im. m. 〈G prèdmeta; mn. N prèdmeti, G prȅdmētā〉 1. ono što se može vidjeti i dotaknuti, a nije živo; sin. objekt, stvar 2. onaj na koga ili ono na što je usmjereno ljudsko djelovanje ili pojedini osjećaj [~ ljubavi; ~ mržnje; ~ proučavanja] 3. sadržaj ili tema čega [~ razgovora] 4. nastavno gradivo koje pripada određenoj struci [školski ~] 5. zast. v. objekt

im. m. 〈G prèdmetka; mn. N prèdmetci, G prèdmetākā〉 v. prefiks

prid. 〈G prèdmetnōg(a); ž. prèdmetnā, s. prèdmetnō〉 koji se odnosi na predmet, nastavno gradivo koje pripada određenoj struci [~ nastavnik]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdmnijēvām, 3. l. mn. predmnijévajū, imp. prèdmnijēvāj, aor. predmnijévah, imperf. prèdmnijēvāh, prid. r. predmnijévao, prid. t. prèdmnijēvān〉 v. pretpostavljati

prid. 〈G prednàglasnōg(a); ž. prednàglasnā, s. prednàglasnō〉 1. koji se odnosi na prednaglasnice; sin. (proklitički) 2. koji se nalazi ispred naglaska [prednaglasna dužina]

im. ž. 〈G prednàglasnicē; mn. N prednàglasnice, G prednàglasnīcā〉 gram. riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu; sin. (prislonjenica, proklitika); ant. zanaglasnica

im. s. 〈G prednàtjecānja; mn. N prednàtjecānja, G prednàtjecānjā〉 natjecanje koje prethodi glavnomu natjecanju [pjevačko ~]

prid. 〈G prednèpčanōg(a); ž. prednèpčanā, s. prednèpčanō〉 gram. koji se tvori tako da jezik istodobno dodiruje desni i nepce; sin. (pretpalatalni)

im. m. 〈G prednèpčanīka; mn. N prednèpčanīci, G prednèpčanīkā〉 gram. suglasnik tvoren tako da jezik istodobno dodiruje desni i nepce; sin. (pretpalatal)

im. ž. 〈G prȅdnosti, L prednòsti, I prȅdnošću/prȅdnosti; mn. N prȅdnosti, G prednòstī, DLI prednòstima〉 1. svojstvo po kojemu se tko ističe pred drugima, po kojemu je tko bolji od drugih [Pristojnost je njezina ~.] 2. pravo da se što dobije ili učini prije koga drugoga [Invalidi imaju ~.]; sin. (prioritet)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdnjāčīm, 3. l. mn. prèdnjāčē, imp. prednjáči, aor. prednjáčih, imperf. prèdnjāčāh, prid. r. prednjáčio〉 isticati se pred drugima, biti prvi ili najbolji u čemu [~ u pješačenju; ~ u učenju; ~ u gimnastici]

prid. 〈G prȅdnjēg(a); ž. prȅdnjā, s. prȅdnjē〉 koji je ispred koga ili čega, koji je naprijed [prednja strana kuće; prednje sjedalo]; ant. stražnji

im. m. 〈G prednjojèzičnīka; mn. N prednjojèzičnīci, G prednjojèzičnīkā〉 v. zubnik

im. s. 〈G predočávānja〉 1. jasno prikazivanje ili zamišljanje čega, stvaranje predodžbe ili slike o čemu 2. upoznavanje koga s čim kako bi postalo jasnije; sin. predočivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predòčāvām, 3. l. mn. predočávajū, imp. predòčāvāj, aor. predočávah, imperf. predòčāvāh, prid. r. predočávao, prid. t. predòčāvān〉 1. jasno prikazivati ili zamišljati što, stvarati predodžbu ili sliku čega [~ život pračovjeka.] 2. upoznavati koga s čim kako bi postalo jasnije [~ dokaze; ~ plan puta]; sin. predočivati; vidski parnjak: predočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdočīm, 3. l. mn. prèdočē, imp. predòči, aor. predòčih, prid. r. predòčio, prid. t. prèdočen〉 1. jasno prikazati ili zamisliti što, stvoriti predodžbu ili sliku čega [~ život pračovjeka.] 2. upoznati koga s čim kako bi postalo jasnije [~ dokaze; ~ plan puta]; Vidski parnjaci: predočavati, predočivati

im. s. 〈G predočívānja〉 usp. predočavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predòčujēm, 3. l. mn. predòčujū, imp. predòčūj, aor. predočívah, imperf. predòčīvāh, prid. r. predočívao, prid. t. predòčīvān〉 usp. predočavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predòdrēdīm, 3. l. mn. predòdrēdē, imp. predodrédi, aor. predodrédih, prid. r. predodrédio, prid. t. predòdrēđen〉 unaprijed odrediti koga za što [~ za uspješan život]; vidski parnjak: predodređivati

im. ž. 〈G predòdrēđenosti, I predòdrēđenošću/predòdrēđenosti〉 prirodna sklonost čemu [~ za sport]; sin. (predispozicija, predodređenje)

im. s. 〈G predodređénja〉 v. predodređenost

im. s. 〈G predodređívānja〉 određivanje koga za što unaprijed

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predodrèđujēm, 3. l. mn. predodrèđujū, imp. predodrèđūj, aor. predodređívah, imperf. predodrèđīvāh, prid. r. predodređívao, prid. t. predodrèđīvān〉 unaprijed određivati koga za što [~ za uspješan život]; vidski parnjak: predodrediti

im. ž. 〈G prèdodžbē; mn. N prèdodžbe, G prèdodžābā/prȅdōdžbā/prèdodžbī〉 jasno zamišljena slika čega stvorena na temelju podataka i pretpostavka

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. predòmislīm se, 3. l. mn. predòmislē se, imp. predòmisli se, aor. predòmislih se, prid. r. predòmislio se〉 promijeniti mišljenje, odluku, namjere ili stajalište o čemu; vidski parnjak: predomišljati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. predòmīšljām se, 3. l. mn. predomíšljajū se, imp. predòmīšljāj se, aor. predomíšljah se, imperf. predòmīšljāh se, prid. r. predomíšljao se〉 mijenjati mišljenje, odluku, namjere ili stajalište o čemu; vidski parnjak: predomisliti se

im. m. 〈G prȅdosjećāja; mn. N prȅdosjećāji, G prȅdosjećājā〉 osjećaj da će se što dogoditi [~ nesreće]; sin. slutnja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predòsjećām, 3. l. mn. predòsjećajū, imp. predòsjećāj, aor. predòsjećah, imperf. predòsjećāh, prid. r. predòsjećao, prid. t. predòsjećān〉 unaprijed osjećati da će se što dogoditi [~ opasnost; ~ rat]; vidski parnjak: predosjetiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predòsjetīm, 3. l. mn. predòsjetē, imp. predòsjeti, aor. predòsjetih, prid. r. predòsjetio, prid. t. predòsjećen〉 unaprijed osjetiti da će se što dogoditi [~ opasnost; ~ rat]; vidski parnjak: predosjećati

im. ž. 〈G predrádnjē; mn. N predrádnje, G predrádnjā/predrádnjī〉 pripremna radnja koja prethodi kojoj drugoj radnji

im. ž. 〈G prȅdrasudē; mn. N prȅdrasude, G prȅdrasūdā〉 neutemeljen, ustaljen, unaprijed postavljen sud koji ne dopušta pobijanje i nijekanje

prid. 〈G prèdratnōg(a); ž. prèdratnā, s. prèdratnō〉 koji se odnosi na vrijeme prije rata [predratno doba]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdriblām, 3. l. mn. prèdriblajū, imp. prèdriblāj, aor. prèdriblah, prid. r. prèdriblao, prid. t. prèdriblān〉 1. sp. izvesti dribling [~ braniče protivničke momčadi] 2. pren., razg. v. nadmudriti

im. ž. 〈G predromànikē, DL predromànici〉 umj. umjetnički stil ranoga srednjeg vijeka na području Sredozemlja

im. m. 〈G prȅdsāta, L predsátu; mn. N prȅdsāti/prȅdsatovī, G predsátī/prȅdsatōvā〉 školski sat koji se održava prije prvoga sata; sin. nulti sat razg. v. pod sat

im. ž. 〈G predsezónē; mn. N predsezóne, G predsezónā〉 razdoblje koje prethodi sezoni [proljetna ~]; ant. posezona

im. m. 〈G predsjèdatelja; mn. N predsjèdatelji, G predsjèdatēljā〉 osoba koja predsjeda čime [~ skupa]

im. ž. 〈G predsjedatèljicē; mn. N predsjedatèljice, G predsjedatèljīcā〉 žena koja predsjeda čime [~ skupa]

prid. 〈G predsjedatèljičina; ž. predsjedatèljičina, s. predsjedatèljičino〉 koji pripada predsjedateljici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdsjēdām, 3. l. mn. predsjédajū, imp. prèdsjēdāj, aor. predsjédah, imperf. prèdsjedāh, prid. r. predsjédao〉 1. biti predsjednikom kakva tijela [~ upravnim vijećem] 2. voditi rad sjednice, skupa, sastanka i sl. [~ skupom]; sin. predsjedavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. predsjèdāvām, 3. l. mn. predsjedávajū, imp. predsjèdāvāj, aor. predsjedávah, imperf. predsjèdāvāh, prid. r. predsjedávao〉 usp. predsjedati

im. ž. 〈G prédsjednicē; mn. N prédsjednice, G prédsjednīcā〉 1. poglavarica države koja je uređena kao republika 2. žena koja je izabrana da vodi koju organizaciju

prid. 〈G prédsjedničina; ž. prédsjedničina, s. prédsjedničino〉 koji pripada predsjednici

prid. 〈G prédsjedničkōg(a); ž. prédsjedničkā, s. prédsjedničkō〉 koji se odnosi na predsjednike [~ kandidat]

im. m. 〈G prédsjednīka, V prédsjednīče; mn. N prédsjednīci, G prédsjednīkā〉 1. poglavar u državi koja je uređena kao republika 2. osoba koja je izabrana da vodi koju organizaciju

im. s. 〈G prédsjednīštva; mn. N prédsjednīštva, G prédsjednīštāvā/prédsjednīštvā〉 1. pol. političko tijelo koje vlada državom ili strankom 2. tijelo koje upravlja radom sjednice 3. gosp. poslovni ogranak poduzeća koji sklapa ugovore o kupnji i prodaji

prid. 〈G prèdsmrtna; odr. prèdsmrtnī, G prèdsmrtnōg(a); ž. prèdsmrtna, s. prèdsmrtno〉 koji se događa pred smrt [predsmrtna jeza]

im. s. 〈G prèdsōblja; mn. N prèdsōblja, G prèdsōbljā〉 prostorija koja povezuje ulaz u kuću ili stan s ostalim prostorijama