gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùrlām, 3. l. mn. zaùrlajū, imp. zaùrlāj, aor. zaùrlah, prid. r. zaùrlao〉 početi urlati, zavikati iz svega glasa, oglasiti se urlikom [~ od bola]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùstavīm, 3. l. mn. zaùstavē, imp. zaùstavi, aor. zaùstavih, prid. r. zaùstavio, prid. t. zaùstavljen〉 1. spriječiti koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. (ustaviti), zadržati; ant. propustiti 2. prekinuti kakav rad [~ motor; ~ disanje] • zaùstaviti se 〈povr.〉 1. prestati se kretati [~ se na benzinskoj crpki; ~ se pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. stati; ant. krenuti 2. prestati se odvijati [Disanje se zaustavilo.]; vidski parnjak: zaustavljati

im. s. 〈G zaùstavljānja〉 1. sprečavanje koga ili čega u kretanju; sin. zadržavanje; ant. propuštanje 2. prekidanje kakva rada 3. prestanak kretanja; sin. stajanje 4. prestajanje odvijanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùstavljām, 3. l. mn. zaùstavljajū, imp. zaùstavljāj, aor. zaùstavljah, imperf. zaùstavljāh, prid. r. zaùstavljao, prid. t. zaùstavljān〉 1. sprečavati koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. ustavljati zast., zadržavati; ant. propuštati 2. prekidati kakav rad [~ motor; ~ disanje] • zaùstavljati se 〈povr.〉 1. prestajati se kretati [~ se na benzinskoj crpki; ~ se pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. stajati; ant. kretati 2. prestajati se odvijati [Disanje se zaustavlja.]; vidski parnjak: zaustaviti

prid. 〈G zȁustāvnōg(a); ž. zȁustāvnā, s. zȁustāvnō〉 koji se odnosi na zaustavljanje, koji služi za zaustavljanje [~ trak]

pril. za sva vremena [Zauvijek ću te voljeti.]; sin. dovijeka, svagda, uvijek, vazda zast., vječno, zasvagda

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁuzmēm, 3. l. mn. zȁuzmū, imp. zaùzmi, aor. zaùzēh, prid. r. m. zȁuzeo, ž. zȁuzēla, s. zȁuzēlo, mn. zȁuzēli, prid. t. zȁuzēt〉 1. doći u posjed čega što je slobodno [~ stolicu] 2. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali]; sin. osvojiti, zaposjesti 3. dospjeti na kakvo mjesto ili položaj [~ četvrto mjesto u gimnastičkome natjecanju] 4. stati u određeni položaj [~ borbeni stav] 5. ispuniti svojim obujmom [~ mnogo prostora] 6. zauzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvojiti, zaposjesti ◇ ~ stajalište odrediti svoj odnos prema čemu, izraziti svoje mišljenje • zaùzēti se 〈povr.〉 uložiti velik trud kako bi se što postiglo ili ostvarilo [~ se za uspjeh svojega razreda]; sin. (angažirati se) v. pod angažirati, založiti se v. pod založiti¹; vidski parnjak: zauzimati

im. s. 〈G zaùzimānja〉 1. uzimanje slobodnoga mjesta i smještanje na njemu 2. prisvajanje ili uzimanje čijega područja ili zemlje oružanom silom; sin. osvajanje, zaposjedanje 3. dospijevanje na kakvo mjesto ili položaj 4. postavljanje u određeni položaj 5. ispunjanje svojim obujmom 6. ulaganje velikoga truda kako bi se što postiglo ili ostvarilo; sin. (angažiranost, angažman), zalaganje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùzimām/zaùzimljēm, 3. l. mn. zaùzimajū/zaùzimljū, imp. zaùzimāj/zaùzimlji, aor. zaùzimah, imperf. zaùzimāh, prid. r. zaùzimao, prid. t. zaùzimān〉 1. uzimati slobodno mjesto i smještati se na njemu [~ stolicu] 2. vojn. prisvajati ili uzimati čije područje ili zemlju oružanom silom [~ gradove na obali]; sin. osvajati, zaposjedati 3. dospijevati na kakvo mjesto ili položaj [~ četvrto mjesto u gimnastičkome natjecanju] 4. postavljati se u određeni položaj [~ borbeni stav] 5. ispunjati svojim obujmom [~ mnogo prostora] 6. zauzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvajati, zaposjedati ◇ ~ stajalište određivati svoj odnos prema čemu, izražavati svoje mišljenje • zaùzimati se 〈povr.〉 ulagati velik trud kako bi se što postiglo ili ostvarilo [~ se za uspjeh svojega razreda]; sin. (angažirati se) v. pod angažirati, zalagati se v. pod zalagati; vidski parnjak: zauzeti

pril. u zamjenu, kao uzvrat za što [dobiti ~]

im. ž. 〈G zàvadē; mn. N zàvade, G zȁvādā〉 međusobno neslaganje, prekid odnosa

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvadīm, 3. l. mn. zàvadē, imp. zàvadi, aor. zàvadih, prid. r. zàvadio, prid. t. zàvađen〉 izazvati svađu među kim [~ susjede] • zàvaditi se 〈povr.〉 1. ući s kim u svađu [~ se sa susjedima] 2. međusobno biti u svađi [Zavadili su se.]; sin. posvaditi, posvađati

im. ž. 〈G zȁvalē; mn. N zȁvale, G zȁvālā〉 zem. široko i veliko ravničarsko područje ovalna ili nepravilna oblika okruženo padinama bližih uzvišenja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvāpīm, 3. l. mn. zàvāpē, imp. zavápi, aor. zavápih, prid. r. zavápio〉 početi vapiti za čim, vapeći zatražiti što

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvarām, 3. l. mn. zàvarajū, imp. zàvarāj, aor. zàvarah, prid. r. zàvarao, prid. t. zàvarān〉 lažući učiniti prijevaru, dovesti koga u zabludu [~ djecu lažnim obećanjima]; vidski parnjak: zavaravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavàrāvām, 3. l. mn. zavarávajū, imp. zavàrāvāj, aor. zavarávah, imperf. zavàrāvāh, prid. r. zavarávao, prid. t. zavàrāvān〉 lažući činiti prijevare, dovoditi koga u zabludu [~ djecu lažnim obećanjima]; vidski parnjak: zavarati • zavarávati se 〈povr.〉 biti u zabludi zbog pogrešne procjene, ne poznavati pravu istinu [Zavaravaš se ako misliš da si u pravu.]; sin. varati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvārīm, 3. l. mn. zàvārē, imp. zavári, aor. zavárih, prid. r. zavário, prid. t. zàvāren〉 spojiti užarene dijelove kovine; vidski parnjak: zavarivati

im. s. 〈G zavarívānja〉 spajanje užarenih dijelova kovina; sin. (varenje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavàrujēm, 3. l. mn. zavàrujū, imp. zavàrūj, aor. zavarívah, imperf. zavàrīvāh, prid. r. zavarívao, prid. t. zavàrīvān〉 spajati užarene dijelove kovine; sin. (variti); vidski parnjak: zavariti

im. m. 〈G zȁveslāja; mn. N zȁveslāji, G zȁveslājā〉 zamah veslom, put vesla kroz vodu između njegovih dvaju krajnjih položaja [kratak ~; jak ~]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèslām, 3. l. mn. zavèslajū, imp. zavèslāj, aor. zavèslah, prid. r. zavèslao〉 početi veslati, veslajući krenuti [~ prema pučini]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèdem, 3. l. mn. zavèdū, imp. zavèdi, aor. zavèdoh, prid. r. zàveo, prid. t. zavèden〉 1. izgledom ili ponašanjem osvojiti koga, pridobiti čiju seksualnu naklonost 2. navesti koga na kakav pogrešan zaključak ili pogrešno djelovanje; vidski parnjak: zavoditi

gl. svrš. prijel. → uvesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvēžēm, 3. l. mn. zàvēžū, imp. zavéži, aor. zavézah, prid. r. zavézao, prid. t. zàvēzān〉 vezanjem i s pomoću čvora učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. svezati, zavezati; ant. odvezati, razvezati; vidski parnjak: zavezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèzujēm, 3. l. mn. zavèzujū, imp. zavèzūj, aor. zavezívah, imperf. zavèzīvāh, prid. r. zavezívao, prid. t. zavèzīvān〉 v. vezati

im. m. 〈G zȁvežljāja; mn. N zȁvežljāji, G zȁvežljājā〉 ono što je uvijeno u platno i zavezano; sin. svežanj

im. m. 〈G zȁvičāja; mn. N zȁvičāji, G zȁvičājā〉 mjesto ili kraj u kojemu je tko rođen ili iz kojega tko potječe, kojemu tko pripada po svojim pravima ili osjećajima

prid. 〈G zȁvičājnōg(a); ž. zȁvičājnā, s. zȁvičājnō〉 koji se odnosi na zavičaj [~ klub]

prid. 〈G závidna; odr. závidnī, G závidnōg(a); ž. závidna, s. závidno; komp. zavìdnijī〉 1. koji osjeća zavist [~ kolega] 2. koji izaziva zavist [~ uspjeh]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. závidīm, 3. l. mn. závidē, imp. závidi, aor. závidjeh, imperf. záviđāh, prid. r. m. závidio, ž. závidjela, s. závidjelo, mn. závidjeli〉 teško podnositi i ne prihvaćati čiji uspjeh ili postignuće, osjećati zavist [~ prijateljici na novoj haljini]

im. s. 〈G zavíjānja〉 1. oblaganje čega kakvom tkaninom ili papirom; sin. zamatanje, zamotavanje; ant. odmatanje, odmotavanje 2. obuhvaćanje sa svih strana svijanjem; sin. zamatanje, zamotavanje; ant. odmatanje, odmotavanje 3. zatezanje vijka; sin. zavrtanje; ant. odvijanje, odvrtanje 4. neravni smjer ili tok 5. glasanje otegnutim i dugim glasom 6. glasanje dugačkim i jednoličnim zvukom; sin. tuljenje 7. obavijanje čega oko sebe; sin. zamatanje, zamotavanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvījām, 3. l. mn. zavíjajū, imp. zàvījāj, aor. zavíjah, imperf. zàvījāh, prid. r. zavíjao, prid. t. zàvījān〉 1. 〈prijel.〉 a. oblagati što kakvom tkaninom ili papirom [~ kruh u krpu; ~ ribu u papir]; sin. zamatati, zamotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski parnjak: zaviti b. svijajući obuhvaćati sa svih strana [~ gazu oko noge]; sin. zamatati, zamotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski parnjak: zaviti c. vrteći zatezati što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; ant. odvijati; vidski parnjak: zaviti 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 a. imati neravan smjer ili tok, biti ispunjen zavojima [Cesta zavija uzbrdo.; Rijeka zavija dolinom.] b. vijući prekrivati [Snijeg zavija brijeg.] c. ispuštati dugačak i jednoličan zvuk [Sirena zavija.]; sin. tuliti d. glasati se dugačkim i jednoličnim zvukom [Pas zavija.]; sin. tuliti • zavíjati se 〈povr.〉 obavijati što oko sebe [~ se šalom]; sin. zamatati se v. pod zamatati, zamotavati se v. pod zamotavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvīčēm, 3. l. mn. zàvīčū, imp. zavíči, aor. zavíkah, prid. r. zavíkao〉 glasno i prodorno progovoriti [~ na susjedova sina]; sin. proderati se razg. v. pod proderati, zaderati se razg. v. pod zaderati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvīknēm, 3. l. mn. zàvīknū, imp. zavíkni, aor. zavíknuh, prid. r. zavíknuo〉 jednom viknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvīnēm, 3. l. mn. zàvīnū, imp. zavíni, aor. zavínuh, prid. r. zavínuo, prid. t. zàvīnūt〉 1. svijajući zakriviti [~ trepavice; ~ žicu] 2. vrteći zategnuti što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; sin. zaviti; ant. odvinuti, odviti; vidski parnjak: zavijati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvīrīm, 3. l. mn. zàvīrē, imp. zavíri, aor. zavírih, prid. r. zavírio〉 vireći pogledati [~ kroz ključanicu; ~ u razred]; vidski parnjak: zavirivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zavìrujēm, 3. l. mn. zavìrujū, imp. zavìrūj, aor. zavirívah, imperf. zavìrīvāh, prid. r. zavirívao〉 vireći pogledavati [~ kroz ključanicu; ~ u razred]; vidski parnjak: zaviriti

prid. 〈G zàvisna; odr. zàvisnī, G zàvisnōg(a); ž. zàvisna, s. zàvisno; komp. zavìsnijī〉 koji zavisi o drugome, koji nije slobodan [~ od roditelja]; sin. ovisan; ant. neovisan, nezavisan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvisīm, 3. l. mn. zàvisē, imp. zàvisi, aor. zàvisih, imperf. zàvišāh, prid. r. zàvisio〉 1. ne biti slobodan, ne biti samostalan [~ od roditelja] 2. biti u međusobnome djelovanju s čim drugim, biti rezultat čega drugoga [brzina će ~ od strmine puta; članstvo će ~ od rezultata pregovora]; sin. ovisiti

prid. 〈G zàvisnosloženōg(a); ž. zàvisnosloženā, s. zàvisnosloženō〉 koji je složen tako da dijelovi ovise jedan o drugome (o rečenici); ant. nezavisnosloženi

im. ž. 〈G zàvisnosti, I zàvisnošću/zàvisnosti〉 osobina onoga koji je zavisan ili svojstvo onoga što je zavisno; sin. ovisnost; ant. neovisnost, nezavisnost

im. ž. 〈G závisti, I závišću/závisti; mn. N závisti, G závistī〉 osjećaj teškoga podnošenja tuđega uspjeha, teškoga mirenja s tuđim dobrim ili boljim položajem u društvu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁvijēm, 3. l. mn. zȁvijū, imp. zàvīj, aor. zàvih, prid. r. m. zȁvio, ž. zȁvīla, s. zȁvīlo, mn. zȁvīli, prid. t. zavìjen〉 1. obložiti što kakvom tkaninom ili papirom [~ kruh u krpu; ~ ribu u papir]; sin. zamotati; ant. odmotati 2. svijajući obuhvatiti sa svih strana [~ gazu oko noge]; sin. zamotati; ant. odmotati 3. vrteći zategnuti što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; sin. zavinuti; ant. odvinuti, odviti • zàviti se 〈povr.〉 obaviti što oko sebe [~ se šalom]; sin. zamotati se v. pod zamotati; vidski parnjak: zavijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavìtlām, 3. l. mn. zavìtlajū, imp. zavìtlāj, aor. zavìtlah, prid. r. zavìtlao, prid. t. zȁvitlān〉 1. vitlajući zamahnuti čime [~ rukom; ~ šibom; ~ zastavom] 2. baciti snažno, sa zamahom [~ kamen]

im. s. 〈G zavitlávānja〉 1. bacanje snažno, sa zamahom 2. razg. zbijanje šala na čiji račun, podmetanje u šali; sin. zafrkancija razg., zafrkavanje razg., zezanje žarg.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavìtlāvām, 3. l. mn. zavitlávajū, imp. zavìtlāvāj, aor. zavitlávah, imperf. zavìtlāvāh, prid. r. zavitlávao, prid. t. zavìtlāvān〉 razg. šaliti se na čiji račun, podmetati komu u šali [~ mlađega brata] • zavitlávati se 〈povr.〉 razg. zabavljati se s kim zbijajući šale [~ se s društvom]; sin. zafrkavati razg., zezati žarg.

im. ž. 〈G zàvjerē; mn. N zàvjere, G zȁvjērā〉 tajni dogovor o zajedničkoj akciji protiv koga; sin. urota

im. ž. 〈G zavjerènicē; mn. N zavjerènice, G zavjerènīcā〉 žena koja sudjeluje u zavjeri; sin. urotnica