im. m. 〈G plìša〉 tkanina s mekim, kratkim, gustim dlačicama

prid. 〈G plítka; odr. plìtkī, G plìtkōg(a); ž. plítka, s. plítko; komp. plȉćī〉 1. koji je manje dubine od uobičajene ili prosječne [plitko more]; ant. dubok 2. koji se nalazi na maloj dubini [plitki korijen]; ant. dubok 3. pren. koji nema sadržaja, koji je površan, nevažan [~ razgovor] 4. koji je veoma slab (o snu); ant. dubok

im. m. 〈G pliváča, V plȉvāču; mn. N pliváči, G pliváčā〉 1. osoba koja pliva, koja zna plivati; ant. neplivač 2. osoba koja se bavi plivanjem

im. ž. 〈G plivàčicē; mn. N plivàčice, G plivàčīcā〉 1. žena koja pliva, koja zna plivati; ant. neplivačica 2. žena koja se bavi plivanjem

prid. 〈G plivàčičina; ž. plivàčičina, s. plivàčičino〉 1. koji pripada plivačici, ženi koja pliva, koja zna plivati; ant. neplivačičin 2. koji pripada plivačici, ženi koja se bavi plivanjem

prid. 〈G plìvāčkōg(a); ž. plìvāčkā, s. plìvāčkō〉 koji se odnosi na plivače i plivanje [plivačka utrka; plivačko odijelo]

prid. 〈G plìvāćēg(a); ž. plìvāćā, s. plìvāćē〉 koji se odnosi na plivanje [plivaće kožice]

im. s. 〈G plȉvānja〉 1. kretanje i održavanje zamasima ruku i nogu na površini ili ispod površine vode 2. kretanje u vodi organima prilagođenim za tu svrhu 3. bivanje na površini vode ili koje druge tekućine; sin. plutanje 4. kretanje u vodi kakvom plivačkom tehnikom 5. sp. sportska disciplina, natjecanje u brzini u različitim disciplinama ovisno o tehnici i duljini staze [leđno ~; mješovito ~; ~ na 100 metara; ~ slobodnim stilom; prsno ~; štafetno ~] ◇ sinkronizirano ~ plivačka disciplina za žene u kojoj se uz glazbenu pratnju izvode različiti pokreti i figure

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plȉvām, 3. l. mn. plȉvajū, imp. plȉvāj, aor. plȉvah, imperf. plȉvāh, prid. r. plȉvao, prid. t. plȉvān〉 1. 〈neprijel.〉 a. kretati se i održavati se zamasima ruku i nogu na površini ili ispod površine vode [naučiti ~; ~ na leđima; ~ prema obali; ~ slobodnim stilom] b. kretati se u vodi organima prilagođenim za tu svrhu [Riba pliva.] c. biti na površini vode ili koje druge tekućine [Smeće pliva u luci.; Nafta pliva po morskoj površini.]; sin. plutati d. pren. imati čega previše, više nego što je potrebno [~ u novcu; ~ u dugovima] 2. 〈prijel.〉 sp. natjecati se u plivanju (o kakvoj plivačkoj disciplini) [~ maraton]

im. ž. 〈G plȍčē; mn. N plȍče, G plȏčā〉 četvrtasti predmet male debljine [kamena ~; oglasna ~; školska ~; šahovska ~] ◇ gramofonska ~ tehn. kružna ploča izrađena od posebnoga gradiva koja služi kao nosač zvuka koji se sluša na gramofonu; pametna ~ inform. uređaj koji zamjenjuje školsku ploču i služi za digitalnu pohranu tekstova ili crteža napisanih ili nacrtanih na njemu ♦ promijeniti (okrenuti) ploču promijeniti način razmišljanja, postupiti drukčije; vrtjeti uvijek istu ploču ponavljati uvijek jedno te isto

prid. 〈G plȍčasta; odr. plȍčastī, G plȍčastōg(a); ž. plȍčasta, s. plȍčasto〉 koji je u obliku ploče

im. ž. 〈G plȍčicē; mn. N plȍčice, G plȍčīcā〉 um. mala ploča [keramičke pločice] ◇ krvne pločice med. uz krvnu plazmu i krvne stanice osnovni sastojak krvi

im. m. 〈G plȍčnīka; mn. N plȍčnīci, G plȍčnīkā〉 dio ulice namijenjen pješacima [hodati pločnikom]; sin. nogostup; ant. kolnik

im. m. 〈G plȍda, L plòdu; mn. N plȍdovi, G plȍdōvā〉 1. bot. organ kritosjemenjača koji se nakon oplodnje cvijeta razvija iz plodnice, čine ga sjemenke s usplođem [jestivi ~; zreli ~] 2. biol. zametak živoga bića u ženki sisavca od oblikovanja organa do rođenja; sin. (fetus) 3. pren. rezultat kakve djelatnosti [~ mašte; ~ višegodišnjega rada] ♦ urodilo je plodom postiglo je uspjeh, uspješno je završilo

prid. 〈G plòdna; odr. plȍdnī, G plȍdnōg(a); ž. plòdna, s. plȍdno; komp. plòdnijī〉 1. koji daje ili može dati plod [plodna zemlja]; ant. jalov, škrt 2. koji ima ili može imati potomstvo [~ muškarac] 3. pren. koji daje rezultate, koji mnogo stvara [~ pisac] 4. gram. s pomoću kojega se lako mogu tvoriti nove riječi [~ sufiks; ~ tvorbeni model]; ant. neplodan

im. ž. 〈G plȍdinē; mn. N plȍdine, G plȍdīnā〉 1. uv. veliki plod 2. 〈mn.〉 polj. godišnji prinos biljaka; sin. urod

im. s. 〈G plȍdīšta; mn. N plȍdīšta, G plȍdīštā〉 bot. dio gljive u kojemu se nalaze sporangiji sa sporama

prid. 〈G plȏdnōg(a); ž. plȏdnā, s. plȏdnō〉 koji se odnosi na plod

im. ž. 〈G plȍdnicē; mn. N plȍdnice, G plȍdnīcā〉 1. bot. uz njušku i vrat jedan od triju dijelova tučka u kojemu se nalaze sjemeni zametci 2. v. maternica

im. ž. 〈G plȍdnosti, I plȍdnošću/plȍdnosti〉 1. svojstvo onoga što daje ili može dati plod; ant. jalovost, škrtost 2. osobina onoga koji može imati potomstvo; ant. sterilnost 3. osobina onoga koji mnogo stvara 4. gram. svojstvo onoga s pomoću čega se lako mogu tvoriti nove riječi; ant. neplodnost

im. m. 〈G plȍdorēda〉 polj. način obrađivanja poljoprivredne površine na kojoj se tijekom godina smjenjuju različiti usjevi kako bi se spriječilo iscrpljivanje tla

im. ž. 〈G plȍdvē; mn. N plȍdve, G plȍdāvā/plȏdvā/plȍdvī〉 v. posteljica

im. m. 〈G plodváša; mn. N plodváši, G plodvášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina sisavaca koji imaju posteljicu kojom je zametak pričvršćen na maternicu u kojoj se u potpunosti razvija do rođenja 2. pripadnik istoimene skupine; sin. pravi sisavac v. pod sisavac

im. ž. 〈G plȍhē, DL plȍhi; mn. N plȍhe, G plȏhā〉 1. ravna površina čega [~ stola] 2. mat. vanjska strana geometrijskoga tijela [~ piramide; ravna ~; zakrivljena ~]

im. ž. 〈G plȏjkē, DL plȏjki; mn. N plȏjke, G plȏjkā/plȏjkī〉 bot. središnji dio lista

im. m. 〈G plȏmbē; mn. N plȏmbe, G plȏmbā/plȏmbī〉 1. sigurnosni pečat 2. masa kojom se puni oštećeni zub

im. s. 〈G plombírānja〉 1. stavljanje sigurnosnoga pečata 2. stavljanje ispune (o zubu); sin. punjenje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plòmbīrām, 3. l. mn. plombírajū, imp. plòmbīrāj, aor. plombírah, imperf. plòmbīrāh, prid. r. plombírao, prid. t. plòmbīrān〉 1. staviti/stavljati sigurnosni pečat [~ kamion] 2. staviti/stavljati ispunu (o zubu) [~ kutnjak]; sin. ispuniti, puniti

prid. 〈G plȍsnata; odr. plȍsnatī, G plȍsnatōg(a); ž. plȍsnata, s. plȍsnato〉 koji je širok i tanak, ravne površine bez udubljenja i ispupčenja [plosnata kutija]

im. ž. 〈G plȍsnaticē; mn. N plȍsnatice, G plȍsnatīcā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 red morskih riba plosnata asimetrična tijela koje bočnom stranom leže u muljevitu ili pjeskovitu dnu i imaju oba oka na onoj strani na kojoj ne leže b. pripadnik istoimenoga reda 2. bot. a. 〈mn.〉 rod nejestivih gljiva b. pripadnik istoimenoga roda [vitka ~]

prid. 〈G plȍšnōg(a); ž. plȍšnā, s. plȍšnō〉 koji se odnosi na plohu [~ presjek]

im. m. 〈G plȍšnjāka; mn. N plȍšnjāci, G plȍšnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina beskolutićavaca plosnata simetrična tijela koji nemaju pravu tjelesnu šupljinu ni krv i većinom su paraziti 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G plȍštinē; mn. N plȍštine, G plȍštīnā〉 mat. veličina površine kojega tijela

im. m. 〈G plȍta, L plòtu; mn. N plȍtovi, G plȍtōvā〉 ograda od pruća, letvica ili dasaka koja omeđuje neki prostor [ograditi plotom; drveni ~] ♦ držati se (uhvatiti se i sl.) koga, čega kao pijan plota 1. ne odvajati se od koga, od čega, uporno slijediti koga, što 2. uporno ostati pri svojem

im. m. → crtalo

im. ž. 〈G plȍvē; mn. N plȍve, G plȏvā〉 zool. zajednica riba i drugih vodenih životinja koje zajedno plivaju

prid. 〈G plóvna; odr. plȏvnī, G plȏvnōg(a); ž. plóvna, s. plóvno〉 kojim se može ploviti [plovna rijeka]

im. ž. 〈G plòvidbē; mn. N plòvidbe, G plòvidābā/plȍvīdbā/plòvidbī〉 kretanje, vožnja plovila po morima, rijekama ili jezerima [duga ~; riječna ~; tankerska ~]

im. s. 〈G plòvila; mn. N plòvila, G plȍvīlā〉 pom. vozilo namijenjeno kretanju po vodi ili ispod njezine površine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plòvīm, 3. l. mn. plòvē, imp. plòvi, aor. plòvih, imperf. plòvljāh, prid. r. plòvio〉 1. kretati se po površini vode u određenome smjeru [~ otvorenim morem; ~ pod hrvatskom zastavom; ~ uz obalu] 2. putovati plovilom [~ od Rijeke do Dubrovnika] 3. biti pomorac [~ na stranim brodovima] 4. pren. polako se kretati [Oblaci plove nebom.]

prid. 〈G plȏvnōg(a); ž. plȏvnā, s. plȏvnō〉 1. koji je građen tako da može ploviti [plovna dizalica] 2. koji je određen za plovidbu [~ put]

im. ž. 〈G plóvnosti, I plóvnošću/plóvnosti〉 1. svojstvo onoga po čemu se može ploviti [~ rijeke] 2. svojstvo onoga što je građeno tako da može ploviti [~ broda]

im. pl. t. s. 〈G plúćā〉 anat. središnji organ dišnoga sustava kralježnjaka smješten u prsnome košu [upala ~]

im. s. 〈G plúća; mn. N plúća, G plúćā〉 anat. jedno od dvaju plućnih krila [desno ~; lijevo ~]

prid. 〈G plȗćnōg(a); ž. plȗćnā, s. plȗćnō〉 koji se odnosi na pluća [plućno krilo]

im. m. 〈G plȕga; mn. N plȕgovi, G plȕgōvā〉 polj. oruđe sa zaprežnom ili traktorskom vučom kojim se oru brazde u tlu

im. m. 〈G plurála〉 v. množina

pril. 1. v. više 2. pozitivni predznak uz broj [Izmjereno je ~ pet Celzijevih stupnjeva.]; ant. minus