im. m. 〈G udóvca, V ȕdōvče; mn. N udóvci, G ùdovācā〉 muškarac kojemu je umrla žena

prid. 〈G udóvčeva; ž. udóvčeva, s. udóvčevo〉 koji pripada udovcu

im. ž. 〈G udòvicē; mn. N udòvice, G udòvīcā〉 žena kojoj je umro muž

prid. 〈G udòvičina; ž. udòvičina, s. udòvičino〉 koji pripada udovici

prid. 〈G udòvičkōg(a); ž. udòvičkā, s. udòvičkō〉 koji se odnosi na udovice [~ život]

im. ž. 〈G ùdrugē, DL ùdruzi; mn. N ùdruge, G ȕdrūgā〉 zajednica koja okuplja članove na temelju zajedničke koristi, potrebe ili cilja [~ za zaštitu životinja]; sin. (asocijacija), društvo, ( udruženje)

im. s. 〈G udružénja; mn. N udružénja, G udružénjā〉 v. društvo, udruga

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdrūžīm, 3. l. mn. ùdrūžē, imp. udrúži, aor. udrúžih, prid. r. udrúžio, prid. t. ùdrūžen〉 sastaviti, spojiti koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke] • udrúžiti se 〈povr.〉 uzajamno se sastaviti, spojiti radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. ujediniti, združiti; vidski parnjak: udruživati

im. s. 〈G udružívānja〉 uzajamno sastavljanje, spajanje radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. ujedinjavanje, ujedinjivanje, združivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udrùžujēm, 3. l. mn. udrùžujū, imp. udrùžūj, aor. udružívah, imperf. udrùžīvāh, prid. r. udružívao, prid. t. udrùžīvān〉 sastavljati, spajati koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke]; sin. (objedinjavati) • udružívati se 〈povr.〉 uzajamno se sastavljati, spajati radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. ujedinjavati, ujedinjivati, združivati; vidski parnjak: udružiti

im. ž. 〈G ùdubinē; mn. N ùdubine, G ùdubīnā〉 mjesto koje se spušta ili koje je ispod razine površine [~ u drvetu; ~ u stijeni]; sin. (udubljenje); ant. ispupčenje, izbočina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdūbīm, 3. l. mn. ùdūbē, imp. udúbi, aor. udúbih, prid. r. udúbio, prid. t. ùdūbljen〉 pritiskom napraviti udubinu [~ lim] • udúbiti se 〈povr.〉 1. spustiti se ispod razine površine, iskriviti se pod teretom [Krov se udubio pod snijegom.]; sin. (ugnuti se), ulegnuti se 2. pren. duboko se predati čemu, unijeti se u što [~ se u problem; ~ se u misli]; sin. zadubiti se; vidski parnjak: udubljivati

im. s. 〈G udubljénja; mn. N udubljénja, G udubljénjā〉 v. udubina

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udùbljujēm, 3. l. mn. udùbljujū, imp. udùbljūj, aor. udubljívah, imperf. udùbljīvāh, prid. r. udubljívao, prid. t. udùbljīvān〉 pritiskom praviti udubinu [~ lim] • udubljívati se 〈povr.〉 1. spuštati se ispod razine površine, iskrivljivati se pod teretom [Krov se udubljuje pod snijegom.]; sin. (ugibati se) 2. pren. duboko se predavati čemu, unositi se u što [~ se u problem; ~ se u misli]; sin. zadubljivati se; vidski parnjak: udubiti

im. m. 〈G udvaráča, V ȕdvarāču; mn. N udvaráči, G udvaráčā〉 muškarac koji se udvara komu

im. ž. 〈G udvaràčicē; mn. N udvaràčice, G udvaràčīcā〉 žena koja se udvara komu

prid. 〈G udvaràčičina; ž. udvaràčičina, s. udvaràčičino〉 koji pripada udvaračici

im. s. 〈G udvárānja〉 nastojanje da se lijepim riječima i ponašanjem stekne čija naklonost ili da se privuče koga

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùdvārām se, 3. l. mn. udvárajū se, imp. ùdvārāj se, aor. udvárah se, imperf. ùdvārāh se, prid. r. udvárao se〉 lijepim riječima i ponašanjem nastojati steći čiju naklonost ili privući koga [~ djevojci]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udvostrùčāvām, 3. l. mn. udvostručávajū, imp. udvostrùčāvāj, aor. udvostručávah, imperf. udvostrùčāvāh, prid. r. udvostručávao, prid. t. udvostrùčāvān〉 činiti dvostrukim, dva puta većim [~ dobit] • udvostručavati se 〈povr.〉 postajati dvostrukim, dvaput većim [Plaća se udvostručavala.]; sin. udvostručivati; Vidski parnjak: udvostručiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udvòstručīm, 3. l. mn. udvòstručē, imp. udvòstruči, aor. udvòstručih, prid. r. udvòstručio, prid. t. udvòstručen〉 učiniti dvostrukim, dvaput većim [~ dobit]; sin. podvostručiti • udvostručiti se 〈povr.〉 postati dvostrukim, dvaput većim [Plaća se udvostručila.]; Vidski parnjaci: udvostručavati, udvostručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udvostrùčujēm, 3. l. mn. udvostrùčujū, imp. udvostrùčūj, aor. udvostručívah, imperf. udvostrùčīvāh, prid. r. udvostručívao, prid. t. udvostrùčīvān〉 usp. udvostručavati

prid. 〈G ȕdžbeničkōg(a); ž. ȕdžbeničkā, s. ȕdžbeničkō〉 koji se odnosi na udžbenike

im. m. 〈G ȕdžbenīka; mn. N ȕdžbenīci, G ȕdžbenīkā〉 osnovna školska knjiga iz koje se uči gradivo određenoga nastavnog predmeta [~ fizike]

usk. izriče negodovanje [Uf, kako je ružan!]; sin. ah, eh, oh, uh

im. s. 〈G ȕfānja〉 rel. nada u čiju pomoć utemeljena na vjerovanju

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȕfām se, 3. l. mn. ȕfajū se, imp. ȕfāj se, aor. ȕfah se, imperf. ȕfāh se, prid. r. ȕfao se〉 rel. vjerovati i nadati se čijoj pomoći [~ u Boga]

im. s. 〈G ugáđānja〉 1. glazb. namještanje intonacije glazbala, usklađivanje tonova na glazbalu 2. činjenje čega u skladu s čijim željama

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgāđām, 3. l. mn. ugáđajū, imp. ùgāđāj, aor. ugáđah, imperf. ùgāđāh, prid. r. ugáđao, prid. t. ùgāđān〉 1. 〈prijel.〉 glazb. namještati intonaciju glazbala, usklađivati tonove na glazbalu [~ violinu] 2. 〈neprijel.〉 činiti što u skladu s čijim željama; vidski parnjak: ugoditi

im. s. 〈G uganúća; mn. N uganúća, G uganúćā〉 istezanje ili kidanje sveza i zglobnih tetiva

im. m. 〈G ȕgla; mn. N ȕglovi, G ȕglōvā〉 1. vanjski dio sjecišta površina kojega tijela ili predmeta [~ zgrade; ~ ormara] 2. prostor na križanju dviju ulica 3. → kut ♦ držati tri ugla kuće voditi svu brigu o kući i obitelji

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgāsīm, 3. l. mn. ùgāsē, imp. ugási, aor. ugásih, prid. r. ugásio, prid. t. ùgāšen〉 1. učiniti da što prestane gorjeti [~ svijeću; ~ žigicu]; sin. utrnuti; ant. upaliti poet., zapaliti 2. zaustaviti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustaviti dotok energije ili staviti što izvan pogona [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. isključiti; ant. uključiti, upaliti • ugásiti se 〈povr.〉 1. prestati gorjeti [Vatra se ugasila.] 2. prestati raditi zbog prestanka dotoka energije [Motor se ugasio.]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgāzīm, 3. l. mn. ùgazē, imp. ùgazi, aor. ùgazih, prid. r. ùgazio, prid. t. ùgažen〉 1. 〈prijel.〉 nogama u hodu zgnječiti ili polegnuti što [~ travu; ~ snijeg]; sin. (utabati) 2. 〈neprijel.〉 nogom stati u što [~ u blato]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgībām/ùgībljēm, 3. l. mn. ugíbajū/ùgībljū, imp. ùgībāj/ugíblji, aor. ugíbah, imperf. ùgībāh, prid. r. ugíbao〉 prestajati živjeti (o životinjama i biljkama) [Ribe ugibaju.]; vidski parnjak: uginuti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùgībām se/ùgībljēm se, 3. l. mn. ugíbajū se/ùgībljū se, imp. ùgībāj se/ugíblji se, aor. ugíbah se, imperf. ùgībāh se, prid. r. ugíbao se〉 v. udubljivati se pod udubljivati

im. s. 〈G uginúća; mn. N uginúća, G uginúćā〉 gubitak života (o životinjama i biljkama)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ùginē, 3. l. mn. ùginū, aor. 3. l. jd. ȕginu, prid. r. ùginuo〉 prestati živjeti (o životinjama i biljkama) [Ribe su uginule.]; vidski parnjak: ugibati

prid. 〈G ùglađena; odr. ùglađenī, G ùglađenōg(a); ž. ùglađena, s. ùglađeno; komp. uglađènijī〉 koji se lijepo ponaša i ima njegovan izgled [~ čovjek]; sin. fin, ( rafiniran)

pril. svi odjednom i u jedan glas [početi govoriti ~]

prid. 〈G ùglata; odr. ùglatī, G ùglatōg(a); ž. ùglata, s. ùglato〉 1. koji ima uglove [uglata geometrijska tijela]; ant. okrugao 2. koji je oblikovan s pomoću ravnih crta [uglata glagoljica; uglata zagrada]

pril. 1. u većini slučajeva [To je ~ tako.]; sin. najčešće 2. najvećim dijelom [Vrijeme će biti ~ sunčano.]; sin. pretežito, pretežno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùglazbīm, 3. l. mn. ùglazbē, imp. uglàzbi, aor. uglàzbih, prid. r. uglàzbio, prid. t. ùglazbljen〉 napisati glazbu uz kakav tekst ili prema kojemu tekstu [~ stihove]

im. m. 〈G ȕglēda; mn. N ȕglēdi, G ȕglēdā〉 opće prihvaćeno pozitivno mišljenje o kome [steći ~ u društvu; uživati ~; izgubiti ~]; sin. ime pren.

prid. 〈G ȕglēdna; odr. ȕglēdnī, G ȕglēdnōg(a); ž. ȕglēdna, s. ȕglēdno; komp. uglèdnijī〉 koji ima velik ugled [~ pisac; ugledna nagrada]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgledām, 3. l. mn. ùgledajū, imp. ùgledāj, aor. ùgledah, prid. r. ùgledao, prid. t. ùgledān〉 iznenada vidjeti koga ili što [~ prijatelja na ulici]; sin. spaziti • ùgledati se 〈povr.〉 uzajamno se neočekivano i iznenada vidjeti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùglēdām se, 3. l. mn. uglédajū se, imp. ùglēdāj se, aor. uglédah se, imperf. ùglēdāh se, prid. r. uglédao se〉 postupati ili se ponašati po uzoru na koga drugoga [~ na odlične učenike]; vidski parnjak: ùgledati se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùgledām se, 3. l. mn. ùgledajū se, imp. ùgledāj se, aor. ùgledah se, prid. r. ùgledao se, prid. t. ùgledān〉 postupiti po uzoru na koga drugoga [~ na odlične učenike]; vidski parnjak: uglédati se

im. ž. 〈G ȕglēdnicē; mn. N ȕglēdnice, G ȕglēdnīcā〉 žena koja uživa ugled u javnosti, koja je cijenjena i poštovana