| pȅći | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pèčem, 3. l. mn. pèkū, imp. pèci, aor. pèkoh, imperf. pècijāh/pèčāh, prid. r. m. pȅkao, ž. pèkla, s. pȅklo, mn. pȅkli, prid. t. pèčen, pril. s. pèkūći, pril. p. pèkāvši〉 1. 〈prijel.〉 a. pripremati sirovu hranu u pećnici ili na vatri, najčešće bez dodatka tekućine ili vode [~ kolače; ~ kruh; ~ meso] b. davati čemu oblik na visokoj temperaturi [~ ciglu; ~ glinu] c. proizvoditi alkoholni napitak na visokoj temperaturi [~ rakiju] 2. 〈prijel./neprijel.〉 pren. a. jako grijati, isijavati toplinu [Sunce me peče.] b. prouzročivati osjećaj žarenja (o rani) c. izazivati psihičku patnju [Riječi peku.; Savjest me peče.] |
| pèćina | im. ž. 〈G pèćinē; mn. N pèćine, G pȅćīnā〉 zem. vodoravna šupljina u kršu koja obično ima širok otvor |
| pèćīnskī | prid. 〈G pèćīnskōg(a); ž. pèćīnskā, s. pèćīnskō〉 koji se odnosi na pećine |
| péćnica | im. ž. 〈G péćnicē; mn. N péćnice, G péćnīcā〉 tehn. 1. dio štednjaka namijenjen pečenju hrane 2. kuhinjski uređaj za pečenje ili grijanje hrane [mikrovalna ~] |
| pedàgog | im. m. 〈G pedàgoga, V pedàgože; mn. N pedàgozi, G pedàgōgā〉 stručnjak koji se bavi pedagogijom, koji proučava ili provodi odgojne metode u školi i vrtiću |
| pedagògija | im. ž. 〈G pedagògijē〉 znanost o odgoju |
| pedàgoginja | im. ž. 〈G pedàgoginjē; mn. N pedàgoginje, G pedàgogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi pedagogijom, koja proučava ili provodi odgojne metode u školi i vrtiću |
| pedàgoškī | prid. 〈G pedàgoškōg(a); ž. pedàgoškā, s. pedàgoškō〉 koji se odnosi na pedagoge i pedagogiju |
| pedála | im. ž. 〈G pedálē; mn. N pedále, G pedálā〉 poluga koja pod pritiskom noge pokreće stroj, napravu, vozilo i sl. [pedale na glasoviru; pedale na biciklu]; sin. (papučica) |
| pȇdalj | im. m. 〈G pȇdlja; mn. N pȇdlji, G pȇdāljā〉 1. duljina razmaka između vrha palca i vrha maloga prsta kad se ispruže 2. zast. mjerna jedinica za duljinu ♦ ne odstupiti ni za ~ nimalo ne odstupiti, ne popustiti; ~ po ~ polako, strpljivo |
| pedèsēt | glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 50, za jedan veći od broja četrdeset devet i za jedan manji od broja pedeset jedan |
| pedesétak | pril. približno pedeset, oko pedeset [Došlo ih je ~.] |
| pedèsetero | br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od pedeset osoba različita spola |
| pedèsētī | red. br. 〈G pedèsētōg(a); ž. pedèsētā, s. pedèsētō〉 koji je iza četrdeset devetoga, a prije pedeset prvoga |
| Pedesètnica | |
| pedesetogòdišnjāk | im. m. 〈G pedesetogòdišnjāka, V pedesetogòdišnjāče; mn. N pedesetogòdišnjāci, G pedesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima pedeset godina |
| pedesetogodišnjàkinja | im. ž. 〈G pedesetogodišnjàkinjē; mn. N pedesetogodišnjàkinje, G pedesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima pedeset godina |
| pedesetogòdišnjī | prid. 〈G pedesetogòdišnjēg(a); ž. pedesetogòdišnjā, s. pedesetogòdišnjē〉 1. koji ima pedeset godina [~ grad] 2. koji traje pedeset godina [pedesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na pedeset godina |
| pedesetogòdišnjica | im. ž. 〈G pedesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava pedeset godina od događaja koji se obilježuje |
| pedesetòrica | im. ž. 〈G pedesetòricē〉 skupina od pedeset muških osoba |
| pedìjātar | im. m. 〈G pedìjātra, V pedìjātre; mn. N pedìjātri, G pedìjātārā〉 liječnik koji se bavi pedijatrijom |
| pedìjātrica | im. ž. 〈G pedìjātricē; mn. N pedìjātrice, G pedìjātrīcā〉 liječnica koja se bavi pedijatrijom |
| pedìjātričin | prid. 〈G pedìjātričina; ž. pedìjātričina, s. pedìjātričino〉 koji pripada pedijatrici |
| pedijàtrija | im. ž. 〈G pedijàtrijē〉 med. grana medicine koja se bavi djecom od začeća do kraja adolescencije |
| pedòfīl | im. m. 〈G pedofíla, V pȅdofīle; mn. N pedofíli, G pedofílā〉 odrasla osoba koja pokazuje spolnu sklonost prema djeci |
| pedofìlija | im. ž. 〈G pedofìlijē〉 med. spolno nastrana sklonost odrasle osobe prema djeci |
| pedòfīlskī | prid. 〈G pedòfīlskōg(a); ž. pedòfīlskā, s. pedòfīlskō〉 koji se odnosi na pedofile i pedofiliju |
| pégla | im. ž. → glačalo |
| péglati | gl. nesvrš. prijel. → glačati |
| pȅhār | im. m. 〈G pȅhāra, I pȅhārom/pȅhārem; mn. N pȅhāri, G pȅhārā〉 1. umjetnički izrađena čaša 2. nagrada koju dobiva pobjednik kakva sportskog ili drugog natjecanja |
| pȅjoratīv | im. m. 〈G pȅjoratīva; mn. N pȅjoratīvi, G pȅjoratīvā〉 v. pogrdnica |
| pèjsāž | im. m. → pejzaž |
| pèjsāžnī | prid. → pejzažni |
| pèjzāž | im. m. 〈G pejzáža; mn. N pejzáži, G pejzážā〉 1. lik. slika, crtež ili grafika koja prikazuje krajolik 2. v. krajolik |
| pèjzāžnī | prid. 〈G pèjzāžnōg(a); ž. pèjzāžnā, s. pèjzāžnō〉 koji se odnosi na pejzaž |
| pȅkār | im. m. 〈G pȅkāra, V pȅkāru/pȅkāre; mn. N pȅkāri, G pȅkārā〉 obrtnik koji mijesi, peče i prodaje kruh |
| pèkara | im. ž. 〈G pèkarē; mn. N pèkare, G pȅkārā〉 mjesto na kojemu se mijesi i peče kruh; sin. pekarna razg. |
| pȅkārev | prid. 〈G pȅkāreva; ž. pȅkāreva, s. pȅkārevo〉 koji pripada pekaru; sin. pekarov |
| pȅkarica | im. ž. 〈G pȅkaricē; mn. N pȅkarice, G pȅkarīcā〉 obrtnica koja mijesi, peče i prodaje kruh |
| pȅkaričin | prid. 〈G pȅkaričina; ž. pȅkaričina, s. pȅkaričino〉 koji pripada pekarici |
| pèkārna | |
| pèkārnica | im. ž. 〈G pèkārnicē; mn. N pèkārnice, G pèkārnīcā〉 prodavaonica kruha i drugih prerađevina od tijesta; sin. pekarna razg. |
| pȅkārov | prid. 〈G pȅkārova; ž. pȅkārova, s. pȅkārovo〉 usp. pekarev |
| pekinézer | im. m. 〈G pekinézera, I pekinézerom; mn. N pekinézeri, G pekinézērā〉 zool. mali pas duge dlake podrijetlom iz Kine |
| pèkmez | im. m. 〈G pèkmeza; mn. N pèkmezi, G pȅkmēzā〉 v. marmelada ♦ jasno kao ~ potpuno jasno |
| pelagìjāl | im. m. 〈G pelagijála〉 zem. područje otvorenoga mora u kojemu su živa bića neovisna o morskome dnu; ant. bental |
| pȅlena | im. ž. 〈G pȅlenē; mn. N pȅlene, G pȅlēnā〉 komad platna ili celuloze koji dobro upija tekućinu u koji se povija novorođenče između nogu i oko struka |
| pelìkān | im. m. 〈G pelikána; mn. N pelikáni, G pelikánā〉 zool. ptica širokih krila i duga kljuna s velikom kožnom izraslinom nalik na vreću koja dobro pliva i hrani se ribom; sin. (nesit) |