im. ž. 〈G zàstarjelosti, I zàstarjelošću/zàstarjelosti〉 osobina onoga koji je zastario ili svojstvo onoga što je zastarjelo; ant. suvremenost

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàstarī, 3. l. mn. zàstarē, aor. 3. l. jd. zȁstarje, prid. r. m. zàstario, ž. zàstarjela, s. zàstarjelo, mn. zàstarjeli〉 1. izići iz uporabe, ne biti u skladu s potrebama suvremenoga vremena [Neki su običaji zastarjeli.] 2. izići iz mode [Tvoje odijelo je zastarjelo.] 3. gosp., prav. prestati biti čijom obvezom [Dug je zastario.]; vidski parnjak: zastarijevati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàstanēm, 3. l. mn. zàstanū, imp. zàstani, aor. zàstah/zàstadoh, prid. r. zàstao〉 nakratko zaustaviti kakav rad ili kretanje [~ u govoru; ~ u hodu; ~ u poslu]; vidski parnjak: zastajati

im. ž. 〈G zàstavē; mn. N zàstave, G zȁstāvā〉 komad platna određenih boja i znakova, obično pričvršćen za motku, simbol nacije, države, vladara, vojske, stranke, grada, crkve, udruge i dr. [hrvatska ~; stati pod čiju zastavu]; sin. stijeg pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàstīdīm, 3. l. mn. zàstīdē, imp. zastídi, aor. zastídih, prid. r. zastídio, prid. t. zàstīđen〉 pobuditi u kome osjećaj stida zbog kakva neprimjerena postupka, učiniti da se počne stidjeti; sin. posramiti, postiditi

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zastídīm se, 3. l. mn. zastídē se, imp. zastídi se, aor. zastídjeh se, prid. r. m. zastídio se, ž. zastídjela se, s. zastídjelo se, mn. zastídjeli se〉 osjetiti stid zbog kakva neprimjerena postupka, početi se stidjeti; sin. posramiti se v. pod posramiti, postidjeti se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàstirēm, 3. l. mn. zàstirū, imp. zàstiri, aor. zàstirah, imperf. zàstirāh, prid. r. zàstirao, prid. t. zàstirān〉 1. navlačiti zastor ili kakav prostirač preko čega [~ pozornicu] 2. zaklanjati što od pogleda [Oblaci zastiru Sunce.; ~ lice velom]; sin. prekrivati, zakrivati; vidski parnjak: zastrijeti

im. m. 〈G zástoja; mn. N zástoji, G zástōjā〉 privremeni prekid kretanja, djelovanja ili rada [~ u proizvodnji; ~ u prometu]

im. m. 〈G zástora, I zástorom; mn. N zástori, G zástōrā〉 1. tkanina koja se vješa preko prozora, štiti od pogleda i svjetla ili služi kao ukras; sin. zavjesa 2. pregrada koja dijeli pozornicu od gledališta [kazališni ~; glavni ~]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàstrānīm, 3. l. mn. zàstrānē, imp. zastráni, aor. zastránih, prid. r. zastránio〉 1. skrenuti s puta 2. pren. a. skrenuti s dobroga životnog puta b. udaljiti se od kakve teme; vidski parnjak: zastranjivati

im. s. 〈G zastranjénja〉 pogrešan put

im. s. 〈G zastranjívānja〉 1. skretanje s puta 2. pren. a. skretanje s dobroga životnog puta b. udaljivanje od kakve teme

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zastrànjujēm, 3. l. mn. zastrànjujū, imp. zastrànjūj, aor. zastranjívah, imperf. zastrànjīvāh, prid. r. zastranjívao〉 1. skretati s puta 2. pren. a. skretati s dobroga životnog puta b. udaljivati se od kakve teme; vidski parnjak: zastraniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàstrašīm, 3. l. mn. zàstrašē, imp. zàstraši, aor. zàstraših, prid. r. zàstrašio, prid. t. zàstrašen〉 izazvati strah u kome [~ djecu]; sin. preplašiti, prestrašiti, uplašiti; vidski parnjak: zastrašivati

im. s. 〈G zastrašívānja〉 izazivanje straha u kome; sin. plašenje, strašenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zastràšujēm, prez. 3. l. mn. zastràšujū, imp. zastràšūj, aor. zastrašívah, imperf. zastràšīvāh, prid. r. zastrašívao, prid. t. zastràšīvān〉 izazivati strah u kome [~ djecu mrakom]; sin. plašiti; vidski parnjak: zastrašiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁstrēm, 3. l. mn. zȁstrū, imp. zàstri, aor. zàstrijēh, prid. r. m. zȁstrō, ž. zȁstr̄la, s. zȁstr̄lo, mn. zȁstr̄li, prid. t. zȁstr̄t〉 1. navući zastor ili kakav prostirač preko čega [~ pozornicu] 2. zakloniti što od pogleda [Oblaci su zastrli Sunce.; ~ lice velom]; sin. prekriti, zakriti; vidski parnjak: zastirati

im. s. 〈G zastúpānja〉 1. službeno predstavljanje pojedinca ili skupine u kakvoj državnoj ustanovi 2. iznošenje kakva stajališta

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàstūpām, 3. l. mn. zastúpajū, imp. zàstūpāj, aor. zastúpah, imperf. zàstūpāh, prid. r. zastúpao, prid. t. zàstūpān〉 1. službeno predstavljati pojedinca ili skupinu u kakvoj državnoj ustanovi [~ građane u Saboru; ~ stranku na sudu] 2. iznositi kakvo stajalište [~ drukčije mišljenje]

im. ž. 〈G zástupnicē; mn. N zástupnice, G zástupnīcā〉 1. žena koja zastupa čije ciljeve i korist; žena koja vodi zastupništvo [~ osiguravajućega društva]; sin. (agentica) 2. žena koja je na izborima izabrana da zastupa birače [saborska ~]; sin. (predstavnica)

prid. 〈G zástupničina; ž. zástupničina, s. zástupničino〉 1. koji pripada zastupnici, ženi koja zastupa čije ciljeve i korist; koja vodi zastupništvo; sin. (agentičin) 2. koji pripada zastupnici, ženi koja je na izborima izabrana da zastupa birače; sin. (predstavničin)

prid. 〈G zástupničkōg(a); ž. zástupničkā, s. zástupničkō〉 koji se odnosi na zastupnike; sin. (predstavnički)

im. m. 〈G zástupnīka, V zástupnīče; mn. N zástupnīci, G zástupnīkā〉 1. osoba koja zastupa čije ciljeve i korist; osoba koja vodi zastupništvo [~ osiguravajućega društva]; sin. (agent) 2. osoba koja je na izborima izabrana da zastupa birače [saborski ~]; sin. (predstavnik)

im. s. 〈G zástupnīštva; mn. N zástupnīštva, G zástupnīštāvā/zástupnīštvā〉 ured ili tvrtka koja pruža kakve usluge, npr. prikuplja podatke, daje obavijesti, posreduje u dogovaranju poslova za koju drugu tvrtku i sl. [~ za kupovanje i prodaju kuća i stanova; turističko ~; otvoriti ~]; sin. (agencija, predstavništvo, zastupstvo)

im. s. 〈G zástupstva; mn. N zástupstva, G zástupstāvā/zástūpstvā〉 1. v. zastupništvo 2. 〈jd.〉 pravo distribuiranja kojega proizvoda ili koje robne marke [imati ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàsūčēm, 3. l. mn. zàsūčū, imp. zasúči, aor. zasúkah, prid. r. zasúkao, prid. t. zàsūkān〉 1. namatajući skupiti što [~ brkove] 2. uvijajući ili vrteći podignuti što [~ nogavice; ~ rukave]; sin. podviti, zavrnuti; ant. odvrnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁspēm, 3. l. mn. zȁspū, imp. zàspi, aor. zàsūh, prid. r. m. zȁsuo, ž. zȁsūla, s. zȁsūlo, mn. zȁsūli, prid. t. zȁsūt〉 1. sipajući zatrpati koga ili što [~ rupu pijeskom] 2. pren. uputiti komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. obasuti; vidski parnjak: zasipati

pril. za sva vremena [Voljet ću te ~.]; sin. dovijeka, svagda, uvijek, vazda zast., vječno, zauvijek

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàsvīrām, 3. l. mn. zasvírajū, imp. zàsvīrāj, aor. zasvírah, prid. r. zasvírao, prid. t. zàsvīrān〉 početi svirati, kratko svirati [~ poznatu melodiju]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zasvjèdočīm, 3. l. mn. zasvjèdočē, imp. zasvjedòči, aor. zasvjedòčih, prid. r. zasvjedòčio, prid. t. zasvjèdočen〉 v. posvjedočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàšīljīm, 3. l. mn. zàšīljē, imp. zašílji, aor. zašíljih, prid. r. zašíljio, prid. t. zàšīljen〉 napraviti na čemu šiljak, šiljeći naoštriti što [~ olovku]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁšijēm, 3. l. mn. zȁšijū, imp. zàšīj, aor. zàših, prid. r. zàšio, prid. t. zašìven〉 pričvrstiti što koncem, šijući spojiti [~ dugme na kaput; ~ rub na hlačama]; vidski parnjak: zašivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàšīvām, 3. l. mn. zašívajū, imp. zàšīvāj, aor. zašívah, imperf. zàšīvāh, prid. r. zašívao, prid. t. zàšīvān〉 pričvršćivati što koncem, šijući spajati [~ dugmad na kaput; ~ rub na hlačama]; vidski parnjak: zašiti

im. ž. 〈G zàštitē; mn. N zàštite, G zȁštītā〉 sredstvo ili način sprečavanja neugodnosti, poteškoća ili opasnosti [~ od sunca; ~ od metaka; ~ okoliša]

im. m. 〈G zaštitára, V zȁštitāru/zȁštitāre; mn. N zaštitári, G zaštitárā〉 osoba koja štiti osobe ili imovinu

prid. 〈G zaštitáreva; ž. zaštitáreva, s. zaštitárevo〉 koji pripada zaštitaru; sin. zaštitarov

im. ž. 〈G zaštitàricē; mn. N zaštitàrice, G zaštititàrīcā〉 žena koja štiti osobe ili imovinu

prid. 〈G zaštitàričina; ž. zaštitàričina, s. zaštitàričino〉 koji pripada zaštitarici

prid. 〈G zaštitárova; ž. zaštitárova, s. zaštitárovo〉 usp. zaštitarev

prid. 〈G zaštìtārskōg(a); ž. zaštìtārskā, s. zaštìtārskō〉 koji se odnosi na zaštitare i zaštitarstvo [zaštitarska tvrtka]

im. s. 〈G zaštitárstva〉 djelatnost zaštite osoba i imovine

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàštītīm, 3. l. mn. zàštītē, imp. zaštíti, aor. zaštítih, prid. r. zaštítio, prid. t. zàštīćen〉 spriječiti da tko bude izložen kakvoj opasnosti ili neugodnosti [~ dijete; ~ organizam od zaraze]

prid. 〈G zàštitnōg(a); ž. zàštitnā, s. zàštitnō〉 koji služi za zaštitu [zaštitna boja; zaštitna ograda; zaštitne rukavice; zaštitno sredstvo]

im. ž. 〈G zàštitnicē; mn. N zàštitnice, G zàštitnīcā〉 1. žena koja koga ili što brani ili štiti; sin. braniteljica 2. svetica koja koga ili što brani ili štiti [Sveta Barbara zaštitnica je rudara.]

im. ž. 〈G zàštitnicē; mn. N zàštitnice, G zàštitnīcā〉 vojn. manja postrojba koja osigurava veću postrojbu pri odstupanju

prid. 〈G zàštitničina; ž. zàštitničina, s. zàštitničino〉 koji pripada zaštitnici, ženi koja koga ili što brani ili štiti; sin. braniteljičin

prid. 〈G zàštitničkōg(a); ž. zàštitničkā, s. zàštitničkō〉 koji se odnosi na zaštitnike

im. m. 〈G zàštitnīka, V zàštitnīče; mn. N zàštitnīci, G zàštitnīkā〉 1. osoba koja koga ili što štiti; sin. branitelj 2. svetac koji koga ili što štiti [Sveti Nikola zaštitnik je pomoraca.]