im. m. 〈G tŕčka; mn. N tŕčci, G tȓčākā〉 zool. veliki grabežljivi kornjaš duguljasta plosnata tijela

im. s. 〈G tr̀čānja〉 1. brzo kretanje skakanjem s noge na nogu; sin. trk, trka 2. pren. a. hodanje za kim ili čim i nastojanje da se osvoji koga ili dobije što b. bivanje u stalnome pokretu, brzo i užurbano kretanje; sin. jurenje, trčkaranje 3. sp. disciplina lake atletike [~ na kratke staze]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tr̀čīm, 3. l. mn. tr̀čē, imp. tr̀či, aor. tr̀čah, imperf. tr̀čāh, prid. r. tr̀čao, prid. t. tȑčān〉 1. 〈neprijel.〉 a. kretati se brzo skačući s noge na nogu b. pren. ići za kim ili čim nastojeći osvojiti koga ili dobiti što [~ za djevojkama; ~ za novcem] c. pren. biti u stalnome pokretu, kretati se brzo i užurbano [Trči cijeli dan po gradu.]; sin. juriti pren., trčkarati pren. 2. 〈prijel.〉 sp. natjecati se u trčanju, disciplini lake atletike [~ maraton] ◇ ~ Alku natjecati se na Sinjskoj alki

im. ž. 〈G tȑčkē, DL tȑčki; mn. N tȑčke, G tȑčākā/tȓčkā/tȑčkī〉 zool. ptica smećkaste boje i siva trbuha koja brzo trči i gnijezdi se na tlu

im. s. 〈G trčkàrānja〉 1. trčanje amo-tamo 2. pren. bivanje u stalnome pokretu, brzo i užurbano kretanje; sin. jurenje, trčanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trčkàrām, 3. l. mn. trčkàrajū, imp. trčkàrāj, aor. trčkàrah, imperf. trčkàrāh, prid. r. trčkàrao〉 1. trčati amo-tamo [Djeca trčkaraju po dvorištu.] 2. pren. biti u stalnome pokretu, kretati se brzo i užurbano [Trčkara cijeli dan po gradu.]; sin. juriti pren., trčati pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trȅbām, 3. l. mn. trȅbajū, imp. trȅbāj, aor. trȅbah, imperf. trȅbāh, prid. r. trȅbao〉 1. imati, osjećati potrebu za kim ili čim [Treba mu majka.; Trebam olovku.] 2. 〈3. l.〉 biti potrebno [Zadaću treba napisati još danas.]; sin. morati, valjati

red. br. 〈G trȅćēg(a); ž. trȅćā, s. trȅćē〉 koji je iza drugoga, a prije četvrtoga

im. ž. 〈G trèćinē; mn. N trèćine, G trȅćīnā〉 1. treći dio cjeline, treći dio čega [~ kuće; ~ kruha] 2. sp. jedan od triju dijelova utakmice u hokeju

im. m. 〈G trȅfa; mn. N trȅfovi, G trȅfōvā〉 boja u igraćim kartama u obliku djeteline ili žira

im. ž. 〈G trémē; mn. N tréme, G trémā〉 osjećaj straha, uzbuđenja ili zbunjenosti koji se kod nekih ljudi pojavljuje prije javnoga nastupa, ispita, važnoga razgovora i sl.

im. m. 〈G trȅna, L trènu〉 1. vrijeme koje kratko traje [Pričekaj ~!]; sin. (čas, časak, moment), trenutak 2. točno određeno vrijeme [u tome trenu]; sin. čas, časak, hip poet.; ( moment), trenutak ♦ na ~ nakratko, usput, površno; ni trena ni na jedan čas (trenutak), nimalo; u trenu u jednome času, začas, odmah; u (za) ~ oka u jednome času (trenutku), veoma brzo

im. m. 〈G trénera, V tréneru; mn. N tréneri, G trénērā〉 osoba koja trenira koga

im. ž. 〈G trénericē; mn. N trénerice, G trénerīcā〉 žena koja trenira koga

prid. 〈G tréneričina; ž. tréneričina, s. tréneričino〉 koji pripada trenerici

im. ž. 〈G trènicē; mn. N trènice, G trȅnīcā〉 pomagalo s pomoću kojega se voće, povrće i tijesto usitnjava povlačenjem po nazubljenoj površini; sin. ribež

im. m. 〈G trénīnga; mn. N trénīnzi, G trénīngā〉 1. osposobljavanje za utakmice ili natjecanje 2. 〈jd.〉 jednokratno istoimeno osposobljavanje za utakmice ili natjecanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trènīrām, 3. l. mn. trenírajū, imp. trènīrāj, aor. trenírah, imperf. trènīrāh, prid. r. trenírao, prid. t. trènīrān〉 1. 〈prijel.〉 poučavati, davati upute, prilagođavati, navikavati određenomu ponašanju, navikama i sl. 2. 〈neprijel.〉 pripremati se, vježbati za natjecanje

im. ž. 〈G trènīrkē, DL trènīrci; mn. N trènīrke, G trènīrkā/trènīrkī〉 sportska odjeća koja se obično nosi na treningu ili kod kuće

prid. 〈G trȅnutačna; odr. trȅnutačnī, G trȅnutačnōg(a); ž. trȅnutačna, s. trȅnutačno〉 koji je ovoga trenutka [trenutačno stanje; trenutačna prednost]; sin. (trenutan)

im. m. 〈G trenútka; mn. N trenútci, G trènūtākā〉 1. vrijeme koje kratko traje [Pričekaj ~!]; sin. (čas, časak, moment), tren 2. točno određeno vrijeme [povoljan ~; pričekati pravi ~; u tome trenutku]; sin. čas, časak, hip poet.; ( mah, moment), tren

prid. 〈G trȅnūtna; odr. trȅnūtnī, G trȅnūtnōg(a); ž. trȅnūtna, s. trȅnūtno〉 v. trenutačan

im. s. 〈G trénja〉 1. tijesno dodirivanje, trljanje tijela koja se pokreću 2. fiz. sila otpora koja se pojavljuje pri gibanju tijela po podlozi, razmjerna je sili kojom tijelo pritišće podlogu

im. ž. 〈G trȅpavicē; mn. N trȅpavice, G trȅpavīcā〉 anat. dlaka na rubu očnoga kapka [duge trepavice]

im. s. 〈G trepèrēnja〉 1. lagano pomicanje amo-tamo 2. pren. izmjenjivanje jačega i slabijega sjaja; sin. titranje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trepèrīm, 3. l. mn. trepèrē, imp. trepèri, aor. trepèrih, imperf. trepèrāh, prid. r. trepèrio〉 1. lagano se pomicati amo-tamo [List treperi na grani.]; sin. titrati 2. pren. a. sjajiti naizmjence jačim i slabijim sjajem [Svijeća treperi.] b. biti napregnutih osjetila [~ od uzbuđenja]; sin. treptati

im. ž. 〈G trepètljikē, DL trepètljici; mn. N trepètljike, G trepètljīkā〉 zool. 1. dio tijela nekih organizama koji im služi za kretanje 2. izdanak na površini nekih stanica koji se ritmički pomiče i omogućuje stanično kretanje; sin. cilija

im. m. 〈G trepetljikáša; mn. N trepetljikáši, G trepetljikášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 koljeno u podcarstvu praživotinja, praživotinje koje se kreću s pomoću brojnih trepetljika koje prekrivaju površinu tijela, imaju dvije jezgre, žive u vodi i vlažnoj zemlji 2. pripadnik istoimenoga koljena

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trȅpnēm, 3. l. mn. trȅpnū, imp. trȅpni, aor. trȅpnuh, prid. r. trȅpnuo〉 nakratko zatvoriti i otvoriti očne kapke; vidski parnjak: treptati ♦ ni ne ~ uopće ne reagirati, ostati hladan (nezainteresiran)

im. m. 〈G trȅptāja; mn. N trȅptāji, G trȅptājā〉 1. brzo zatvaranje i otvaranje oka 2. pren. lagan pokret [~ lica]

prid. 〈G trȅptājnōg(a); ž. trȅptājnā, s. trȅptājnō〉 koji se odnosi na treptaj [~ suglasnik]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trȅpćēm, 3. l. mn. trȅpćū, imp. trèpći, aor. trèptah, imperf. trȅptāh, prid. r. trèptao〉 1. nakratko zatvarati i otvarati očne kapke; vidski parnjak: trepnuti 2. pren. biti napregnutih osjetila [~ od uzbuđenja]; sin. treperiti

usk. oponaša udarac [Čulo se samo ~!]; sin. tras

im. m. 〈G trȇska; mn. N trȅskovi/trȇsci, G trȅskōvā/trȅsākā〉 jak, prodoran zvuk koji se čuje kad što lupi, udari ili padne

im. s. 〈G trésēnja〉 1. pomicanje jakim pokretima u jednome pa u drugome smjeru; sin. drmanje 2. snažno podrhtavanje

im. m. 〈G trèseta〉 geol. 1. ugljen nastao pougljenjivanjem močvarnoga bilja 2. mekano rastresito tlo koje sadržava naslage istoimenoga ugljena

im. s. 〈G trèsetīšta; mn. N trèsetīšta, G trèsetīštā〉 područje na kojemu nastaje treset ili na kojemu ima treseta

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trȅsnēm, 3. l. mn. trȅsnū, imp. trȅsni, aor. trȅsnuh, prid. r. trȅsnuo, prid. t. trȅsnūt〉 1. zadati udarac komu ili čemu [~ lopova; ~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupiti, lupnuti, udariti 2. 〈neprijel.〉 a. udariti uz tresak [Tresnula su vrata.] b. pren. pasti i udariti uz tresak [Tresnuo je o pod.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trésem, 3. l. mn. trésū, imp. trési, aor. trésoh, imperf. trésāh/trésijāh, prid. r. m. trȇsao, ž. trésla, s. trȇslo, mn. trȇsli, prid. t. trèsen, pril. s. trésūći〉 jakim pokretima pomicati u jednome pa u drugome smjeru; sin. drmati razg. • trȇsti se 〈povr.〉 snažno podrhtavati [Zemlja se trese.; Tresem se od straha.]

im. ž. 〈G trȅščicē; mn. N trȅščice, G trȅščīcā〉 um. mala trijeska

im. ž. 〈G trȅšnjē; mn. N trȅšnje, G trȅšānjā/trȇšnjā/trȅšnjī〉 bot. 1. voćka iz porodice ruža široke krošnje, sitnih bijelih cvjetova raspoređenih u cvatove i slatkih bobičastih plodova 2. plod istoimene voćke, slatka sočna jestiva i okrugla crvena boba s košticom u sredini

im. ž. 〈G tréšnjē; mn. N tréšnje, G tréšnjā/tréšnjī〉 1. snažno podrhtavanje 2. zast. v. potres ◇ Velika ~ potres koji je 1667. razorio Dubrovnik

prid. 〈G trȅšnjeva; ž. trȅšnjeva, s. trȅšnjevo〉 1. koji pripada trešnji [~ cvijet; ~ list]; sin. trešnjin 2. koji se odnosi na trešnju, koji se dobiva od trešnje [~ sok]

prid. 〈G trȅšnjina; ž. trȅšnjina, s. trȅšnjino〉 usp. trešnjev

im. m. 〈G tretmána; mn. N tretmáni, G tretmánā〉 1. v. postupanje 2. primjena lijekova i drugih postupaka na kojoj osobi [kozmetički ~; liječnički ~]

im. m. 〈G tȓga, L tŕgu; mn. N tȑgovi, G tȑgōvā〉 prostran javni gradski prostor okružen zgradama

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȑgām, 3. l. mn. tȑgajū, imp. tȑgāj, aor. tȑgah, imperf. tȑgāh, prid. r. tȑgao, prid. t. tȑgān〉 1. naglim pokretima rastavljati što na dijelove ili odvajati što od čega [~ granje; ~ igračke; ~ odjeću]; sin. kidati 2. otkidati plod ili cvijet sa stabljike [~ cvijeće; ~ grožđe]; sin. brati • tȑgati se 〈povr.〉 1. uništavati se uporabom [Cipele mi se trgaju.]; sin. raspadati se 2. pren. uporno, svom silom nastojati da se što postigne [~ se od posla]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȑgnēm, 3. l. mn. tȑgnū, imp. tȑgni, aor. tȑgnuh, prid. r. tȑgnuo, prid. t. tȑgnūt〉 1. naglo potegnuti [~ konac]; sin. trznuti 2. naglo ili brzim pokretom izvući što iz čega [~ korijen iz zemlje; ~ mač iz toka]; sin. potegnuti • tȑgnuti se 〈povr.〉 1. naglo doći k sebi ili početi raditi [Trgnuo se pred kraj školske godine.] 2. naglo se probuditi na kakav poticaj izvana [Trgnuo se iza sna na zvuk zvona na vratima.] 3. stresti se od kakva iznenadna događaja [Trgnula se od straha.]