im. ž. 〈G pȍbjedē; mn. N pȍbjede, G pȍbjēdā〉 1. uspjeh u ratu ili natjecanju; ant. poraz 2. najbolji rezultat u kakvu natjecanju [~ na školskome prvenstvu]; sin. (pobjeđivanje) ♦ Pirova ~ pobjeda koja gubi svrhu zbog pretjeranih žrtava, lažna pobjeda

prid. 〈G pobjèdiva; odr. pobjèdivī, G pobjèdivōg(a); ž. pobjèdiva, s. pobjèdivo〉 koji se može pobijediti ili svladati; ant. nepobjediv

im. ž. 〈G pobjèdivosti, I pobjèdivošću/pobjèdivosti〉 osobina onoga koji je pobjediv ili svojstvo onoga što je pobjedivo; ant. nepobjedivost

im. ž. 〈G pȍbjednicē; mn. N pȍbjednice, G pȍbjednīcā〉 žena koja je postigla pobjedu, koja je pobijedila koga u borbi ili natjecanju

prid. 〈G pȍbjedničina; ž. pȍbjedničina, s. pȍbjedničino〉 koji pripada pobjednici

prid. 〈G pȍbjedničkōg(a); ž. pȍbjedničkā, s. pȍbjedničkō〉 koji se odnosi na pobjednike

im. m. 〈G pȍbjednīka, V pȍbjednīče; mn. N pȍbjednīci, G pȍbjednīkā〉 osoba koja je postigla pobjedu, koja je pobijedila koga u borbi ili natjecanju

prid. 〈G pobjedònosna; odr. pobjedònosnī, G pobjedònosnōg(a); ž. pobjedònosna, s. pobjedònosno〉 koji donosi pobjedu [~ napad]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pobjèđujēm, 3. l. mn. pobjèđujū, imp. pobjèđūj, aor. pobjeđívah, imperf. pobjèđīvāh, prid. r. pobjeđívao, prid. t. pobjèđīvān〉 1. prevladavati u kakvu sukobu ili sporu, ostvarivati pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. poražavati, svladavati; ant. gubiti 2. ostvarivati najbolji rezultat u kakvu natjecanju [~ u plivanju] 3. uspijevati smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. obuzdavati pren., suzbijati, svladavati; vidski parnjak: pobijediti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbjesnīm, 3. l. mn. pòbjesnē, imp. pobjèsni, aor. pobjèsnjeh, prid. r. m. pobjèsnio, ž. pobjèsnjela, s. pobjèsnjelo, mn. pobjèsnjeli〉 1. postati bijesnim [~ zbog nepravde] 2. razboljeti se od bjesnoće [Lisica je pobjesnjela.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòblijēdīm, 3. l. mn. pòblijēdē, imp. poblijédi, aor. poblijédjeh, prid. r. m. poblijédio, ž. poblijédjela, s. poblijédjelo, mn. poblijédjeli〉 postati blijedim, izgubiti prirodnu boju lica [~ kao krpa]; sin. problijedjeti

pril. tako da se obuhvati veći broj pojedinosti [~ opisati]; sin. potanko

im. ž. 〈G pòbočkē, DL pòbočki; mn. N pòbočke, G pòbočākā/pȍbōčkā/pòbočkī〉 mat. stranica koja nije osnovica [~ prizme; ~ piramide]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pobòlijēvām, 3. l. mn. pobolijévajū, imp. pobòlijēvāj, aor. pobolijévah, imperf. pobòlijēvāh, prid. r. pobolijévao〉 povremeno bolovati od kakve bolesti [Cijele je godine pobolijevao od reume.]

im. s. 〈G poboljšánja〉 rezultat procesa kojim se što čini boljim ili mijenja nabolje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pobòljšām, 3. l. mn. pobòljšajū, imp. pobòljšāj, aor. pobòljšah, prid. r. pobòljšao, prid. t. pȍboljšān〉 učiniti što boljim, promijeniti nabolje [~ ocjenu; ~ rukopis]; sin. (pospješiti) • pòboljšati se 〈povr.〉 postati boljim [Vrijeme se poboljšalo.]; sin. popraviti; ant. pokvariti; vidski parnjak: poboljšavati

im. s. 〈G poboljšávānja〉 1. činjenje čega boljim, mijenjanje nabolje; sin. (pospješivanje) 2. postajanje boljim; sin. popravljanje; ant. kvarenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pobòljšāvām, 3. l. mn. poboljšávajū, imp. pobòljšāvāj, aor. poboljšávah, imperf. pobòljšāvāh, prid. r. poboljšávao, prid. t. pobòljšāvān〉 činiti što boljim, mijenjati nabolje [~ ocjenu; ~ rukopis]; sin. (pospješivati) • poboljšávati se 〈povr.〉 postajati boljim [Vrijeme se poboljšava.]; sin. popravljati; ant. kvariti; vidski parnjak: poboljšati

im. ž. 〈G pòbōrnicē; mn. N pòbōrnice, G pòbōrnīcā〉 1. v. pristaša 2. v. borkinja, zagovornica

im. m. 〈G pòbōrnīka, V pȍbōrnīče; mn. N pòbōrnīci, G pòbōrnīkā〉 1. v. pristaša 2. v. borac, zagovornik

prid. 〈G pòbožna; odr. pòbožnī, G pòbožnōg(a); ž. pòbožna, s. pòbožno; komp. pobòžnijī〉 1. koji se drži nauka svoje vjere i vjerskih običaja [pobožna žena] 2. 〈odr.〉 koji odražava vjerske ideje i poruke [pobožni spjev; pobožno štivo]; sin. nabožan, ( religiozan)

im. ž. 〈G pobóžnosti, I pobóžnošću/pobóžnosti; mn. N pobóžnosti, G pobóžnostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je pobožan ili svojstvo onoga što je pobožno; sin. nabožnost, ( religioznost) 2. crkveni obred u Katoličkoj Crkvi, molitva Isusu, Blaženoj Djevici Mariji ili kojemu svetcu [svibanjske pobožnosti]

im. m. 〈G pòbratima; mn. N pòbratimi, G pòbratīmā〉 muškarac kojega je tko proglasio bratom i obvezao se da će mu pomagati; ant. posestrima

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòbratimīm se, 3. l. mn. pòbratimē se, imp. pòbratimi se, aor. pòbratimih se, prid. r. pòbratimio se, prid. t. pòbratimljen〉 proglasiti koga bratom ili sestrom i obvezati mu se na pomoć [Oni su se pobratimili.; On se pobratimio s Markom.]

im. s. 〈G pòbratīmstva; mn. N pòbratīmstva, G pòbratīmstāvā/pòbratīmstvā〉 uzajamni odnos među pobratimima ili posestrimama

im. s. 〈G póbr̄đa; mn. N póbr̄đa, G póbr̄đā〉 brdoviti kraj

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòbrinēm se, 3. l. mn. pòbrinū se, imp. pòbrini se, aor. pòbrinuh se, prid. r. pòbrinuo se〉 povesti brigu o kome ili čemu [~ za stare roditelje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbr̄kām, 3. l. mn. pobŕkajū, imp. pòbr̄kāj, aor. pobŕkah, prid. r. pobŕkao, prid. t. pòbr̄kān〉 zamijeniti što čime drugim i napraviti zbrku [~ pojmove]; sin. pomiješati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. pòbrstī, 3. l. mn. pòbrstē, aor. 3. l. jd. pȍbrstī, prid. r. pobr̀stio, prid. t. pòbršten〉 otkidati zubima i jesti (o lišću i kori) [Koza je pobrstila pola šume.]

im. ž. 〈G pòbudē; mn. N pòbude, G pȍbūdā〉 poticaj za donošenje koje odluke ili za obavljanje koje radnje [plemenite pobude; niske pobude]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbūdīm, 3. l. mn. pòbūdē, imp. pobúdi, aor. pobúdih, prid. r. pobúdio, prid. t. pòbūđen〉 izazvati u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ bijes u kome; ~ zanimanje za koga ili što; ~ ljubav; ~ pozornost]; sin. potaknuti; vidski parnjak: pobuđivati

im. s. 〈G pobuđívānja〉 izazivanje kakva stanja ili raspoloženja u kome; sin. poticanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pobùđujēm, 3. l. mn. pobùđujū, imp. pobùđūj, aor. pobuđívah, imperf. pobùđīvāh, prid. r. pobuđívao, prid. t. pobùđīvān〉 izazivati u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ bijes u kome; ~ zanimanje za koga ili što; ~ ljubav; ~ pozornost]; sin. poticati; vidski parnjak: pobuditi

im. ž. 〈G pȍbunē; mn. N pȍbune, G pȍbūnā〉 1. ustanak protiv vlasti [~ seljaka] 2. naglo iskazano nezadovoljstvo čime ili otpor protiv koga ili čega [~ radnika u tvornicama]; sin. (bunt)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbūnīm, 3. l. mn. pòbūnē, imp. pobúni, aor. pobúnih, prid. r. pobúnio, prid. t. pòbūnjen〉 potaknuti koga na pobunu [~ narod] • pobúniti se 〈povr.〉 započeti pobunu, iskazati otpor ili nezadovoljstvo [~ se protiv nepravde; ~ se zbog loših radnih uvjeta]

im. ž. 〈G pobunjènicē; mn. N pobunjènice, G pobunjènīcā〉 žena koja sudjeluje u pobuni; sin. buntovnica

prid. 〈G pobunjèničina; ž. pobunjèničina, s. pobunjèničino〉 koji pripada pobunjenici; sin. buntovničin

prid. 〈G pobunjènīčkōg(a); ž. pobunjènīčkā, s. pobunjènīčkō〉 koji se odnosi na pobunjenike [pobunjeničke skupine]; sin. buntovnički

im. m. 〈G pobunjeníka, V pȍbunjenīče; mn. N pobunjeníci, G pobunjeníkā〉 osoba koja sudjeluje u pobuni; sin. buntovnik

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pocìnčām, 3. l. mn. pocìnčajū, imp. pocìnčāj, aor. pocìnčah, prid. r. pocìnčao, prid. t. pȍcinčān〉 prevući ili obložiti što slojem cinka [~ vijke]; vidski parnjak: pocinčavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pocìnčāvām, 3. l. mn. pocinčávajū, imp. pocìnčāvāj, aor. pocinčávah, imperf. pocìnčāvāh, prid. r. pocinčávao, prid. t. pocìnčāvān〉 prevlačiti ili oblagati što slojem cinka [~ vijke]; vidski parnjak: pocinčati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòcr̄nīm, 3. l. mn. pòcr̄nē, imp. pocŕni, aor. pocŕnih, prid. r. pocŕnio, prid. t. pòcr̄njen〉 obojiti što u crno, učiniti što crnim [~ trepavice]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòcr̄nīm, 3. l. mn. pòcr̄nē, imp. pocŕni, aor. pocŕnjeh, prid. r. m. pocŕnio, ž. pocŕnjela, s. pocŕnjelo, mn. pocŕnjeli〉 postati tamnim ili dobiti tamnu boju [Nebo je pocrnjelo.]; sin. potamnjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pocr̀venīm, 3. l. mn. pocr̀venē, imp. pocrvèni, aor. pocrvènih, prid. r. pocrvènio, prid. t. pocr̀venjen〉 obojiti crvenom bojom, učiniti što crvenim [~ usne ružem]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pocrvènīm, 3. l. mn. pocrvènē, imp. pocrvèni, aor. pocrvènjeh, prid. r. m. pocrvènio, ž. pocrvènjela, s. pocrvènjelo, mn. pocrvènjeli〉 postati crvenim ili dobiti crvenu boju [~ u licu od srama]

prid. 〈G pȍčāsnōg(a); ž. pȍčāsnā, s. pȍčāsnō〉 1. kojim se komu iskazuje čast, odaje počast [počasna straža; počasno mjesto] 2. koji je zbog svoje zaslužnosti za što dobio titulu ili naslov iako ne ispunja uvjete za njihovo nošenje [~ doktor prava; ~ predsjednik]

im. ž. 〈G pȍčāsti, I pȍčāšću/pȍčāsti; mn. N pȍčāsti, G pȍčāstī〉 javno iskazivanje časti, poštovanja ili priznanja komu zbog njegovih zasluga [iskazati ~ braniteljima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčastīm, 3. l. mn. pòčastē, imp. počàsti, aor. počàstih, prid. r. počàstio, prid. t. pòčašćen〉 1. iskazati komu čast ili poštovanje kakvim postupkom [Pisac je počastio učenike svojim dolaskom.] 2. dati komu što besplatno, o svojemu trošku [~ vjernu publiku koncertom] • počàstiti (se) 〈prijel.〉 ponuditi koga čime, obično jelom i pićem [~ djecu bombonima; ~ se kolačima]