ȕglēdničin

prid. G ȕglēdničina; ž. ȕglēdničina, s. ȕglēdničino koji pripada uglednici

ȕglēdnīk

im. m. G ȕglēdnīka, V ȕglēdnīče; mn. N ȕglēdnīci, G ȕglēdnīkā osoba koja uživa ugled u javnosti, koja je cijenjena i poštovana

ȕglēdnōst

im. ž. G ȕglēdnosti, I ȕglēdnošću/ȕglēdnosti osobina onoga koji je ugledan ili svojstvo onoga što je ugledno

ȕgljēn

im. m. G ȕgljena geol. prirodno kruto gorivo, pougljenjeni ostatci bilja različite geološke starosti koji se nalaze na različitim dubinama Zemljine kore [kameni ~; drveni ~]

ugljènār

im. m. G ugljenára, V ȕgljenāru/ȕgljenāre; mn. N ugljenári, G ugljenárā hist. osoba koja proizvodi i prodaje drveni ugljen

ugljenárev

prid. G ugljenáreva; ž. ugljenáreva, s. ugljenárevo koji pripada ugljenaru; sin. ugljenarov

ugljenárov

prid. G ugljenárova; ž. ugljenárova, s. ugljenárovo usp. ugljenarev

ȕgljenī

prid. G ȕgljenōg(a); ž. ȕgljenā, s. ȕgljenō koji se odnosi na ugljen [ugljena prašina]

ùgljīk

im. m. G ugljíka kem. kemijski element (C), nekovina, u prirodi se pojavljuje u mineralima (dijamant, grafit), u prirodnome ugljenu i u zraku, osnovni je element u građi živih stanica

ugljikohìdrāt

im. m. G ugljikohidráta; mn. N ugljikohidráti, G ugljikohidrátā kem. ugljikov spoj važan za prehranu i u mnogim industrijskim granama

ugljíkov

prid. G ugljíkova; ž. ugljíkova, s. ugljíkovo kem. 1. koji pripada ugljiku [~ atom] 2. koji sadržava ugljik [~ dioksid]

ugljikovòdīk

im. m. G ugljikovodíka; mn. N ugljikovodíci, G ugljikovodíkā kem. organski spoj koji sadržava samo ugljik i vodik te je ishodišna tvar svih organskih spojeva  aromatski ~ iznimno stabilan nezasićeni ugljikovodik prstenaste strukture i tipična mirisa, npr. antracen, benzen, naftalen

ugnijézditi se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ùgnijēzdīm se, 3. l. mn. ùgnijēzdē se, imp. ugnijézdi se, aor. ugnijézdih se, prid. r. ugnijézdio se, prid. t. ùgnijēžđen 1. načiniti gnijezdo [Stršljeni su se ugnijezdili u vašemu dimnjaku.] 2. pren. ugodno se gdje smjestiti, smjestiti se tako da komu odgovara

ùgnuti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ȕgnēm se, 3. l. mn. ȕgnū se, imp. ùgni se, aor. ùgnuh se, prid. r. ùgnuo se v. udubiti se pod udubiti, ulegnuti se

ugnjetávānje

im. s. G ugnjetávānja podvrgavanje koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. tlačenje

ugnjetávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugnjètāvām, 3. l. mn. ugnjetávajū, imp. ugnjètāvāj, aor. ugnjetávah, imperf. ugnjètāvāh, prid. r. ugnjetávao, prid. t. ugnjètāvān podvrgavati koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. tlačiti pren.

ùgoda

im. ž. G ùgodē; mn. N ùgode, G ȕgōdā stanje prouzročeno čime ugodnim; ant. neugoda

ùgodan

prid. G ùgodna; odr. ùgodnī, G ùgodnōg(a); ž. ùgodna, s. ùgodno; komp. ugòdnijī 1. koji izaziva ugodu ili zadovoljstvo [~ susret; ugodno iznenađenje] 2. koji je u ophođenju ljubazan i taktičan [~ čovjek]; ant. nezgodan; ant. neugodan ♦ spojiti ugodno s korisnim na ugodan način ostvariti korisne rezultate

ugòditi

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ùgodīm, 3. l. mn. ùgodē, imp. ugòdi, aor. ugòdih, prid. r. ugòdio, prid. t. ùgođen 1. prijel. glazb. namjestiti intonaciju glazbala, uskladiti tonove na glazbalu [~ violinu] 2. neprijel. učiniti što u skladu s čijim željama; vidski parnjak: ugađati

ȕgodno

pril. komp. ugòdnijē tako da pruža ugodu ili zadovoljstvo [~ se iznenaditi]; ant. neugodno

ȕgođāj

im. m. G ȕgođāja; mn. N ȕgođāji, G ȕgođājā raspoloženje koje sredine, opći dojam koji pruža koji krajolik, umjetničko djelo i sl. [dobar ~; radni ~]; sin. (atmosfera), klima pren., ozračje

ȕgor

im. m. G ȕgora, I ȕgorom; mn. N ȕgori, G ȕgōrā zool. zmijolika morska riba svijetlosive do crne boje s bijelim točkicama na boku

ugòstitelj

im. m. G ugòstitelja; mn. N ugòstitelji, G ugòstitēljā osoba koja radi u ugostiteljstvu

ugostitèljica

im. ž. G ugostitèljicē; mn. N ugostitèljice, G ugostitèljīcā žena koja radi u ugostiteljstvu

ugostitèljičin

prid. G ugostitèljičina; ž. ugostitèljičina, s. ugostitèljičino koji pripada ugostiteljici

ugòstiteljskī

prid. G ugòstiteljskōg(a); ž. ugòstiteljskā, s. ugòstiteljskō koji se odnosi na ugostitelje i ugostiteljstvo [ugostiteljska škola]

ugostitèljstvo

im. s. G ugostitèljstva gospodarska djelatnost pružanja usluge smještaja, prehrane i točenja pića

ugòstiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùgostīm, 3. l. mn. ùgostē, imp. ugòsti, aor. ugòstih, prid. r. ugòstio, prid. t. ùgošćen prihvatiti koga kako bi ga se ponudilo hranom ili pićem, upoznalo sa sadržajem kakve ustanove itd., pružiti komu gostoprimstvo [~ posjetitelje]; vidski parnjak: ugošćivati

ugošćívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugòšćujēm, 3. l. mn. ugòšćujū, imp. ugòšćūj, aor. ugošćívah, imperf. ugòšćīvāh, prid. r. ugošćívao, prid. t. ugòšćīvān prihvaćati koga kako bi ga se ponudilo hranom ili pićem, upoznalo sa sadržajem kakve ustanove itd., pružati komu gostoprimstvo [~ posjetitelje]; vidski parnjak: ugostiti

ugovárati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugòvārām, 3. l. mn. ugovárajū, imp. ugòvārāj, aor. ugovárah, imperf. ugòvārāh, prid. r. ugovárao, prid. t. ugòvārān nastojati postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovarati, sklapati; vidski parnjak: ugovoriti

ȕgovōr

im. m. G ȕgovora, I ȕgovorom; mn. N ȕgovori, G ȕgovōrā prav. pravni dokument o postignutome sporazumu o prodaji ili plaćenoj usluzi [potpisati ~; prekinuti ~; zaključiti ~]

ugovòriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugòvorīm, 3. l. mn. ugòvorē, imp. ugovòri, aor. ugovòrih, prid. r. ugovòrio, prid. t. ugòvoren sporazumjeti se o prodaji ili plaćenoj usluzi [~ posao]; sin. dogovoriti, sklopiti; vidski parnjak: ugovarati

ȕgovōrnī

prid. G ȕgovōrnōg(a); ž. ȕgovōrnā, s. ȕgovōrnō koji se odnosi na ugovor

ugráditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùgrādīm, 3. l. mn. ùgrādē, imp. ugrádi, aor. ugrádih, prid. r. ugrádio, prid. t. ùgrāđen 1. postaviti kakav uređaj ili dio stroja na odgovarajuće mjesto [~ bojler; ~ zvučnu karticu u računalo]; sin. (instalirati) 2. umetnuti što u kakav prostor [~ ormar u predsoblje; ~ prozore] 3. grad. a. upotrijebiti kao gradivo [~ šupljikavu ciglu] b. umetnuti kao potporanj u postojeću građevinu [~ krovnu gredu]; vidski parnjak: ugrađivati

ugrađívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugràđujēm, 3. l. mn. ugràđujū, imp. ugràđūj, aor. ugrađívah, imperf. ugràđīvāh, prid. r. ugrađívao, prid. t. ugràđīvān 1. postavljati kakav uređaj ili dio stroja na odgovarajuće mjesto [~ bojler; ~ zvučnu karticu u računalo]; sin. (instalirati) 2. umetati što u kakav prostor [~ ormar u predsoblje; ~ prozore] 3. grad. a. upotrebljavati kao gradivo [~ šupljikavu ciglu] b. umetati kao potporanj u postojeću građevinu [~ krovnu gredu]; vidski parnjak: ugraditi

