im. s. 〈G ròktānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na rok-rok

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. rȍkćē, 3. l. mn. rȍkćū, aor. 3. l. jd. rȍktā, imperf. 3. l. jd. rȍktāše, prid. r. ròktao〉 glasati se glasom koji podsjeća na rok-rok [Svinja rokće.]

im. ž. 〈G rolètē; mn. N rolète, G rolétā〉 zaštitna zavjesa od spojenih drvenih ili plastičnih letvica ili platna [spustiti rolete]

im. m. 〈G romána; mn. N románi, G románā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 prozna književna vrsta koja obuhvaća najopsežnija djela u kojima se opisuje velik broj likova i događaja u širemu vremenskom i prostornom okviru 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [kriminalistički ~; povijesni ~; pustolovni ~; ~ za djecu]

im. ž. 〈G romàncē; mn. N romànce, G románcā〉 1. knjiž. a. lirsko-epska pjesnička književna vrsta ljubavne tematike vedra završetka i brzoga ritma b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti 2. glazb. kraća skladba lirskoga ugođaja

prid. 〈G romàničkōg(a); ž. romàničkā, s. romàničkō〉 koji se odnosi na romaniku

im. ž. 〈G romànikē, DL romànici〉 stil u europskoj likovnoj umjetnosti i arhitekturi zapadne i južne Europe koji je trajao od 11. do 13. stoljeća

im. m. 〈G romànista, V romànistu; mn. N romànisti, G romànīstā〉 stručnjak koji proučava romanske jezike i književnosti na romanskim jezicima

im. ž. 〈G romànisticē; mn. N romànistice, G romànistīcā〉 stručnjakinja koja proučava romanske jezike i književnosti na romanskim jezicima

prid. 〈G romànističina; ž. romànističina, s. romànističino〉 koji pripada romanistici

prid. 〈G romanìstičkōg(a); ž. romanìstičkā, s. romanìstičkō〉 koji se odnosi na romaniste i romanistiku

im. ž. 〈G romanìstikē, DL romanìstici〉 znanost koja se bavi proučavanjem romanskih jezika i književnosti

im. ž. 〈G romanizácijē〉 širinje rimske kulture i latinskoga jezika među druge zemlje i narode

im. m. 〈G romanìzma; mn. N romanìzmi, G romanìzāmā〉 jez. riječ romanskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. romanìzīrām, 3. l. mn. romanizírajū, imp. romanìzīrāj, aor. romanizírah, imperf. romanìzīrāh, prid. r. romanizírao, prid. t. romanìzīrān〉 proširiti/širiti rimsku kulturu i latinski jezik među pokorene narode

im. m. 〈G romanopísca, V rȍmanopīšče; mn. N romanopísci, G romanòpīsācā〉 pisac romana

prid. 〈G romanopíščeva; ž. romanopíščeva, s. romanopíščevo〉 koji pripada romanopiscu

prid. 〈G romàntična; odr. romàntičnī, G romàntičnōg(a); ž. romàntična, s. romàntično; komp. romantìčnijī〉 1. koji je sklon lijepim i skladnim osjećajima [romantična djevojka] 2. koji je prožet lijepim i skladnim osjećajima [~ film] 3. koji je iznimno lijep i skladan [~ krajolik; ~ ugođaj]

im. m. 〈G romàntičāra, V romàntičāru/romàntičāre; mn. N romàntičāri, G romàntičārā〉 1. umjetnik koji stvara u duhu romantizma 2. pren. osoba koja sanjari, mašta o čemu, koja se zanosi velikim idejama; sin. sanjar

prid. 〈G romàntičāreva; ž. romàntičāreva, s. romàntičārevo〉 koji pripada romantičaru; sin. romantičarov

im. ž. 〈G romàntičārkē, DL romàntičārki; mn. N romàntičārke, G romàntičārkā/romàntičārkī〉 1. umjetnica koja stvara u duhu romantizma 2. pren. žena koja sanjari, mašta, koja se zanosi velikim idejama; sin. sanjarica, sanjarka

prid. 〈G romàntičārova; ž. romàntičārova, s. romàntičārovo〉 usp. romantičarev

prid. 〈G romàntičkōg(a); ž. romàntičkā, s. romàntičkō〉 v. romantistički

im. ž. 〈G romàntičnosti, I romàntičnošću/romàntičnosti〉 osobina onoga koji je romantičan ili svojstvo onoga što je romantično

im. ž. 〈G romàntikē, DL romàntici〉 1. prožetost osjećajima 2. v. romantizam

prid. 〈G romantìstičkōg(a); ž. romantìstičkā, s. romantìstičkō〉 koji se odnosi na romantizam; sin. (romantički)

im. m. 〈G romantìzma〉 umj. europski umjetnički stil te kulturno-povijesno i umjetničko razdoblje koje traje od kraja 18. do polovice 19. stoljeća (između klasicizma i realizma), nastao je u Njemačkoj, a značajke su mu suprostavljanje racionalizmu, okretanje individualnomu, isticanje važnosti prirode, obraćanje posebne pozornosti narodnoj umjetnosti i folkloru te nacionalnim jezicima; sin. (romantika)

im. m. 〈G rȍmba; mn. N rȍmbovi, G rȍmbōvā〉 mat. paralelogram kojemu su stranice jednake duljine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. romìnjā, 3. l. mn. romìnjajū, aor. 3. l. jd. romìnja, imperf. 3. l. jd. romìnjāše, prid. r. romìnjao〉 padati u obliku sitnih kapljica [Kiša rominja.]

im. m. 〈G romobíla; mn. N romobíli, G romobílā〉 dječje vozilo na dvama kotačima s daskom u sredini

im. m. 〈G rȍmona〉 1. šum (o kiši) [~ kiše] 2. šum (o vodi) [~ potoka]; sin. žubor 3. pren. mnoštvo glasova koji su se slili u šum [ptičji ~; ~ slavujeve pjesme]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ròmonī, 3. l. mn. ròmonē, aor. 3. l. jd. rȍmonī, imperf. 3. l. jd. ròmonjāše, prid. r. romònio〉 1. proizvoditi romon (o kiši) [Kiša romoni.] 2. proizvoditi romon (o vodi) [Potok romoni.]; sin. žuboriti

prid. 〈G rȍmpskōg(a); ž. rȍmpskā, s. rȍmpskō〉 koji se odnosi na romb

prid. 〈G rȍmskōg(a); ž. rȍmskā, s. rȍmskō〉 1. koji se odnosi na Rome 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. književni i narodni jezik Roma

im. ž. 〈G rondèlē; mn. N rondèle, G rondélā〉 okrugli nasad u parku ili vrtu

im. m. 〈G rȍnda; mn. m. s. N rȍndi/rȍnda, G rȏndā〉 glazb. vedra skladba s jednom ili više tema koje se u stavku pojavljuju najmanje tri puta

im. m. 〈G rònioca, V rònioče; mn. N rònioci, G rònilācā〉 1. osoba koja roni ili zna roniti 2. osoba koja se bavi ronjenjem

prid. 〈G ròniočeva; ž. ròniočeva, s. ròniočevo〉 koji pripada roniocu

im. ž. 〈G ronitèljicē; mn. N ronitèljice, G ronitèljīcā〉 1. žena koja roni ili zna roniti 2. žena koja se bavi ronjenjem

prid. 〈G ronitèljičina; ž. ronitèljičina, s. ronitèljičino〉 koji pripada roniteljici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȍnīm, 3. l. mn. rȍnē, imp. ròni, aor. rònih, imperf. rȍnjāh, prid. r. rònio〉 plivati ispod površine vode ili u njezinu dubinu [~ na dah]

im. s. 〈G rònjēnja〉 plivanje ispod površine vode ili u njezinu dubinu

im. ž. 〈G rȍpkinjē; mn. N rȍpkinje, G rȍpkīnjā〉 usp. robinja

prid. 〈G rȍpskōg(a); ž. rȍpskā, s. rȍpskō〉 koji se odnosi na robove; sin. robovski

im. s. 〈G ròpstva〉 1. društveni odnos u kojemu je čovjek rob ili vlasništvo drugoga čovjeka [pasti u ~; izbaviti iz ropstva] 2. pren. stanje onoga koji se u svemu slijepo pokorava drugomu

im. ž. 〈G ròsē, D rȍsi, A rȍsu; mn. N rȍse, G rósā〉 met. skup vodenih kapljica nastalih kondenzacijom vodene pare iz najnižega sloja atmosfere koje se za vedrih noći talože na vodoravnim površinama ♦ mlad kao ~ veoma mlad; mlad kao ~ u podne star, u godinama

prid. 〈G ròsna; odr. rȍsnī, G rȍsnōg(a); ž. ròsna, s. rȍsno〉 koji je pun rose ili je prekriven rosom [rosna trava; rosno cvijeće]

im. s. 〈G rȍsīšta〉 fiz. temeperatura na kojoj tvar prelazi iz plinovitoga u tekuće stanje