nȁdbiskupskī

prid. 〈G nȁdbiskupskōg(a); ž. nȁdbiskupskā, s. nȁdbiskupskō〉 koji se odnosi na nadbiskupe

nàdcārstvo

im. s. 〈G nàdcārstva; mn. N nàdcārstva, G nàdcārstāvā/nàdcārstvā〉 biol. jedna od dviju temeljnih skupina na koje se dijeli živi svijet [~ eukariota; ~ prokariota]

nadčòvjek

im. m. 〈G nadčòvjeka, V nȁdčovječe; mn. N nȁdljūdi, G nadljúdī, DLI nadljúdima〉 fil. osoba koja je intelektualno i moralno razvijenija od današnjega čovjeka

nadèbljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadèbljām, 3. l. mn. nadèbljajū, imp. nadèbljāj, aor. nadèbljah, prid. r. nadèbljao, prid. t. nȁdebljān〉 učiniti koga debljim • nadèbljati se postati debelim; sin. udebljati

nȁdesno

pril. na desnu stranu [Skreni ~.]; sin. desno; ant. lijevo, nalijevo

nadglàsati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadglàsām, 3. l. mn. nadglàsajū, imp. nadglàsāj, aor. nadglàsah, prid. r. nadglàsao, prid. t. nȁdglasān〉 1. nadjačati glasom [~ žamor] 2. steći više glasova pri glasovanju [~ dvotrećinskom većinom]; vidski parnjak: nadglasavati

nadglasávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadglàsāvām, 3. l. mn. nadglasávajū, imp. nadglàsāvāj, aor. nadglasávah, imperf. nadglàsāvāh, prid. r. nadglasávao, prid. t. nadglàsāvān〉 1. nadjačavati glasom [~ žamor] 2. stjecati više glasova pri glasovanju [~ dvotrećinskom većinom]; vidski parnjak: nadglasati

nadglédānje

im. s. 〈G nadglédānja〉 provjeravanje i praćenje kakva stanja ili djelovanja; sin. (kontroliranje), nadziranje

nadglédati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdglēdām, 3. l. mn. nadglédajū, imp. nàdglēdāj, aor. nadglédah, imperf. nàdglēdāh, prid. r. nadglédao, prid. t. nàdglēdān〉 provjeravati i pratiti kakvo stanje ili djelovanje [~ proizvodnju; ~ rad učenika]; sin. (kontrolirati), nadzirati

nádglednica

im. ž. 〈G nádglednicē; mn. N nádglednice, G nádglednīcā〉 žena kojoj je posao da što nadgleda; sin. (kontrolorka), nadzornica

nádgledničin

prid. 〈G nádgledničina; ž. nádgledničina, s. nádgledničino〉 koji pripada nadglednici; sin. (kontrolorkin), nadzorničin

nádglednīk

im. m. 〈G nádglednīka, V nádglednīče; mn. N nádglednīci, G nádglednīkā〉 osoba kojoj je posao da što nadgleda; sin. (kontrolor), nadzornik

nadgrádnja

im. ž. 〈G nadgrádnjē〉 ukupnost djelatnosti koje se nastavljaju na temeljne [kulturna ~]

nádgrobnī

prid. 〈G nádgrobnōg(a); ž. nádgrobnā, s. nádgrobnō〉 1. koji se nalazi na grobu [nadgrobna ploča] 2. koji se odvija uz grob, nad grobom [~ govor]

nàdīći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdīđēm, 3. l. mn. nàdīđū, imp. nadíđi, aor. nadíđoh, prid. r. nàdišao, prid. t. nàdīđen〉 1. biti širim od zadanih okvira [~ stranačke ciljeve] 2. biti boljim [To je nadišlo sva očekivanja.]; vidski parnjak: nadilaziti

nàdići

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdignēm, 3. l. mn. nàdignū, imp. nàdigni, aor. nàdigoh, prid. r. nàdigao, prid. t. nàdignūt, pril. p. nàdigāvši〉 v. nadignuti

nàdignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdignēm, 3. l. mn. nàdignū, imp. nàdigni, aor. nàdignuh, prid. r. nàdignuo, prid. t. nàdignūt, pril. p. nàdignūvši〉 lagano ili malo podignuti što [~ glavu]; sin. (nadići) • nàdignuti se 〈povr.〉 povećati obujam [Tijesto se nadignulo.]; ant. slegnuti se v. pod slegnuti; vidski parnjak: nadizati

nadìgrati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁdigrām, 3. l. mn. nadìgrajū, imp. nadìgrāj, aor. nadìgrah, prid. r. nadìgrao, prid. t. nȁdigrān〉 igrati bolje od koga drugoga [~ suparnika]

nadigrávati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nadìgrāvām se, 3. l. mn. nadigrávajū se, imp. nadìgrāvāj se, aor. nadigrávah se, imperf. nadìgrāvāh se, prid. r. nadigrávao se〉 uzajamno težiti što boljoj igri [~ s protivnikom]

nadijévati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdijēvām, 3. l. mn. nadijévajū, imp. nàdijēvāj, aor. nadijévah, imperf. nàdijēvāh, prid. r. nadijévao, prid. t. nàdijēvān〉 1. davati komu kakvo ime [~ prijateljima nadimke] 2. puniti što čime [~ tijesto sirom]; vidski parnjak: nadjenuti

nadìlaziti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadìlazīm, 3. l. mn. nadìlazē, imp. nadìlazi, aor. nadìlazih, imperf. nadìlažāh, prid. r. nadìlazio, prid. t. nadìlažen〉 1. biti širim od zadanih okvira [~ stranačke ciljeve] 2. biti boljim [To nadilazi sva očekivanja.]; vidski parnjak: nadići

nádimak

im. m. 〈G nádīmka; mn. N nádīmci, G nádimākā〉 ime koje zamjenjuje pravo ime ili se upotrebljava uz njega, stječe se u užemu društvu zahvaljujući kakvoj osobini [obiteljski ~; osobni ~]

nàdimati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàdimām se/nàdimljēm se, 3. l. mn. nàdimajū se/nàdimljū se, imp. nàdimāj se/nàdimlji se, aor. nàdimah se, imperf. nàdimāh se, prid. r. nàdimao se〉 1. poprimati veći obujam pod djelovanjem zraka, plina ili vlage 2. pren. biti ispunjen osjećajem vlastite veličine [~ od ponosa]; vidski parnjak: naduti se

nàdizati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdižēm, 3. l. mn. nàdižū, imp. nàdiži, aor. nàdizah, imperf. nàdizāh, prid. r. nàdizao, prid. t. nàdizān〉 lagano ili malo dizati što [~ glavu] • nàdizati se 〈povr.〉 povećavati obujam [Tijesto se nadiže.]; ant. slijegati se v. pod slijegati; vidski parnjak: nadignuti

nadjàčati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadjàčām, 3. l. mn. nadjàčajū, imp. nadjàčāj, aor. nadjàčah, prid. r. nadjàčao, prid. t. nȁdjačān〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadmašiti; vidski parnjak: nadjačavati

nadjačávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadjàčāvām, 3. l. mn. nadjačávajū, imp. nadjàčāvāj, aor. nadjačávah, imperf. nadjàčāvāh, prid. r. nadjačávao, prid. t. nadjàčāvān〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadmašivati; vidski parnjak: nadjačati

nàdjenuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdjenēm, 3. l. mn. nàdjenū, imp. nàdjeni, aor. nàdjenuh, prid. r. nàdjenuo, prid. t. nàdjenūt〉 1. dati (o imenu, nadimku) 2. napuniti što čime [~ tijesto sirom]; vidski parnjak: nadijevati

nádjev

im. m. 〈G nádjeva; mn. N nádjevi, G nádjēvā〉 smjesa kojom se pune različita jela, kolači, kobasice, paprike i sl. [slatki ~; slani ~; ~ od mesa]

nàdlaktica

im. ž. 〈G nàdlakticē; mn. N nàdlaktice, G nàdlaktīcā〉 anat. dio ruke od lakta do ramena

nàdlanica

im. ž. 〈G nàdlanicē; mn. N nàdlanice, G nàdlanīcā〉 anat. gornji dio šake, nasuprot dlanu

nadlètjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdletīm, 3. l. mn. nàdletē, imp. nadlèti, aor. nadlètjeh, prid. r. m. nadlètio, ž. nadlètjela, s. nadlètjelo, mn. nadlètjeli, prid. t. nàdlećen〉 leteći prijeći iznad čega [~ grad]; vidski parnjak: nadlijetati

nádležan

prid. → mjerodavan

nadlijétānje

im. s. 〈G nadlijétānja〉 prelaženje iznad čega letom

nadlijétati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdlijēćēm, 3. l. mn. nàdlijēćū, imp. nadlijéći, aor. nadlijétah, imperf. nàdlijētāh, prid. r. nadlijétāo, prid. t. nàdlijētān〉 leteći prelaziti iznad čega [~ grad]; vidski parnjak: nadletjeti

nadmášiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdmāšīm, 3. l. mn. nàdmāšē, imp. nadmáši, aor. nadmáših, prid. r. nadmášio, prid. t. nàdmāšen〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadjačati; vidski parnjak: nadmašivati

nadmàšiv

prid. 〈G nadmàšiva; odr. nadmàšivī, G nadmàšivōg(a); ž. nadmàšiva, s. nadmàšivo〉 koji se može nadmašiti; ant. nenadmašan, nenadmašiv

nadmašívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadmàšujēm, 3. l. mn. nadmàšujū, imp. nadmàšūj, aor. nadmašívah, imperf. nadmàšīvāh, prid. r. nadmašívao, prid. t. nadmàšīvān〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadjačavati; vidski parnjak: nadmašiti

nàdmetānje

im. s. 〈G nàdmetānja; mn. N nàdmetānja, G nàdmetānjā〉 sudjelovanje u igrama i djelatnostima radi pobjede ili postizanja boljega položaja; sin. borba, natjecanje

nàdmetati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàdmećēm se, 3. l. mn. nàdmećū se, imp. nàdmeći se, aor. nàdmetah se, imperf. nàdmetāh se, prid. r. nàdmetao se〉 sudjelovati u kakvoj igri ili djelatnosti radi pobjede ili postizanja boljega položaja [~ u znanju]; sin. natjecati se, takmiti se zast.

nȁdmōć

im. ž. 〈G nȁdmoći, I nȁdmoću/nȁdmoći〉 moć veća od one koju ima tko drugi [imati ~ na terenu]; sin. premoć, prevlast

nȁdmoćan

prid. 〈G nȁdmoćna; odr. nȁdmoćnī, G nȁdmoćnōg(a); ž. nȁdmoćna, s. nȁdmoćno; komp. nadmòćnijī〉 koji ima veću moć od drugih ili koji je u čemu jači [~ protivnik]; sin. premoćan

nádmorskī

prid. 〈G nádmorskōg(a); ž. nádmorskā, s. nádmorskō〉 koji je iznad razine mora [nadmorska visina]; ant. podmorski

nadmúdriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdmūdrīm, 3. l. mn. nàdmūdrē, imp. nadmúdri, aor. nadmúdrih, prid. r. nadmúdrio, prid. t. nàdmūdren〉 biti mudrijim od koga, nadmašiti koga lukavošću ili domišljatošću; sin. predriblati pren., razg.; vidski parnjak: nadmudrivati

nadmudrívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadmùdrujēm, 3. l. mn. nadmùdrujū, imp. nadmùdrūj, aor. nadmudrívah, imperf. nadmùdrīvāh, prid. r. nadmudrívao, prid. t. nàdmudrīvān〉 biti mudrijim od koga, nadmašivati koga lukavošću ili domišljatošću • nadmudrívati se 〈povr.〉 uzajamno se nadmetati lukavošću ili domišljatošću [~ se riječima]; vidski parnjak: nadmudriti

nadnárāvan

prid. 〈G nadnárāvna; odr. nadnárāvnī, G nadnárāvnōg(a); ž. nadnárāvna, s. nadnárāvno〉 koji nije u skladu s poznatim prirodnim zakonima, koji prelazi granice onoga što je prirodno, koji nije stvaran ili moguć [nadnaravna pojava; nadnaravno biće]; sin. natprirodan

nádnevak

im. m. 〈G nádnēvka; mn. N nádnēvci, G nádnevākā〉 kalendarska oznaka dana, mjeseca i godine kojega događaja [današnji ~]; sin. datum

nȁdnica

im. ž. 〈G nȁdnicē; mn. N nȁdnice, G nȁdnīcā〉 plaća koja se s poslodavcem dogovara za dan rada

nȁdničār

im. m. 〈G nȁdničāra, V nȁdničāru/nȁdničāre; mn. N nȁdničāri, G nȁdničārā〉 osoba koja radi za nadnicu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga