red. br. 〈G trínaestōg(a); ž. trínaestā, s. trínaestō〉 koji je iza dvanaestoga, a prije četrnaestoga

im. m. 〈G trinaestogòdišnjāka, V trinaestogòdišnjāče; mn. N trinaestogòdišnjāci, G trinaestogòdišnjākā〉 dijete koje ima trinaest godina

im. ž. 〈G trinaestogodišnjàkinjē; mn. N trinaestogodišnjàkinje, G trinaestogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima trinaest godina

prid. 〈G trinaestogòdišnjēg(a); ž. trinaestogòdišnjā, s. trinaestogòdišnjē〉 1. koji ima trinaest godina [trinaestogodišnje dijete] 2. koji traje trinaest godina [trinaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na trinaest godina

im. ž. 〈G trinaestòricē〉 skupina od trinaest muških osoba

im. ž. 〈G trìolē; mn. N trìole, G trȉōlā〉 glazb. ritamski oblik u kojemu je taktna doba podijeljena na tri jednaka dijela

im. m. 〈G trìpera, I trìperom; mn. N trìperi, G trȉpērā〉 v. kapavac

im. pl. t. ž. 〈G trȉpīcā〉 jelo od govedskoga želudca

im. m. 〈G trìptiha; mn. N trìptisi, G trȉptīhā〉 1. lik. trodijelna slika ili reljef 2. umj. umjetničko djelo sastavljeno od triju dijelova koji su tematski ili idejno povezani

pril. 1. u tri prilike, u tri navrata [Triput sam tu bio.] 2. toliko, toliko i još toliko, tri puta [~ više]; sin. trostruko

glav. br. 〈neskl.〉 v. tristo

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 300, za jedan veći od broja dvjesto devedeset devet i za jedan manji od broja tristo jedan, tri stotine; sin. (trista)

prid. 〈G tristogòdišnjēg(a); ž. tristogòdišnjā, s. tristogòdišnjē〉 1. koji ima tristo godina [~ grad] 2. koji traje tristo godina [tristogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na tristo godina

im. ž. 〈G tristogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava tristo godina od događaja koji se obilježuje

red. br. 〈G trìstōtōg(a); ž. trìstōtā, s. trìstōtō〉 koji je iza dvjesto devedeset devetoga, a prije tristo prvoga

pril. približno tristo, oko tristo [Došlo ih je ~.]

im. m. 〈G tritónusa; mn. N tritónusi, G tritónūsā〉 glazb. interval koji označuje razmak od šest polutonova; sin. (povećana kvarta) v. pod kvarta, (smanjena kvinta) v. pod kvinta

prid. 〈G trȉvijālna; odr. trȉvijālnī, G trȉvijālnōg(a); ž. trȉvijālna, s. trȉvijālno; komp. trvijàlnijī〉 1. koji je običan, bez veće vrijednosti [trivijalni roman] 2. koji je lako rješiv, na koji se lako može odgovoriti [~ problem; ~ zadatak; trivijalno pitanje]

im. m. 〈G tȓka, L tŕku; mn. N tȑkovi, G tȑkōvā〉 brzo kretanje skakanjem s noge na nogu; sin. trčanje, trka

im. ž. 〈G tȑkē, DL tȑci; mn. N tȑke, G tȓkā〉 1. usp. trk 2. velika žurba, nastojanje da se što postigne [~ za novcem; ~ za slavom] 3. → utrka ♦ mrtva ~ iscrpljujuća i neriješena borba podjednakih suparnika

im. m. 〈G trkáča, V tȑkāču; mn. N trkáči, G trkáčā〉 osoba koja se bavi trčanjem

im. ž. 〈G trkàčicē; mn. N trkàčice, G trkàčīcā〉 1. žena koja se bavi trčanjem 2. zool. a. 〈mn.〉 skupina ptica koje nemaju greben na prsnoj kosti i ne mogu letjeti; sin. bezgrebenka, nojevka; ant. grebenka, letačica b. pripadnik istoimene skupine; sin. bezgrebenka, nojevka; ant. grebenka, letačica

prid. 〈G trkàčičina; ž. trkàčičina, s. trkàčičino〉 koji pripada trkačici

prid. 〈G tr̀kāčkōg(a); ž. tr̀kāčkā, s. tr̀kāčkō〉 koji se odnosi na trkače

prid. 〈G tr̀kāćēg(a); ž. tr̀kāćā, s. tr̀kāćē〉 koji je namijenjen, određen za utrke ili trčanje [trkaća staza; ~ konj]

im. s. 〈G tr̀kalīšta; mn. N tr̀kalīšta, G tr̀kalīštā〉 staza uređena za utrke ili trčanje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tȑknēm, 3. l. mn. tȑknū, imp. tȑkni, aor. tȑknuh, prid. r. tȑknuo〉 razg. brzo otići po što, nakratko otići ili doći [~ k susjedi; ~ po kruh i mlijeko; ~ u grad]; sin. skočiti razg., skoknuti razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȑknēm, 3. l. mn. tȑknū, imp. tȑkni, aor. tȑknuh, prid. r. tȑknuo, prid. t. tȑknūt〉 razg. jače okrznuti ili gurnuti

pril. tako da se trči ili jako žuri [doći ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȓljām, 3. l. mn. tŕljajū, imp. tȓljāj, aor. tŕljah, imperf. tȓljāh, prid. r. tŕljao, prid. t. tȓljān〉 snažno pritišćući prevlačiti rukom ili čime drugim preko čega [~ dlanom dlan; ~ stol krpom]; sin. (trti)

im. m. 〈G tȓna, L tŕnu; mn. N tȑnovi, G tȑnōvā〉 bot. šiljasta, kruta izraslina na stabljici ili listu nekih biljaka [~ ruže] ◇ pasji ~ listopadni grm s trnovitim uspravnim granama i malim narančastim bobicama; sin. (vučji trn); vučji ~ v. pasji ~ ♦ ~ u oku komu velika smetnja komu

im. pl. t. m. 〈G tȓnācā〉 podražaj kože izazvan hladnoćom, strahom ili kakvim snažnim osjećajem [Prošli su me trnci.]; sin. srsi

prid. 〈G trnòvita; odr. trnòvitī, G trnòvitōg(a); ž. trnòvita, s. trnòvito; komp. trnovìtijī〉 1. koji je pun trnja 2. pren. koji je pun teškoga i napornoga rada [~ put do uspjeha]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tȓnēm, 3. l. mn. tȓnū, imp. tŕni, aor. tŕnuh, imperf. tȓnjāh, prid. r. tŕnuo〉 osjećati trnce u dijelovima tijela [Ruke mu trnu od hladnoće.; Trnu mu zubi.]

zb. im. s. 〈G tȓnja〉 skup trnova ♦ provesti se (proći) kao bos po trnju doživjeti velike neugodnosti (neprilike)

im. ž. 〈G tròbōjnicē; mn. N tròbōjnice, G tròbōjnīcā〉 zastava u tri boje [hrvatska ~]

prid. 〈G tròčlana; odr. tròčlanī, G tròčlanōg(a); ž. tròčlana, s. tròčlano〉 koji se sastoji od triju članova [tročlano povjerenstvo]

prid. 〈G tròdijēlna; odr. tròdijēlnī, G tròdijēlnōg(a); ž. tròdijēlna, s. tròdijēlno〉 koji se sastoji od triju dijelova

prid. 〈G trodimènzījskōg(a); ž. trodimènzījskā, s. trodimènzījskō〉 koji prikazuje dužinu, širinu i visinu čega; sin. (trodimenzionalan)

prid. 〈G trȍdimenzionālna; odr. trȍdimenzionālnī, G trȍdimenzionālnōg(a); ž. trȍdimenzionālna, s. trȍdimenzionālno〉 v. trodimenzijski

prid. 〈G tròdnēvnōg(a); ž. tròdnēvnā, s. tròdnēvnō〉 1. koji ima tri dana [trodnevna brada] 2. koji traje tri dana [trodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na tri dana

prid. 〈G tròdobnōg(a); ž. tròdobnā, s. tròdobnō〉 koji se sastoji od triju doba [trodobna mjera]

prid. 〈G tròfāznōg(a); ž. tròfāznā, s. tròfāznō〉 tehn. koji ima tri faze [trofazno brojilo]

im. m. 〈G troféja, I troféjom; mn. N troféji, G troféjā〉 1. nagrada na sportskim ili kakvim drugim natjecanjima 2. ratni plijen koji služi kao dokaz pobjede ili kao uspomena na nju, obično dio kakva oružja ili opreme 3. dio tijela životinje ubijene u lovu (npr. jelenji rogovi) koji lovci čuvaju kao dokaz svojega lovačkog umijeća

prid. 〈G tròfējnōg(a); ž. tròfējnā, s. tròfējnō〉 koji se odnosi na trofej

prid. 〈G tròglava; odr. tròglavī, G tròglavōg(a); ž. tròglava, s. tròglavo〉 koji ima tri glave [troglavi zmaj]

im. m. 〈G trògodca; mn. N trògodci, G trògodācā〉 muška životinja koja ima tri godine

im. m. 〈G trogòdišnjāka, V trogòdišnjāče; mn. N trogòdišnjāci, G trogòdišnjākā〉 dijete koje ima tri godine