prid. 〈G premòstiva; odr. premòstivī, G premòstivōg(a); ž. premòstiva, s. premòstivo〉 1. čije se strane mogu spojiti mostom [~ ponor] 2. pren. koji se može riješiti [~ problem; ~ nesporazum]; ant. nepremostiv

im. s. 〈G premošćívānja〉 1. izgradnja mosta preko čega 2. spajanje dvaju udaljenih krajeva 3. pren. prolaženje kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica; sin. prevladavanje, svladavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. premòšćujēm, 3. l. mn. premòšćujū, imp. premòšćūj, aor. premošćívah, imperf. premòšćīvāh, prid. r. premošćívao, prid. t. premòšćīvān〉 1. graditi most preko čega [~ rijeku] 2. spajati dva udaljena kraja kako bi se zaobišao bolestan dio [~ žile] 3. pren. uspijevati proći kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica [~ probleme; ~ nesporazum; ~ poteškoće u učenju]; sin. prevladavati, svladavati; vidski parnjak: premostiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. premòtām, 3. l. mn. premòtajū, imp. premòtāj, aor. premòtah, prid. r. premòtao, prid. t. prȅmotān〉 1. previti zavoj na ozlijeđenome dijelu tijela [~ ruku] 2. odmotati i ponovno zamotati [~ klupko vune] 3. vratiti na početak ili na prijašnji dio [~ film]; vidski parnjak: premotavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. premòtāvām, 3. l. mn. premotávajū, imp. premòtāvāj, aor. premotávah, imperf. premòtāvāh, prid. r. premotávao, prid. t. premòtāvān〉 1. previjati zavoj na ozlijeđenome dijelu tijela [~ ruku] 2. odmotavati i ponovno zamotavati [~ klupko vune] 3. vraćati na početak ili na prijašnji dio [~ film]; vidski parnjak: premotati

gl. svrš. neprijel./povr. 〈prez. 1. l. jd. prènāglīm, 3. l. mn. prènāglē, imp. prenágli, aor. prenáglih, prid. r. prenáglio〉 postupiti nepromišljeno i brzopleto [~ u odluci]

prid. 〈G prenàpūčena; odr. prenàpūčenī, G prenàpūčenōg(a); ž. prenàpūčena, s. prenàpūčeno〉 koji je preko mjere naseljen, u kojemu živi previše stanovnika [~ kraj; prenapučena zemlja]

im. ž. 〈G prenàpūčenosti, I prenàpūčenošću/prenàpūčenosti〉 svojstvo onoga što je prenapučeno

im. s. 〈G prenemágānja〉 neprirodno, namješteno ili neiskreno ponašanje; sin. glumatanje pren., pretvaranje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prenèmāžēm se, 3. l. mn. prenèmāžū se, imp. prenemáži se, aor. prenemágah se, imperf. prenèmāgāh se, prid. r. prenemágao se〉 ponašati se neprirodno, namješteno ili neiskreno [On se uvijek prenemaže pred odraslima.]; sin. glumatati pren., pretvarati se v. pod pretvarati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prenèrāzīm, 3. l. mn. prenèrāzē, imp. prenerázi, aor. prenerázih, prid. r. prenerázio, prid. t. prenèrāžen〉 jako iznenaditi koga [Prenerazile su me tvoje riječi.] • preneráziti se 〈povr.〉 jako se i neugodno iznenaditi [~ se čijim postupkom]; sin. (zapanjiti), zaprepastiti

prid. 〈G prenesèna; odr. prenèsenī, G prenèsenōg(a); ž. prenesèna, s. prenesèno〉 1. koji je nošenjem promijenio mjesto 2. koji je pomaknut po bliskosti ili sličnosti [preneseno značenje]; ant. doslovan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prenèsem, 3. l. mn. prenèsū, imp. prenèsi, aor. prȅnijēh/prenèsoh, prid. r. m. prȅnio, ž. prȅnijēla, s. prȅnijēlo, mn. prȅnijēli, prid. t. prenèsen〉 1. noseći premjestiti s jednoga mjesta na drugo [~ torbu; ~ cigle] 2. prebaciti koje pravo na drugoga [~ vlasništvo na sina] 3. učiniti da što prijeđe na drugoga [~ zarazu] 4. predati čiju poruku ili vijest [~ dobre želje; ~ čestitke]; sin. iskomunicirati razg.; vidski parnjak: prenositi

im. s. 〈G prènoćīšta; mn. N prènoćīšta, G prènoćīštā〉 mjesto na kojemu se može prespavati; sin. (konačište, konak), svratište

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prènoćīm, 3. l. mn. prènoćē, imp. prenòći, aor. prenòćih, prid. r. prenòćio〉 provesti noć na kojemu mjestu [~ u hotelu]; sin. prespavati

im. m. 〈G prenòsitelja; mn. N prenòsitelji, G prenòsitēljā〉 osoba koja što komu prenosi [~ vijesti]

im. ž. 〈G prenositèljicē; mn. N prenositèljice, G prenositèljīcā〉 žena koja što komu prenosi [~ vijesti]

prid. 〈G prenositèljičina; ž. prenositèljičina, s. prenositèljičino〉 koji pripada prenositeljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prènosīm, 3. l. mn. prènosē, imp. prenòsi, aor. prenòsih, imperf. prènošāh/prenòsijāh, prid. r. prenòsio, prid. t. prènošen〉 1. noseći premještati s jednoga mjesta na drugo [~ torbe; ~ cigle] 2. prebacivati koje pravo na drugoga [~ vlasništvo na sina] 3. činiti da što prijeđe na drugoga [~ zarazu] 4. predavati čiju poruku ili vijest [~ dobre želje; ~ čestitke]; vidski parnjak: prenijeti

prid. 〈G prenòsiva; odr. prenòsivī, G prenòsivōg(a); ž. prenòsiva, s. prenòsivo〉 koji se može prenijeti [~ stol]; ant. fiksan, neprenosiv 

im. ž. 〈G prenòsivosti, I prenòsivošću/prenòsivosti〉 svojstvo onoga što je prenosivo

im. s. 〈G prènošēnja〉 proces u kojemu se što prenosi

gl. svrš. 〈prez. 1. l. jd. prȅnēm, 3. l. mn. prȅnū, imp. prȅni, aor. prȅnuh, prid. r. prȅnuo, prid. t. prȅnūt〉 iznenaditi koga tako da se trgne [Prenuo ga je udarac groma.] • prȅnuti se 〈povr.〉 iznenaditi se i jako se trgnuti [~ se od udarca groma] ◇ ~ se iz sna naglo se probuditi

prid. 〈G prȅobīlna; odr. prȅobīlnī, G prȅobīlnōg(a); ž. prȅobīlna, s. prȅobīlno〉 koji je previše obilan, kojega ima previše ili više nego što treba [~ ručak]

im. ž. 〈G prȅoblikē, DL prȅoblici; mn. N prȅoblike, G prȅoblīkā〉 gram. 1. promjena jednoga gramatičkog ustrojstva u drugo; sin. (transformacija) 2. promjena nastala zbog davanja oblika čemu; sin. (modifikacija), preinaka, preobrazba 3. davanje drugoga oblika čemu; sin. (modificiranje), preinačavanje, preinačivanje, preinaka, preoblikovanje, preobrazba

im. s. 〈G preòblikovānja〉 davanje drugoga oblika čemu; sin. (modificiranje), preinačavanje, preinačivanje, preinaka, preoblika, preobrazba

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòblikujēm, 3. l. mn. preòblikujū, imp. preòblikūj, aor. preòblikovah, imperf. preòblikovāh, prid. r. preòblikovao, prid. t. preòblikovān〉 dati/davati drugi oblik čemu [~ misao; ~ rečenicu]; sin. (modificirati), preinačavati, preinačiti, preinačivati, preobraziti, preobražavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòbraćām, 3. l. mn. preòbraćajū, imp. preòbraćāj, aor. preòbraćah, imperf. preòbraćāh, prid. r. preòbraćao, prid. t. preòbraćān〉 činiti da tko promijeni vjeru ili nazor [~ pogane na kršćanstvo] • preòbraćati se 〈povr.〉 prelaziti na drugu vjeru ili mijenjati nazor [~ se na islam; ~ se na kršćanstvo]; vidski parnjak: preobratiti

im. ž. 〈G preobraćènicē; mn. N preobraćènice, G preobraćènīcā〉 žena koja se preobratila na drugu vjeru

prid. 〈G preobraćèničina; ž. preobraćèničina, s. preobraćèničino〉 koji pripada preobraćenici

prid. 〈G preobraćènīčkōg(a); ž. preobraćènīčkā, s. preobraćènīčkō〉 koji se odnosi na preobraćenike i preobraćenje

im. m. 〈G preobraćeníka, V prȅobraćenīče; mn. N preobraćeníci, G preobraćeníkā〉 osoba koja se preobratila na drugu vjeru

im. s. 〈G preobraćénja〉 prelazak na drugu vjeru ili promjena nazora

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòbrātīm, 3. l. mn. preòbrātē, imp. preobráti, aor. preobrátih, prid. r. preobrátio, prid. t. preòbrāćen〉 učiniti da tko promijeni vjeru ili nazor [~ pogane na kršćanstvo] • preobrátiti se 〈povr.〉 prijeći na drugu vjeru ili promijeniti nazor [~ se na islam; ~ se na kršćanstvo]; vidski parnjak: preobraćati

im. ž. 〈G prȅobrazbē; mn. N prȅobrazbe, G prȅobrāzbā/prȅobrazbī〉 1. promjena nastala zbog davanja oblika čemu; sin. (modifikacija), preinaka, preoblika 2. davanje drugoga oblika čemu; sin. (modificiranje), preinačavanje, preinačivanje, preinaka, preoblika, preoblikovanje 3. gram. tvorbeni način pri kojemu riječ prelazi iz jedne vrste u drugu 4. bot. preoblikovanje biljnih organa; sin. metamorfoza 5. zool. niz promjena koje se događaju prelaskom nekih organizama iz oblika ličinke u odraslu životinju; sin. metamorfoza

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòbrāzīm, 3. l. mn. preòbrāzē, imp. preobrázi, aor. preobrázih, prid. r. preobrázio, prid. t. preòbrāžen〉 dati drugi oblik čemu [~ misao; ~ rečenicu]; sin. (modificirati), preinačiti, preoblikovati • preobráziti se 〈povr.〉 poprimiti drugi oblik, prijeći u drugi oblik [~ se iz gusjenice u leptira]; sin. pretvoriti se v. pod pretvoriti; vidski parnjak: preobražavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preobràžāvām, 3. l. mn. preobražávajū, imp. preobràžāvāj, aor. preobražávah, imperf. preobràžāvāh, prid. r. preobražávao, prid. t. preobràžāvān〉 davati drugi oblik čemu [~ misao; ~ rečenicu]; sin. (modificirati), preinačavati, preinačivati, preoblikovati • preobražávati se 〈povr.〉 poprimati drugi oblik, prelaziti u drugi oblik [~ se iz gusjenice u leptira]; sin. pretvarati se v. pod pretvarati; vidski parnjak: preobraziti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòdgājām, 3. l. mn. preodgájajū, imp. preòdgājāj, aor. preodgájah, imperf. preòdgājāh, prid. r. preodgájao, prid. t. preòdgājān〉 ponovno odgajati ili odgajati na drugi način [~ maloljetnike]; vidski parnjak: preodgojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòdgojīm, 3. l. mn. preòdgojē, imp. preodgòji, aor. preodgòjih, prid. r. preodgòjio, prid. t. preòdgojen〉 ponovno odgojiti ili odgojiti na drugi način [~ maloljetnike]; vidski parnjak: preodgajati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòdijēvām, 3. l. mn. preodijévajū, imp. preòdijēvāj, aor. preodijévah, imperf. preòdijēvāh, prid. r. preodijévao, prid. t. preòdijēvān〉 mijenjati odjeću, svlačiti jednu i oblačiti drugu odjeću [~ dijete; ~ se svaki dan]; sin. presvlačiti; vidski parnjak: preodjenuti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòdjenēm, 3. l. mn. preòdjenū, imp. preòdjeni, aor. preòdjenuh, prid. r. preòdjenuo, prid. t. preòdjenūt〉 promijeniti odjeću, svući jednu i obući drugu odjeću [~ dijete; ~ se svaki dan]; sin. presvući; vidski parnjak: preodijevati ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòkrēnēm, 3. l. mn. preòkrēnū, imp. preokréni, aor. preokrénuh, prid. r. preokrénuo, prid. t. preòkrēnūt〉 1. okrenuti tako da unutrašnja strana postane vanjskom i obratno ili da donja postane gornjom i obratno [~ traperice prije pranja] 2. pren. a. promijeniti smisao čemu [~ rečenicu; ~ cijelu priču; ~ činjenice]; sin. izvrnuti b. stvoriti velik nered tražeći što [Preokrenuo je kuću.]; sin. prevrnuti pren. • preokrénuti se 〈povr.〉 okrenuti se na drugu stranu [~ se u krevetu]; sin. prevrnuti (se) v. pod prevrnuti; vidski parnjak: preokretati

im. m. 〈G prȅokrēta; mn. N prȅokrēti, G prȅokrētā〉 1. čin kojim se koje stanje temeljito mijenja 2. pol. temeljita preobrazba društvenoga ustrojstva

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preòkrećēm, 3. l. mn. preòkrećū, imp. preòkreći, aor. preòkretah, imperf. preòkretāh, prid. r. preòkretao, prid. t. preòkretān〉 1. okretati što tako da unutarnja strana postane vanjska [~ traperice prije pranja] 2. pren. a. mijenjati smisao čemu [~ rečenicu; ~ cijelu priču; ~ činjenice]; sin. izvrtati b. stvarati velik nered tražeći što [Preokretao je kuću tražeći knjigu.]; sin. izvrtati pren., prevrtati pren. • preòkretati se 〈povr.〉 okretati se na drugu stranu [~ se u krevetu]; sin. prevrtati (se) v. pod prevrtati; vidski parnjak: preokrenuti

im. ž. 〈G preoptèrećenosti, I preoptèrećenošću/preoptèrećenosti〉 osobina onoga koji je preopterećen ili svojstvo onoga što je preopterećeno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preopterèćujēm, 3. l. mn. preopterèćujū, imp. preopterèćūj, aor. preopterećívah, imperf. preopterèćīvāh, prid. r. preopterećívao, prid. t. preopterèćīvān〉 1. stavljati prevelik teret na koga ili što [~ kamion ciglama] 2. pren. davati komu prevelike obveze, dužnosti ili brige [~ učenike gradivom] • preopterećívati se 〈povr.〉 1. uzimati prevelik teret 2. pren. uzimati na sebe prevelike obveze, dužnosti ili brige [~ se kućanskim poslovima]; vidski parnjak: preopteretiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preoptèretīm, 3. l. mn. preoptèretē, imp. preoptèreti, aor. preoptèretih, prid. r. preoptèretio, prid. t. preoptèrećen〉 1. staviti prevelik teret na koga ili što [~ kamion ciglama] 2. pren. dati komu prevelike obveze, dužnosti ili brige [~ učenike gradivom] • preoptèretiti se 〈povr.〉 1. uzeti prevelik teret 2. pren. uzeti na sebe prevelike obveze, dužnosti ili brige [~ se kućanskim poslovima]; vidski parnjak: preopterećivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. preòstajē, 3. l. mn. preòstajū, aor. 3. l. jd. prȅostaja, imperf. 3. l. jd. preòstāše, prid. r. preòstajao〉 1. ostajati od veće cjeline nakon trošenja, uporabe ili starenja [Preostaje nam malo novca.] 2. ostajati nakon kakva događaja, ostajati kao jedino rješenje [Jedino nam to preostaje.; Preostaje mi samo jedan prijatelj.]; vidski parnjak: preostati