im. ž. 〈G razigravàčicē; mn. N razigravàčice, G razigravàčīcā〉 glavna organizatorica napada u skupnim sportovima

prid. 〈G razigravàčičina; ž. razigravàčičina, s. razigravàčičino〉 koji pripada razigravačici

im. s. 〈G razigrávānja〉 1. poticanje koga na igru ili pokret, dovođenje koga u stanje pune spremnosti za igru 2. sp. a. prouzročivanje da tko počne igrati na najbolji mogući način b. početak igranja na najbolji mogući način

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razìgrāvām, 3. l. mn. razigrávajū, imp. razìgrāvāj, aor. razigrávah, imperf. razìgrāvāh, prid. r. razigrávao, prid. t. razìgrāvān〉 1. poticati koga na igru ili pokret, dovoditi koga u stanje pune spremnosti za igru [~ konja prije utrke] 2. sp. prouzročivati da tko počne igrati na najbolji mogući način [~ napadače] • razigrávati se 〈povr.〉 sp. počinjati igrati na najbolji mogući način [Nogometaši su se sporo razigravali.]; vidski parnjak: razigrati

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. razìlazīm se, 3. l. mn. razìlazē se, imp. razìlazi se, aor. razìlazih se, imperf. razìlažāh se, prid. r. razìlazio se〉 1. na kraju druženja odlaziti na različite strane [Počeli smo se razilaziti tek pred zoru.] 2. pren. a. prekidati poslovnu, ljubavnu ili bračnu vezu b. ne slagati se u pristupu čemu [Razilazimo se u mišljenjima.]; vidski parnjak: razići se

im. s. 〈G razìlažēnja〉 1. odlaženje na različite strane 2. neslaganje oko čega

im. ž. 〈G razìnē; mn. N razìne, G razínā〉 1. visina do koje dopire koja tekućina [~ mora; ~ rijeke] 2. stupanj razvijenosti čega [~ znanja]; sin. (nivo) ♦ ispod 〈svake〉 razine veoma loš, bezvrijedan; na visokoj (zavidnoj) razini veoma dobar, vrijedan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzjāpīm, 3. l. mn. ràzjāpē, imp. razjápi, aor. razjápih, prid. r. razjápio, prid. t. ràzjāpljen〉 širom otvoriti, raširiti do neugodne otvorenosti (o usnoj šupljini) [~ ralje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzjārīm, 3. l. mn. ràzjārē, imp. razjári, aor. razjárih, prid. r. razjário, prid. t. ràzjāren〉 učiniti koga gnjevnim, ljutitim, bijesnim [~ oca] • razjáriti se 〈povr.〉 postati gnjevnim, ljutitim, bijesnim; vidski parnjak: razjarivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjàrujēm, 3. l. mn. razjàrujū, imp. razjàrūj, aor. razjarívah, imperf. razjàrīvāh, prid. r. razjarívao, prid. t. razjàrīvān〉 činiti koga gnjevnim, ljutitim, bijesnim [~ oca] • razjarívati se 〈povr.〉 postajati gnjevnim, ljutitim, bijesnim; vidski parnjak: razjariti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzjasnīm, 3. l. mn. ràzjasnē, imp. razjàsni, aor. razjàsnih, prid. r. razjàsnio, prid. t. ràzjašnjen〉 v. objasniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjàšnjāvām, 3. l. mn. razjašnjávajū, imp. razjàšnjāvāj, aor. razjašnjávah, imperf. razjàšnjāvāh, prid. r. razjašnjávao, prid. t. razjàšnjāvān〉 v. objašnjavati

im. s. 〈G razjašnjénja; mn. N razjašnjénja, G razjašnjénjā〉 v. objašnjenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjèdīnīm, 3. l. mn. razjèdīnē, imp. razjedíni, aor. razjedínih, prid. r. razjedínio, prid. t. razjèdīnjen〉 prouzročiti da što prestane djelovati kao cjelina [~ napore; ~ narode; ~ snage] • razjedíniti se 〈povr.〉 prestati postojati ili djelovati u kakvu zajedništvu; vidski parnjak: razjedinjavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjedìnjāvām, 3. l. mn. razjedinjávajū, imp. razjedìnjāvāj, aor. razjedinjávah, imperf. razjedìnjāvāh, prid. r. razjedinjávao, prid. t. razjedìnjāvān〉 prouzročivati da što prestane djelovati kao cjelina [~ napore; ~ narode; ~ snage] • razjedinjavati se 〈povr.〉 prestajati postojati ili djelovati u kakvu zajedništvu; vidski parnjak: razjediniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjedìnjujēm, 3. l. mn. razjedìnjujū, imp. razjedìnjūj, aor. razjedinjívah, imperf. razjedìnjīvāh, prid. r. razjedinjívao, prid. t. razjedìnjīvān〉 usp. razjedinjavati

im. s. 〈G razjednačávānja〉 proces u kojem se što razjednačuje po kojemu svojstvu [~ suglasničkih skupina]; sin. razjednačivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjednàčāvām, 3. l. mn. razjednačávajū, imp. razjednàčāvāj, aor. razjednačávah, imperf. razjednàčāvāh, prid. r. razjednačávao, prid. t. razjednàčāvān〉 činiti što nejednakim ili takvim da prestane vrijediti jednako za sve [~ prava]; sin. razjednačivati; ant. ujednačavati, ujednačivati; vidski parnjak: razjednačiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjèdnāčīm, 3. l. mn. razjèdnāčē, imp. razjednáči, aor. razjednáčih, prid. r. razjednáčio, prid. t. razjèdnāčen〉 učiniti što nejednakim ili takvim da prestane vrijediti jednako za sve [~ prava]; ant. ujednačiti; vidski parnjaci: razjednačavati, razjednačivati

im. s. 〈G razjednačívānja〉 usp. razjednačavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razjednàčujēm, 3. l. mn. razjednàčujū, imp. razjednàčūj, aor. razjednačívah, imperf. razjednàčīvāh, prid. r. razjednačívao, prid. t. razjednàčīvān〉 usp. razjednačavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzjūrīm, 3. l. mn. ràzjūrē, imp. razjúri, aor. razjúrih, prid. r. razjúrio, prid. t. ràzjūren〉 otjerati s kakva mjesta, učiniti da se skupina brzo raziđe [~ novinare]; sin. rastjerati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlabavīm, 3. l. mn. ràzlabavē, imp. ràzlabavi, aor. ràzlabavih, prid. r. ràzlabavio, prid. t. ràzlabavljen〉 učiniti labavim ono što je učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopac]; sin. olabaviti, opustiti, popustiti

im. m. 〈G razlagáča; mn. N razlagáči, G razlagáčā〉 biol. organizam koji razgrađuje organske tvari na njihove sastavnice

im. s. 〈G razlágānja〉 1. izdvajanje sastavnih dijelova iz tvari 2. iznošenje razloga; sin. razjašnjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlāžēm, 3. l. mn. ràzlāžū, imp. razláži, aor. razlágah, imperf. ràzlāgāh, prid. r. razlágao, prid. t. ràzlāgān〉 1. izdvajati iz tvari njezine sastavne dijelove [~ otpadne tekućine]; sin. razgrađivati 2. iznositi razloge; vidski parnjak: razložiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlāmām, 3. l. mn. razlámajū, imp. ràzlāmāj, aor. razlámah, imperf. ràzlāmāh, prid. r. razlámao, prid. t. ràzlāmān〉 v. lomiti

im. m. 〈G rázlaza; mn. N rázlazi, G rázlāzā〉 1. prestanak druženja, trenutak u kojemu svatko kreće na svoju stranu; sin. rastanak 2. pren. prekid međusobnih odnosa [~ u stranci]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràzletīm se, 3. l. mn. ràzletē se, imp. razlèti se, aor. razlètjeh se, prid. r. m. razlètio se, ž. razlètjela se, s. razlètjelo se, mn. razlètjeli se〉 1. otići na više strana [~ po svijetu; Razletjeli se po podu listovi knjige.] 2. raspasti se tako da dijelovi odlete na različite strane, obično zbog udarca, eksplozije i sl. [~ na komadiće; Zrakoplov se razletio.]

im. m. 〈G razlíčka; mn. N razlíčci, G ràzlīčākā〉 bot. jednogodišnja biljka iz porodice glavočika plavih cvjetova, čest korov žitnih polja; sin. (zečina)

prid. 〈G rázličita; odr. rázličitī, G rázličitōg(a); ž. rázličita, s. rázličito; komp. različìtijī〉 1. koji se razlikuje od onoga s kojim se uspoređuje [~ način rada; različita narav; različite prilike]; sin. drugi, drukčiji, nejednak; ant. istovjetan, jednak 2. 〈mn.〉 koji su neodređene vrste, dobi, spola ili svojstava [različite životinje; ~ ljudi]; sin. (razni)

pril. 〈komp. različìtijē〉 tako da se razlikuje od čega [~ raditi; ~ vrednovati]; sin. drukčije, nejednako; ant. istovjetno, jednako

im. ž. 〈G rázličitosti, I rázličitošću/rázličitosti〉 svojstvo onoga što je različito; sin. nejednakost; ant. istovjetnost, jednakost

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ràzlijēžē se, 3. l. mn. ràzlijēžū se, aor. 3. l. jd. rȁzlijēga se, imperf. 3. l. jd. ràzlijēgāše se, prid. r. razlijégao se〉 razvijati se u prostoru [Zvuk se razliježe dvoranom.]; sin. širiti se v. pod širiti pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlijēvām, 3. l. mn. razlijévajū, imp. ràzlijēvāj, aor. razlijévah, imperf. ràzlijēvāh, prid. r. razlijévao, prid. t. ràzlijēvān〉 1. lijevajući premještati tekućinu iz jedne posude u više drugih [~ mlijeko u boce] 2. činiti da se tekućina izlijeva iz čega, lijevajući širiti po čemu [~ tintu po papiru; ~ vodu po podu] • razlijévati se 〈povr.〉 prelaziti preko ruba, izlaziti iz korita kojim voda protječe [Nakon velikih kiša rijeke su se razlijevale.]; vidski parnjak: razliti

im. ž. 〈G rázlikē, DL rázlici; mn. N rázlike, G rázlīkā〉 1. svojstvo po kojemu je jedna stvar drukčija od druge [~ u težini; ~ u cijeni] 2. mat. rezultat oduzimanja; sin. (diferencija)

im. s. 〈G rázlikovānja〉 1. bivanje svjesnim razlika među stvarima, bićima i pojavama 2. bivanje drukčijim od koga ili čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rázlikujēm, 3. l. mn. rázlikujū, imp. rázlikūj, aor. rázlikovah, imperf. rázlikovāh, prid. r. rázlikovao, prid. t. rázlikovān〉 biti svjestan razlike među stvarima, bićima i pojavama, znati da je što različito od čega [~ boje; ~ dobro od lošega] • rázlikovati se 〈povr.〉 biti drukčiji od koga ili čega

prid. 〈G rázlikōvnōg(a); ž. rázlikōvnā, s. rázlikōvnō〉 koji se odnosi na razlike [~ rječnik]

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. razlìstā se, 3. l. mn. razlìstajū se, aor. 3. l. jd. rȁzlistā se, prid. r. razlìstao se〉 dobiti lišće u punoj mjeri i veličini [Drvo se razlistalo.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzlijēm, 3. l. mn. rȁzlijū, imp. ràzlīj, aor. ràzlih, prid. r. m. rȁzlio, ž. rȁzlīla, s. rȁzlīlo, mn. rȁzlīli, prid. t. razlìven〉 1. lijevajući premjestiti tekućinu iz jedne posude u više drugih [~ mlijeko u tri boce] 2. učiniti da se tekućina izlije iz čega, lijevajući proširiti po čemu [~ tintu po papiru; ~ vodu po podu] • ràzliti se 〈povr.〉 preći preko ruba, izići iz korita kojim voda protječe [Rijeka se razlila.]; vidski parnjak: razlijevati

im. m. 〈G rázloga; mn. N rázlozi, G rázlōgā〉 1. činjenica koja je uzrok čemu [~ putovanja; ~ kašnjenja vlaka] 2. ono što potiče na kakav postupak, što izaziva ili prouzročuje pojavu čega [~ za svađu]

prid. 〈G rázlomačkōg(a); ž. rázlomačkā, s. rázlomačkō〉 koji se odnosi na razlomke [razlomačka crta]

im. m. 〈G rázlōmka; mn. N rázlōmci, G rázlomākā〉 mat. izraz sastavljen od dvaju brojeva, brojnika i nazivnika i vodoravne crte koji označuje kvocijent brojnika i nazivnika

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlomīm, 3. l. mn. ràzlomē, imp. razlòmi, aor. razlòmih, prid. r. razlòmio, prid. t. ràzlomljen〉 lomeći razdvojiti što na dijelove; vidski parnjak: razlamati

prid. 〈G rázložna; odr. rázložnī, G rázložnōg(a); ž. rázložna, s. rázložno; komp. razlòžnijī〉 1. koji donosi prosudbu na temelju svih razloga [~ čovjek] 2. koji je utemeljen na razmatranju svih razloga [razložna odluka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzložīm, 3. l. mn. ràzložē, imp. razlòži, aor. razlòžih, prid. r. razlòžio, prid. t. ràzložen〉 1. određenim procesom izdvojiti iz tvari njezine sastavne dijelove [~ otpadne tekućine]; sin. razgraditi 2. iznijeti sve razloge; vidski parnjak: razlagati

im. ž. 〈G rázložnosti, I rázložnošću/rázložnosti〉 osobina onoga koji je razložan ili svojstvo onoga što je razložno