im. m. 〈G náglaska; mn. N náglasci, G náglasākā〉 1. gram. a. isticanje jednoga sloga u riječi jačinom, duljinom i visinom tona; sin. (akcent) b. poseban način izgovora koji se razlikuje od standardnoga jezika [kajkavski ~; splitski ~] 2. pravop. znak kojim se bilježi izgovor riječi [dugouzlazni ~; dugosilazni ~; kratkosilazni ~; kratkouzlazni ~]; sin. (akcent) ♦ staviti ~ (akcent) na što istaknuti što, posebno naglasiti što

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàglāsīm, 3. l. mn. nàglāsē, imp. naglási, aor. naglásih, prid. r. naglásio, prid. t. nàglāšen〉 1. gram. a. obilježiti riječ naglaskom b. izgovoriti na poseban način 2. pren. dati čemu posebnu važnost, usmjeriti čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. istaknuti, podcrtati pren., podvući pren.; sin. (akcentirati), (dati naglasak) v. pod dati; Vidski parnjaci: naglašavati, naglašivati

prid. 〈G náglasnōg(a); ž. náglasnā, s. náglasnō〉 koji se odnosi na naglasak [naglasne paradigme; ~ sustav]; sin. (akcenatski)

im. ž. 〈G nàglasnicē; mn. N nàglasnice, G nàglasnīcā〉 gram. riječ koja ima svoj naglasak, naglašena riječ; ant. nenaglasnica, ( klitika)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naglàšāvām, 3. l. mn. naglašávajū, imp. naglàšāvāj, aor. naglašávah, imperf. naglàšāvāh, prid. r. naglašávao, prid. t. naglàšāvān〉 1. gram. a. obilježavati riječi naglaskom b. izgovarati na poseban način 2. pren. davati čemu posebnu važnost, usmjeravati čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. isticati, podcrtavati pren., podvlačiti pren.; sin. (akcentirati), (davati naglasak) v. pod davati, naglašivati; vidski parnjak: naglasiti

prid. 〈G nàglāšena; odr. nàglāšenī, G nàglāšenōg(a); ž. nàglāšena, s. nàglāšeno; komp. naglašènijī〉 1. koji je jasno izražen ili istaknut [~ rast]; sin. izrazit 2. koji je pod naglaskom [naglašena riječ]; ant. nenaglašen

im. ž. 〈G nàglāšenosti, I nàglāšenošću/nàglāšenosti〉 1. svojstvo onoga što je jasno izraženo ili istaknuto; sin. izrazitost 2. svojstvo onoga što je pod naglaskom; ant. nenaglašenost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naglàšujēm, 3. l. mn. naglàšujū, imp. naglàšūj, aor. naglašívah, imperf. naglàšīvāh, prid. r. naglašívao, prid. t. naglàšīvān〉 usp. naglašavati

pril. glavom prema dolje [padati ~]; sin. naglavce ♦ okrenuti ~ (naglavce, naopačke) 〈što〉 u potpunosti promijeniti što

pril., usp. naglavačke

pril. na nagao način

prid. 〈G nȁglūha; odr. nȁglūhī, G nȁglūhōg(a); ž. nȁglūha, s. nȁglūho〉 koji ne čuje dobro

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁgnēm, 3. l. mn. nȁgnū, imp. nàgni, aor. nàgnuh, prid. r. nàgnuo, prid. t. nȁgnūt〉 postaviti, dovesti što u kos, neravan položaj [~ glavu] • nàgnuti se 〈povr.〉 sagnuti tijelo [~ se kroz prozor]; vidski parnjak: naginjati

prid. 〈G nȁgnjīla; odr. nȁgnjīlī, G nȁgnjīlōg(a); ž. nȁgnjīla, s. nȁgnjīlo〉 koji je pomalo gnjio, koji je počeo gnjiljeti; sin. natruo

im. ž. 〈G nágodbē; mn. N nágodbe, G nágodābā/nágōdbā/nágodbī〉 ugovor ili sporazum kojim se uređuju sporna pitanja [Hrvatsko-ugarska ~]

pril. u godini koja slijedi za ovom, iduće godine; sin. dogodine

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàgodīm se, 3. l. mn. nàgodē se, imp. nagòdi se, aor. nagòdih se, prid. r. nagòdio se〉 postići nagodbu [~ s vjerovnicima]; vidski parnjak: nagađati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagomìlām, 3. l. mn. nagomìlajū, imp. nagomìlāj, aor. nagomìlah, prid. r. nagomìlao, prid. t. nȁgomilān〉 1. skupiti velike količine čega, stvoriti zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), zgrnuti 2. pren. učiniti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene] • nagomìlati se 〈povr.〉 postati brojnijim, proširiti se ili namnožiti [Problemi su se nagomilali.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati; vidski parnjak: nagomilavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagomìlāvām, 3. l. mn. nagomilávajū, imp. nagomìlāvāj, aor. nagomilávah, imperf. nagomìlāvāh, prid. r. nagomilávao, prid. t. nagomìlāvān〉 1. skupljati velike količine čega, stvarati zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), zgrtati 2. pren. činiti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene] • nagomilávati se 〈povr.〉 postajati brojnijim, širiti se ili množiti [Problemi su se dugo nagomilavali.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati; sin. gomilati; vidski parnjak: nagomilati

im. m. 〈G nágona〉 urođeno ponašanje živih bića, naslijeđena nesvjesna sposobnost održavanja osnovnih životnih funkcija; sin. instinkt, ( poriv)

prid. 〈G nágonskōg(a); ž. nágonskā, s. nágonskō〉 1. koji se odnosi na nagon; sin. instinktivni 2. koji je nastao djelovanjem nagona; sin. instinktivan

pril. vodeći se nagonom [~ djelovati]; sin. instinktivno

pril. tako da se što kvari ili pogoršava [Bolest je krenula ~.]; ant. nabolje

pril. prema gore, prema gornjemu mjestu [krenuti ~]; ant. nadolje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nàgorī, 3. l. mn. nàgorē, aor. 3. l. jd. nȁgorje, prid. r. m. nagòrio, ž. nagòrjela, s. nagòrjelo, mn. nagòrjeli〉 djelomično izgorjeti, ne izgorjeti do kraja [Krevet je nagorio.]

im. s. 〈G nagovárānja〉 poticanje, uvjeravanje koga da što učini, da u što povjeruje; ant. odgovaranje¹, odvraćanje 

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvārām, 3. l. mn. nagovárajū, imp. nagòvārāj, aor. nagovárah, imperf. nagòvārāh, prid. r. nagovárao, prid. t. nagòvārān〉 poticati, uvjeravati koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navlačiti pren., razg.; ant. odgovarati¹, odvraćati; vidski parnjak: nagovoriti

im. ž. 〈G nȁgovijēsti, I nȁgovijēšću/nȁgovijēsti〉 poet. znak, znamenje ili pojava koja nagovješćuje blizak početak čega [~ boljih vremena]; sin. nagovještaj, predznak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvijēstīm, 3. l. mn. nagòvijēstē, imp. nagovijésti, aor. nagovijéstih, prid. r. nagovijéstio, prid. t. nagòvijēšten〉 1. najaviti ono što će se možda dogoditi [~ vjenčanje] 2. pren. pokazati prve znakove onoga što dolazi [~ proljeće]; Vidski parnjaci: nagovješćivati, nagovještavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagovjèšćujēm, 3. l. mn. nagovjèšćujū, imp. nagovjèšćūj, aor. nagovješćívah, imperf. nagovjèšćīvāh, prid. r. nagovješćívao, prid. t. nagovjèšćīvān〉 1. najavljivati ono što će se možda dogoditi [~ vjenčanje] 2. pren. pokazivati prve znakove onoga što dolazi [~ proljeće]; sin. nagovještavati; vidski parnjak: nagovijestiti

im. m. 〈G nȁgovještāja; mn. N nȁgovještāji, G nȁgovještājā〉 usp. nagovijest

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagovjèštāvām, 3. l. mn. nagovještávajū, imp. nagovjèštāvāj, aor. nagovještávah, imperf. nagovjèštāvāh, prid. r. nagovještávao, prid. t. nagovjèštāvān〉 usp. nagovješćivati

im. m. 〈G nȁgovora, I nȁgovorom; mn. N nȁgovori, G nȁgovōrā〉 poticaj riječima da se što učini, da se u što krene, da se u što povjeruje [To sam učinio na njegov ~.; To sam učinio po njegovu nagovoru.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvorīm, 3. l. mn. nagòvorē, imp. nagovòri, aor. nagovòrih, prid. r. nagovòrio, prid. t. nagòvoren〉 potaknuti, uvjeriti koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navući pren., razg.; ant. odgovoriti¹, odvratiti; vidski parnjak: nagovarati

im. ž. 〈G nȁgradē; mn. N nȁgrade, G nȁgrādā〉 1. priznanje koje se komu daje za uspjeh u radu 2. novac ili kakva druga vrijednost koja se dobiva za obavljeni posao ◇ Nobelova ~ nagrada koja je nazvana po utemeljitelju Nobelove zaklade, švedskome kemičaru Alfredu Nobelu, i koja se svake godine dodjeljuje za iznimne uspjehe

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgrādīm, 3. l. mn. nàgrādē, imp. nagrádi, aor. nagrádih, prid. r. nagrádio, prid. t. nàgrāđen〉 dati, dodijeliti komu nagradu [Škola će ~ dobre učenike.] • nagráditi (se) 〈prijel.〉 učiniti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski parnjak: nagrađivati

prid. 〈G nȁgradnōg(a); ž. nȁgradnā, s. nȁgradnō〉 1. koji se daje kao nagrada [nagradno putovanje] 2. koji omogućuje da se dođe do nagrade [nagradno pitanje]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagràđujēm, 3. l. mn. nagràđujū, imp. nagràđūj, aor. nagrađívah, imperf. nagràđīvāh, prid. r. nagrađívao, prid. t. nagràđīvān〉 davati, dodjeljivati komu nagrade [Škola nagrađuje dobre učenike.] • nagrađívati (se) 〈prijel.〉 činiti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski parnjak: nagraditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgr̄dīm, 3. l. mn. nàgr̄dē, imp. nagŕdi, aor. nagŕdih, prid. r. nagŕdio, prid. t. nàgr̄đen〉 učiniti koga ili što grdnim ili ružnim, pokvariti izgled komu ili čemu [~ lice šminkom; ~ okoliš smećem]; vidski parnjak: nagrđivati ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagr̀đujēm, 3. l. mn. nagr̀đujū, imp. nagr̀đūj, aor. nagrđívah, imperf. nagr̀đīvāh, prid. r. nagrđívao, prid. t. nagr̀đīvān〉 činiti koga ili što grdnim ili ružnim, kvariti izgled komu ili čemu [~ lice šminkom; ~ okoliš smećem]; vidski parnjak: nagrditi ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagrízem, 3. l. mn. nagrízū, imp. nagrízi, aor. nagrízoh, prid. r. nàgrizao, prid. t. nagrìzen〉 1. malo odgristi s površine ili kraja [~ jabuku] 2. oštetiti površinu djelovanjem čega [Kiselina je nagrizla kamen.]; sin. izjesti; vidski parnjak: nagrizati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgrīzām, 3. l. mn. nagrízajū, imp. nàgrīzāj, aor. nagrízah, imperf. nàgrīzāh, prid. r. nagrízao, prid. t. nàgrīzān〉 1. malo odgrizati s površine ili kraja [~ jabuku] 2. oštećivati površinu djelovanjem čega [Kiselina nagriza kamen.]; sin. izjedati; vidski parnjak: nagristi

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgr̄nēm, 3. l. mn. nàgr̄nū, imp. nagŕni, aor. nagŕnuh, prid. r. nagŕnuo, prid. t. nàgr̄nūt〉 1. 〈prijel.〉 nabacati što preko čega ili na hrpu [~ zemlju]; ant. razgrnuti; vidski parnjak: nagrtati 2. 〈neprijel.〉 a. krenuti, doći u gomili [~ na rasprodaju; ~ sa svih strana]; sin. nahrupiti, navaliti; vidski parnjak: nagrtati b. pren. naglo kamo ući [~ u sobu]; sin. nahrupiti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgrćēm, 3. l. mn. nàgrćū, imp. nàgrći, aor. nàgrtah, imperf. nàgrtāh, prid. r. nàgrtao, prid. t. nàgrtān〉 1. 〈prijel.〉 bacati što preko čega ili na hrpu [~ zemlju]; ant. razgrtati 2. 〈neprijel.〉 kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nahrupljivati, navaljivati; vidski parnjak: nagrnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgūrām, 3. l. mn. nagúrajū, imp. nàgūrāj, aor. nagúrah, prid. r. nagúrao, prid. t. nàgūrān〉 staviti što u što tako da se ispuni sav prostor [~ rublje u ladicu] • nagúrati se 〈povr.〉 tiskajući se jedno uz drugo zauzeti što manje mjesta [Studenti su se nagurali jedni uz druge.]; sin. zbiti se razg. v. pod zbiti; sin. nabiti, natiskati; vidski parnjak: naguravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagùrāvām, 3. l. mn. nagurávajū, imp. nagùrāvāj, aor. nagurávah, imperf. nagùrāvāh, prid. r. nagurávao, prid. t. nagùrāvān〉 tiskajući ili gurajući puniti što [~ rublje u ladicu]; sin. nabijati, natiskivati • nagurávati se 〈povr.〉 tiskajući se jedno uz drugo nastojati zauzeti što manje mjesta [Studenti su se naguravali jedni uz druge.]; sin. natiskivati se v. pod natiskivati, stiskati se v. pod stiskati, zbijati se razg. v. pod zbijati; vidski parnjak: nagurati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàhērīm, 3. l. mn. nàhērē, imp. nahéri, aor. nahérih, prid. r. nahério, prid. t. nàhēren〉 v. nakriviti

im. ž. 〈G nàhijē; mn. N nàhije, G nȁhījā〉 pov. upravno-teritorijalna jedinica veličine župe u Osmanlijskome Carstvu