im. ž. 〈G telegràfijē〉 sustav prenošenja pismenih poruka na daljinu žičanim ili radijskim putem s pomoću električnih impulsa

im. m. 〈G tȅlegrama; mn. N tȅlegrami, G tȅlegrāmā〉 pisana poruka koja se prenosi na daljinu s pomoću telegrafa; sin. brzojav

im. ž. 〈G telekomunikácijē; mn. N telekomunikácije, G telekomunikácījā〉 sustav komuniciranja na velike udaljenosti

im. m. 〈G teleobjektíva; mn. N teleobjektívi, G teleobjektívā〉 objektiv koji služi za dobivanje slika iz veće udaljenosti

im. ž. 〈G telepàtijē〉 psih. sposobnost prenošenja misli drugoj osobi

prid. 〈G telèpatskōg(a); ž. telèpatskā, s. telèpatskō〉 koji se odnosi na telepatiju [telepatske moći]

im. m. 〈G teleprìntera, I teleprìnterom; mn. N teleprìnteri, G teleprìntērā〉 tehn. telegrafski uređaj za odašiljanje i primanje pisanih poruka; sin. dalekopisač

im. m. 〈G tȅleskopa; mn. N tȅleskopi, G tȅleskōpā〉 optička naprava ili uređaj za promatranje nebeskih tijela

prid. 〈G tȅleskopskōg(a); ž. tȅleskopskā, s. tȅleskopskō〉 koji se odnosi na teleskop

im. ž. 〈G tèletinē〉 teleće meso

im. ž. 〈G televízijē; mn. N televízije, G televízījā〉 1. sustav elektroničkoga snimanja, prenošenja i emitiranja slike i zvuka [satelitska ~] 2. ustanova koja se bavi proizvodnjom i emitiranjem programa istoimenoga sustava [državna ~]

prid. 〈G televízījskōg(a); ž. televízījskā, s. televízījskō〉 koji se odnosi na televiziju [~ program]

im. m. 〈G telèvīzora, I telèvīzorom; mn. N telèvīzori, G telèvīzōrā〉 televizijski prijamnik

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. tȅlīm, 3. l. mn. tȅlē, aor. 3. l. jd. tȅli, imperf. 3. l. jd. tȅljāše, prid. r. tèlio, prid. t. tȅljen〉 donositi na svijet (o kravi) [~ telad] • tèliti se 〈povr.〉 1. donositi tele na svijet [Krava se teli.] 2. dolaziti na svijet (o teletu) [Tele se dugo telilo.]

im. ž. 〈G témē; mn. N téme, G témā〉 1. predmet razgovora ili bavljenja [zanimljiva ~] 2. glavna misao kakva znanstvenog ili umjetničkog djela [~ romana] 3. glazb. cjelovita glazbena misao, ritmički slijed tonova i stanka; sin. melodija 4. jez. dio iskaza koji sadržava poznatu obavijest; ant. rema

im. ž. 〈G témē; mn. N téme, G témā〉 pov. bizantska teritorijska jedinica kojom su upravljali vojni zapovjednici

im. ž. 〈G temàtikē, DL temàtici; mn. N temàtike, G temàtīkā〉 skup problema kakva znanstvenog, umjetničkog ili društvenog područja, predmet obradbe

prid. 〈G tȅmatskōg(a); ž. tȅmatskā, s. tȅmatskō〉 koji se odnosi na određenu temu, predmet razgovora ili bavljenja [~ skup]

im. m. 〈G tèmelja, L temèlju; mn. N tèmelji, G tȅmēljā〉 1. grad. u zemlju ukopan dio građevine koji nosi konstrukciju [betonski ~] 2. pren. polazišni, najbitniji dio čega [~ istraživanja]; sin. (baza), osnova, podloga ◇ na temelju uzimajući što kao uzrok ili podlogu [Zaključili smo to na temelju njegova ponašanja.]; sin. temeljem, na osnovi v. pod osnova; na temelju toga što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (označuje uzrok kao polazište na kojemu se temelji kakav zaključak) [Do takve odluke došao je na temelju toga što više nije mogao podnositi nepravdu.]; sin. na osnovi toga što v. pod osnova, po tome što v. pod što ♦ položiti (postavljati, udariti i sl.) temelje čemu osnovati što, započeti što iz temelja

im. m. 〈G teméljca; mn. N teméljci, G tèmēljācā〉 1. kamen koji se simbolično polaže kao prvi kamen u kakvoj građevini; sin. kamen temeljac v. pod kamen 2. pren. najvažniji dio čega 3. juha koja služi kao osnova za različita jela

prid. 〈G temèljita; odr. temèljitī, G temèljitōg(a); ž. temèljita, s. temèljito; komp. temeljìtijī〉 1. koji radi što dobro i u cijelosti, koji u obzir uzima sve pojedinosti [~ službenik]; ant. netemeljit 2. koji je napravljen dobro i u cijelosti, u kojemu su u obzir uzete sve pojedinosti [temeljito izvješće]; ant. netemeljit 3. koji što obuhvaća u punome opsegu, u cjelini i bez ostatka [temeljite promjene]; sin. korjenit, potpun, ( radikalan)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tèmeljīm, 3. l. mn. tèmeljē, imp. temèlji, aor. temèljih, imperf. tèmeljāh, prid. r. temèljio, prid. t. tèmeljen〉 oslanjati se na što ili imati temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. utemeljivati • temèljiti se 〈povr.〉 imati uporište u čemu, moći se izvesti ili zaključiti iz čega [~ se na čvrstim dokazima; ~ se na tvrdoj podlozi]; sin. počivati pren.; sin. zasnivati

im. ž. 〈G temèljitosti, I temèljitošću/temèljitosti〉 osobina onoga koji je temeljit ili svojstvo onoga što je temeljito; ant. netemeljitost

prid. 〈G tèmēljnōg(a); ž. tèmēljnā, s. tèmēljnō〉 1. koji se odnosi na temelje [~ zid] 2. pren. koji je polazni dio čega, koji je potreban prije svega ostaloga [temeljne potrepštine; ~ razlozi]; sin. (bazični, elementarni), osnovni

im. ž. 〈G tèmēljnicē; mn. N tèmēljnice, G tèmēljnīcā〉 1. podzemna voda koja ispunja šupljine iznad nepropusnoga sloja stijena 2. odrezak uplatnice

im. ž. 〈G tȅmperē; mn. N tȅmpere, G tȅmpērā〉 1. boja u prahu razrijeđena otopinom ljepila uz dodatak veziva 2. tehnika slikanja istoimenim bojama [slikati u temperi]

im. m. 〈G temperàmenta〉 psih. način ponašanja i reagiranja na vanjske i unutrašnje podražaje svojstven pojedincu; sin. narav

prid. 〈G temperamèntna; odr. temperamèntnī, G temperamèntnōg(a); ž. temperamèntna, s. temperamèntno; komp. temperamèntnijī〉 koji burno reagira na vanjske i unutrašnje podražaje

im. ž. 〈G temperatúrē; mn. N temperatúre, G temperatúrā〉 1. fiz. fizička veličina, svojstvo tijela ili sustava u toplinskoj ravnoteži [tjelesna ~; ~ vode; ~ zraka] 2. razg. v. vrućica

prid. 〈G tȅmperatūrnōg(a); ž. tȅmperatūrnā, s. tȅmperatūrnō〉 koji se odnosi na temperaturu

im. m. 〈G templára, V tȅmplāru/tȅmplāre, N templári, G templárā〉 pov. pripadnik katoličkoga viteškog reda utemeljenoga u 12. st. u Jeruzalemu radi zaštite kršćanskih svetišta

prid. 〈G templáreva; ž. templáreva, s. templárevo〉 koji pripada templaru; sin. templarov

prid. 〈G templárova; ž. templárova, s. templárovo〉 usp. templarev

im. m. 〈G tȇmpa; mn. m. s. N tȇmpi/tȇmpa, G tȇmpā〉 1. brzina izvođenja koje skladbe, plesnih pokreta, kretanja i sl. [taj ~; ti tempi; ta tempa; glazbeni ~; ~ trčanja] 2. pren. brzina i ritam čega [brz ~ života]

im. m. 〈G tȇna, L ténu〉 v. put

im. ž. 〈G tendèncijē; mn. N tendèncije, G tendèncījā〉 1. namjera, poruka ili cilj [~ književnoga djela] 2. usmjerenost kakva procesa [~ rasta; ~ padanja]

im. m. 〈G tȇnisa〉 sp. igra na ravnome, otvorenome ili u zatvorenome prostoru u kojoj se loptica prebacuje reketom preko mreže na protivničko polje ◇ stolni ~ igra dvoje ili četvero igrača na posebnome stolu u kojoj igrači reketom prebacuju lopticu preko mreže

im. m. 〈G tenisáča, V tȅnisāču; mn. N tenisáči, G tenisáčā〉 osoba koja se bavi tenisom

im. ž. 〈G tenisàčicē; mn. N tenisàčice, G tenisàčīcā〉 žena koja se bavi tenisom

prid. 〈G tenisàčičina; ž. tenisàčičina, s. tenisàčičino〉 koji pripada tenisačici

im. ž. 〈G tènisicē; mn. N tènisice, G tènisīcā〉 1. 〈mn.〉 sportska obuća najčešće izrađena od kože ili platna 2. jedan komad istoimene obuće

prid. 〈G tȇniskōg(a); ž. tȇniskā, s. tȇniskō〉 koji se odnosi na tenis [~ reket]

im. m. 〈G tènka; mn. N tènkovi, G tȅnkōvā〉 vojn. oklopljeno vojno vozilo s topovima i drugim teškim oružjem koje se kreće s pomoću gusjenica

im. m. 〈G tènkista, V tènkistu; mn. N tènkisti, G tȅnkīstā〉 vozač tenka

im. ž. 〈G tènkisticē; mn. N tènkistice, G tènkistīcā〉 vozačica tenka

prid. 〈G tènkističina; ž. tènkističina, s. tènkističino〉 koji pripada tenkistici

prid. 〈G tènkovskōg(a); ž. tènkovskā, s. tènkovskō〉 koji se odnosi na tenkove

im. m. 〈G tenóra, A tenóra/tènōr, V tȅnōre; mn. N tenóri, G tenórā〉 glazb. 1. 〈jd. A tènōr〉 najviši muški glas 2. pren. 〈A tenóra〉 muškarac istoimenoga glasa