ȕdālj

pril. u daljinu [skok ~]

udaljávānje

im. s. G udaljávānja 1. odnošenje ili premještanje čega kamo s određenoga mjesta; sin. odmicanje, udaljivanje; ant. približavanje, primicanje, prinošenje 2. pren. a. obeshrabrivanje koga da održava vezu s kim b. postupno smanjivanje bliskosti; sin. otuđivanje 3. isključivanje koga iz kakve djelatnosti ili skupine; sin. izbacivanje 4. micanje od koga ili čega; sin. odmicanje; ant. približavanje, prilaženje, primicanje 5. napredovanje kretanjem; sin. odmicanje; ant. približavanje, primicanje; sin. udaljivanje

udaljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. udàljāvām, 3. l. mn. udaljávajū, imp. udàljāvāj, aor. udaljávah, imperf. udàljāvāh, prid. r. udaljávao, prid. t. udàljāvān 1. odnositi ili premještati što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. odmicati; ant. približavati, ( prikučivati), primicati, prinositi 2. pren. obeshrabrivati koga da održava vezu s kim [~ prijatelje od sebe; ~ momka od djevojke] 3. isključivati koga iz kakva odnosa, iz kakve djelatnosti ili skupine [~ igrače iz igre; ~ radnike s posla; ~ učenike s nastave]; sin. izbacivati • udaljávati se povr. 1. micati se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. odmicati se v. pod odmicati; ant. približavati se v. pod približavati, prilaziti, primicati se v. pod primicati, pristupati 2. pren. a. prestajati biti blizak s kim [~ se od prijatelja]; sin. otuđivati se v. pod otuđivati b. prestajati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. otuđivati se v. pod otuđivati; sin. udaljivati; vidski parnjak: udaljiti

ùdāljen

prid. G ùdāljena; odr. ùdāljenī, G ùdāljenōg(a); ž. ùdāljena, s. ùdāljeno; komp. udaljènijī koji je na velikoj prostornoj udaljenosti [udaljena prodavaonica]; ant. obližnji

ùdāljenōst

im. ž. G ùdāljenosti, I ùdāljenošću/ùdāljenosti; mn. N ùdāljenosti, G ùdāljenostī 1. jd. svojstvo onoga što je udaljeno 2. razmak između dviju točaka u prostoru [velika ~]; sin. daljina  ~ dviju točaka mat. duljina dužine koja spaja dvije točke; ~ točke i ravnine mat. udaljenost neke točke i njezine ortogonalne projekcije na ravninu

událjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdāljīm, 3. l. mn. ùdāljē, imp. událji, aor. událjih, prid. r. událjio, prid. t. ùdāljen 1. mičući odnijeti ili premjestiti što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. odmaknuti; ant. približiti, primaknuti, prinijeti 2. pren. obeshrabriti koga da održava vezu s kim [~ prijatelje od sebe; ~ momka od djevojke] 3. isključiti koga iz kakva odnosa, iz kakve djelatnosti ili skupine [~ igrača iz igre; ~ radnika s posla; ~ učenika s nastave]; sin. izbaciti • událjiti se povr. 1. maknuti se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. odmaknuti se v. pod odmaknuti približiti se v. pod približiti, prići, primaknuti se v. pod primaknuti, pristupiti 2. pren. a. prestati biti blizak s kim [~ se od prijatelja]; sin. otuđiti se v. pod otuđiti b. prestati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. otuđiti se v. pod otuđiti; Vidski parnjaci: udaljavati, udaljivati

udaljívānje

im. s. G udaljívānja usp. udaljavanje

udaljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. udàljujēm, 3. l. mn. udàljujū, imp. udàljūj, aor. udaljívah, imperf. udàljīvāh, prid. r. udaljívao, prid. t. udàljīvān usp. udaljavati

ȕdār

im. m. G ȕdāra, I ȕdārom/ȕdārem; mn. N ȕdāri, G ȕdārā 1. nagao zamah ili nalet prirodne sile, često praćen prodornim zvukom [~ groma; ~ vjetra; ~ hladnoće; ~ topline] 2. med. nagla promjena u organizmu  moždani ~ začepljenje ili puknuće krvne žilice u mozgu; sin. moždana kap razg. v. pod kap; srčani ~ začepljenje jedne od srčanih arterija ili puknuće krvne žile; sin. srčana kap razg. v. pod kap 3. pren. nasilna promjena vlasti [državni ~; vojni ~] ♦ biti na udaru biti izložen napadima, biti izložen opasnosti ili kritici

ùdarac

im. m. G ùdārca; mn. N ùdārci, G ùdarācā 1. snažan zamah rukama ili nogama ili kakvim predmetom u napadu na koga ili u dodiru s čim [~ nogom u koljeno; ~ kamenom; dobiti ~ u glavu] 2. sp. zamah kojim se lopta upućuje na vrata ili koš [precizan ~; snažan ~]; sin. šut razg.  slobodni ~ početni udarac nakon prekršaja 3. pren. a. napad na čiji ugled, čast ili sigurnost [podmukao ~] b. bolan gubitak [težak ~ za čitavu obitelj] ♦ jednim udarcem ubiti dvije muhe jednim postupkom postići dvostruku korist; nizak ~ nepošten (podmukao) čin (postupak)

udàrāljka

im. ž. G udàrāljkē, DL udàrāljci; mn. N udàrāljke, G udàrāljkā/udàrāljkī glazb. glazbalo na kojemu se svira udaranjem rukama, batićem ili palicom

udaràljkāš

im. m. G udaraljkáša, V ȕdaraljkāšu; mn. N udaraljkáši, G udaraljkášā glazbenik koji svira udaraljke

udaraljkàšica

im. ž. G udaraljkàšicē; mn. N udaraljkàšice, G udaraljkàšīcā glazbenica koja svira udaraljke

udaraljkàšičin

prid. G udaraljkàšičina; ž. udaraljkàšičina, s. udaraljkàšičino koji pripada udaraljkašici

udaràljkāškī

prid. G udaràljkāškōg(a); ž. udaràljkāškā, s. udaràljkāškō koji se odnosi na udaraljkaše i udaraljke

ùdarati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ùdarām, 3. l. mn. ùdarajū, imp. ùdarāj, aor. ùdarah, imperf. ùdarāh, prid. r. ùdarao, prid. t. ùdarān 1. prijel. a. pritiskati što na što tako da ostavi trag [~ pečate]; sin. lupati; vidski parnjak: udariti b. sp. zamahom noge upućivati loptu prema vratima ili košu; sin. šutati razg.; vidski parnjak: udariti 2. neprijel. a. zadavati udarce komu ili čemu [~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupati; vidski parnjak: udariti b. proizvoditi buku udarcima čime po čemu tvrdom [~ čekićem po željezu; ~ nogom po podu]; sin. lupati; vidski parnjak: udariti c. kucati u kratkim i ritmičnim razmacima [Srce mi jako udara.]; sin. biti, lupati, tući d. pren., razg. započinjati što raditi svim silama [~ u pjesmu; ~ u plač]; vidski parnjak: udariti e. provoditi oružani napad [~ vojskom na drugu državu]; vidski parnjak: udariti • ùdarati (se) prijel. nanositi komu udarce, jačim zamasima ruke ili kakva predmeta dodirivati koga [~ se po nosu]; sin. lupati (se) v. pod lupati, tući (se) v. pod tući; vidski parnjak: udariti

ùdariti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ùdarīm, 3. l. mn. ùdarē, imp. ùdari, aor. ùdarih, prid. r. ùdario, prid. t. ùdaren 1. prijel. a. pritisnuti što na što tako da ostavi trag [~ pečat]; sin. lupiti, lupnuti b. nanijeti komu udarac c. sp. zamahom noge uputiti loptu prema vratima ili košu; sin. šutnuti razg. 2. neprijel. a. proizvesti buku udarcem čime po čemu tvrdom [~ čekićem po željezu; ~ nogom po podu]; sin. lupiti, lupnuti b. zadati udarac komu ili čemu [~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupiti, lupnuti, tresnuti c. pren., razg. započeti što raditi svim silama [~ u pjesmu; ~ u plač] d. provesti oružani napad [~ vojskom na drugu državu] • ùdariti (se) prijel. nanijeti komu udarac, jačim zamahom ruke ili kakva predmeta dodirnuti koga [~ se po nosu]; sin. lupiti (se) v. pod lupiti, lupnuti (se) v. pod lupnuti; vidski parnjak: udarati ( se) v. pod udarati

ùdati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdām, 3. l. mn. ùdajū, imp. ùdāj, aor. ùdah/ȕdadoh, prid. r. m. ȕdao, ž. ȕdāla, s. ȕdālo, mn. ȕdāli, ž. prid. t. s. ȕdāna učiniti da žena stupi u brak [~ kćer]; ant. oženiti • ùdati se povr. 1. postati čijom suprugom [~ se za susjedova sina]; sin. (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. pod ući, (uzeti za muža) pod uzeti; ant. oženiti se v. pod oženiti 2. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati; vidski parnjak: udavati

ȕdāv

im. m. G ȕdāva; mn. N ȕdāvi, G ȕdāvā zool. snažna i veoma velika zmija iz porodice udavka koja plijen usmrćuje davljenjem, ima ostatke stražnjih nogu i spava ljetni san, rađa žive mlade i živi u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji

udàvača

im. ž. G udàvačē; mn. N udàvače, G udàvāčā djevojka koja je stasala za udaju

udávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdājēm, 3. l. mn. ùdājū, imp. udáji, aor. udávah, imperf. ùdāvāh, prid. r. udávao, prid. t. ž. ùdāvāna činiti da žena stupi u brak [~ kćer]; ant. ženiti • udávati se povr. 1. postajati čijom suprugom [~ se za susjedova sina]; sin. (stupati u brak) v. pod stupati¹, (ulaziti u brak) razg. pod ulaziti, (uzimati za muža) pod uzimati; ant. ženiti se v. pod ženiti 2. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski parnjak: udati

udáviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdāvīm, 3. l. mn. ùdāvē, imp. udávi, aor. udávih, prid. r. udávio, prid. t. ùdāvljen 1. ugušiti koga stezanjem vrata 2. v. utopiti 3. pren., razg. v. dodijati, dojaditi, dosaditi, dozlogrditi • udáviti se povr. 1. umrijeti davljenjem 2. v. utopiti se pod utopiti

ùdāvka

im. ž. G ùdāvkē, DL ùdavkī; mn. N ùdāvke, G ùdāvākā/ȕdāvkā/ùdāvkī 1. mn. porodica neotrovnih i najvećih živućih zmija koje svoj plijen ubijaju stiskom i rađaju žive mlade 2. pripadnik istoimene skupine

udèbljati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. udèbljām, 3. l. mn. udèbljajū, imp. udèbljāj, aor. udèbljah, prid. r. udèbljao, prid. t. ȕdebljān učiniti koga debljim • udèbljati se povr. postati debelim; sin. nadebljati

ȕdesno

pril. na desnu stranu [skrenuti ~]; ant. ulijevo

ȕdica

im. ž. G ȕdicē; mn. N ȕdice, G ȕdīcā naprava za lovljenje ribe u obliku male zavinute čelične šipke sa šiljkom na koji se nabija mamac za ribu ♦ baciti udicu komu pokušati prevariti koga, primamiti koga na što; uhvatiti se (upecati se) na udicu dati se prevariti (nasamariti), dati se namamiti, nasjesti na što

udičárēnje

im. s. G udičárēnja lovljenje ribe s pomoću udice

udičáriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. udìčārīm, 3. l. mn. udìčārē, imp. udičári, aor. udičárih, imperf. udìčārāh, prid. r. udičário loviti ribu s pomoću udice

udijéliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdijēlīm, 3. l. mn. ùdijēlē, imp. udijéli, aor. udijélih, prid. r. udijélio, prid. t. ùdijēljen dati komu novac, hranu ili odjeću kao milostinju; vidski parnjak: udjeljivati

ùdio

im. m. G ùdjela; mn. N ùdjeli, G ȕdjēlā 1. dio imovine ili prava koji pripada komu [najveći ~; nemati nikakva udjela] 2. dio u čemu zajedničkomu [~ u odgoju djeteta]; sin. udjel

ȕdisāj

im. m. G ȕdisāja; mn. N ȕdisāji, G ȕdisājā uvlačenje zraka u pluća u jednome dahu; sin. udah; ant. (izdah), izdisaj

ùdisānje

im. s. G ùdisānja uvlačenje zraka u pluća; ant. izdisanje

ùdisati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdišēm, 3. l. mn. ùdišū, imp. ùdiši, aor. ùdisah, imperf. ùdisāh, prid. r. ùdisao, prid. t. ùdisān uvlačiti zrak u pluća [~ kroz nos; ~ kroz usta]; ant. izdisati; vidski parnjak: udahnuti

ùdjel

im. m. G ùdjela; mn. N ùdjeli, G ȕdjēlā usp. udio

udjeljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. udjèljujēm, 3. l. mn. udjèljujū, imp. udjèljūj, aor. udjeljívah, imperf. udjèljīvāh, prid. r. udjeljívao, prid. t. udjèljīvān davati komu novac, hranu ili odjeću kao milostinju; vidski parnjak: udijeliti

údo

im. s. G úda; mn. N úda, G údā muški spolni organ; sin. penis, spolni ud v. pod ud

ùdoban

prid. G ùdobna; odr. ùdobnī, G ùdobnōg(a); ž. ùdobna, s. ùdobno; komp. udòbnijī 1. koji je dobre kakvoće ili oblika te pri uporabi stvara osjećaj zadovoljstva [~ naslonjač; udobne cipele]; ant. neudoban 2. pren. koji pruža mnogobrojne pogodnosti [~ život]

ùdobno

pril. komp. udòbnijē tako da prouzročuje osjećaj zadovoljstva [~ sjediti]; ant. neudobno

udóbnōst

im. ž. G udóbnosti, I udóbnošću/udóbnosti 1. svojstvo onoga što je dobre kakvoće ili oblika te pri uporabi stvara osjećaj zadovoljstva; ant. neudobnost 2. svojstvo onoga što pruža mnogobrojne pogodnosti

udobrovoljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. udobrovòljāvām, 3. l. mn. udobrovoljávajū, imp. udobrovòljāvāj, aor. udobrovoljávah, imperf. udobrovòljāvāh, prid. r. udobrovoljávao, prid. t. udobròvljāvān činiti da tko bude dobre volje • udobrovoljávati se povr. postajati dobre volje; vidski parnjak: udobrovoljiti

udobrovòljiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. udobròvoljīm, 3. l. mn. udobròvoljē, imp. udobrovòlji, aor. udobrovòljih, prid. r. udobrovòljio, prid. t. udobròvoljen učiniti da tko bude dobre volje • udobrovòljiti se povr. postati dobre volje; vidski parnjak: udobrovoljavati

ùdolina

im. ž. G ùdolinē; mn. N ùdoline, G ùdolīnā zem. izdužena udubina bez vodenoga toka

udomáćiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. udòmāćīm se, 3. l. mn. udòmāćē se, imp. udomáći se, aor. udomáćih se, prid. r. udomáćio se, prid. t. udòmāćen postati kao domaći, početi se ponašati kao domaći, priviknuti se na novu sredinu ili nove ljude [~ u novome naselju]; vidski parnjak: udomaćivati se

udomaćívati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. udomàćujēm se, 3. l. mn. udomàćujū se, imp. udomàćūj se, aor. udomaćívah se, imperf. udomàćīvāh se, prid. r. udomaćívao se, prid. t. udomàćīvān postajati kao domaći, počinjati se ponašati kao domaći, privikavati se na novu sredinu ili nove ljude [~ u novome naselju]; vidski parnjak: udomaćiti se

udòmiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùdomīm, 3. l. mn. ùdomē, imp. udòmi, aor. udòmih, prid. r. udòmio, prid. t. ùdomljen osigurati komu dom [~ djecu bez roditelja] • udòmiti se povr. naći, steći dom ili osigurati sredstva za daljnji život [~ se kod dobrih ljudi]; Vidski parnjaci: udomljavati, udomljivati

udomljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. udòmljāvām, 3. l. mn. udomljávajū, imp. udòmljāvāj, aor. udomljávah, imperf. udòmljāvāh, prid. r. udomljávao, prid. t. udòmljāvān osiguravati komu dom [~ djecu bez roditelja] • udomljávati se povr. nalaziti, stjecati dom ili osiguravati sredstva za daljnji život [~ se kod dobrih ljudi]; sin. udomljivati; vidski parnjak: udomiti

udomljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. udòmljujēm, 3. l. mn. udòmljujū, imp. udòmljūj, aor. udomljívah, imperf. udòmljīvāh, prid. r. udomljívao, prid. t. udòmljīvān usp. udomljavati

udostòjiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. udòstojīm se, 3. l. mn. udòstojē se, imp. udostòji se/udòstōj se, aor. udostòjih se, prid. r. udostòjio se smatrati potrebnim učiniti što zbog koga drugoga, svojim postupkom učiniti što zbog koga drugoga [Nije se udostojio ni doći.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga