gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdvājām, 3. l. mn. razdvájajū, imp. ràzdvājāj, aor. razdvájah, imperf. ràzdvājāh, prid. r. razdvájao, prid. t. ràzdvājān〉 1. praviti razmak između čega, udaljivati jedno od drugoga [~ krevete]; sin. razmicati 2. odvajati jedno od drugoga [~ djevojčice i dječake]; ant. spajati • razdvájati se 〈povr.〉 1. upućivati se svaki na svoju stranu [Razdvajamo se na uglu.] 2. međusobno se udaljivati; sin. razmicati se v. pod razmicati; vidski parnjak: razdvojiti

im. ž. 〈G ràzdvojenosti, I ràzdvojenošću/ràzdvojenosti〉 izostanak mogućnosti susreta ili doticaja dviju ili više osoba

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdvojīm, 3. l. mn. ràzdvojē, imp. razdvòji, aor. razdvòjih, prid. r. razdvòjio, prid. t. ràzdvojen〉 1. napraviti razmak između čega, udaljiti jedno od drugoga [~ krevete]; sin. razmaknuti 2. međusobno odvojiti [~ djevojčice i dječake]; ant. spojiti • razdvòjiti se 〈povr.〉 1. uputiti se svaki na svoju stranu [Razdvojit ćemo se na uglu.] 2. međusobno se udaljiti; sin. razmaknuti se v. pod razmaknuti; vidski parnjak: razdvajati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgībām/ràzgībljēm, 3. l. mn. razgíbajū/ràzgībljū, imp. ràzgībāj/razgíblji, aor. razgíbah, prid. r. razgíbao, prid. t. ràzgībān〉 vježbom ili radom učiniti gipkim; vidski parnjak: razgibavati ( se)

im. s. 〈G razgibávānja〉 činjenje gipkim vježbom ili radom (o tijelu)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgìbāvām, 3. l. mn. razgibávajū, imp. razgìbāvāj, aor. razgibávah, imperf. razgìbāvāh, prid. r. razgibávao, prid. t. razgìbāvān〉 vježbom ili radom činiti gipkim; vidski parnjak: razgibati ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzglābām, 3. l. mn. razglábajū, imp. ràzglābāj, aor. razglábah, imperf. ràzglābāh, prid. r. razglábao, prid. t. ràzglābān〉 dugo i podrobno raspravljati o kome ili čemu [~ o smislu života]

im. m. 〈G ràzglasa; mn. N ràzglasi, G rȁzglāsā〉 tehn. uređaj za prijenos obavijesti i glazbe na javnim mjestima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzglāsīm, 3. l. mn. ràzglāsē, imp. razglási, aor. razglásih, prid. r. razglásio, prid. t. ràzglāšen〉 pronijeti vijest, raširiti glas [~ novosti]; vidski parnjaci: razglašavati, razglašivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razglàšāvām, 3. l. mn. razglašávajū, imp. razglàšāvāj, aor. razglašávah, imperf. razglàšāvāh, prid. r. razglašávao, prid. t. razglàšāvān〉 pronositi vijest, širiti glas [~ novosti]; sin. (razglašivati); vidski parnjak: razglasiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razglàšujēm, 3. l. mn. razglàšujū, imp. razglàšūj, aor. razglašívah, imperf. razglàšīvāh, prid. r. razglašívao, prid. t. razglàšīvān〉 v. razglašavati

im. s. 〈G razglédānja〉 pomno promatranje čega; sin. razgledavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzglēdām, 3. l. mn. razglédajū, imp. ràzglēdāj, aor. razglédah, imperf. ràzglēdāh, prid. r. razglédao, prid. t. ràzglēdān〉 pomno promatrati što; sin. razgledavati; vidski parnjak: ràzgledati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgledām, 3. l. mn. ràzgledajū, imp. ràzgledāj, aor. ràzgledah, prid. r. ràzgledao, prid. t. ràzgledān〉 pomno promotriti što; vidski parnjaci: razglédati, razgledavati

im. s. 〈G razgledávānja〉 usp. razgledanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razglèdāvām, 3. l. mn. razgledávajū, imp. razglèdāvāj, aor. razgledávah, imperf. razglèdāvāh, prid. r. razgledávao, prid. t. razglèdāvān〉 usp. razglédati

im. ž. 〈G rázglednicē; mn. N rázglednice, G rázglednīcā〉 poštanska karta sa slikom grada, krajolika, spomenika i sl. koja se šalje obično s kakva putovanja [~ sa skijanja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgnjēvīm, 3. l. mn. ràzgnjēvē, imp. razgnjévi, aor. razgnjévih, prid. r. razgnjévio, prid. t. ràzgnjēvljen〉 učiniti koga gnjevnim [~ roditelje] • razgnjéviti se 〈povr.〉 postati gnjevnim [~ se na prijateljicu]; vidski parnjak: razgnjevljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgnjèvljujēm, 3. l. mn. razgnjèvljujū, imp. razgnjèvljūj, aor. razgnjevljívah, imperf. razgnjèvljīvāh, prid. r. razgnjevljívao, prid. t. razgnjèvljīvān〉 činiti koga gnjevnim [~ roditelje] • razgnjevljívati se 〈povr.〉 postajati gnjevnim [~ se na prijateljicu]; vidski parnjak: razgnjeviti

im. m. 〈G ràzgotka; mn. N ràzgodci, G ràzgodākā〉 pravop. znak u pisanome tekstu koji služi za rastavljanje teksta na rečenice i njezine dijelove; sin. (rečenični znak) v. pod znak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgoròpādīm, 3. l. mn. razgoròpādē, imp. razgoropádi, aor. razgoropádih, prid. r. razgoropádio, prid. t. razgoròpāđen〉 učiniti koga goropadnim [~ mlađi naraštaj; ~ psa] • razgoropáditi se 〈povr.〉 postati goropadnim, žestoko reagirati na što ili se obrušiti na koga [~ se zbog čijih riječi; ~ se na susjeda]

im. s. 〈G razgovárānja〉 v. razgovor

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. razgòvārām, 3. l. mn. razgovárajū, imp. razgòvārāj, aor. razgovárah, imperf. razgòvārāh, prid. r. razgovárao〉 sporazumijevati se govorom, glasno izgovorenim riječima razmjenjivati misli, voditi s kim razgovor [~ s roditeljima; ~ o uspjehu djece u školi]; sin. pričati razg.

prid. 〈G rȁzgovijētna; odr. rȁzgovijētnī, G rȁzgovijētnōg(a); ž. rȁzgovijētna, s. rȁzgovijētno; komp. razgovjètnijī〉 koji je izgovoren jasno i razumljivo [~ odgovor; razgovijetno čitanje]; ant. nerazgovijetan

im. ž. 〈G rȁzgovijētnosti, I rȁzgovijētnošću/rȁzgovijētnosti〉 svojstvo onoga što je razgovijetno; ant. nerazgovijetnost

im. m. 〈G rȁzgovora, I rȁzgovorom; mn. N rȁzgovori, G rȁzgovōrā〉 1. usmena razmjena mišljenja između dviju osoba ili među više osoba [službeni ~; prijateljski ~] 2. proces u kojemu se obavlja istoimena razmjena mišljenja; sin. (razgovaranje)

prid. 〈G razgovòrljiva; odr. razgovòrljivī, G razgovòrljivōg(a); ž. razgovòrljiva, s. razgovòrljivo; komp. razgovorljìvijī〉 koji voli razgovarati, koji mnogo razgovara

prid. 〈G rȁzgovōrnōg(a); ž. rȁzgovōrnā, s. rȁzgovōrnō〉 koji se odnosi na razgovor [~ stil]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgrabīm, 3. l. mn. ràzgrabē, imp. ràzgrabi, aor. ràzgrabih, prid. r. ràzgrabio, prid. t. ràzgrabljen〉 1. grabeći uzeti i odnijeti što [~ blago] 2. pren. kupiti ili uzeti što tako da ništa od toga ne ostane [~ cipele na rasprodaji; ~ jelo]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgrādīm, 3. l. mn. ràzgrādē, imp. razgrádi, aor. razgrádih, prid. r. razgrádio, prid. t. ràzgrāđen〉 određenim procesom izdvojiti iz tvari njezine sastavne dijelove [~ otpadne tekućine]; sin. razložiti • razgráditi se 〈povr.〉 rastaviti se na sastavne dijelove; vidski parnjak: razgrađivati

prid. 〈G razgràdiva; odr. razgràdivī, G razgràdivōg(a); ž. razgràdiva, s. razgràdivo; komp. razgradìvijī〉 koji se može razgraditi; sin. razgradljiv; ant. nerazgradiv, nerazgradljiv

prid. 〈G razgràdljiva; odr. razgràdljivī, G razgràdljivōg(a); ž. razgràdljiva, s. razgràdljivo; komp. razgradljìvijī〉 usp. razgradiv

im. ž. 〈G razgrádnjē〉 proces u kojemu se što razgrađuje; sin. (razgrađivanje)

im. s. 〈G razgrađívānja〉 v. razgradnja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgràđujēm, 3. l. mn. razgràđujū, imp. razgràđūj, aor. razgrađívah, imperf. razgràđīvāh, prid. r. razgrađívao, prid. t. razgràđīvān〉 određenim procesom izdvajati iz tvari njezine sastavne dijelove [~ otpadne tekućine]; sin. razlagati • razgrađívati se 〈povr.〉 rastavljati se na sastavne dijelove; vidski parnjak: razgraditi

prid. 〈G rȁzgranāta; odr. rȁzgranātī, G rȁzgranātōg(a); ž. rȁzgranāta, s. rȁzgranāto; komp. razgranàtijī〉 1. koji se račva u mnogo grana [razgranata krošnja] 2. pren. koji se dijeli na više razina, koji uključuje podskupine na različitim razinama [~ prikaz]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgrànām, 3. l. mn. razgrànajū, imp. razgrànāj, aor. razgrànah, prid. r. razgrànao, prid. t. rȁzgranāt〉 povećati odvajanjem u posebne cjeline [~ proizvodnju] • razgrànati se 〈povr.〉 1. proširiti grane [Krošnja se razgranala.] 2. pren. povećati opseg djelovanja [Posao se razgranao.]

im. ž. 〈G rȁzgranātosti, I rȁzgranātošću/rȁzgranātosti〉 svojstvo onoga što je razgranato

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgranìčāvām, 3. l. mn. razgraničávajū, imp. razgranìčāvāj, aor. razgraničávah, imperf. razgranìčāvāh, prid. r. razgraničávao, prid. t. razgranìčāvān〉 1. postavljati granice između čega [~ posjede] 2. pren. jasno odjeljivati od čega drugoga [~ pojmove]; sin. razgraničivati; vidski parnjak: razgraničiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgràničīm, 3. l. mn. razgràničē, imp. razgràniči, aor. razgràničih, prid. r. razgràničio, prid. t. razgràničen〉 1. postaviti granice između čega [~ posjede] 2. pren. jasno odijeliti od čega drugoga [~ pojmove]; Vidski parnjaci: razgraničavati, razgraničivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgranìčujēm, 3. l. mn. razgranìčujū, imp. razgranìčūj, aor. razgraničívah, imperf. razgranìčīvāh, prid. r. razgraničívao, prid. t. razgranìčīvān〉 usp. razgraničavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgr̄nēm, 3. l. mn. ràzgr̄nū, imp. razgŕni, aor. razgŕnuh, prid. r. razgŕnuo, prid. t. ràzgr̄nūt〉 1. skinuti gornji sloj čega rastresitog [~ zemlju]; ant. nagrnuti 2. rastvoriti ono što je zatvoreno ili prekriveno čime [~ postelju]; vidski parnjak: razgrtati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgrćēm, 3. l. mn. ràzgrćū, imp. ràzgrći, aor. ràzgrtah, imperf. ràzgrtāh, prid. r. ràzgrtao, prid. t. ràzgrtān〉 1. skidati gornji sloj čega rastresitog [~ zemlju]; ant. nagrtati 2. rastvarati ono što je zatvoreno ili prekriveno čime [~ postelju]; vidski parnjak: razgrnuti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràzīđēm se, 3. l. mn. ràzīđū se, imp. razíđi se, aor. razíđoh se, prid. r. ràzišao se〉 1. na kraju druženja otići na različite strane [Razišli smo se pred zoru.] 2. pren. a. prekinuti poslovnu, ljubavnu ili bračnu vezu b. ne složiti se u pristupu čemu [Razišli smo se u mišljenjima.]; vidski parnjak: razilaziti se

prid. 〈G rȁzigrāna; odr. rȁzigrānī, G rȁzigrānōg(a); ž. rȁzigrāna, s. rȁzigrāno; komp. razigrànijī〉 1. koji je u potpunosti posvećen igri [razigrana djeca] 2. koji je spreman za kakvo natjecanje [razigrani igrači]

im. ž. 〈G rȁzigrānosti, I rȁzigrānošću/rȁzigrānosti〉 osobina onoga koji je razigran

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzigrām, 3. l. mn. razìgrajū, imp. razìgrāj, aor. razìgrah, prid. r. razìgrao, prid. t. rȁzigrān〉 1. potaknuti koga na igru ili pokret, dovesti koga u stanje pune spremnosti za igru [~ konja prije utrke]; vidski parnjak: razigravati 2. sp. prouzročiti da tko počne igrati na najbolji način [~ napadače]; vidski parnjak: razigravati • razìgrati se 〈povr.〉 1. potpuno se posvetiti igri [Djeca su se razigrala.] 2. sp. početi igrati na najbolji mogući način [Nogometaši su se razigrali tek pred kraj utakmice.]; vidski parnjak: razigravati se v. pod razigravati

im. m. 〈G razigraváča, V rȁzigravāču; mn. N razigraváči, G razigraváčā〉 glavni organizator napada u skupnim sportovima