ùplitānje

im. s. 〈G ùplitānja〉 1. pravljenje čega pletenjem, ugrađivanje čega u što pletenjem 2. pren. činjenje da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji; sin. uvlačenje

ùplitati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplićēm, 3. l. mn. ùplićū, imp. ùplići, aor. ùplitah, imperf. ùplitāh, prid. r. ùplitao, prid. t. ùplitān〉 1. pletući praviti što, pletući ugrađivati što u što [~ cvijeće u vijenac; ~ vrpcu u kosu] 2. pren. a. činiti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ roditelje u razredne probleme]; sin. uvlačiti b. pridruživati koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ nove ideje u tekst]; vidski parnjak: uplesti

ùpliv

im. m. → utjecaj

uplòviti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplovīm, 3. l. mn. ùplovē, imp. uplòvi, aor. uplòvih, prid. r. uplòvio〉 ploveći ući u određeno mjesto ili stići na određeno mjesto [~ u luku; ~ u zaljev]; ant. isploviti; vidski parnjaci: uplovljavati, uplovljivati

uplovljávānje

im. s. 〈G uplovljávānja〉 ulaženje u određeno mjesto ili stizanje na određeno mjesto ploveći; sin. uplovljivanje; ant. isplovljavanje, isplovljivanje

uplovljávati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uplòvljāvām, 3. l. mn. uplovljávajū, imp. uplòvljāvāj, aor. uplovljávah, imperf. uplòvljāvāh, prid. r. uplovljávao〉 ploveći ulaziti u određeno mjesto ili stizati na određeno mjesto [~ u luku; ~ u zaljev]; sin. uplovljivati; ant. isplovljavati, isplovljivati; vidski parnjak: uploviti

uplovljívānje

im. s. 〈G uplovljívānja〉 usp. uplovljavanje

uplovljívati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uplòvljujēm, 3. l. mn. uplòvljujū, imp. uplòvljūj, aor. uplovljívah, imperf. uplòvljīvāh, prid. r. uplovljívao〉 usp. uplovljavati

ȕpola

pril. za polovicu [~ veći komad kruha]

ȕpomōć

usk. izriče poziv za pomoć [Upomoć, čovjek u moru!]

ȕporaba

im. ž. 〈G ȕporabē; mn. N ȕporabe, G ȕporābā〉 korištenje čime u određene svrhe [Auto je izvan uporabe.; pravilna ~ jezika; sredstvo za osobnu uporabu]; sin. poraba zast., upotreba

uporábiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòrābīm, 3. l. mn. upòrābē, imp. uporábi, aor. uporábih, prid. r. uporábio, prid. t. upòrābljen〉 poslužiti se čime ili staviti što u kakvu funkciju [~ pogrešan naziv]; sin. upotrijebiti

uporàbiv

prid. 〈G uporàbiva; odr. uporàbivī, G uporàbivōg(a); ž. uporàbiva, s. uporàbivo; komp. uporabìvijī〉 koji se može uporabiti [~ bicikl]; sin. uporabljiv, upotrebljiv; ant. neuporabiv, neuporabljiv, neupotrebljiv

uporàbivōst

im. ž. 〈G uporàbivosti, I uporàbivošću/uporàbivosti〉 svojstvo onoga što je uporabivo; sin. uporabljivost, upotrebljivost; ant. neuporabivost, neuporabljivost, neupotrebljivost

uporàbljiv

prid. 〈G uporàbljiva; odr. uporàbljivī, G uporàbljivōg(a); ž. uporàbljiva, s. uporàbljivo; komp. uporabljìvijī〉 usp. uporabiv

uporabljívānje

im. s. 〈G uporabljívānja〉 v. rabljenje, upotrebljavanje

uporabljívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uporàbljujēm, 3. l. mn. uporàbljujū, imp. uporàbljūj, aor. uporabljívah, imperf. uporàbljīvāh, prid. r. uporabljívao, prid. t. uporàbljīvān〉 v. rabiti, upotrebljavati

uporàbljivōst

im. ž. 〈G uporàbljivosti, I uporàbljivošću/uporàbljivosti〉 usp. uporabivost

ȕporabnī

prid. 〈G ȕporabnōg(a); ž. ȕporabnā, s. ȕporabnō〉 koji se odnosi na uporabu [uporabna dozvola]; sin. upotrebni

ùpōran

prid. 〈G ùpōrna; odr. ùpōrnī, G ùpōrnōg(a); ž. ùpōrna, s. ùpōrno; komp. upòrnijī〉 1. koji ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [~ učenik] 2. koji odražava da tko ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [uporno kucanje na vratima; uporno nastojanje]; sin. ustrajan

ùporišnī

prid. 〈G ùporišnōg(a); ž. ùporišnā, s. ùporišnō〉 koji se odnosi na uporište [uporišna točka]

ùporīšte

im. s. 〈G ùporīšta; mn. N ùporīšta, G ùporīštā〉 1. mjesto o koje se tko upire [naći ~ za noge] 2. pren. izvor snage ili pomoći [Roditelji su mu glavno ~ u životu.]

ùpōrno

pril. 〈komp. upòrnijē〉 tako da odražava da tko ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [~ kucati; ~ nastojati]; sin. ustrajno

upórnōst

im. ž. 〈G upórnosti, I upórnošću/upórnosti〉 osobina onoga koji je uporan ili svojstvo onoga što je uporno; sin. ustrajnost

upòsliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùposlīm, 3. l. mn. ùposlē, imp. upòsli, aor. upòslih, prid. r. upòslio, prid. t. ùposlen〉 dati komu kakav posao ili zaduženje [~ učenike]; sin. zaposliti; vidski parnjak: upošljavati

upošljávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòšljāvām, 3. l. mn. upošljávajū, imp. upòšljāvāj, aor. upošljávah, imperf. upòšljāvāh, prid. r. upošljávao, prid. t. upòšljāvān〉 davati komu kakav posao ili zaduženje [~ učenike]; sin. zapošljavati; vidski parnjak: uposliti

upòtpuniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòtpunīm, 3. l. mn. upòtpunē, imp. upòtpuni, aor. upòtpunih, prid. r. upòtpunio, prid. t. upòtpunjen〉 učiniti potpunim [~ izjavu; ~ zbirku umjetničkih slika]

ȕpotreba

im. ž. 〈G ȕpotrebē; mn. N ȕpotrebe, G ȕpotrēbā〉 korištenje čime u određene svrhe [Auto je izvan upotrebe.; pravilna ~ jezika; sredstvo za osobnu upotrebu]; sin. poraba zast., uporaba

upotrèbiv

prid. 〈G upotrèbiva; odr. upotrèbivī, G upotrèbivōg(a); ž. upotrèbiva, s. upotrèbivo; komp. upotrebìvijī〉 v. upotrebljiv

upotrèbivōst

im. ž. 〈G upotrèbivosti, I upotrèbivošću/upotrèbivosti〉 v. upotrebljivost

upotrebljávānje

im. s. 〈G upotrebljávānja〉 obavljanje čega s pomoću čega; sin. korištenje, rabljenje, služenje, ( uporabljivanje)

upotrebljávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upotrèbljāvām, 3. l. mn. upotrebljávajū, imp. upotrèbljāvāj, aor. upotrebljávah, imperf. upotrèbljāvāh, prid. r. upotrebljávao, prid. t. upotrèbljāvān〉 obavljati što s pomoću čega [~ računalo]; sin. koristiti se v. pod koristiti, rabiti, služiti se v. pod služiti, ( uporabljivati); vidski parnjak: upotrijebiti

upotrèbljiv

prid. 〈G upotrèbljiva; odr. upotrèbljivī, G upotrèbljivōg(a); ž. upotrèbljiva, s. upotrèbljivo; komp. upotrebljìvijī〉 koji se može upotrijebiti [~ bicikl]; sin. uporabiv, uporabljiv, ( upotrebiv); ant. neuporabiv, neuporabljiv, ( neupotrebiv), neupotrebljiv

upotrèbljivōst

im. ž. 〈G upotrèbljivosti, I upotrèbljivošću/upotrèbljivosti〉 svojstvo onoga što je upotrebljivo; sin. uporabivost, uporabljivost, ( upotrebivost); ant. neuporabivost, neuporabljivost, ( neupotrebivost), neupotrebljivost

ȕpotrebnī

prid. 〈G ȕpotrebnōg(a); ž. ȕpotrebnā, s. ȕpotrebnō〉 koji se odnosi na upotrebu; sin. uporabni

upotrijébiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòtrijēbīm, 3. l. mn. upòtrijēbē, imp. upotrijébi, aor. upotrijébih, prid. r. upotrijébio, prid. t. upòtrijēbljen〉 poslužiti se čime ili staviti što u kakvu funkciju [~ pogrešan naziv]; sin. uporabiti; vidski parnjak: upotrebljavati

upòznati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòznām, 3. l. mn. upòznajū, imp. upòznāj, aor. upòznah, prid. r. upòznao, prid. t. ȕpoznāt〉 1. reći komu čije ime i osnovne podatke o kome pri predstavljanju [~ koga s novim učiteljem]; sin. predstaviti 2. prvi put se susresti s kim [Upoznala sam je na ljetovanju.] 3. steći nove spoznaje o komu ili čemu [~ nove knjige; ~ nove načine rada; ~ svijet] • upòznati se 〈povr.〉 1. međusobno se predstaviti [Drago mi je da smo se upoznali.] 2. prvi se put sresti [Upoznale smo se na ljetovanju.] 3. steći znanja o čemu [~ se s problemom]; sin. obavijestiti se v. pod obavijestiti, uputiti se v. pod uputiti; vidski parnjak: upoznavati

upoznávānje

im. s. 〈G upoznávānja; mn. N upoznávānja, G upoznávānjā〉 1. govorenje komu čijega imena i osnovnih podataka pri predstavljanju; sin. predstavljanje 2. stjecanje novih spoznaja o kome ili čemu 3. stjecanje spoznaja o čijim navikama ili osobinama 4. stjecanje znanja o čemu; sin. obavješćivanje, obavještavanje, upućivanje

upoznávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòznājēm, 3. l. mn. upòznājū, imp. upoznáji, aor. upoznávah, imperf. upòznāvāh, prid. r. upoznávao, prid. t. upòznāvān〉 1. govoriti komu čije ime i osnovne podatke o kome pri predstavljanju [~ koga s novim učiteljem]; sin. predstavljati 2. stjecati nove spoznaje o kome ili čemu [~ nove knjige; ~ nove načine rada; ~ svijet] • upoznávati se 〈povr.〉 1. stjecati spoznaje o čijim navikama ili osobinama [Dugo smo se upoznavali.] 2. stjecati znanja o čemu [~ se s problemom]; sin. obavješćivati se v. pod obavješćivati, obavještavati se v. pod obavještavati, upućivati se v. pod upućivati; vidski parnjak: upoznati

upozorávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upozòrāvām, 3. l. mn. upozorávajū, imp. upozòrāvāj, aor. upozorávah, imperf. upozòrāvāh, prid. r. upozorávao, prid. t. upozòrāvān〉 skretati komu pozornost na što [~ na opasnost]; vidski parnjak: upozoriti

upozorénje

im. s. 〈G upozorénja; mn. N upozorénja, G upozorénjā〉 1. skretanje pozornosti na kakvu opasnost ili na loše posljedice kakva postupka 2. obavijest kojom se skreće pozornost na kakvu opasnost ili na loše posljedice kakva postupka

upozòriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòzorīm, 3. l. mn. upòzorē, imp. upozòri, aor. upozòrih, prid. r. upozòrio, prid. t. upòzoren〉 skrenuti komu pozornost na što [~ na opasnost]; vidski parnjak: upozoravati

ȕprava

im. ž. 〈G ȕpravē; mn. N ȕprave, G ȕprāvā〉 ukupnost ustanova i organa koji obavljaju javne poslove, upravna vlast; sin. (administracija)

upràvitelj

im. m. 〈G upràvitelja; mn. N upràvitelji, G upràvitēljā〉 osoba koja upravlja čime [~ imanja]

upravitèljica

im. ž. 〈G upravitèljicē; mn. N upravitèljice, G upravitèljīcā〉 žena koja upravlja čime [~ imanja]

upravitèljičin

prid. 〈G upravitèljičina; ž. upravitèljičina, s. upravitèljičino〉 koji pripada upraviteljici

ùpraviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpravīm, 3. l. mn. ùpravē, imp. ùpravi, aor. ùpravih, prid. r. ùpravio, prid. t. ùpravljen〉 okrenuti što prema komu ili čemu [~ pogled u nebo; ~ vozilo prema glavnoj cesti]; vidski parnjak: upravljati

upràvljāč

im. m. 〈G upravljáča, V ȕpravljāču; mn. N upravljáči, G upravljáčā〉 tehn. 1. uređaj s pomoću kojega se upravlja čime [daljinski ~] 2. naprava s pomoću koje se upravlja motornim vozilom, biciklom ili letjelicom [izgubiti nadzor nad upravljačem]; sin. volan

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga