pril. u daljinu [skok ~]

im. s. 〈G udaljávānja〉 1. odnošenje ili premještanje čega kamo s određenoga mjesta; sin. odmicanje, udaljivanje; ant. približavanje, primicanje, prinošenje 2. pren. a. obeshrabrivanje koga da održava vezu s kim b. postupno smanjivanje bliskosti; sin. otuđivanje 3. isključivanje koga iz kakve djelatnosti ili skupine; sin. izbacivanje 4. micanje od koga ili čega; sin. odmicanje; ant. približavanje, prilaženje, primicanje 5. napredovanje kretanjem; sin. odmicanje; ant. približavanje, primicanje; sin. udaljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udàljāvām, 3. l. mn. udaljávajū, imp. udàljāvāj, aor. udaljávah, imperf. udàljāvāh, prid. r. udaljávao, prid. t. udàljāvān〉 1. odnositi ili premještati što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. odmicati; ant. približavati, ( prikučivati), primicati, prinositi 2. pren. obeshrabrivati koga da održava vezu s kim [~ prijatelje od sebe; ~ momka od djevojke] 3. isključivati koga iz kakva odnosa, iz kakve djelatnosti ili skupine [~ igrače iz igre; ~ radnike s posla; ~ učenike s nastave]; sin. izbacivati • udaljávati se 〈povr.〉 1. micati se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. odmicati se v. pod odmicati; ant. približavati se v. pod približavati, prilaziti, primicati se v. pod primicati, pristupati 2. pren. a. prestajati biti blizak s kim [~ se od prijatelja]; sin. otuđivati se v. pod otuđivati b. prestajati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. otuđivati se v. pod otuđivati; sin. udaljivati; vidski parnjak: udaljiti

prid. 〈G ùdāljena; odr. ùdāljenī, G ùdāljenōg(a); ž. ùdāljena, s. ùdāljeno; komp. udaljènijī〉 koji je na velikoj prostornoj udaljenosti [udaljena prodavaonica]; ant. obližnji

im. ž. 〈G ùdāljenosti, I ùdāljenošću/ùdāljenosti; mn. N ùdāljenosti, G ùdāljenostī〉 1. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je udaljeno 2. razmak između dviju točaka u prostoru [velika ~]; sin. daljina ◇ ~ dviju točaka mat. duljina dužine koja spaja dvije točke; ~ točke i ravnine mat. udaljenost neke točke i njezine ortogonalne projekcije na ravninu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdāljīm, 3. l. mn. ùdāljē, imp. událji, aor. událjih, prid. r. událjio, prid. t. ùdāljen〉 1. mičući odnijeti ili premjestiti što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. odmaknuti; ant. približiti, primaknuti, prinijeti 2. pren. obeshrabriti koga da održava vezu s kim [~ prijatelje od sebe; ~ momka od djevojke] 3. isključiti koga iz kakva odnosa, iz kakve djelatnosti ili skupine [~ igrača iz igre; ~ radnika s posla; ~ učenika s nastave]; sin. izbaciti • událjiti se 〈povr.〉 1. maknuti se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. odmaknuti se v. pod odmaknuti približiti se v. pod približiti, prići, primaknuti se v. pod primaknuti, pristupiti 2. pren. a. prestati biti blizak s kim [~ se od prijatelja]; sin. otuđiti se v. pod otuđiti b. prestati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. otuđiti se v. pod otuđiti; Vidski parnjaci: udaljavati, udaljivati

im. s. 〈G udaljívānja〉 usp. udaljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udàljujēm, 3. l. mn. udàljujū, imp. udàljūj, aor. udaljívah, imperf. udàljīvāh, prid. r. udaljívao, prid. t. udàljīvān〉 usp. udaljavati

im. m. 〈G ȕdāra, I ȕdārom/ȕdārem; mn. N ȕdāri, G ȕdārā〉 1. nagao zamah ili nalet prirodne sile, često praćen prodornim zvukom [~ groma; ~ vjetra; ~ hladnoće; ~ topline] 2. med. nagla promjena u organizmu ◇ moždani ~ začepljenje ili puknuće krvne žilice u mozgu; sin. moždana kap razg. v. pod kap; srčani ~ začepljenje jedne od srčanih arterija ili puknuće krvne žile; sin. srčana kap razg. v. pod kap 3. pren. nasilna promjena vlasti [državni ~; vojni ~] ♦ biti na udaru biti izložen napadima, biti izložen opasnosti ili kritici

im. m. 〈G ùdārca; mn. N ùdārci, G ùdarācā〉 1. snažan zamah rukama ili nogama ili kakvim predmetom u napadu na koga ili u dodiru s čim [~ nogom u koljeno; ~ kamenom; dobiti ~ u glavu] 2. sp. zamah kojim se lopta upućuje na vrata ili koš [precizan ~; snažan ~]; sin. šut razg. ◇ slobodni ~ početni udarac nakon prekršaja 3. pren. a. napad na čiji ugled, čast ili sigurnost [podmukao ~] b. bolan gubitak [težak ~ za čitavu obitelj] ♦ jednim udarcem ubiti dvije muhe jednim postupkom postići dvostruku korist; nizak ~ nepošten (podmukao) čin (postupak)

im. ž. 〈G udàrāljkē, DL udàrāljci; mn. N udàrāljke, G udàrāljkā/udàrāljkī〉 glazb. glazbalo na kojemu se svira udaranjem rukama, batićem ili palicom

im. m. 〈G udaraljkáša, V ȕdaraljkāšu; mn. N udaraljkáši, G udaraljkášā〉 glazbenik koji svira udaraljke

im. ž. 〈G udaraljkàšicē; mn. N udaraljkàšice, G udaraljkàšīcā〉 glazbenica koja svira udaraljke

prid. 〈G udaraljkàšičina; ž. udaraljkàšičina, s. udaraljkàšičino〉 koji pripada udaraljkašici

prid. 〈G udaràljkāškōg(a); ž. udaràljkāškā, s. udaràljkāškō〉 koji se odnosi na udaraljkaše i udaraljke

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdarām, 3. l. mn. ùdarajū, imp. ùdarāj, aor. ùdarah, imperf. ùdarāh, prid. r. ùdarao, prid. t. ùdarān〉 1. 〈prijel.〉 a. pritiskati što na što tako da ostavi trag [~ pečate]; sin. lupati; vidski parnjak: udariti b. sp. zamahom noge upućivati loptu prema vratima ili košu; sin. šutati razg.; vidski parnjak: udariti 2. 〈neprijel.〉 a. zadavati udarce komu ili čemu [~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupati; vidski parnjak: udariti b. proizvoditi buku udarcima čime po čemu tvrdom [~ čekićem po željezu; ~ nogom po podu]; sin. lupati; vidski parnjak: udariti c. kucati u kratkim i ritmičnim razmacima [Srce mi jako udara.]; sin. biti, lupati, tući d. pren., razg. započinjati što raditi svim silama [~ u pjesmu; ~ u plač]; vidski parnjak: udariti e. provoditi oružani napad [~ vojskom na drugu državu]; vidski parnjak: udariti • ùdarati (se) 〈prijel.〉 nanositi komu udarce, jačim zamasima ruke ili kakva predmeta dodirivati koga [~ se po nosu]; sin. lupati (se) v. pod lupati, tući (se) v. pod tući; vidski parnjak: udariti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdarīm, 3. l. mn. ùdarē, imp. ùdari, aor. ùdarih, prid. r. ùdario, prid. t. ùdaren〉 1. 〈prijel.〉 a. pritisnuti što na što tako da ostavi trag [~ pečat]; sin. lupiti, lupnuti b. nanijeti komu udarac c. sp. zamahom noge uputiti loptu prema vratima ili košu; sin. šutnuti razg. 2. 〈neprijel.〉 a. proizvesti buku udarcem čime po čemu tvrdom [~ čekićem po željezu; ~ nogom po podu]; sin. lupiti, lupnuti b. zadati udarac komu ili čemu [~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupiti, lupnuti, tresnuti c. pren., razg. započeti što raditi svim silama [~ u pjesmu; ~ u plač] d. provesti oružani napad [~ vojskom na drugu državu] • ùdariti (se) 〈prijel.〉 nanijeti komu udarac, jačim zamahom ruke ili kakva predmeta dodirnuti koga [~ se po nosu]; sin. lupiti (se) v. pod lupiti, lupnuti (se) v. pod lupnuti; vidski parnjak: udarati ( se) v. pod udarati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdām, 3. l. mn. ùdajū, imp. ùdāj, aor. ùdah/ȕdadoh, prid. r. m. ȕdao, ž. ȕdāla, s. ȕdālo, mn. ȕdāli, ž. prid. t. s. ȕdāna〉 učiniti da žena stupi u brak [~ kćer]; ant. oženiti • ùdati se 〈povr.〉 1. postati čijom suprugom [~ se za susjedova sina]; sin. (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. pod ući, (uzeti za muža) pod uzeti; ant. oženiti se v. pod oženiti 2. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati; vidski parnjak: udavati