ùgrijati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùgrijēm, 3. l. mn. ùgrijū, imp. ùgrīj, aor. ùgrijah, prid. r. ùgrijao, prid. t. ùgrijān 1. grijući učiniti toplim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; ant. ohladiti, rashladiti 2. radom ili gibanjem učiniti spremnim za uporabu ili kakvu aktivnost [~ motor] • ùgrijati se povr. postati toplim [~ se na suncu]; sin. zagrijati

ùgristi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugrízem, 3. l. mn. ugrízū, imp. ugrízi, aor. ugrízoh, prid. r. ùgrizao, prid. t. ugrìzen zabosti zube u koga ili što, nanijeti ozljede zubima [Pas me je ugrizao za nogu.; Ugrizla ga je zmija.]

ùgriz

im. m. G ùgriza; mn. N ùgrizi, G ȕgrīzā 1. nanošenje ozljede zubima 2. ozljeda nanesena zubima [~ zmije]

ȕgrofīnskī

prid. G ȕgrofīnskōg(a); ž. ȕgrofīnskā, s. ȕgrofīnskō koji se odnosi na Ugre i Fince

ugróziti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùgrōzīm, 3. l. mn. ùgrōzē, imp. ugrózi, aor. ugrózih, prid. r. ugrózio, prid. t. ùgrōžen dovesti koga ili što u opasan položaj, izložiti koga ili što opasnosti [~ čiji život; ~ stanje na cesti]; vidski parnjak: ugrožavati

ugrožávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugròžāvām, 3. l. mn. ugrožávajū, imp. ugròžāvāj, aor. ugrožávah, imperf. ugròžāvāh, prid. r. ugrožávao, prid. t. ugròžāvān dovoditi koga ili što u opasan položaj, izlagati koga ili što opasnosti [~ čiji život; ~ stanje na cesti]; vidski parnjak: ugroziti

ùgrōženōst

im. ž. G ùgrōženosti, I ùgrōženošću/ùgrōženosti stanje u kojemu je tko ili što u opasnome položaju, izloženost koga ili čega opasnosti

ùgrušak

im. m. G ùgruška; mn. N ùgrušci, G ùgrušākā grudica zgrušane tvari [krvni ~]

ugúrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùgūrām, 3. l. mn. ugúrajū, imp. ùgūrāj, aor. ugúrah, prid. r. ugúrao, prid. t. ùgūrān gurajući umetnuti koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugúrati se povr. 1. gurajući se ući ili dospjeti kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postići što ili dospjeti kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati; vidski parnjak: uguravati

ugurávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugùrāvām, 3. l. mn. ugurávajū, imp. ugùrāvāj, aor. ugurávah, imperf. ugùrāvāh, prid. r. ugurávao, prid. t. ugùrāvān gurajući umetati koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugurávati se povr. 1. gurajući se ulaziti ili dospijevati kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpavati se razg. v. pod utrpavati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postizati što ili dospijevati kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpavati se razg. v. pod utrpavati; vidski parnjak: ugurati

ugúšiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùgūšīm, 3. l. mn. ùgūšē, imp. ugúši, aor. ugúših, prid. r. ugúšio, prid. t. ùgūšen 1. gušeći usmrtiti koga 2. pren. silom spriječiti koga ili što [~ pobunu] • ugúšiti se povr. umrijeti zbog nedovoljnoga dotoka zraka

ȕh

usk. 1. izriče divljenje [Uh, kako je lijepa!]; sin. a, ah, au, eh, joj, oh 2. izriče negodovanje [Uh, kako je ružan!]; sin. ah, eh, oh, uf 3. izriče poteškoću ili muku [Uh, što je to gadno!] 4. izriče strah [Uh, što me je prepao!] 5. izriče čežnju [Uh, da mi je biti s njim!]; sin. ah, eh, oh

ùhapsiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùhapsīm, 3. l. mn. ùhapsē, imp. ùhapsi, aor. ùhapsih, prid. r. ùhapsio, prid. t. ùhapšen v. uhititi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga