pòdlistak

im. m. 〈G pòdlistka; mn. N pòdlistci, G pòdlistākā〉 knjiž. 1. prozna književna vrsta koja obuhvaća djela, obično u obliku novinskoga teksta, u kojima se na popularan i duhovit način obrađuju različite teme iz društvenoga života 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. (feljton)

pȍdlo

pril. 〈komp. pòdlijē〉 s prikrivenim zlim namjerama [~ se smijati; ~ udariti]; sin. podmuklo, zlobno

pȍdloga

im. ž. 〈G pȍdlogē, DL pȍdlozi; mn. N pȍdloge, G pȍdlōgā〉 1. ono na čemu što stoji, na čemu se što gradi, tvori, stvara [pješčana ~; betonska ~]; sin. osnova 2. ono što se podmeće pod što [staviti zdjelu na podlogu; ~ za pisanje] 3. a. pren. prije stečeno znanje, znanje koje je preduvjet za uspješno usvajanje kojega drugog zvanja [imati dobru podlogu iz matematike]; sin. predznanje b. polazišni, najbitniji dio čega [~ istraživanja]; sin. osnova, temelj

pȍdlōst

im. ž. 〈G pȍdlosti, I pȍdlošću/pȍdlosti; mn. N pȍdlosti, G pȍdlostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je podao ili svojstvo onoga što je podlo; sin. podmuklost, zlobnost 2. podlo djelo

pòdložak

im. m. 〈G pòdloška; mn. N pòdlošci, G pòdložākā〉 predmet u obliku ploče koji se upotrebljava kako bi se zaštitila kakva površina [~ za čaše; ~ za vreli lonac]; sin. podmetač

pòdložan

prid. 〈G pòdložna; odr. pòdložnī, G pòdložnōg(a); ž. pòdložna, s. pòdložno; komp. podlòžnijī〉 koji priznaje čiju vlast

podlòžiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdložīm, 3. l. mn. pòdložē, imp. podlòži, aor. podlòžih, prid. r. podlòžio, prid. t. pòdložen〉 staviti što pod što kao oslonac [~ jastuk pod glavu]; vidski parnjak: podlagati

pòdmazati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmažēm, 3. l. mn. pòdmažū, imp. pòdmaži, aor. pòdmazah, prid. r. pòdmazao, prid. t. pòdmazān〉 nanijeti mazivo na dijelove stroja ili kakva mehanizma [~ bravu; ~ motor]; vidski parnjak: podmazivati

podmazívānje

im. s. 〈G podmazívānja〉 nanošenje maziva na dijelove stroja ili kakva mehanizma

podmazívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podmàzujēm, 3. l. mn. podmàzujū, imp. podmàzūj, aor. podmazívah, imperf. podmàzīvāh, prid. r. podmazívao, prid. t. podmàzīvān〉 nanositi mazivo na dijelove stroja ili kakva mehanizma [~ bravu; ~ motor]; vidski parnjak: podmazati

pòdmet

im. m. 〈G pòdmeta; mn. N pòdmeti, G pȍdmētā〉 zast. v. subjekt

podmètāč

im. m. 〈G podmetáča; mn. N podmetáči, G podmetáčā〉 predmet u obliku ploče koji se upotrebljava kako bi se zaštitila kakva površina [~ za čaše; ~ za vreli lonac]; sin. podložak

pòdmetānje

im. s. 〈G pòdmetānja〉 1. stavljanje čega pod što kao oslonac 2. lažno optuživanje; sin. podvaljivanje 3. davanje komu čega umjesto čega drugoga krišom; sin. podvaljivanje

pòdmetati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmećēm, 3. l. mn. pòdmećū, imp. pòdmeći, aor. pòdmetah, imperf. pòdmetāh, prid. r. pòdmetao, prid. t. pòdmetān〉 1. stavljati što pod što kao oslonac [~ jastuke pod leđa] 2. pren. a. lažno optuživati koga [On mu podmetnuo.]; sin. podvaljivati, smještati razg. b. krišom davati komu što umjesto čega [~ komu pokvareno voće]; sin. podvaljivati; vidski parnjak: podmetnuti

pòdmetnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmetnēm, 3. l. mn. pòdmetnū, imp. pòdmetni, aor. pòdmetnuh, prid. r. pòdmetnuo, prid. t. pòdmetnūt〉 1. staviti što pod što kao oslonac [~ jastuk pod leđa] 2. pren. a. lažno optužiti koga [On mu je podmetnuo.]; sin. podvaliti, smjestiti razg. b. krišom dati komu što umjesto čega [~ komu pokvareno voće]; sin. podvaliti; vidski parnjak: podmetati

podmićívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podmìćujēm, 3. l. mn. podmìćujū, imp. podmìćūj, aor. podmićívah, imperf. podmìćīvāh, prid. r. podmićívao, prid. t. podmìćīvān〉 davati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), mititi, potplaćivati, potkupljivati; vidski parnjak: podmititi

podmirénje

im. s. 〈G podmirénja〉 ispunjenje (o financijskoj obvezi)

podmíriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmīrīm, 3. l. mn. pòdmīrē, imp. podmíri, aor. podmírih, prid. r. podmírio, prid. t. pòdmīren〉 ispuniti (o financijskoj obvezi) [~ dug]; vidski parnjak: podmirivati

podmirívānje

im. s. 〈G podmirívānja〉 ispunjavanje (o financijskoj obvezi)

podmirívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podmìrujēm, 3. l. mn. podmìrujū, imp. podmìrūj, aor. podmirívah, imperf. podmìrīvāh, prid. r. podmirívao, prid. t. podmìrīvān〉 ispunjati (o financijskoj obvezi) [~ dug]; vidski parnjak: podmiriti

podmítiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmītīm, 3. l. mn. pòdmītē, imp. podmíti, aor. podmítih, prid. r. podmítio, prid. t. pòdmīćen〉 dati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), potkupiti, potplatiti; vidski parnjak: podmićivati

podmìtljiv

prid. 〈G podmìtljiva; odr. podmìtljivī, G podmìtljivōg(a); ž. podmìtljiva, s. podmìtljivo; komp. podmitljìvijī〉 koji se može podmititi; sin. potkupljiv; ant. nepodmitljiv, nepotkupljiv

podmìtljivōst

im. ž. 〈G podmìtljivosti, I podmìtljivošću/podmìtljivosti〉 osobina onoga koji je podmitljiv; sin. potkupljivost; ant. nepodmitljivost, nepotkupljivost

pòdmladak

im. m. → pomladak

pòdmōrje

im. s. 〈G pòdmōrja〉 zem. morsko dno i podzemlje ispod njega te sve ono što se nalazi pod morem

pòdmōrnica

im. ž. 〈G pòdmōrnicē; mn. N pòdmōrnice, G pòdmōrnīcā〉 pom. plovilo koje je namijenjeno plovidbi ispod površine vode

pòdmorskī

prid. 〈G pòdmorskōg(a); ž. pòdmorskā, s. pòdmorskō〉 koji je ispod površine mora [podmorska plovidba; podmorsko istraživanje]; ant. nadmorski

pòdmūkao

prid. 〈G pòdmūkla; odr. pòdmūklī, G pòdmūklōg(a); ž. pòdmūkla, s. pòdmūklo; komp. podmùklijī〉 1. koji potajice čini zlo, koji prikriva zle namjere [~ čovjek]; sin. podao, zloban 2. koji odražava čije prikrivene zle namjere [~ smijeh]; sin. podao, zloban 3. koji u sebi nosi ili nagovješćuje kakvo zlo ili opasnost koji se ne mogu odmah uočiti [podmukla bolest]

pòdmūklo

pril. 〈komp. podmùklijē〉 s prikrivenim zlim namjerama [~ se smijati; ~ udariti]; sin. podlo, zlobno

pòdmūklōst

im. ž. 〈G pòdmūklosti, I pòdmūklošću/pòdmūklosti〉 1. osobina onoga koji je podmukao ili svojstvo onoga što je podmuklo; sin. podlost, zlobnost 2. svojstvo onoga što u sebi nosi ili nagovješćuje kakvo zlo ili opasnost koji se ne mogu odmah uočiti

podnáslov

im. m. 〈G podnáslova; mn. N podnáslovi, G podnáslōvā〉 naslov podređen glavnomu naslovu

podnàtuknica

im. ž. 〈G podnàtuknicē; mn. N podnàtuknice, G podnàtuknīcā〉 natuknica podređena glavnoj natuknici

pódnē

im. s. 〈skl. i neskl.; G pódnēva; mn. N pódnēva, G pódnēvā〉 sredina dana, točno u dvanaest sati [Radi od ~.; Radi od podneva.]; ant. ponoć

pódnēblje

im. s. 〈G pódnēblja; mn. N pódnēblja, G pódnēbljā〉 1. v. klima 2. pren. okolnosti u kojima se što zbiva, duhovno okružje [prijateljsko ~]

pòdnesak

im. m. 〈G pòdneska; mn. N pòdnesci, G pòdnesākā〉 službeni dopis kojim se tko obraća državnomu tijelu

pódnēvnī

prid. 〈G pódnēvnōg(a); ž. pódnēvnā, s. pódnēvnō〉 koji se odnosi na podne [podnevna žega]

pódnēvnīk

im. m. 〈G pódnēvnīka; mn. N pódnēvnīci, G pódnēvnīkā〉 astr., zem. zamišljena polukružnica koja spaja Zemljine polove, a okomito siječe polutnik i usporednice [nulti ~]; sin. meridijan

pȍdnī

prid. 〈G pȍdnōg(a); ž. pȍdnā, s. pȍdnō〉 koji se odnosi na pod [podno grijanje]

pòdnijēti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podnèsem, 3. l. mn. podnèsū, imp. podnèsi, aor. pȍdnijēh/podnèsoh, prid. r. m. pȍdnio, ž. pȍdnijēla, s. pȍdnijēlo, mn. pȍdnijēli, prid. t. podnèsen〉 1. uspjeti prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ bol; ~ nepravdu; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. izdržati, pretrpjeti 2. izdržati težinu kakva tereta [Stupovi su podnijeli težinu stropa.] 3. predati kakvu pisanu izjavu službenomu tijelu [~ molbu za upis; ~ tužbu]; vidski parnjak: podnositi

pòdno

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što nalazi s donje strane, pri dnu čega [čekati ~ stepenica; selo ~ brda]

podnòsitelj

im. m. 〈G podnòsitelja; mn. N podnòsitelji, G podnòsitēljā〉 osoba koja što podnosi, predaje službena pisma, prijedloge, prijave i sl. [~ molbe]

podnositèljica

im. ž. 〈G podnositèljicē; mn. N podnositèljice, G podnositèljīcā〉 žena koja što podnosi, predaje službena pisma, prijedloge, prijave i sl. [~ molbe]

podnositèljičin

prid. 〈G podnositèljičina; ž. podnositèljičina, s. podnositèljičino〉 koji pripada podnositeljici

podnòsiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdnosīm, 3. l. mn. pòdnosē, imp. podnòsi, aor. podnòsih, imperf. pòdnošāh/podnòsijāh, prid. r. podnòsio, prid. t. pòdnošen〉 1. uspijevati prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ bol; ~ nepravdu; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. izdržavati 2. pomirljivo se odnositi prema čemu [~ čije loše ponašanje]; sin. (tolerirati) 3. izdržavati težinu kakva tereta [Stupovi su podnosili težinu stropa.] 4. predavati kakvu pisanu izjavu službenomu tijelu [~ molbu za upis; ~ tužbu]; vidski parnjak: podnijeti

pòdnošēnje

im. s. 〈G pòdnošēnja〉 1. prevladavanje čega teškoga, zamornoga ili neugodnoga; sin. izdržavanje 2. pomirljivo odnošenje prema čemu; sin. (toleriranje) 3. izdržavanje težine kakva tereta 4. predavanje kakve pisane izjave službenomu tijelu

podnòšljiv

prid. 〈G podnòšljiva; odr. podnòšljivī, G podnòšljivōg(a); ž. podnòšljiva, s. podnòšljivo; komp. podnošljìvijī〉 koji se lako podnosi [podnošljiva buka]; ant. nesnosan, nepodnošljiv

podnòšljivōst

im. ž. 〈G podnòšljivosti, I podnòšljivošću/podnòšljivosti〉 svojstvo onoga što je podnošljivo; ant. nepodnošljivost

pòdnōžje

im. s. 〈G pòdnōžja; mn. N pòdnōžja, G pòdnōžjā〉 1. zem. donji dio uzvisine 2. grad. čvrsto građeni temelj na kojemu stoji spomenik [~ kipa]; sin. postolje 3. inform. prostor na dnu stranice na kojemu se obično nalaze bilješke; ant. zaglavlje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga