pjeskárov

prid. 〈G pjeskárova; ž. pjeskárova, s. pjeskárovo〉 usp. pjeskarev

pjèskārskī

prid. 〈G pjèskārskōg(a); ž. pjèskārskā, s. pjèskārskō〉 koji se odnosi na pjeskare i pjeskarstvo

pjeskárstvo

im. s. 〈G pjeskárstva〉 djelatnost vađenja i prodaje pijeska

pjeskòvit

prid. 〈G pjeskòvita; odr. pjeskòvitī, G pjeskòvitōg(a); ž. pjeskòvita, s. pjeskòvito; komp. pjeskovìtijī〉 koji sadržava pijesak [pjeskovito tlo]

pjèskulja

im. ž. 〈G pjèskuljē; mn. N pjèskulje, G pjȅskūljā〉 1. 〈jd.〉 geol. tlo koje obilježava nepovezanost čestica 2. zool. morski crvoliki mnogočekinjaš koji živi u pijesku i upotrebljava se kao mamac za lovljenje riba

pjȅsma

im. ž. 〈G pjȅsmē; mn. N pjȅsme, G pjȅsāmā〉 1. knjiž. književno lirsko ili epsko djelo pisano u stihovima, posebnoga ritma i rime ◇ ~ u prozi a. književna vrsta pisana u slobodnome stihu u kojoj se isprepleću pripovjedni i lirski motivi b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti 2. glazb. glazbeno djelo koje se pjeva ♦ 〈to je〉 stara ~ (priča), usp. priča; 〈to je〉 druga ~ (padež, priča), usp. padež; uvijek ista ~ (priča) uvijek isto, ponavljanje jednoga te istoga

pjȅsmarica

im. ž. 〈G pjȅsmaricē; mn. N pjȅsmarice, G pjȅsmarīcā〉 knjiga odabranih pjesama

pjȅsmica

im. ž. 〈G pjȅsmicē; mn. N pjȅsmice, G pjȅsmīcā〉 um. kratka pjesma jednostavna sadržaja

pjesmúljak

im. m. 〈G pjesmúljka; mn. N pjesmúljci, G pjèsmūljākā〉 pjesma male umjetničke vrijednosti

pjȅsničkī

prid. 〈G pjȅsničkōg(a); ž. pjȅsničkā, s. pjȅsničkō〉 koji se odnosi na pjesnike i pjesništvo; sin. (poetski)

pjȅsnički

pril. na način pjesnika [izražavati se ~]

pjȅsnīk

im. m. 〈G pjȅsnīka, V pjȅsnīče; mn. N pjȅsnīci, G pjȅsnīkā〉 pisac, književnik koji piše pjesme, koji stvara pjesnička djela [veliki ~; dječji ~]; sin. (poeta)

pjȅsnikinja

im. ž. 〈G pjȅsnikinjē; mn. N pjȅsnikinje, G pjȅsnikīnjā〉 književnica koja piše pjesme, koja stvara pjesnička djela [velika ~; dječja ~]; sin. (poetesa)

pjȅsnīštvo

im. s. 〈G pjȅsnīštva〉 knjiž. 1. oblik književnoga izražavanja koji se temelji na izricanju misli i osjećaja u posebnome metru i ritmu, različit od svakodnevnoga govora, često se izvodi uz glazbenu pratnju ◇ epsko ~ uz dramu i liriku, glavni književni rod koji obuhvaća djela koja se temelje na pripovijedanju i prikazivanju velikoga broja likova i događaja; sin. epika; lirsko ~ uz dramu i epiku, glavni književni rod koji obuhvaća djela koja u zgusnutoj, kratkoj formi izražava pjesnikova opažanja, misli i osjećaje; sin. lirika 2. sva pjesnička djela jednoga pjesnika, naroda ili razdoblja [hrvatsko suvremeno ~; ~ srednjega vijeka]; sin. (poezija); ant. proza

pješáčēnje

im. s. 〈G pješáčēnja〉 kretanje pješice; sin. hod, hodanje

pješáčiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pjèšāčīm, 3. l. mn. pjèšāčē, imp. pješáči, aor. pješáčih, imperf. pjèšāčāh, prid. r. pješáčio〉 kretati se pješice [~ ulicom]; sin. hodati, hoditi zast., ići

pjèšāčkī

prid. 〈G pjèšāčkōg(a); ž. pjèšāčkā, s. pjèšāčkō〉 koji se odnosi na pješake i pješačenje [~ prijelaz]

pjèšāk

im. m. 〈G pješáka, V pjȅšāče; mn. N pješáci, G pješákā〉 1. osoba koja pješači 2. vojn. vojnik u pješaštvu 3. šh. najslabija šahovska figura koja se može kretati samo po jedno polje naprijed ili ukoso, a jedino pri prvome potezu može ići dva polja naprijed [bijeli ~; crni ~]

pješàkinja

im. ž. 〈G pješàkinjē; mn. N pješàkinje, G pješàkīnjā〉 žena koja ide pješice, koja hoda, pješači

pješáštvo

im. s. 〈G pješáštva; mn. N pješáštva, G pjèšāštāvā/pjèšāštvā〉 vojn. kopneni rod vojske, dio vojnih postrojba koje djeluju na kopnu [služiti u pješaštvu]

pjèščan

prid. 〈G pjèščana; odr. pjèščanī, G pjèščanōg(a); ž. pjèščana, s. pjèščano〉 koji je od pijeska [pješčana obala; pješčano dno]

pjèščanī

prid. 〈G pjèščanōg(a); ž. pjèščanā, s. pjèščanō〉 koji se odnosi na pijesak [~ sat]

pješčànīk

im. m. 〈G pješčaníka; mn. N pješčaníci, G pješčaníkā〉 1. ograđeni dio dječjega igrališta ispunjen pijeskom 2. sat koji mjeri vrijeme s pomoću pijeska koji ravnomjerno curi iz gornje u donju polovicu staklenke; sin. pješčani sat v. pod sat

pješčènjāk

im. m. 〈G pješčenjáka; mn. N pješčenjáci, G pješčenjákā〉 geol. stijena nastala taloženjem pijeska i povezivanjem zrnaca pijeska

pjȅšicē

pril. tako da se pješači, hoda [ići ~]

pjȇv

im. m. 〈G pjȇva, L pjévu; mn. N pjȅvovi, G pjȅvōvā〉 skup različitih ugodnih i skladnih zvukova ili šumova kojima se glasaju ptice pjevice [ptičji ~]; sin. pjevanje ♦ labuđi ~ posljednje djelo koje se smatra osobito važnim, djelo kojim se zaokružuje čiji opus

pjèvāč

im. m. 〈G pjeváča, V pjȅvāču; mn. N pjeváči, G pjeváčā〉 osoba koja se bavi pjevanjem [ulični ~; ~ zabavne glazbe]

pjevàčica

im. ž. 〈G pjevàčicē; mn. N pjevàčice, G pjevàčīcā〉 žena koja se bavi pjevanjem [operna ~; ~ zabavne glazbe]

pjevàčičin

prid. 〈G pjevàčičina; ž. pjevàčičina, s. pjevàčičino〉 koji pripada pjevačici

pjȅvalo

im. s. 〈G pjȅvala; mn. N pjȅvala, G pjȅvālā〉 zool. složeni organ u dušniku ptica sastavljen od sedam ili devet pari simetrično položenih mišića koji služe za proizvodnju glasova i pjevanje

pjȇvan

prid. 〈G pjévna; odr. pjȇvnī, G pjȇvnōg(a); ž. pjévna, s. pjȇvno; komp. pjèvnijī〉 koji se lako pjeva [pjevna melodija]

pjȅvānje

im. s. 〈G pjȅvānja; mn. N pjȅvānja, G pjȅvānjā〉 1. proces u kojemu se pjeva 2. glazb. 〈jd.〉 umjetnost glazbenoga izražavanja ljudskim glasom [zborno ~] 3. 〈jd.〉 skup različitih ugodnih i skladnih zvukova ili šumova kojima se glasaju ptice pjevice; sin. pjev 4. knjiž. veća i samostalna tematska cjelina unutar epa

pjȅvati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pjȅvām, 3. l. mn. pjȅvajū, imp. pjȅvāj, aor. pjȅvah, imperf. pjȅvāh, prid. r. pjȅvao, prid. t. pjȅvān〉 1. 〈prijel.〉 a. glasom oblikovati melodiju [~ bariton; ~ bas; ~ drugi glas] b. oblikovati melodiju (o visini ili istaknutosti glasa) [~ operetnu ariju]; sin. (izvoditi pjesmu) v. pod izvoditi 2. 〈neprijel.〉 a. iskazivati misli u pjesmama [Pjesnik pjeva o domovini.] b. izvoditi pjesmu [~ u školskome zboru] c. glasati se pjevom [Ptice pjevaju.]

pjèvčić

im. m. 〈G pjèvčića; mn. N pjèvčići, G pjȅvčīćā〉 um. mali pijevac

pjèvica

im. ž. 〈G pjèvicē; mn. N pjèvice, G pjȅvīcā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica koje se ističu svojim ugodnim i skladnim glasanjem 2. pripadnik istoimene skupine; ant. nepjevica

pjȇvnī

prid. 〈G pjȇvnōg(a); ž. pjȇvnā, s. pjȇvnō〉 koji se odnosi na pjevanje i pjev [pjevna intonacija]

pjevúšiti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pjèvūšīm, 3. l. mn. pjèvūšē, imp. pjevúši, aor. pjevúših, imperf. pjèvūšāh, prid. r. pjevúšio, prid. t. pjèvūšen〉 pjevati tišim glasom [~ veselu pjesmu]

plàcēnta

im. ž. 〈G plàcēntē; mn. N plàcēnte, G plàcēntā/plàcēntī〉 v. posteljica

plȁč

im. m. 〈G plàča; mn. N plàčevi, G plȁčēvā〉 1. izlučivanje suza koje nastaje zbog tjelesne boli, tuge ili kakva drugog jakog osjećaja 2. folk., knjiž. a. 〈jd.〉 srednjovjekovna pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se izražava tuga zbog gubitka bliske osobe b. istoimeno samostalno književno djelo ili dio kakva većeg književnog djela ♦ briznuti (udariti) u ~ naglo zaplakati, početi jako i neutješno plakati

plàčljiv

prid. 〈G plàčljiva; odr. plàčljivī, G plàčljivōg(a); ž. plàčljiva, s. plàčljivo; komp. plačljìvijī〉 1. koji lako brizne u plač, koji često plače [plačljivo dijete] 2. koji odražava tugu [~ glas; plačljivo raspoloženje] 3. pren. koji izaziva tužno raspoloženje [plačljiva glazba]

plàčljivōst

im. ž. 〈G plàčljivosti, I plàčljivošću/plàčljivosti〉 osobina onoga koji je plačljiv ili svojstvo onoga što je plačljivo

pláća

im. ž. 〈G pláćē; mn. N pláće, G pláćā〉 1. novčana naknada za rad u određenome razdoblju [primati redovito plaću]; sin. prihod, primanje; ant. rashod 2. novčana nagrada za obavljeni posao [primiti plaću za svoj trud]

pláćānje

im. s. 〈G pláćānja〉 1. davanje novca za kakvu robu ili obavljenu uslugu 2. davanje plaće ili novčane naknade 3. pren. snošenje neugodnih posljedica zbog kakva ponašanja ili propusta

pláćati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plȃćām, 3. l. mn. pláćajū, imp. plȃćāj, aor. pláćah, imperf. plȃćāh, prid. r. pláćao, prid. t. plȃćān〉 1. davati komu novac za kakvu robu ili obavljenu uslugu [~ članarinu; ~ gotovinom; ~ kruh; ~ porez; ~ račune] 2. davati komu plaću ili novčanu naknadu [~ honorare suradnicima; ~ radnike; ~ zaposlenicima višak radnih sati] 3. pren. snositi neugodne posljedice kakva ponašanja ili propusta [Uvijek plaća svoju brzopletost.]; vidski parnjak: platiti

plȃćenica

im. ž. 〈G plȃćenicē; mn. N plȃćenice, G plȃćenīcā〉 vojnikinja koja prima plaću za svoju službu

plȃćeničin

prid. 〈G plȃćeničina; ž. plȃćeničina, s. plȃćeničino〉 koji pripada plaćenici

plȃćeničkī

prid. 〈G plȃćeničkōg(a); ž. plȃćeničkā, G plȃćeničkō〉 koji se odnosi na plaćenike

plȃćenīk

im. m. 〈G plȃćenīka, V plȃćenīče; mn. N plȃćenīci, G plȃćenīkā〉 vojnik koji prima plaću za svoju službu [strani ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga