razmnožávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmnòžāvām, 3. l. mn. razmnožávajū, imp. razmnòžāvāj, aor. razmnožávah, imperf. razmnòžāvāh, prid. r. razmnožávao, prid. t. razmnòžāvān〉 usp. razmnažati

razmnòžiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmnožīm, 3. l. mn. ràzmnožē, imp. razmnòži, aor. razmnòžih, prid. r. razmnòžio, prid. t. ràzmnožen〉 oplodnjom povećati broj jedinka iste vrste • razmnòžiti se 〈povr.〉 oplodnjom postati brojnijim, povećati broj članova svoje zajednice [Stanovništvo se razmnožilo.]; vidski parnjak: razmnažati

razmòčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmočīm, 3. l. mn. ràzmočē, imp. razmòči, aor. razmòčih, prid. r. razmòčio, prid. t. ràzmočen〉 učiniti da što postane mekanim zbog vlage i izgubi oblik ili čvrstoću [~ vapno; ~ zemlju] • razmòčiti se 〈povr.〉 postati mekanim zbog vlage i izgubiti oblik ili čvrstoću [Cipele su se razmočile na kiši.]; sin. (raskvasiti); vidski parnjak: razmakati

razmòtati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmòtām, 3. l. mn. razmòtajū, imp. razmòtāj, aor. razmòtah, prid. r. razmòtao, prid. t. rȁzmotān〉 1. skinuti omot s čega [~ dar]; ant. umotati 2. raširiti ono što je motanjem skupljeno [~ klupko]; ant. namotati; sin. odmotati; vidski parnjak: razmotavati

razmotávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmòtāvām, 3. l. mn. razmotávajū, imp. razmòtāvāj, aor. razmotávah, imperf. razmòtāvāh, prid. r. razmotávao, prid. t. razmòtāvān〉 usp. razmatati

razmòtriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmotrīm, 3. l. mn. ràzmotrē, imp. razmòtri, aor. razmòtrih, prid. r. razmòtrio, prid. t. ràzmotren〉 sagledati što s više strana ili aspekata [~ rješenje problema]; vidski parnjak: razmatrati

razmŕsiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmr̄sīm, 3. l. mn. ràzmr̄sē, imp. razmŕsi, aor. razmŕsih, prid. r. razmŕsio, prid. t. ràzmr̄šen〉 1. rasplesti, razdvojiti ono što je zamršeno [~ niti] 2. pren. razjasniti što nerazumljivo, teško shvatljivo [~ problem]

razmŕskati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmr̄skām, 3. l. mn. razmŕskajū, imp. ràzmr̄skāj, aor. razmŕskah, prid. r. razmŕskao, prid. t. ràzmr̄skān〉 udarcem razbiti što na komade [~ vazu]

ràzmrviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmrvīm, 3. l. mn. ràzmrvē, imp. ràzmrvi, aor. ràzmrvih, prid. r. ràzmrvio, prid. t. ràzmrvljen〉 pretvoriti što u komadiće ili mrve [~ kruh; ~ tabletu] • ràzmrviti se 〈povr.〉 pretvoriti se u komadiće ili mrve [Kruh se razmrvio.]

razmućívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmùćujēm, 3. l. mn. razmùćujū, imp. razmùćūj, aor. razmućívah, imperf. razmùćīvāh, prid. r. razmućívao, prid. t. razmùćīvān〉 1. miješajući spajati sastavne dijelove (o jaju) 2. muteći otapati što u čemu [~ šećer u vodi]; vidski parnjak: razmutiti

razmútiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmūtīm, 3. l. mn. ràzmūtē, imp. razmúti, aor. razmútih, prid. r. razmútio, prid. t. ràzmūćen〉 1. miješajući spojiti sastavne dijelove (o jaju) 2. muteći otopiti što u čemu [~ šećer u vodi]; vidski parnjak: razmućivati

rȃznī

prid. 〈G rȃznōg(a); ž. rȃznā, s. rȃznō〉 v. različiti pod različit

ràznijēti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raznèsem, 3. l. mn. raznèsū, imp. raznèsi, aor. rȁznijēh/raznèsoh, prid. r. m. rȁznio, ž. rȁznijēla, s. rȁznijēlo, mn. rȁznijēli, prid. t. raznèsen〉 1. noseći predati što na različita mjesta [~ poštu]; vidski parnjak: raznositi 2. razbacati na sve strane [Vjetar je raznio lišće.]; vidski parnjak: raznositi 3. učiniti da se što raziđe, da nestane [Vjetar je raznio oblake.]; vidski parnjak: raznositi 4. eksplozijom srušiti što [Bomba je raznijela kuću.]; sin. razoriti; vidski parnjak: raznositi 5. pren. nebrigom i rastrošnoću uništiti [Djeca su raznijela imanje.]

raznòbojan

prid. 〈G raznòbojna; odr. raznòbojnī, G raznòbojnōg(a); ž. raznòbojna, s. raznòbojno〉 koji se sastoji od različitih boja [raznobojna odjeća; raznobojni baloni]; sin. šaren; ant. jednobojan

raznòimen

prid. 〈G raznòimena; odr. raznòimenī, G raznòimenōg(a); ž. raznòimena, s. raznòimeno〉 koji ima različito ime od čega drugoga

raznòlik

prid. 〈G raznòlika; odr. raznòlikī, G raznòlikōg(a); ž. raznòlika, s. raznòliko; komp. raznolìkijī〉 koji je sastavljen od različitih jedinka ili sastojaka [raznoliko cvijeće]; sin. šarolik

raznòlikōst

im. ž. 〈G raznòlikosti, I raznòlikošću/raznòlikosti〉 svojstvo onoga što je raznoliko

raznòrodnī

prid. 〈G raznòrodnōg(a); ž. raznòrodnā, s. raznòrodnō〉 koji je različita roda ili različite vrste nego tko drugi ili što drugo [~ narodi; ~ pojmovi; raznorodne biljke]; ant. istorodni

raznòsiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràznosīm, 3. l. mn. ràznosē, imp. raznòsi, aor. raznòsih, imperf. ràznošāh/raznòsijāh, prid. r. raznòsio, prid. t. ràznošen〉 1. noseći predavati što na različita mjesta 2. bacati na sve strane 3. činiti da se što raziđe, da nestane 4. eksplozijom rušiti što; sin. razarati; vidski parnjak: raznijeti

raznostràničan

prid. 〈G raznostrànična; odr. raznostràničnī, G raznostràničnōg(a); ž. raznostrànična, s. raznostrànično〉 kojemu su stranice različite dužine [raznostranični trokut]; ant. jednakostraničan

ràznošēnje

im. s. 〈G ràznošēnja〉 1. nošenje i predavanje čega kamo 2. bacanje na sve strane; sin. razbacivanje 3. činjenje da se što raziđe, da nestane 4. rušenje čega ili ranjavanje koga eksplozijom

ráznoška

im. ž. 〈G ráznoškē, DL ráznoški〉 sp. skok preko kozlića raširenih nogu

raznòvrsnōst

im. ž. 〈G raznòvrsnosti, I raznòvrsnošću/raznòvrsnosti〉 svojstvo onoga što je raznovrsno; ant. istovrsnost

raznòvrstan

prid. 〈G raznòvrsna; odr. raznòvrsnī, G raznòvrsnōg(a); ž. raznòvrsna, s. raznòvrsno; komp. raznovr̀snijī〉 koji se sastoji od dijelova različite vrste [raznovrsni poslovi; raznovrsno bilje]; ant. istovrstan

raznjéžiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràznjēžīm, 3. l. mn. ràznjēžē, imp. raznjéži, aor. raznjéžih, prid. r. raznjéžio, prid. t. ràznjēžen〉 pobuditi nježnost u koga [~ roditelje] • raznjéžiti se 〈povr.〉 osjetiti nježnost, postati nježnim [~ se zbog romantične glazbe]

razoblíčiti

gl. svrš. prijel. → razotkriti

razočaránje

im. s. 〈G razočaránja; mn. N razočaránja, G razočaránjā〉 osjećaj iznevjerenoga očekivanja; ant. oduševljenje

razočárati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòčārām, 3. l. mn. razočárajū, imp. razòčārāj, aor. razočárah, prid. r. razočárao, prid. t. razòčārān〉 1. prouzročiti da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja]; sin. iznevjeriti 2. ne ispuniti čija očekivanja [Film je razočarao gledatelje.; ~ navijače] • razočárati se 〈povr.〉 prevariti se u očekivanjima, izgubiti nadu jer se očekivanja nisu ostvarila [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; ant. ushititi se v. pod ushititi; vidski parnjak: razočaravati

razočarávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razočàrāvām, 3. l. mn. razočarávajū, imp. razočàrāvāj, aor. razočarávah, imperf. razočàrāvāh, prid. r. razočarávao, prid. t. razočàrāvān〉 1. prouzročivati da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja] 2. ne ispunjati čija očekivanja [~ navijače] • razočarávati se 〈povr.〉 gubiti vjeru u početna očekivanja, gubiti nadu jer se očekivanja nisu ostvarila [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; ant. ushićivati se v. pod ushićivati; vidski parnjak: razočarati

razodijévati (se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòdijēvām, 3. l. mn. razodijévajū, imp. razòdijēvāj, aor. razodijévah, imperf. razòdijēvāh, prid. r. razodijévao, prid. t. razòdijēvān〉 uklanjati s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. skidati, svlačiti; ant. oblačiti, odijevati; vidski parnjak: razodjenuti

razòdjenuti (se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòdjenēm, 3. l. mn. razòdjenū, imp. razòdjeni, aor. razòdjenuh, prid. r. razòdjenuo, prid. t. razòdjenūt〉 ukloniti s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. skinuti, svući; ant. obući, odjenuti; vidski parnjak: razodijevati

rȁzonoda

im. ž. 〈G rȁzonodē〉 v. zabava

rázōran

prid. 〈G rázōrna; odr. rázōrnī, G rázōrnōg(a); ž. rázōrna, s. rázōrno; komp. razòrnijī〉 koji razara, ruši [~ potres]

razòriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzorīm, 3. l. mn. ràzorē, imp. razòri, aor. razòrih, prid. r. razòrio, prid. t. ràzoren〉 1. eksplozijom srušiti što [Bomba je razorila kuću.]; sin. raznijeti 2. pren. silom učiniti da tko ili što više ne postoji [~ baštinu; ~ brak]; vidski parnjak: razarati

razoružánje

im. s. 〈G razoružánja〉 vojn. 1. čin oružanoga prisiljavanja naoružane osobe ili vojske da preda oružje 2. čin predaje oružja

razorùžati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razorùžām, 3. l. mn. razorùžajū, imp. razorùžāj, aor. razorùžah, prid. r. razorùžao, prid. t. rȁzoružān〉 1. vojn. prisiliti naoružanu osobu ili vojsku da preda oružje 2. pren. a. pobiti čije argumente b. pridobiti koga [Njezin ga je osmijeh razoružao.] • razorùžati se 〈povr.〉 vojn. predati oružje; vidski parnjak: razoružavati

razoružávānje

im. s. 〈G razoružávānja〉 1. vojn. proces oružanoga prisiljavanja naoružane osobe ili vojske da preda oružje 2. vojn. proces predaje oružja 3. pren. a. pobijanje čijih argumenta b. pridobivanje koga za što

razoružávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razorùžāvām, 3. l. mn. razoružávajū, imp. razorùžāvāj, aor. razoružávah, imperf. razorùžāvāh, prid. r. razoružávao, prid. t. razorùžāvān〉 1. vojn. prisiljavati naoružanu osobu ili vojsku da preda oružje 2. pren. a. pobijati čije argumente b. pridobivati koga za što • razoružávati se 〈povr.〉 predavati oružje; vidski parnjak: razoružati

razòtkriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzotkrijēm, 3. l. mn. rȁzotkrijū, imp. razòtkrīj, aor. razòtkrih, prid. r. razòtkrio, prid. t. razotkrìven〉 otkriti kakav neispravan, nečastan postupak, otkriti skrivenu narav koga ili čega • razòtkriti se 〈povr.〉 1. otkriti se sav 2. pren. pokazati svoju pravu narav; vidski parnjak: razotkrivati

razotkrívānje

im. s. 〈G razotkrívānja〉 1. otkrivanje kakva neispravna, nečasna postupak, otkrivanje skrivene naravi koga ili čega 2. pokazivanje svoje prave naravi

razotkrívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòtkrīvām, 3. l. mn. razotkrívajū, imp. razòtkrīvāj, aor. razotkrívah, imperf. razòtkrīvāh, prid. r. razotkrívao, prid. t. razòtkrīvān〉 otkrivati kakav neispravan, nečastan postupak, otkrivati skrivenu narav koga ili čega • razotkrívati se 〈povr.〉 pren. pokazivati svoju pravu narav; vidski parnjak: razotkriti

razračùnati se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. razračùnām se, 3. l. mn. razračùnajū se, imp. razračùnāj se, aor. razračùnah se, prid. r. razračùnao se〉 doći u otvoreni sukob s kim [~ s neprijateljem]; sin. obračunati se v. pod obračunati, sukobiti se v. pod sukobiti; vidski parnjak: razračunavati se

razračunávati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. razračùnāvām se, 3. l. mn. razračunávajū se, imp. razračùnāvāj se, aor. razračunávah se, imperf. razračùnāvāh se, prid. r. razračunávao se〉 dolaziti u otvoreni sukob s kim [~ s neprijateljem]; sin. obračunavati se v. pod obračunavati, sukobljavati se v. pod sukobljavati, sukobljivati se v. pod sukobljivati; vidski parnjak: razračunati se

rȁzrada

im. ž. 〈G rȁzradē; mn. N rȁzrade, G rȁzrādā〉 podrobnija obradba, razvijanje kakve teme, zamisli, plana i sl.; sin. razradba

ràzradba

im. ž. 〈G ràzradbē; mn. N ràzradbe, G ràzradābā/rȁzrādbā/ràzradbī〉 usp. razrada

razráditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzrādīm, 3. l. mn. ràzrādē, imp. razrádi, aor. razrádih, prid. r. razrádio, prid. t. ràzrāđen〉 obraditi što podrobno, u pojedinostima; vidski parnjak: razrađivati

razrađívānje

im. s. 〈G razrađívānja〉 obrađivanje čega podrobno, u pojedinostima

razrađívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razràđujēm, 3. l. mn. razràđujū, imp. razràđūj, aor. razrađívah, imperf. razràđīvāh, prid. r. razrađívao, prid. t. razràđīvān〉 obrađivati što podrobno, u pojedinostima; vidski parnjak: razraditi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga