| táložēnje | im. s. 〈G táložēnja〉 kem. slijeganje u obliku čvrstih čestica tako da nastaje gornji, bistri sloj; sin. sedimentacija |
| táložiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. táložī se, 3. l. mn. táložē se, aor. 3. l. jd. táložī se, imperf. 3. l. jd. táložāše se, prid. r. táložio se, prid. t. táložen〉 slijegati se u obliku čvrstih čestica tako da nastane gornji, bistri sloj; sin. sedimentirati se v. pod sedimentirati |
| táljēnje | im. s. 〈G táljēnja; mn. N táljēnja, G táljēnjā〉 1. činjenje da čvrsta tvar zagrijavanjem prelazi u tekuće stanje 2. prelaženje iz čvrstoga u tekuće stanje |
| táma | |
| táman | prid. 〈G támna; odr. tȃmnī, G tȃmnōg(a); ž. támna, s. támno; komp. tàmnijī〉 1. koji je prekriven tamom, koji je bez svjetla [~ hodnik; tamna prostorija]; sin. mračan; ant. svijetao 2. koji je prigušene nijanse [tamna kosa; tamno nebo; tamno odijelo]; sin. zagasit 3. pren. koji nije jasan, poznat, koji je pun zagonetka [tamna strana povijesti] |
| tamániti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tàmānīm, 3. l. mn. tàmānē, imp. tamáni, aor. tamánih, imperf. tàmānjāh, prid. r. tamánio, prid. t. tàmānjen〉 uništavati u cijelosti [~ korov] |
| tàmaris | im. m. 〈G tàmarisa; mn. N tàmarisi, G tàmarīsā〉 bot. mediteranski ukrasni grm s metličastim ljubičastim ili bijelim cvatom; sin. (metlika) |
| tàmbura | im. ž. 〈G tàmburē; mn. N tàmbure, G tȁmbūrā〉 folk., glazb. trzalačko narodno glazbalo |
| tambùrāš | im. m. 〈G tamburáša, V tȁmburāšu; mn. N tamburáši, G tamburášā〉 glazbenik koji svira tamburu |
| tamburàšica | im. ž. 〈G tamburàšicē; mn. N tamburàšice, G tamburàšīcā〉 glazbenica koja svira tamburu |
| tamburàšičin | prid. 〈G tamburàšičina; ž. tamburàšičina, s. tamburàšičino〉 koji pripada tamburašici |
| tambùrāškī | prid. 〈G tambùrāškōg(a); ž. tambùrāškā, s. tambùrāškō〉 koji se odnosi na tamburaše [~ orkestar] |
| tàmburica | im. ž. 〈G tàmburicē; mn. N tàmburice, G tàmburīcā〉 um. mala tambura ◇ slavonska ~ glazb. najmanja tambura; sin. bisernica |
| tambùrīn | im. m. 〈G tamburína; mn. N tamburíni, G tamburínā〉 glazb. mali valjkasti bubanj |
| tàmjan | im. m. 〈G tàmjana; mn. N tàmjani, G tȁmjānā〉 smola mirisnih grmova koja daje ugodan miris kad se pali, upotrebljava se u vjerskim obredima za kađenje |
| tàmnica | im. ž. 〈G tàmnicē; mn. N tàmnice, G tȁmnīcā〉 prostorija, obično u podzemnim dijelovima zgrade ili u prizemlju, u kojoj osuđenici izdržavaju kaznu [ležati u tamnici; baciti osuđenika u tamnicu] |
| tàmničār | im. m. 〈G tàmničāra, V tàmničāru/tàmničāre; mn. N tàmničāri, G tàmničārā〉 čuvar u tamnici |
| tàmničārev | prid. 〈G tàmničāreva; ž. tàmničāreva, s. tàmničārevo〉 koji pripada tamničaru; sin. tamničarov |
| tàmničārka | im. ž. 〈G tàmničārkē, DL tàmničārki; mn. N tàmničārke, G tàmničārkā/tàmničārkī〉 čuvarica u tamnici |
| tàmničārov | prid. 〈G tàmničārova; ž. tàmničārova, s. tàmničārovo〉 usp. tamničarev |
| tàmničkī | prid. 〈G tàmničkōg(a); ž. tàmničkā, s. tàmničkō〉 koji se odnosi na tamnicu |
| támniti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȃmnīm, 3. l. mn. tȃmnē, imp. támni, aor. támnih, imperf. tȃmnjāh, prid. r. támnio, prid. t. tȃmnjen〉 činiti što tamnim [~ crtež] |
| tamnocr̀ven | prid. 〈G tamnocrvèna; odr. tamnocr̀venī, G tamnocr̀venōg(a); ž. tamnocrvèna, s. tamnocrvèno〉 koji je tamne crvene boje; ant. svijetlocrven |
| tamnòkos | prid. 〈G tamnòkosa; odr. tamnòkosī, G tamnòkosōg(a); ž. tamnòkosa, s. tamnòkoso〉 koji je tamne kose [tamnokosi mladić]; ant. svjetlokos |
| támnoljubičast | prid. 〈G támnoljubičasta; odr. támnoljubičastī, G támnoljubičastōg(a); ž. támnoljubičasta, s. támnoljubičasto〉 koji je tamne ljubičaste boje; ant. lila razg., svijetloljubičast |
| támnoplāv | prid. 〈G tamnopláva; odr. támnoplāvī, G támnoplāvōg(a); ž. tamnopláva, s. tamnoplávo〉 koji je tamne plave boje; ant. svijetloplav |
| tamnòput | prid. 〈G tamnòputa; odr. tamnòputī, G tamnòputōg(a); ž. tamnòputa, s. tamnòputo〉 koji je tamne puti; sin. tamnoputan; ant. bjeloput, bjeloputan |
| tamnòputan | prid. 〈G tamnòputna; odr. tamnòputnī, G tamnòputnōg(a); ž. tamnòputna, s. tamnòputno〉 usp. tamnoput |
| támnosīv | prid. 〈G tamnosíva; odr. támnosīvī, G támnosīvōg(a); ž. tamnosíva, s. tamnosívo〉 koji je tamne sive boje; ant. svijetlosiv |
| támnosmeđ | prid. 〈G tamnosmèđa; odr. támnosmeđī, G támnosmeđēg(a); ž. tamnosmèđa, s. tamnosmèđe〉 koji je tamne smeđe boje; sin. (mrk); ant. svijetlosmeđ |
| támnozelen | prid. 〈G tamnozelèna; odr. támnozelenī, G támnozelenōg(a); ž. tamnozelèna, s. tamnozelèno〉 koji je tamne zelene boje; ant. svijetlozelen |
| támnožūt | prid. 〈G tamnožúta; odr. támnožūtī, G támnožūtōg(a); ž. tamnožúta, s. tamnožúto〉 koji je tamne žute boje; ant. svijetložut |
| támnjeti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. támnīm, 3. l. mn. támnē, imp. támni, aor. támnjeh, imperf. támnjāh, prid. r. m. támnio, ž. támnjela, s. támnjelo, mn. támnjeli〉 postajati tamnim [Koža tamni na suncu.]; sin. crnjeti |
| tȁmo | pril. na to mjesto, na mjesto koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj |
| tàmpōn | im. m. 〈G tampóna; mn. N tampóni, G tampónā〉 med. sterilizirana tkanina kojom se upija ili zaustavlja krv |
| tàmpōn-zóna | im. ž. 〈G tàmpōn-zónē; mn. N tàmpōn-zóne, G tàmpōn-zónā〉 vojn. neutralno područje između dviju zaraćenih strana |
| tȁnād | zb. im. s. 〈G tȁnādi〉 više puščanih ili topovskih zrna |
| Tànah | im. m. 〈G Tànaha〉 rel. temeljna knjiga židovske vjere |
| tȁnāhan | prid. 〈G tȁnāhna; odr. tȁnāhnī, G tȁnāhnōg(a); ž. tȁnāhna, s. tȁnāhno; komp. tanàhnijī〉 koji je jako tanak, nježan [tanahna djevojčica; ~ glas; tanahno drvo] |
| tȁnak | prid. 〈G tànka; odr. tànkī, G tànkōg(a); ž. tànka, s. tȁnko; komp. tȁnjī〉 koji zauzima manje prostora po širini ili dubini nego što se očekuje [~ zid; tanka daska]; ant. debeo |
| tančìna | im. ž. 〈G tančìnē; mn. N tančìne, G tančínā〉 ◇ u tančine do najmanjih pojedinosti |
| tȁne | im. s. 〈G tȁneta; mn. N tanèta, G tanétā〉 puščano ili topovsko zrno |
| tàngens | im. m. 〈G tàngensa; mn. N tàngensi, G tȁngēnsā〉 mat. koeficijent sinusa i kosinusa; ant. kotangens |
| tangènta | im. ž. 〈G tangèntē; mn. N tangènte, G tàngenātā/tangéntā/tangèntī〉 mat. pravac koji u nekoj točki dodiruje krivulju |
| tȁngo | im. m. 〈G tȁnga; m. s. N tȁngi/tȁnga, G tȃngā〉 glazb. 1. ples umjerena tempa nastao u Južnoj Americi u 18. st. 2. glazba za istoimeni ples |
| tànker | im. m. 〈G tànkera, I tànkerom; mn. N tànkeri, G tȁnkērā〉 pom. brod za prijevoz tekućine |
| tànko | pril. 〈komp. tȁnjē〉 u tankome sloju [~ nanijeti]; ant. debelo |
| tankòćutan | prid. 〈G tankòćutna; odr. tankòćutnī, G tankòćutnōg(a); ž. tankòćutna, s. tankòćutno; komp. tankoćùtnijī〉 koji je jako osjećajan i osjetljiv; sin. senzibilan |