im. m. 〈G picigína〉 društvena igra u kojoj dio igrača stoji u plićaku, a dio na plaži i nabacuju lopticu koja ne smije dodirnuti površinu

im. s. 〈G píća; mn. N píća, G píćā〉 tekućina koja se može piti [hladno ~] ◇ alkoholno ~ tekućina koja se može piti i koja sadržava alkohol; sin. alkohol razg.; bezalkoholno ~tekućina koja se može piti i koja ne sadržava alkohol; sin. napitak

im. ž. 〈G pidžámē; mn. N pidžáme, G pidžámā〉 lagana dvodijelna odjeća za spavanje

im. m. 〈G pìdžina; mn. N pìdžini, G pȉdžīnā〉 jez. jezik koji služi za sporazumijevanje govornika različitih jezika nastao pojednostavnjivanjem kojega prirodnog jezika

im. m. 〈G pìgmenta; mn. N pìgmenti, G pìgmenātā〉 1. biol. tvar koja tkivima daje boju 2. kem. netopivo sredstvo za bojenje koje se na podlogu nanosi raspršivanjem

prid. 〈G pìgmentnōg(a); ž. pìgmentnā, s. pìgmentnō〉 koji se odnosi na pigmente

usk., usp. pi

prid. 〈G pìjana; odr. pìjanī, G pìjanōg(a); ž. pìjana, s. pìjano; komp. pijànijī〉 1. koji je popio previše alkoholnoga pića, koji je pod utjecajem alkohola [~ čovjek; pijana budala; pijano društvo]; ant. trijezan 2. koji je svojstven pijanu čovjeku [~ hod; ~ pogled] 3. pren. koji je opijen, omamljen, uzbuđen ili zanesen [~ od sreće]

im. m. 〈G pijánca, V pȉjānče; mn. N pijánci, G pìjānācā〉 1. pijan čovjek 2. osoba koja rado i preko mjere pije alkoholna pića

prid. 〈G pijánčeva; ž. pijánčeva, s. pijánčevo〉 koji pripada pijancu

im. m. 〈G pijànīna; mn. s. N pijànīna, G pijànīnā〉 glazb. kraći klavir u kojemu su žice postavljene uspravno

im. m. 〈G pijànista, V pijànistu; mn. N pijànisti, G pijànīstā〉 glazbenik koji svira klavir

im. ž. 〈G pijànisticē; mn. N pijànistice, G pijànistīcā〉 glazbenica koja svira klavir

prid. 〈G pijànističina; ž. pijànističina, s. pijànističino〉 koji pripada pijanistici

prid. 〈G pijanìstičkōg(a); ž. pijanìstičkā, s. pijanìstičkō〉 koji se odnosi na pijaniste

im. s. 〈G pijànstva; mn. N pijànstva, G pìjanstāvā/pìjānstvā〉 stanje onoga koji je pijan

im. ž. 〈G pìjavicē, V pȉjavice/pȉjavico; mn. N pìjavice, G pȉjavīcā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 skupina vodenih kolutićavaca koji se hrane krvlju čovjeka i životinja, a u prošlosti su se upotrebljavali u medicini za puštanje krvi b. pripadnik istoimene skupine [konjska ~; liječnička ~] 2. met. veoma jak zračni vrtlog manjih razmjera 3. pren. a. osoba koja rado iskorištava druge b. osoba koje se tko ne može riješiti

prid. 〈G pìjavičina; ž. pìjavičina, s. pìjavičino〉 koji pripada pijavici

im. s. 〈G pȉjēnja〉 proces u kojemu se što pije

im. m. 〈G pijéska; mn. N pijésci, G pijȇsākā〉 1. skup sitnih zrnaca tvrdih minerala, uglavnom stijena [morski ~; riječni ~; igrati se u pijesku] 2. gradivo koje se dobiva drobljenjem kamena ♦ baciti ~ (prašinu) u oči komu, usp. prašina

im. m. 〈G pijétla; mn. N pijétli/pijétlovi, G pijȇtālā/pijétlōvā〉 mužjak kokoši; sin. (kokot, pijevac)

prid. 〈G pijétlova; ž. pijétlova, s. pijétlovo〉 koji pripada pijetlu; sin. (pijevčev)

im. m. 〈G pijévca; mn. N pijévci, G pijȇvācā〉 v. pijetao

prid. 〈G pijévčeva; ž. pijévčeva, s. pijévčevo〉 v. pijetlov

im. m. 〈G pȉjūka; mn. N pȉjūci, G pȉjūkā〉 polj. jednostavno oruđe zašiljeno na dva kraja koje služi za kopanje; sin. kramp pokr.

im. s. 〈G pijúkānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na pi-pi-pi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pìjūčē, 3. l. mn. pìjūčū, aor. 3. l. jd. pijúka, imperf. 3. l. jd. pìjūkāše, prid. r. pijúkao〉 glasati se glasom koji podsjeća na pi-pi-pi [Pile pijuče.]

im. m. 〈G pìka; mn. N pìkovi, G pȉkōvā〉 boja u igraćim kartama u obliku crnoga stiliziranog vrška koplja

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pìkīrām, 3. l. mn. pikírajū, imp. pìkīrāj, aor. pikírah, imperf. pìkīrāh, prid. r. pikírao〉 1. pom., vojn. spustiti se/spuštati se ravno prema određenomu cilju [Zrakoplov pikira na palubu broda.] 2. 〈nesvrš.〉 pren., razg. usmjeriti se na koga ili što s kakvom namjerom [~ na više mjesto; ~ na bolji uspjeh]

im. m. 〈G pìksela; mn. N pìkseli, G pȉksēlā〉 inform. najmanji djelić slike na zaslonu

im. ž. 〈G pȉkulē; mn. N pȉkule, G pȉkūlā〉 kuglica, najčešće od stakla ili pečene gline, koja služi za igru; sin. špekula

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pikùlām se, 3. l. mn. pikùlajū se, imp. pikùlāj se, aor. pikùlah se, imperf. pikùlāh se, prid. r. pikùlao se〉 igrati se pikulama; sin. špekulati se

im. ž. 〈G pílē; mn. N píle, G pílā〉 oruđe koje ima nazubljenu kovinsku oštricu, služi za rezanje stabala, drva, predmeta od kovine itd. [motorna ~; ručna ~]

zb. im. ž. 〈G pȉlādi〉 mladunčad kokoši

im. ž. 〈G pilànē; mn. N pilàne, G pilánā〉 mjesto, pogon ili tvornica u kojima se strojevima obrađuje drvo, pile trupci, izrađuju daske, grede i ostala drvena građa

im. m. 〈G pilára, V pȉlāru/pȉlāre; mn. N pilári, G pilárā〉 osoba koja se bavi piljenjem drva

prid. 〈G piláreva; ž. piláreva, s. pilárevo〉 koji pripada pilaru; sin. pilarov

prid. 〈G pilárova; ž. pilárova, s. pilárovo〉 usp. pilarev

im. s. 〈G pȉleta〉 mlado kokoši

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȋlīm, 3. l. mn. pȋlē, imp. píli, aor. pílih, imperf. pȋljāh, prid. r. pílio, prid. t. pȋljen〉 1. rezati što pilom [~ drva; ~ grane] 2. razg. v. gnjaviti

im. m. 〈G pilóta, V pȉlōte; mn. N pilóti, G pilótā〉 osoba koja upravlja letjelicom [~ zrakoplova; vojni ~] ◇ lučki ~ osoba koja određuje način ulaska u luku; sin. peljar

prid. 〈G pìlōtskōg(a); ž. pìlōtskā, s. pìlōtskō〉 koji se odnosi na pilote [pilotska kabina]

im. ž. 〈G pìlovinē〉 v. piljevina

im. ž. 〈G pȉlulē; mn. N pȉlule, G pȉlūlā〉 v. tableta ♦ progutati gorku pilulu podnijeti neugodu (neugodnu situaciju)

im. m. 〈G píljka; mn. N píljci, G pȋljākā〉 okrugao kamenčić

im. m. 〈G píljka; mn. N píljci, G pȋljākā〉 zool. ptica selica slična lastavici

im. ž. 〈G piljárnicē; mn. N piljárnice, G piljárnīcā〉 prodavaonica voća i povrća

im. ž. 〈G pìljevinē〉 sitni otpadci koji nastaju pri piljenju; sin. (pilovina)