperf. nakrìvljīvāh, prid. r. nakrivljívao, prid. t. nakrìvljīvān〉 usp. nakrivljavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkuhām, 3. l. mn. nàkuhajū, imp. nàkuhāj, aor. nàkuhah, prid. r. nàkuhao, prid. t. nàkuhān〉 kuhajući pripraviti veliku količinu (o hrani) [~ variva za čitav tjedan]; vidski parnjak: nakuhavati • nàkuhati se 〈povr.〉 mnogo ili dugo kuhati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakùhāvām, 3. l. mn. nakuhávajū, imp. nakùhāvāj, aor. nakuhávah, imperf. nakùhāvāh, prid. r. nakuhávao, prid. t. nakùhāvān〉 kuhajući pripravljati velike količine [~ variva za čitav tjedan]; vidski parnjak: nakuhati

im. ž. 〈G nàkupinē; mn. N nàkupine, G nàkupīnā〉 gomila ili slojevi tvari koje su se vremenom nakupile, nataložile na jednome mjestu [~ kamenja; ~ ruda]; sin. (konglomerat)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkupīm, 3. l. mn. nàkupē, imp. nàkupi, aor. nàkupih, prid. r. nàkupio, prid. t. nàkupljen〉 1. kupeći staviti veliku količinu čega na jedno mjesto [~ drva] 2. steći što nabavljajući malo-pomalo [~ stari namještaj] • nàkupiti se 〈povr.〉 〈3. l.〉 skupiti se u velikoj količini [U podrumu se nakupila voda.]; vidski parnjak: nakupljati

im. s. 〈G nakúpljānja〉 proces u kojemu se što nakuplja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkūpljām, 3. l. mn. nakúpljajū, imp. nàkūpljāj, aor. nakúpljah, imperf. nàkūpljāh, prid. r. nakúpljao, prid. t. nàkūpljān〉 1. kupeći stavljati veliku količinu čega na jedno mjesto [~ kamenje] 2. stjecati što nabavljajući pomalo [~ zalihe] • nakúpljati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 skupljati se u velikoj količini [U podrumu se nakuplja voda.]; vidski parnjak: nakupiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakùpujēm, 3. l. mn. nakùpujū, imp. nakùpūj, aor. nakupòvah, prid. r. nakupòvao, prid. t. nȁkupovān〉 kupujući nabaviti dovoljno čega • nakupòvati se 〈povr.〉 mnogo ili dugo kupovati, zasititi se kupovanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlāžēm, 3. l. mn. nàlāžū, imp. naláži, aor. nalágah, imperf. nàlāgāh, prid. r. nalágao, prid. t. nàlāgān〉 upućivati komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje]; sin. (davati nalog) v. pod davati, naređivati, zapovijedati; vidski parnjak: naložiti¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlažēm, 3. l. mn. nàlažū, imp. nalàži, aor. nalàgah, prid. r. nalàgao, prid. t. nȁlagān〉 izreći mnogobrojne laži [Nalagao mi je svašta o svojemu životu.] • nalàgati se 〈povr.〉 izreći mnogo laži [Nalagala se roditeljima i prijateljima.]

im. m. 〈G nálaza; mn. N nálazi, G nálāzā〉 1. ono što je tko našao na kojemu mjestu [slučajni ~] 2. ono što je tko ispitivanjem utvrdio [liječnički ~] 3. pren. list papira na kojemu piše što je ispitivanjem ili pregledom utvrđeno [otići po nalaze]

im. s. 〈G nàlazīšta; mn. N nàlazīšta, G nàlazīštā〉 1. mjesto na kojemu se što može naći, na kojemu što postoji u većim količinama [arheološko ~] 2. slojevi zemlje s naslagama rude, mineralnih ulja i sl. [~ nafte; ~ ugljena; ~ zlata]; sin. ležište