im. m. 〈G nadrealìzma〉 umj. umjetnički pravac nastao nakon Prvoga svjetskog rata kojemu su svojstveni suprotstavljanje realizmu i spontanost

prid. 〈G nàdrēđena; odr. nàdrēđenī, G nàdrēđenōg(a); ž. nàdrēđena, s. nàdrēđeno〉 1. koji je u kakvoj hijerarhiji na višemu položaju od koga drugoga 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 osoba koja je u kakvoj hijerarhiji na višemu položaju od koje druge; sin. (pretpostavljeni); ant. podređen

im. ž. 〈G nàdrēđenosti, I nàdrēđenošću/nàdrēđenosti〉 osobina onoga koji je nadređen ili svojstvo onoga što je nadređeno; ant. podređenost

im. ž. 〈G nȁdrilijēčnicē; mn. N nȁdrilijēčnice, G nȁdrilijēčnīcā〉 žena koja nije završila medicinski fakultet, a bavi se liječenjem ljudi

prid. 〈G nȁdrilijēčničina; ž. nȁdrilijēčničina, s. nȁdrilijēčničino〉 koji pripada nadriliječnici

prid. 〈G nȁdrilijēčničkōg(a); ž. nȁdrilijēčničkā, s. nȁdrilijēčničkō〉 koji se odnosi na nadriliječnike

im. m. 〈G nȁdrilijēčnīka, V nȁdrilijēčnīče; mn. N nȁdrilijēčnīci, G nȁdrilijēčnīkā〉 osoba koja nije završila medicinski fakultet, a bavi se liječenjem ljudi

im. s. 〈G nȁdrilijēčnīštva〉 nestručno liječenje koje provodi nadriliječnik

im. ž. 〈G nàdstōjnicē; mn. N nàdstōjnice, G nàdstōjnīcā〉 1. žena koja je na čelu kakve zajednice [~ samostana] 2. žena koja se brine za održavanje u kakvoj zgradi ili ustanovi

prid. 〈G nàdstōjničina; ž. nàdstōjničina, s. nàdstōjničino〉 koji pripada nadstojnici

im. m. 〈G nàdstōjnīka, V nàdstōjnīče; mn. N nàdstōjnici, G nàdstōjnīkā〉 1. osoba koja je na čelu kakve zajednice [~ samostana] 2. osoba koja se brine za održavanje u kakvoj zgradi ili ustanovi

im. ž. 〈G nàdstrešnicē; mn. N nàdstrešnice, G nàdstrešnīcā〉 zaklon ispred kuće ili iznad terase

prid. 〈G nàdstvārnōg(a); ž. nàdstvārnā, s. nàdstvārnō〉 koji je izvan stvarnosti [~ svijet]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàdurīm se, 3. l. mn. nàdurē se, imp. nàduri se, aor. nàdurih se, prid. r. nàdurio se, prid. t. nàduren〉 shvatiti čije riječi ili postupke kao uvredu i pokazati to svojim ponašanjem [Odmah se nadurio.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nȁdmēm se, 3. l. mn. nȁdmū se, imp. nàdmi se, aor. nàduh se, prid. r. nàduo se, prid. t. nȁdūt〉 1. poprimiti veći obujam pod djelovanjem zraka, plina ili vlage 2. pren. biti ispunjen osjećajem vlastite veličine [~ od ponosa]; vidski parnjak: nadimati se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdvījām, 3. l. mn. nadvíjajū, imp. nàdvīj, aor. nadvíjah, imperf. nàdvījāh, prid. r. nadvíjao, prid. t. nàdvījān〉 naginjući se postavljati što iznad koga ili čega [~ glavu nad dijete; ~ se nad dijete]; sin. nadnositi (se) v. pod nadnositi • nadvíjati se 〈povr.〉 1. nalaziti se iznad koga ili čega [Oblaci se nadvijaju nad gradom.] 2. pren. prijetiti čemu, ugrožavati što čime [Opasnost se nadvija nad grad.]; vidski parnjak: nadviti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdvīčēm, 3. l. mn. nàdvīčū, imp. nadvíči, aor. nadvíkah, prid. r. nadvíkao, prid. t. nàdvīkān〉 vikom nadjačati koga [~ učenike]; vidski parnjak: nadvikivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadvìkujēm, 3. l. mn. nadvìkujū, imp. nadvìkūj, aor. nadvikívah, imperf. nadvìkīvāh, prid. r. nadvikívao, prid. t. nadvìkīvān〉 vikom nadjačavati koga [~ učenike]; vidski parnjak: nadvikati • nadvikívati se 〈povr.〉 uzajamno se nadjačavati vikom [~ se s učenicima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdvīsīm, 3. l. mn. nàdvīsē, imp. nadvísi, aor. nadvísih, prid. r. nadvísio, prid. t. nàdvīšen〉 1. nadmašiti visinom koga ili što [Neboder je nadvisio kućice.] 2. pren. pokazati više sposobnosti od drugih i pobijediti ili biti bolji u čemu [~ protivnike]; vidski parnjak: nadvisivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadvìsujēm, 3. l. mn. nadvìsujū, imp. nadvìsūj, aor. nadvisívah, imperf. nadvìsīvāh, prid. r. nadvisívao, prid. t. nadvìsīvān〉 1. nadmašivati visinom koga ili što [Neboderi nadvisuju kućice.] 2. pren. pokazivati više sposobnosti od drugih i pobjeđivati ili biti bolji u čemu [~ protivnike]; vidski parnjak: nadvisiti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nȁdvijēm, 3. l. mn. nȁdvijū, imp. nàdvīj, aor. nàdvih, prid. r. m. nȁdvio, ž. nȁdvīla, s. nȁdvīlo, mn. nȁdvīli, prid. t. nadvìjen〉 naginjući se postaviti što iznad koga ili čega [~ glavu nad dijete; ~ se nad dijete]; sin. nadnijeti (se) v. pod nadnijeti • nàdviti se 〈povr.〉 1. naći se iznad koga ili čega [Oblaci su se nadvili nad gradom.] 2. pren. zaprijetiti čemu, ugroziti što čime [Opasnost se nadvila nad grad.]; vidski parnjak: nadvijati ( se)

im. m. 〈G nȁdvojvodē; mn. N nȁdvojvode, G nȁdvojvōdā〉 1. 〈jd.〉 visoki plemićki naslov 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G nȁdvojvotkinjē; mn. N nȁdvojvotkinje, G nȁdvojvotkīnjā〉 1. žena koja ima naslov nadvojvode 2. nadvojvodina žena

im. m. 〈G nàdvožnjāka; mn. N nàdvožnjāci, G nàdvožnjākā〉 grad. cestovni ili željeznički most nad cestom; ant. podvožnjak

prid. 〈G nàdzemnōg(a); ž. nàdzemnā, s. nàdzemnō〉 koji je iznad tla, iznad razine zemlje; ant. podzemni

im. s. 〈G nàdzirānja〉 1. provjeravanje i praćenje kakva stanja ili djelovanja; sin. (kontroliranje), nadgledanje 2. držanje pod nadzorom; sin. (monitoring), motrenje, praćenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdzirēm, 3. l. mn. nàdzirū, imp. nàdziri, aor. nàdzirah, imperf. nàdzirāh, prid. r. nàdzirao, prid. t. nàdzirān〉 1. provjeravati i pratiti kakvo stanje ili djelovanje [~ proizvodnju; ~ rad učenika]; sin. nadgledati 2. držati pod nadzorom [~ kretanje učenika]; sin. motriti; sin. (kontrolirati), (provoditi nadzor) v. pod provoditi

im. m. 〈G nàdzora, I nàdzorom; mn. N nàdzori, G nàdzōrā〉 1. pregled kakva posla ili aktivnosti, pomno praćenje čega [~ nad prometom; ~ nad trgovanjem]; sin. (kontrola) 2. pren., razg. osoba koja obavlja istoimeni pregled ili skup takvih osoba

prid. 〈G nàdzōrnōg(a); ž. nàdzōrnā, s. nàdzōrnō〉 koji se odnosi na nadzor [~ odbor]

im. ž. 〈G nàdzōrnicē; mn. N nàdzōrnice, G nàdzōrnīcā〉 žena kojoj je posao da što nadgleda; sin. (kontrolorka), nadglednica

prid. 〈G nàdzōrničina; ž. nàdzōrničina, s. nàdzōrničino〉 koji pripada nadzornici; sin. (kontrolorkin), nadgledničin

im. m. 〈G nàdzōrnīka, V nàdzōrnīče; mn. N nàdzōrnīci, G nàdzōrnīkā〉 osoba kojoj je posao da što nadgleda; sin. (kontrolor), nadglednik

prid. 〈G nàdzvūčnōg(a); ž. nàdzvūčnā, s. nàdzvūčnō〉 koji je brži od brzine zvuka [nadzvučna letjelica]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naelektrìzīrām, 3. l. mn. naelektrizírajū, imp. naelektrìzīrāj, aor. naelektrizírah, prid. r. naelektrizírao, prid. t. naelektrìzīrān〉 1. ispuniti elektricitetom 2. pren. učiniti napetim, punim nelagode

im. ž. 〈G nȁftē〉 geol., kem. tamna, gusta, tekuća smjesa ugljikovodika koja je najvjerojatnije nastala od ostataka organizama u sedimentnim slojevima zemlje; sin. petrolej zast.

im. m. 〈G naftaléna〉 kem. aromatski ugljikovodik, sjajni kristali koji se upotrebljavaju za proizvodnju boja, lijekova i kao sredstvo protiv moljaca; sin. (naftalin)

im. m. 〈G naftalína〉 v. naftalen

prid. 〈G nȁftnōg(a); ž. nȁftnā, s. nȁftnō〉 koji se odnosi na naftu

im. m. 〈G nȁftovōda; mn. N nȁftovōdi, G nȁftovōdā〉 sustav cjevovoda koji služe za prijenos nafte

prid. 〈G nága; odr. nȃgī, G nȃgōg(a); ž. nága, s. nȃgo〉 poet. koji nema na sebi odjeću; sin. gol; ant. odjeven

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgāđām, 3. l. mn. nagáđajū, imp. nàgāđāj, aor. nagáđah, imperf. nàgāđāh, prid. r. nagáđao〉 govoriti ili suditi o onome što se samo pretpostavlja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàgāđām se, 3. l. mn. nagáđajū se, imp. nàgāđāj se, aor. nagáđah se, imperf. nàgāđāh se, prid. r. nagáđao se〉 postizati nagodbu [~ s vjerovnicima]; vidski parnjak: nagoditi se

prid. 〈G nágla; odr. nȃglī, G nȃglōg(a); ž. nágla, s. nȃglo; komp. nàglijī〉 1. koji je veoma brz, koji dolazi ili se pojavljuje iznenada, bez najave [nagla promjena vremena; naglo skretanje s ceste; nagla odluka] 2. koji se lako razljuti ili posvađa [~ čovjek]; sin. naprasit

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgazīm, 3. l. mn. nàgazē, imp. nàgazi, aor. nàgazih, prid. r. nàgazio, prid. t. nàgažen〉 koraknuti i postaviti nogu na koga ili što [~ na koru od banane; ~ komu na nogu; ~ na minu]

prid. 〈G nàgaznōg(a); ž. nàgaznā, s. nàgaznō〉 koji počinje djelovati kad se na njega nagazi [nagazna mina]

im. m. 〈G nágiba; mn. N nágibi, G nágībā〉 kosa površina [blagi ~]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàginjēm, 3. l. mn. nàginjū, imp. nàginji, aor. nàginjah, imperf. nàginjāh, prid. r. nàginjao, prid. t. nàginjān〉 1. 〈prijel.〉 postavljati, dovoditi što u kos, neravan položaj [~ dasku]; vidski parnjak: nagnuti 2. 〈neprijel.〉 pren. a. biti prijateljski raspoložen prema komu ili čemu; sin. biti sklon komu/čemu v. pod sklon b. biti slab prema čemu [~ piću]; sin. biti sklon čemu v. pod sklon • nàginjati se 〈povr.〉 sagibati tijelo [~ se kroz prozor]; vidski parnjak: nagnuti se v. pod nagnuti

pril. tako da se izrekne, da se može čuti [čitati ~; učiti ~]