im. s. 〈G precrtávānja〉 označivanje crtom da kakav tekst treba izbaciti; sin. (križanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. precr̀tāvām, 3. l. mn. precrtávajū, imp. precr̀tāvāj, aor. precrtávah, imperf. precr̀tāvāh, prid. r. precrtávao, prid. t. precr̀tāvān〉 crtom označivati da kakav tekst treba izbaciti [~ rečenice]; sin. (križati); vidski parnjak: precrtati

im. ž. 〈G prȅčē; mn. N prȅče, G prȇčā〉 sp. naprava za vježbanje koja se sastoji od dvaju stupova s vodoravno položenom prečkom; sin. vratilo

im. ž. 〈G prȅčkē, DL prȅčki; mn. N prȅčke, G prȅčākā/prȇčkā/prȅčkī〉 1. poprijeko položena vodoravna daska ili valjkasta gredica koja je dio ljestava ili služi za penjanje 2. sp. vodoravni dio okvira vrata [Lopta je udarila u prečku.]; sin. (greda)

()prij. 1. 〈A〉 a. označuje da tko ili što dospijeva s prednje strane koga ili čega [stati pred ogledalo; staviti preda se]; sin. ispred; ant. iza b. označuje da se što zbiva malo prije čega [doći ~ jutro] 2. 〈I〉 označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s prednje strane koga ili čega [park ~ školom; igrati se ~ kućom]; sin. ispred; ant. iza

im. m. 〈G prȅdāha; mn. N prȅdāsi, G prȅdāhā〉 kratak prekid, prestanak rada radi odmora

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdahnēm, 3. l. mn. prèdahnū, imp. predàhni, aor. predàhnuh, prid. r. predàhnuo〉 nakratko se odmoriti [Ne mogu ni ~ od posla.]; sin. dahnuti pren.

im. ž. 〈G prȅdajē; mn. N prȅdaje, G prȅdājā〉 1. odustajanje od dalje borbe ili natjecanja, čin kojim se priznaje poraz [~ grada; ~ utakmice] 2. čin kojim tko komu izravno što daje ili na njega što prenosi [~ pisma; ~ robe; ~ dužnosti]; sin. (isporuka) 3. knjiž. jednostavna pripovjedna vrsta čiji se sadržaj o osobama ili događajima iz prošlosti usmeno prenosi s predaka na potomke [narodna ~]

im. m. 〈G prȅtka, V prȅdče; mn. N prȅdci, G prȅdākā〉 1. osoba od koje tko potječe u bližoj ili daljoj prošlosti 2. biol. pripadnik biljne ili životinjske vrste koji je prethodio današnjima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdām, 3. l. mn. prèdajū, imp. prèdāj, aor. prèdah/prȅdadoh, prid. r. m. prȅdao, ž. prȅdāla, s. prȅdālo, mn. prȅdāli, prid. t. prȅdān〉 1. neposredno što komu dati ili na njega prenijeti [~ dužnost; ~ molbu; ~ oružje; ~ pismo]; sin. (isporučiti) 2. prestati pružati otpor i prepustiti neprijatelju [~ grad; ~ tvrđavu] • prèdati se 〈povr.〉 1. priznati poraz, odustati od borbe ili natjecanja [~ se neprijatelju] 2. ne pružiti otpor, potpuno se otvoriti komu ili čemu [~ se sudbini; ~ se tuđem utjecaju; ~ se uživanju]; sin. prepustiti se v. pod prepustiti 3. priznati počinjeno kazneno ili prekršajno djelo [~ se policiji]; sin. prijaviti se v. pod prijaviti; vidski parnjak: predavati

im. m. 〈G predaváča, V prȅdavāču; mn. N predaváči, G predaváčā〉 osoba koja drži predavanje

im. ž. 〈G predavàčicē; mn. N predavàčice, G predavàčīcā〉 žena koja drži predavanje

prid. 〈G predavàčičina; ž. predavàčičina, s. predavàčičino〉 koji pripada predavačici

prid. 〈G predàvāčkōg(a); ž. predàvāčkā, s. predàvāčkō〉 koji se odnosi na predavače

im. s. 〈G predávānja; mn. N predávānja, G predávānjā〉 1. oblik nastave u kojemu se tumači nastavno gradivo 2. usmeno iznošenje nekoga sadržaja slušateljima

im. ž. 〈G predavaònicē; mn. N predavaònice, G predavaònīcā〉 prostorija u kojoj se što sluša ili gleda; sin. (auditorij)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdājēm, 3. l. mn. prèdājū, imp. predáji, aor. predávah, imperf. prèdāvāh, prid. r. predávao, prid. t. prèdāvān〉 izravno što komu davati ili na njega prenositi [~ dužnost; ~ molbu; ~ oružje; ~ pismo]; sin. (isporučivati) • predávati se 〈povr.〉 1. priznavati poraz, odustajati od borbe ili natjecanja [~ se neprijatelju] 2. ne pružati otpor, potpuno se otvarati komu ili čemu [~ se sudbini; ~ se tuđem utjecaju; ~ se uživanju]; sin. prepuštati se v. pod prepuštati; vidski parnjak: predati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdājēm, 3. l. mn. prèdājū, imp. predáji, aor. predávah, imperf. prèdāvāh, prid. r. predávao, prid. t. prèdāvān〉 držati predavanje [~ matematiku; ~ na fakultetu; ~ u gimnaziji]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdbācīm, 3. l. mn. prèdbācē, imp. predbáci, aor. predbácih, prid. r. predbácio, prid. t. prèdbāčen〉 prigovoriti komu zbog lošega ili nepristojnoga postupka [~ sinu ružno ponašanje]; vidski parnjak: predbacivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predbàcujēm, 3. l. mn. predbàcujū, imp. predbàcūj, aor. predbacívah, imperf. predbàcīvāh, prid. r. predbacívao, prid. t. predbàcīvān〉 prigovarati komu zbog lošega ili nepristojnoga postupka [~ sinu ružno ponašanje]; vidski parnjak: predbaciti

im. ž. 〈G prȅdbilježbē; mn. N prȅdbilježbe, G prȅdbilježābā/prȅdbiljēžbā/prȅdbilježbī〉 osiguravanje korištenja kojom uslugom koje se čini unaprijed [hotelska ~]; sin. (rezervacija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predbìlježīm, 3. l. mn. predbìlježē, imp. predbìlježi, aor. predbìlježih, prid. r. predbìlježio, prid. t. predbìlježen〉 unaprijed osigurati koju uslugu [~ se za tečaj]

prid. 〈G prȅdbrāčnōg(a); ž. prȅdbrāčnā, s. prȅdbrāčnō〉 koji se odnosi na razdoblje prije braka [~ ugovor]

im. m. 〈G prȅdbroja〉 broj koji se nalazi ispred kojega drugog broja [~ za Dubrovnik]

prid. 〈G predbùdūćēg(a); ž. predbùdūćā, s. predbùdūćē〉 koji prethodi budućemu [predbuduće vrijeme]

im. m. 〈G predčòvjeka; mn. N prȅdljūdi, G predljúdī〉 biol., geol. fosil najstarijega danas poznatoga bića nalik na čovjeka koji je živio prije približno četiri milijuna godina

im. s. 〈G prédēnja〉 1. dobivanje niti ili pređe od vune, lana ili konoplje 2. pravljenje paučine 3. zadovoljno mačje glasanje

zb. im. s. 〈G prèdgōrja〉 zem. blaga kosina u podnožju uzvisine

im. m. 〈G prȅdgovora, I prȅdgovorom; mn. N prȅdgovori, G prȅdgovōrā〉 kraći tekst na početku knjige u kojemu se donose objašnjenja koja olakšavaju čitanje i razumijevanje sadržaja knjige; sin. uvod; ant. pogovor

im. s. 〈G prèdgrāđa; mn. N prèdgrāđa, G prèdgrāđā〉 naselje udaljeno od gradskoga središta, rubno naselje na prilazu velikomu gradu; sin. (periferija)

im. ž. 〈G predìgrē; mn. N predìgre, G predigárā〉 1. glazb., kaz. uvodni dio glazbenoga ili kazališnoga djela [~ opere]; sin. uvertira 2. uvodni dio, manji događaj koji služi kao uvod u koje veće zbivanje

im. m. 〈G predikáta; mn. N predikáti, G predikátā〉 gram. najvažniji rečenični dio koji otvara mjesto svim ostalim samostalnim rečeničnim dijelovima; sin. prirok zast. ◇ glagolski ~ predikat izrečen glagolom; imenski ~ predikat izrečen pomoćnim glagolom i imenskom riječju

prid. 〈G predìkātnōg(a); ž. predìkātnā, s. predìkātnō〉 koji se odnosi na predikat [~ proširak]

im. m. 〈G prédjela; mn. N prédjeli, G prédjēlā〉 1. dio Zemljine površine koji se izdvaja po određenim obilježjima 2. dio koji se prostire oko čega [bol u predjelu srca]; sin. područje, predjel

im. ž. 〈G prediònicē; mn. N prediònice, G prediònīcā〉 radionica za obrađivanje vunenoga i pamučnoga konca

im. m. 〈G predìspita; mn. N predìspiti, G predìspītā〉 ispit koji se polaže prije kojega drugog ispita [~ iz engleskoga jezika]

im. ž. 〈G predispozícijē; mn. N predispozícije, G predispozícījā〉 1. v. predodređenost 2. v. preduvjet

prid. 〈G prȅdīvna; odr. prȅdīvnī, G prȅdīvnōg(a); ž. prȅdīvna, s. prȅdīvno〉 1. koji je iznimno lijep [predivna žena; predivno vrijeme] 2. koji se ističe osobito dobrim svojstvima [~ glas]; sin. prekrasan

pril. 1. iznimno lijepo [~ izgledati] 2. tako da se ističe osobito dobrim svojstvima [~ pjevati]; sin. prekrasno

im. m. 〈G prédjela; mn. N prédjeli, G prédjēlā〉 usp. predio

im. s. 〈G prèdjela; mn. N prèdjela, G prȅdjēlā〉 jelo koje se poslužuje prije glavnoga jela [hladno ~]

im. m. 〈G predlagáča, V prȅdlagāču; mn. N predlagáči, G predlagáčā〉 osoba koja što predlaže

im. ž. 〈G predlagàčicē; mn. N predlagàčice, G predlagàčīcā〉 žena koja što predlaže

prid. 〈G predlagàčičina; ž. predlagàčičina, s. predlagàčičino〉 koji pripada predlagačici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdlāžēm, 3. l. mn. prèdlāžū, imp. predláži, aor. predlágah, imperf. prèdlāgāh, prid. r. predlágao, prid. t. prèdlāgān〉 davati kakav prijedlog [~ koga za nagradu; ~ zakon]; sin. (davati prijedloge) v. pod davati, ( sugerirati); vidski parnjak: predložiti

im. m. 〈G prèdloška; mn. N prèdlošci, G prèdložākā〉 uzorak po kojemu se što izrađuje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdložīm, 3. l. mn. prèdložē, imp. predlòži, aor. predlòžih, prid. r. predlòžio, prid. t. prèdložen〉 dati kakav prijedlog [~ koga za nagradu; ~ zakon]; sin. (dati prijedlog) v. pod dati, ( sugerirati); vidski parnjak: predlagati

im. m. 〈mn. G predljúdī〉 v. pod predčovjek