prid. 〈G unìkātnōg(a); ž. unìkātnā, s. unìkātnō〉 koji se odnosi na unikat [~ primjerak; unikatna vaza]

im. s. 〈G uništávānja〉 1. nasilno činjenje da tko ili što više ne postoji 2. dovođenje koga ili čega u veoma teško stanje 3. pravljenje štete 4. činjenje da što prestane postojati; sin. razbijanje pren. 5. ugrožavanje vlastitoga postojanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. unìštāvām, 3. l. mn. uništávajū, imp. unìštāvāj, aor. uništávah, imperf. unìštāvāh, prid. r. uništávao, prid. t. unìštāvān〉 1. silom činiti da tko ili što više ne postoji [~ gradove; ~ ljude] 2. dovoditi koga ili što u veoma teško stanje [~ spomenik; ~ zdravlje] 3. praviti štetu [Pas uništava namještaj.] 4. činiti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. razbijati pren. • uništávati se 〈povr.〉 ugrožavati vlastito postojanje [~ se pušenjem]; vidski parnjak: uništiti

im. ž. 〈G ùništenosti, I ùništenošću/ùništenosti〉 svojstvo onoga što je uništeno

im. s. 〈G uništénja〉 nestanak ili propadanje čega [~ carstva]; sin. propast

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùništīm, 3. l. mn. ùništē, imp. ùništi, aor. ùništih, prid. r. ùništio, prid. t. ùništen〉 1. silom učiniti da tko ili što više ne postoji [~ gradove; ~ ljude] 2. dovesti koga ili što u veoma teško stanje [~ spomenik; ~ zdravlje]; ant. očuvati 3. napraviti štetu [Pas je uništio namještaj.] 4. nesavjesno postupiti prema čemu [~ posao]; sin. zaribati pren., razg. 5. učiniti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. razbiti pren. • ùništiti se 〈povr.〉 ugroziti ili dokinuti vlastito postojanje [~ se pušenjem]; vidski parnjak: uništavati

im. m. 〈G unitàrista, V unitàristu; mn. N unitàristi, G unitàrīstā〉 pristaša unitarizma

im. ž. 〈G unitàristicē; mn. N unitàristice, G unitàristīcā〉 žena pristaša unitarizma

prid. 〈G unitarìstičkōg(a); ž. unitarìstičkā, s. unitarìstičkō〉 koji se odnosi na unitariste i unitarizam

im. m. 〈G unitarìzma〉 pol. težnja za jedinstvenom i središnjom vlašću, bez obzira na razlike koje postoje među pojedinim dijelovima država ili narodima

prid. 〈G ȕniverzālna; odr. ȕniverzālnī, G ȕniverzālnōg(a); ž. ȕniverzālna, s. ȕniverzālno; komp. univerzàlnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji se odnosi na sve, koji je zajednički svima [~ problem; univerzalna pojava]; sin. opći 2. koji ima široku primjenu [~ lijek]

im. ž. 〈G univerzálnosti, I univerzálnošću/univerzálnosti〉 svojstvo onoga što je univerzalno

im. ž. 〈G univerzijádē; mn. N univerzijáde, G univerzijádā〉 sp. međunarodno sportsko natjecanje studenata koje se održava svake druge godine u drugome gradu [ljetna ~; zimska ~]

im. m. 〈G univèrzuma〉 sveukupni svijet, svemir sa svim nebeskim tijelima i životom na Zemlji

im. m. 〈G ùnosa; mn. N ùnosi, G ȕnōsā〉 1. dopremanje čega u zatvoreno mjesto nošenjem; sin. unošenje; ant. iznošenje 2. činjenje zapisa u čemu, bilježenje podataka u što; sin. unošenje 3. pren. podatci koji su uneseni u što

prid. 〈G ùnosna; odr. ùnosnī, G ùnosnōg(a); ž. ùnosna, s. ùnosno; komp. unòsnijī〉 koji nosi dobit, koji se isplati [~ posao]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùnosīm, 3. l. mn. ùnosē, imp. unòsi, aor. unòsih, imperf. ùnošāh/unòsijāh, prid. r. unòsio, prid. t. ùnošen〉 1. noseći dopremati što u zatvoreno mjesto [~ namještaj u kuću]; ant. iznositi 2. činiti zapis u čemu, bilježiti podatke u što [~ ocjene u imenik; ~ u bilježnicu] 3. pren. prouzročivati kakvo raspoloženje ili stanje [~ nemir u razred; ~ radost u kuću; ~ strah među ljude] • unòsiti se 〈povr.〉 potpuno se zaokupljati čime [~ se u posao]; vidski parnjak: unijeti

im. s. 〈G ùnošēnja〉 1. dopremanje čega u zatvoreno mjesto nošenjem; sin. unos; ant. iznošenje 2. činjenje zapisa u čemu, bilježenje podataka u što; sin. unos 3. pren. prouzročivanje kakva raspoloženja ili stanja 4. potpuna zaokupljenost čime

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. unòvāčīm, 3. l. mn. unòvāčē, imp. unováči, aor. unováčih, prid. r. unováčio, prid. t. unòvāčen〉 vojn. primiti novake u vojnu službu [~ punoljetne mladiće]

zb. im. ž. 〈G ùnučādi〉 sinova ili kćerina djeca; sin. unuci v. pod unuk

im. s. 〈G ùnučeta〉 1. v. unuk 2. v. unuka

im. m. 〈G ùnuka, V ùnuče; mn. N ùnuci, G ȕnūkā〉 1. sinovo ili kćerino muško dijete; sin. (unuče) 2. 〈mn.〉 sinova ili kćerina djeca; sin. unučad

im. ž. 〈G ùnukē, DL ùnuci; mn. N ùnuke, G ȕnūkā〉 sinovo ili kćerino žensko dijete; sin. (unuče)

prij. 〈G〉 označuje da se što nalazi ili zbiva u granicama čega [neslaganja ~ stranke; stići ~ dva sata]

prid. 〈G ùnutārnjēg(a); ž. ùnutārnjā, s. ùnutārnjē〉 koji je unutar čega, koji je u unutrašnjosti čega [~ organi]; sin. (nutarnji), unutrašnji; ant. vanjski

pril. 1. u unutarnjemu prostoru kao mjestu radnje, stanja ili zbivanja [Unutra smo.]; ant. vani 2. u unutarnji prostor kao cilj kretanja ili radnje [Idemo ~.]; ant. van

prid. 〈G ùnutrašnjēg(a); ž. ùnutrašnjā, s. ùnutrašnjē〉 usp. unutarnji

im. ž. 〈G ùnutrašnjosti, I ùnutrašnjošću/ùnutrašnjosti〉 1. ono što se nalazi unutar čega, prostor određen fizičkim granicama [~ zgrade] 2. kontinentalni dio države, dio koji nije uz obalu 3. pren. dio države koji je udaljen od glavnoga grada

prid. 〈G uobìčājena; odr. uobìčājenī, G uobìčājenōg(a); ž. uobìčājena, s. uobìčājeno; komp. uobičajènijī〉 koji je običan ili očekivan [~ slučaj]; sin. čest, nerijedak; ant. neuobičajen, rijedak

im. ž. 〈G uobìčājenosti, I uobìčājenošću/uobìčājenosti〉 svojstvo onoga što je uobičajeno; ant. neuobičajenost

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. uobìčājī se, 3. l. mn. uobìčājē se, aor. 3. l. jd. ȕobičāji se, prid. r. uobičájio se〉 postati općenito prihvaćenim

im. s. 〈G uobličávānja〉 1. davanje određenoga oblika ili izgleda čemu 2. poprimanje određenoga oblika ili izgleda; sin. (formiranje), oblikovanje, uobličivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uoblìčāvām, 3. l. mn. uobličávajū, imp. uoblìčāvāj, aor. uobličávah, imperf. uoblìčāvāh, prid. r. uobličávao, prid. t. uoblìčāvān〉 davati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj] • uobličávati se 〈povr.〉 dobivati, poprimati određeni oblik ili izgled [Ideja se uobličava u jasan plan.]; sin. (formirati), oblikovati, uobličivati; vidski parnjak: uobličiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uòblīčīm, 3. l. mn. uòblīčē, imp. uoblíči, aor. uoblíčih, prid. r. uoblíčio, prid. t. uòblīčen〉 dati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj] • uoblíčiti se 〈povr.〉 dobiti, poprimiti kakav oblik [Ideja se uobličila u jasan plan.]; sin. (formirati), oblikovati; Vidski parnjaci: uobličavati, uobličivati

im. s. 〈G uobličívānja〉 usp. uobličavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uoblìčujēm, 3. l. mn. uoblìčujū, imp. uoblìčūj, aor. uobličívah, imperf. uoblìčīvāh, prid. r. uobličívao, prid. t. uoblìčīvān〉 usp. uobličavati

im. s. 〈G uočávānja〉 jasno viđenje čega, izdvajanje iz cjeline

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uòčāvām, 3. l. mn. uočávajū, imp. uòčāvāj, aor. uočávah, imperf. uòčāvāh, prid. r. uočávao, prid. t. uòčāvān〉 jasno što vidjeti, izdvajati iz cjeline [~ pogreške u tekstu; ~ poznata lica u gomili]; vidski parnjak: uočiti

prij. 〈G〉 označuje da se što zbiva neposredno prije čega [putovati ~ blagdana; dan ~ izbora]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùočīm, 3. l. mn. ùočē, imp. uòči, aor. uòčih, prid. r. uòčio, prid. t. ùočen〉 jasno što vidjeti, izdvojiti što iz cjeline, obratiti pozornost na što [~ pogrešku u tekstu; ~ poznato lice u gomili]; vidski parnjak: uočavati

prid. 〈G uòčljiva; odr. uòčljivī, G uòčljivōg(a); ž. uòčljiva, s. uòčljivo; komp. uočljìvijī〉 koji se lako uočava [~ kaput]; sin. (upadljiv); ant. neuočljiv

im. ž. 〈G uòčljivosti, I uòčljivošću/uòčljivosti〉 svojstvo onoga što je uočljivo; sin. (upadljivost); ant. neuočljivost

prij. v. oko

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uòkvīrīm, 3. l. mn. uòkvīrē, imp. uokvíri, aor. uokvírih, prid. r. uokvírio, prid. t. uòkvīren〉 1. staviti što u okvir, staviti okvir oko čega [~ sliku] 2. okvirom izdvojiti dio teksta [~ oglas]; vidski parnjak: uokvirivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uokvìrujēm, 3. l. mn. uokvìrujū, imp. uokvìrūj, aor. uokvirívah, imperf. uokvìrīvāh, prid. r. uokvirívao, prid. t. uokvìrīvān〉 1. stavljati što u okvir, stavljati okvir oko čega [~ sliku] 2. okvirom izdvajati dio teksta [~ oglas]; vidski parnjak: uokviriti

čest. pojačava niječni izraz [Uopće ne zna što govori.; Uopće ga nisam sreo.]

pril. izriče da je što onakvo kako se tvrdi bez obzira na sve što je rečeno ili što se zna [Uostalom, ja to i ne znam.; Meni je, ~, svejedno.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uòzbīljīm se, 3. l. mn. uòzbīljē se, imp. uozbílji se, aor. uozbíljih se, prid. r. uozbíljio se〉 postati ozbiljnim