im. m. 〈G ȕdāva; mn. N ȕdāvi, G ȕdāvā〉 zool. snažna i veoma velika zmija iz porodice udavka koja plijen usmrćuje davljenjem, ima ostatke stražnjih nogu i spava ljetni san, rađa žive mlade i živi u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji

im. ž. 〈G udàvačē; mn. N udàvače, G udàvāčā〉 djevojka koja je stasala za udaju

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdājēm, 3. l. mn. ùdājū, imp. udáji, aor. udávah, imperf. ùdāvāh, prid. r. udávao, prid. t. ž. ùdāvāna〉 činiti da žena stupi u brak [~ kćer]; ant. ženiti • udávati se 〈povr.〉 1. postajati čijom suprugom [~ se za susjedova sina]; sin. (stupati u brak) v. pod stupati¹, (ulaziti u brak) razg. pod ulaziti, (uzimati za muža) pod uzimati; ant. ženiti se v. pod ženiti 2. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski parnjak: udati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdāvīm, 3. l. mn. ùdāvē, imp. udávi, aor. udávih, prid. r. udávio, prid. t. ùdāvljen〉 1. ugušiti koga stezanjem vrata 2. v. utopiti 3. pren., razg. v. dodijati, dojaditi, dosaditi, dozlogrditi • udáviti se 〈povr.〉 1. umrijeti davljenjem 2. v. utopiti se pod utopiti

im. ž. 〈G ùdāvkē, DL ùdavkī; mn. N ùdāvke, G ùdāvākā/ȕdāvkā/ùdāvkī〉 1. 〈mn.〉 porodica neotrovnih i najvećih živućih zmija koje svoj plijen ubijaju stiskom i rađaju žive mlade 2. pripadnik istoimene skupine

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udèbljām, 3. l. mn. udèbljajū, imp. udèbljāj, aor. udèbljah, prid. r. udèbljao, prid. t. ȕdebljān〉 učiniti koga debljim • udèbljati se 〈povr.〉 postati debelim; sin. nadebljati

pril. na desnu stranu [skrenuti ~]; ant. ulijevo

im. ž. 〈G ȕdicē; mn. N ȕdice, G ȕdīcā〉 naprava za lovljenje ribe u obliku male zavinute čelične šipke sa šiljkom na koji se nabija mamac za ribu ♦ baciti udicu komu pokušati prevariti koga, primamiti koga na što; uhvatiti se (upecati se) na udicu dati se prevariti (nasamariti), dati se namamiti, nasjesti na što

im. s. 〈G udičárēnja〉 lovljenje ribe s pomoću udice

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. udìčārīm, 3. l. mn. udìčārē, imp. udičári, aor. udičárih, imperf. udìčārāh, prid. r. udičário〉 loviti ribu s pomoću udice

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdijēlīm, 3. l. mn. ùdijēlē, imp. udijéli, aor. udijélih, prid. r. udijélio, prid. t. ùdijēljen〉 dati komu novac, hranu ili odjeću kao milostinju; vidski parnjak: udjeljivati

im. m. 〈G ùdjela; mn. N ùdjeli, G ȕdjēlā〉 1. dio imovine ili prava koji pripada komu [najveći ~; nemati nikakva udjela] 2. dio u čemu zajedničkomu [~ u odgoju djeteta]; sin. udjel

im. m. 〈G ȕdisāja; mn. N ȕdisāji, G ȕdisājā〉 uvlačenje zraka u pluća u jednome dahu; sin. udah; ant. (izdah), izdisaj

im. s. 〈G ùdisānja〉 uvlačenje zraka u pluća; ant. izdisanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdišēm, 3. l. mn. ùdišū, imp. ùdiši, aor. ùdisah, imperf. ùdisāh, prid. r. ùdisao, prid. t. ùdisān〉 uvlačiti zrak u pluća [~ kroz nos; ~ kroz usta]; ant. izdisati; vidski parnjak: udahnuti

im. m. 〈G ùdjela; mn. N ùdjeli, G ȕdjēlā〉 usp. udio

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udjèljujēm, 3. l. mn. udjèljujū, imp. udjèljūj, aor. udjeljívah, imperf. udjèljīvāh, prid. r. udjeljívao, prid. t. udjèljīvān〉 davati komu novac, hranu ili odjeću kao milostinju; vidski parnjak: udijeliti

im. s. 〈G úda; mn. N úda, G údā〉 muški spolni organ; sin. penis, spolni ud v. pod ud

prid. 〈G ùdobna; odr. ùdobnī, G ùdobnōg(a); ž. ùdobna, s. ùdobno; komp. udòbnijī〉 1. koji je dobre kakvoće ili oblika te pri uporabi stvara osjećaj zadovoljstva [~ naslonjač; udobne cipele]; ant. neudoban 2. pren. koji pruža mnogobrojne pogodnosti [~ život]

pril. 〈komp. udòbnijē〉 tako da prouzročuje osjećaj zadovoljstva [~ sjediti]; ant. neudobno

im. ž. 〈G udóbnosti, I udóbnošću/udóbnosti〉 1. svojstvo onoga što je dobre kakvoće ili oblika te pri uporabi stvara osjećaj zadovoljstva; ant. neudobnost 2. svojstvo onoga što pruža mnogobrojne pogodnosti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udobrovòljāvām, 3. l. mn. udobrovoljávajū, imp. udobrovòljāvāj, aor. udobrovoljávah, imperf. udobrovòljāvāh, prid. r. udobrovoljávao, prid. t. udobròvljāvān〉 činiti da tko bude dobre volje • udobrovoljávati se 〈povr.〉 postajati dobre volje; vidski parnjak: udobrovoljiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udobròvoljīm, 3. l. mn. udobròvoljē, imp. udobrovòlji, aor. udobrovòljih, prid. r. udobrovòljio, prid. t. udobròvoljen〉 učiniti da tko bude dobre volje • udobrovòljiti se 〈povr.〉 postati dobre volje; vidski parnjak: udobrovoljavati

im. ž. 〈G ùdolinē; mn. N ùdoline, G ùdolīnā〉 zem. izdužena udubina bez vodenoga toka

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. udòmāćīm se, 3. l. mn. udòmāćē se, imp. udomáći se, aor. udomáćih se, prid. r. udomáćio se, prid. t. udòmāćen〉 postati kao domaći, početi se ponašati kao domaći, priviknuti se na novu sredinu ili nove ljude [~ u novome naselju]; vidski parnjak: udomaćivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. udomàćujēm se, 3. l. mn. udomàćujū se, imp. udomàćūj se, aor. udomaćívah se, imperf. udomàćīvāh se, prid. r. udomaćívao se, prid. t. udomàćīvān〉 postajati kao domaći, počinjati se ponašati kao domaći, privikavati se na novu sredinu ili nove ljude [~ u novome naselju]; vidski parnjak: udomaćiti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdomīm, 3. l. mn. ùdomē, imp. udòmi, aor. udòmih, prid. r. udòmio, prid. t. ùdomljen〉 osigurati komu dom [~ djecu bez roditelja] • udòmiti se 〈povr.〉 naći, steći dom ili osigurati sredstva za daljnji život [~ se kod dobrih ljudi]; Vidski parnjaci: udomljavati, udomljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udòmljāvām, 3. l. mn. udomljávajū, imp. udòmljāvāj, aor. udomljávah, imperf. udòmljāvāh, prid. r. udomljávao, prid. t. udòmljāvān〉 osiguravati komu dom [~ djecu bez roditelja] • udomljávati se 〈povr.〉 nalaziti, stjecati dom ili osiguravati sredstva za daljnji život [~ se kod dobrih ljudi]; sin. udomljivati; vidski parnjak: udomiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udòmljujēm, 3. l. mn. udòmljujū, imp. udòmljūj, aor. udomljívah, imperf. udòmljīvāh, prid. r. udomljívao, prid. t. udòmljīvān〉 usp. udomljavati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. udòstojīm se, 3. l. mn. udòstojē se, imp. udostòji se/udòstōj se, aor. udostòjih se, prid. r. udostòjio se〉 smatrati potrebnim učiniti što zbog koga drugoga, svojim postupkom učiniti što zbog koga drugoga [Nije se udostojio ni doći.]