im. m. 〈G umànjitelja; mn. N umànjitelji, G umànjitēljā〉 mat. broj koji se oduzima; sin. (suptrahend)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmānjīm, 3. l. mn. ùmānjē, imp. umánji, aor. umánjih, prid. r. umánjio, prid. t. ùmānjen〉 1. učiniti da što bude manjih dimenzija [~ fotografiju] 2. učiniti da količina čega bude manjom [~ iznos novca] • umánjiti se 〈povr.〉 postati manjim [~ se za deset posto]; ant. uvećati; vidski parnjak: umanjivati

im. s. 〈G umanjívānja〉 1. činjenje čega manjim 2. postajanje manjim; ant. uvećavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. umànjujēm, 3. l. mn. umànjujū, imp. umànjūj, aor. umanjívah, imperf. umànjīvāh, prid. r. umanjívao, prid. t. umànjīvān〉 1. činiti da što bude manjih dimenzija [~ fotografije] 2. činiti da količina čega bude manjom [~ novčane iznose] • umanjívati se 〈povr.〉 postajati manjim [~ se za deset posto]; ant. uvećavati; vidski parnjak: umanjiti

im. s. 〈G umárānja〉 1. činjenje koga ili čega umornim 2. postajanje iscrpljenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postajanje umornim; ant. odmaranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmārām, 3. l. mn. umárajū, imp. ùmārāj, aor. umárah, imperf. ùmārāh, prid. r. umárao, prid. t. ùmārān〉 činiti koga ili što umornim [~ konja; Taj me posao umara.; ~ oči] • umárati se 〈povr.〉 postajati iscrpljenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postajati umornim; ant. odmarati; Vidski parnjak: umoriti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmātām, 3. l. mn. umátajū, imp. ùmātāj, aor. umátah, imperf. ùmātāh, prid. r. umátao, prid. t. ùmātān〉 stavljati omot oko čega [~ dar]; sin. umotavati, ( uvijati); ant. odmatati, odmotavati, razmatati, razmotavati • umátati (se) 〈prijel.〉 stavljati što oko koga ili čega [~ dijete u deku; ~ se u šal]; vidski parnjak: umotati

im. s. 〈G ùmetānja〉 stavljanje čega u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmećēm, 3. l. mn. ùmećū, imp. ùmeći, aor. ùmetah, imperf. ùmetāh, prid. r. ùmetao, prid. t. ùmetān〉 stavljati što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjige među druge knjige; ~ pisma u omotnice]; vidski parnjak: umetnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmetnēm, 3. l. mn. ùmetnū, imp. ùmetni, aor. ùmetnuh, prid. r. ùmetnuo, prid. t. ùmetnūt〉 staviti što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjigu među druge knjige; ~ pismo u omotnicu]; vidski parnjak: umetati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmičēm, 3. l. mn. ùmičū, imp. ùmiči, aor. ùmicah, imperf. ùmicāh, prid. r. ùmicao〉 brzo se krećući udaljavati se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač umiče policiji.; Zec umiče lovcima.]; sin. bježati; vidski parnjak: umaknuti

im. s. 〈G umijéća; mn. N umijéća, G umijéćā〉 1. praktično znanje koje se pokazuje pri obavljanju kakve radnje, posla i sl. [zidarsko ~] 2. posebne, urođene sposobnosti [pjesničko ~; slikarsko ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmijēšām, 3. l. mn. umijéšajū, imp. ùmijēšāj, aor. umijéšah, prid. r. umijéšao, prid. t. ùmijēšān〉 1. miješajući dodati u što [~ jaja u brašno] 2. pren. učiniti da tko postane sudionikom kakva događaja ili stranom u sukobu [~ roditelje u razredne probleme] • umijéšati se 〈povr.〉 postati nezvanim sudionikom kakva događaja [~ se u razgovor]; sin. ubaciti se pren., razg. v. pod ubaciti, uplesti se v. pod uplesti

prid. 〈G ùmiljata; odr. ùmiljatī, G ùmiljatōg(a); ž. ùmiljata, s. ùmiljato; komp. umiljàtijī〉 1. koji je ugodan, koji osvaja nježnim i blagim ponašanjem [umiljato dijete] 2. koji odražava blagost i nježnost [~ smiješak]; sin. mio

pril. 〈komp. umiljàtijē〉 osvajajući naklonost nježnim i blagim ponašanjem

im. ž. 〈G ùmiljatosti, I ùmiljatošću/ùmiljatosti〉 osobina onoga koji je umiljat ili svojstvo onoga što je umiljato

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. umìljāvām se, 3. l. mn. umiljávajū se, imp. umìljāvāj se, aor. umiljávah se, imperf. umìljāvāh se, prid. r. umiljávao se〉 pokazivati nježnost i blagost nastojeći steći čiju naklonost

im. ž. 〈G umiljènicē; mn. N umiljènice, G umiljènīcā〉 jez. riječ od milja koja se upućuje komu da bi se iskazao osobito blizak odnos s njim; sin. (hipokoristik), odmilica; ant. (pejorativ), pogrdnica

im. s. 〈G ùmirānja〉 1. prestanak života; sin. izdisanje pren. 2. pren. silna čežnja, patnja za kim ili čim

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmirēm, 3. l. mn. ùmirū, imp. ùmiri, aor. ùmirah, imperf. ùmirāh, prid. r. ùmirao〉 1. prestajati živjeti; sin. izdisati pren., mrijeti zast.; vidski parnjak: umrijeti 2. pren. silno čeznuti, patiti za kim ili čim [Umirem od želje da te vidim.]; sin. ginuti pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmīrīm, 3. l. mn. ùmīrē, imp. umíri, aor. umírih, prid. r. umírio, prid. t. ùmīren〉 1. učiniti koga ili što mirnim ili smirenim, vratiti koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; ant. uznemiriti 2. smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakva neugodna pojava, smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakav osjećaj [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti] • umíriti se 〈povr.〉 postati mirnim [Djeca su se umirila.]; ant. uskomešati se, uznemiriti se v. pod uznemiriti; sin. smiriti; vidski parnjak: umirivati

im. s. 〈G umirívānja〉 1. činjenje koga ili čega mirnim ili smirenim, vraćanje koga ili čega u mirno stanje; ant. uznemiravanje, uznemirivanje 2. smanjivanje jačine kakve neugodne fizičke ili psihičke pojave ili osjećaja ili činjenje da oni nestanu 3. postajanje mirnim; sin. smirivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. umìrujēm, 3. l. mn. umìrujū, imp. umìrūj, aor. umirívah, imperf. umìrīvāh, prid. r. umirívao, prid. t. umìrīvān〉 1. činiti koga ili što mirnim ili smirenim, vraćati koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; ant. uznemiravati, uznemirivati 2. smanjivati jačinu kakve neugodne pojave ili osjećaja ili činiti da oni nestanu [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti] • umirívati se 〈povr.〉 razg. postajati mirnim [Djeca se umiruju.]; ant. uznemiravati se v. pod uznemiravati, uznemirivati se v. pod uznemirivati; sin. smirivati; vidski parnjak: umiriti

prid. 〈G umìrovljenōg(a); ž. umìrovljenā, s. umìrovljenō〉 koji nije u stalnoj službi, koji je u mirovini [~ časnik]; sin. penzionirani razg.; ant. aktivni, djelatni

im. ž. 〈G umirovljènicē; mn. N umirovljènice, G umirovljènīcā〉 žena koja je u mirovini; sin. penzionerka razg.

prid. 〈G umirovljèničina; ž. umirovljèničina, s. umirovljèničino〉 koji pripada umirovljenici; sin. penzionerkin razg.

prid. 〈G umirovljènīčkōg(a); ž. umirovljènīčkā, s. umirovljènīčkō〉 koji se odnosi na umirovljenike; sin. penzionerski razg.

im. m. 〈G umirovljeníka, V ȕmirovljenīče; mn. N umirovljeníci, G umirovljeníkā〉 osoba koja je u mirovini; sin. penzioner razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmislīm, 3. l. mn. ùmislē, imp. ùmisli, aor. ùmislih, prid. r. ùmislio, prid. t. ùmišljen〉 pomisliti da jest ono što nije, zamisliti što bez čvrste osnove ili potvrde u stvarnosti [Umislio je da ga varaju.]; vidski parnjak: umišljati • ùmisliti se 〈povr.〉 imati previsoko mišljenje o sebi [Otkad ima novi posao, umislio se.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmīšljām, 3. l. mn. umíšljajū, imp. ùmīšljāj, aor. umíšljah, imperf. ùmīšljāh, prid. r. umíšljao, prid. t. ùmīšljān〉 pomišljati da jest ono što nije, zamišljati što bez čvrste osnove ili potvrde u stvarnosti [Umišlja da ga varaju.]; vidski parnjak: umisliti

prid. 〈G ùmišljena; odr. ùmišljenī, G ùmišljenōg(a); ž. ùmišljena, s. ùmišljeno; komp. umišljènijī〉 1. koji se osjeća važnijim od drugih [umišljena žena] 2. koji odražava čiji osjećaj veće važnosti [umišljeno ponašanje]; sin. ohol

im. ž. 〈G ùmišljenosti, I ùmišljenošću/ùmišljenosti〉 osobina onoga koji je umišljen ili svojstvo onoga što je umišljeno; sin. oholost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕmijēm, 3. l. mn. ȕmijū, imp. ùmīj, aor. ùmih, prid. r. ùmio, prid. t. umìven〉 oprati vodom (o licu i rukama) [~ dijete toplom vodom; ~ se hladnom vodom]; vidski parnjak: umivati ( se)

im. s. 〈G umívānja〉 pranje vodom (o licu i rukama)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmīvām, 3. l. mn. umívajū, imp. ùmīvāj, aor. umívah, imperf. ùmīvāh, prid. r. umívao, prid. t. ùmīvān〉 prati vodom (o licu i rukama) [~ dijete toplom vodom; ~ se hladnom vodom]; sin. miti (se) zast.; vidski parnjak: umiti ( se)

prid. 〈G ùmjerena; odr. ùmjerenī, G ùmjerenōg(a); ž. ùmjerena, s. ùmjereno; komp. umjerènijī〉 1. koji ima pravu mjeru u čemu [~ čovjek]; ant. neumjeren 2. koji nije veći nego što je potrebno ili uobičajeno [umjerene cijene]; ant. neumjeren 3. koji je srednje vrijednosti [~ vjetar; umjerena klima]

im. ž. 〈G ùmjerenosti, I ùmjerenošću/ùmjerenosti〉 1. osobina onoga koji ima pravu mjeru u čemu; ant. neumjerenost 2. svojstvo onoga što nije veće nego što je potrebno ili uobičajeno; ant. neumjerenost 3. svojstvo onoga što je srednje vrijednosti

im. ž. 〈G ùmjesnosti, I ùmjesnošću/ùmjesnosti〉 svojstvo onoga što je umjesno; ant. neumjesnost

prid. 〈G ùmjesna; odr. ùmjesnī, G ùmjesnōg(a); ž. ùmjesna, s. ùmjesno; komp. umjèsnijī〉 koji odgovara okolnostima ili je u skladu s pravilima pristojnoga ponašanja [~ prigovor; umjesno pitanje]; ant. neumjestan

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što zamjenjuje kime ili čime [Došao je ~ njega.; jesti voće ~ kolača]; sin. mjesto, namjesto

prid. 〈G ùmješna; odr. ùmješnī, G ùmješnōg(a); ž. ùmješna, s. ùmješno; komp. umjèšnijī〉 v. vješt

prid. 〈G ùmjetna; odr. ùmjetnī, G ùmjetnōg(a); ž. ùmjetna, s. ùmjetno〉 1. koji odražava neiskrenost [~ osmijeh]; sin. neprirodan; ant. prirodan 2. koji je proizveden po uzoru na što prirodno [umjetna noga; umjetni zub; umjetno vlakno]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmijēm, 3. l. mn. ùmijū, imp. ùmīj, aor. ùmjeh, imperf. ùmijāh, prid. r. m. ùmio, ž. ùmjela, s. ùmjelo, mn. ùmjeli〉 znati što raditi [Umije čitati.]

im. ž. 〈G ùmjetnicē; mn. N ùmjetnice, G ùmjetnīcā〉 žena koja stvara umjetnička djela [filmska ~; glazbena ~]

prid. 〈G ùmjetničina; ž. ùmjetničina, s. ùmjetničino〉 koji pripada umjetnici

prid. 〈G ùmjetničkōg(a); ž. ùmjetničkā, s. ùmjetničkō〉 koji se odnosi na umjetnike i umjetnost

im. m. 〈G ùmjetnīka, V ùmjetnīče; mn. N ùmjetnīci, G ùmjetnīkā〉 osoba koja stvara umjetnička djela [filmski ~; glazbeni ~]

im. ž. 〈G umjetnìnē; mn. N umjetnìne, G umjetnínā〉 1. umjetničko djelo [kupovati umjetnine; trgovac umjetninama] 2. djelo koje je stvorio čovjek; ant. prirodnina