tȅći

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. tèče, 3. l. mn. tèkū, aor. 3. l. jd. tȅče, imperf. 3. l. jd. tècijāše/tèčāše, prid. r. m. tȅkao, ž. tèkla, s. tȅklo, mn. tȅkli, pril. s. tèkūći, pril. p. tèkāvši〉 1. kretati se od izvora prema ušću [Rijeka teče dolinom.] 2. pren. a. izlaziti u tekućemu stanju [Krv teče iz nosa.] b. ići glatko i bez zastoja [Poslovi teku dobro.; Promet teče cestom.] 3. zbivati se u vremenu [Godine teku.; Život teče.]

tèflōn

im. m. 〈G teflóna〉 kem. umjetna smola, polimer otporan na djelovanje kiselina i postojan na visokim temperaturama, upotrebljava se za oblaganje posuđa i u kirurgiji

tȅglēćī

prid. 〈G tȅglēćēg(a); ž. tȅglēćā, s. tȅglēćē〉 koji služi za teglenje [tegleća životinja]

teglènica

im. ž. 〈G teglènicē; mn. N teglènice, G teglènīcā〉 pom. brod bez vlastita pogona koji služi za prijevoz robe na kraće udaljenosti i veže se za tegljač

tȅgliti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȅglīm, 3. l. mn. tȅglē, imp. tȅgli, aor. tȅglih, imperf. tȅgljāh, prid. r. tȅglio, prid. t. tȅgljen〉 1. vući kola u zaprezi 2. vući što teško [~ auto; ~ brod] 3. pren. obavljati teške poslove bez odmora

tègljāč

im. m. 〈G tegljáča; mn. N tegljáči, G tegljáčā〉 1. pom. brod koji služi za tegljenje drugih brodova 2. veliki teretni kamion

tȅgljēnje

im. s. 〈G tȅgljēnja〉 1. vučenje kola u zaprezi 2. vučenje čega teškoga 3. pren. obavljanje teških poslova bez odmora

tegòba

im. ž. 〈G tegòbē; mn. N tegòbe, G tegóbā〉 tjelesna ili mentalna smetnja ili poremećaj [probavne tegobe]

tègoban

prid. 〈G tègobna; odr. tègobnī, G tègobnōg(a); ž. tègobna, s. tègobno; komp. tegòbnijī〉 koji je pun tegoba [~ život]

tèhničār

im. m. 〈G tèhničāra, V tȅhničāru/tȅhničāre; mn. N tèhničāri, G tèhničārā〉 stručnjak sa završenom srednjom tehničkom školom [kemijski ~]

tèhničārev

prid. 〈G tèhničāreva; ž. tèhničāreva, s. tèhničārevo〉 koji pripada tehničaru; sin. tehničarov

tèhničārka

im. ž. 〈G tèhničārkē, DL tèhničārki; mn. N tèhničārke, G tèhničārkā/tèhničārkī〉 stručnjakinja sa završenom srednjom tehničkom školom

tèhničārov

prid. 〈G tèhničārova; ž. tèhničārova, s. tèhničārovo〉 usp. tehničarev

tèhničkī

prid. 〈G tèhničkōg(a); ž. tèhničkā, s. tèhničkō〉 koji se odnosi na tehniku [~ pregled]

tèhnika

im. ž. 〈G tèhnikē, DL tèhnici; mn. N tèhnike, G tȅhnīkā〉 1. skup svih sredstava za rad, radnih postupaka i znanja potrebnih u proizvodnji [suvremena ~] 2. sva sredstva koja su prilagođena postizanju kojega cilja [slikarska ~; ~ učenja] ◇ bijela ~ kućanski uređaji; radijska ~ grana elektrotehnike koja se bavi radijskom komunikacijom; sin. (radiotehnika)

tehnòlog

im. m. 〈G tehnòloga, V tehnòlože; mn. N tehnòlozi, G tehnòlōgā〉 stručnjak koji se bavi tehnologijom

tehnològija

im. ž. 〈G tehnològijē; mn. N tehnològije, G tehnològījā〉 sustav primjene znanstvenih spoznaja i metoda i tehničkih dostignuća u industrijskoj proizvodnji

tehnòloginja

im. ž. 〈G tehnòloginjē; mn. N tehnòloginje, G tehnòlogīnjā〉 žena koja se bavi tehnologijom

tehnòloškī

prid. 〈G tehnòloškōg(a); ž. tehnòloškā, s. tehnòloškō〉 koji se odnosi na tehnologe i tehnologiju

tȅk

pril. 1. prije kratkoga vremena, malo prije [Tek je stigao.]; sin. istom, netom 2. nakon očekivanoga vremena [Tek sad krećemo] 3. naglašuje malu količinu čega [Imam ~ minutu vremena]; sin. samo 4. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Tek on može doći.]; sin. isključivo, jedino, samo

tȇk

im. m. 〈G tȇka, L téku〉 želja za uzimanjem hrane [nemati ~]; sin. apetit

téka

im. ž. 〈G tékē, DL téci; mn. N téke, G tékā〉 v. bilježnica¹

tèkija

im. ž. 〈G tèkijē; mn. N tèkije, G tȅkījā〉 zgrada u kojoj borave derviši i obavljaju vjerske obrede

tȅklič

im. m. 〈G tȅkliča; mn. N tȅkliči, G tȅklīčā〉 v. glasnik

tȅklić

im. m. 〈G tȅklića; mn. N tȅklići, G tȅklīćā〉 v. glasnik

tȅkst

im. m. 〈G tȅksta; mn. N tȅkstovi, G tȅkstōvā〉 1. smisleno povezan skup rečenica [pisani ~; književni ~] 2. riječi glazbenoga djela [~ pjesme] ♦ ostati bez teksta (riječi), usp. riječ

tèkstīl

im. m. 〈G tekstíla; mn. N tekstíli, G tekstílā〉 biljna i umjetna vlakna i proizvodi načinjeni od njih [prodavaonica tekstila; tvornica tekstila]

tèkstīlnī

prid. 〈G tèkstīlnōg(a); ž. tèkstīlnā, s. tèkstīlnō〉 koji se odnosi na tekstil [tekstilna industrija]

tȅkstnī

prid. 〈G tȅkstnōg(a); ž. tȅkstnā, s. tȅkstnō〉 koji se odnosi na tekst [tekstna poruka]; sin. (tekstualni)

tȅkstuālnī

prid. 〈G tȅkstuālnōg(a); ž. tȅkstuālna, s. tȅkstuālno〉 v. tekstni

tèkūćī

prid. 〈G tèkūćēg(a); ž. tèkūćā, s. tèkūćē〉 1. koji teče [tekuća hrana; tekuće gorivo] 2. koji se zbiva sada, koji je u tijeku [~ mjesec]

tekùćica

im. ž. 〈G tekùćicē; mn. N tekùćice, G tekùćīcā〉 zem. voda na površini Zemlje koja teče od izvora prema ušću zbog sile teže; ant. stajaćica

tekùćina

im. ž. 〈G tekùćinē; mn. N tekùćine, G tekùćīnā〉 tvar koja ima svojstvo da teče, tvar u tekućemu stanju ◇ sjemena ~ biol. tekućina koja sadržava spermije i izbacuje se pri spolnome činu; sin. sperma

tèkućnīk

im. m. 〈G tèkućnīka; mn. N tèkućnīci, G tèkućnīkā〉 gram. zvonačnik oblikovan vrhom jezika podignutim prema desnima dok zračna struja djelomično neometano protječe; sin. (likvida, protočnik)

tekùnica

im. ž. 〈G tekùnicē; mn. N tekùnice, G tekùnīcā〉 zool. glodavac smeđesivih leđa i svjetlijega trbuha te malih ušiju i repa

tȅlād

zb. im. ž. 〈G tȅlādi〉 mladunčad goveda

tèle

im. s. 〈G tèleta〉 1. mlado goveda 2. mlado neke divljači [~ jelena] ♦ buljiti (gledati i sl.) kao ~ u šarena vrata gledati tupo i bez razumijevanja; zlatno ~ novac (bogatstvo) kao cilj

tèlećī

prid. 〈G tèlećēg(a); ž. tèlećā, s. tèlećē〉 1. koji se odnosi na telad [~ but] 2. pren. koji je kao u teleta [~ pogled]

tȅlefaks

im. m. 〈G tȅlefaksa; mn. N tȅlefaksi, G tȅlefāksā〉 1. tehn. uređaj za prenošenje pisanih poruka ili slika u okviru telefonske mreže 2. poruka odaslana istoimenim uređajem; sin. faks razg.

telèfōn

im. m. 〈G telefóna; mn. N telefóni, G telefónā〉 tehn. 1. sustav kojim se prenosi zvuk, govor na daljinu 2. uređaj za prijenos govora s pomoću istoimenoga sustava [bežični ~]

telefònija

im. ž. 〈G telefònijē〉 sustav koji uključuje sve telefonske sustave

telefonírānje

im. s. 〈G telefonírānja〉 1. razgovaranje telefonom 2. nazivanje telefonom

telefonírati

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. telefònīrām, 3. l. mn. telefonírajū, imp. telefònīrāj, aor. telefonírah, imperf. telefònīrāh, prid. r. telefonírao〉 1. 〈nesvrš.〉 razgovarati telefonom 2. nazvati/nazivati telefonom

telefònist

im. m. 〈G telefònista, V telefònistu; mn. N telefònisti, G telèfonīstā〉 osoba koja radi na telefonskoj centrali

telefònistica

im. ž. 〈G telefònisticē; mn. N telefònistice, G telefònistīcā〉 žena koja radi na telefonskoj centrali

telefònističin

prid. 〈G telefònističina; ž. telefònističina, s. telefònističino〉 koji pripada telefonistici

telèfōnskī

prid. 〈G telèfōnskōg(a); ž. telèfōnskā, s. telèfōnskō〉 koji se odnosi na telefon [telefonska govornica; ~ imenik]

telègraf

im. m. 〈G telègrafa; mn. N telègrafi, G telègrāfā〉 tehn. uređaj za prijenos znakova na daljinu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga