im. s. 〈G zaleđívānja〉 izlaganje temperaturi nižoj od ledišta; sin. leđenje, smrzavanje, zamrzavanje; ant. odleđivanje, odmrzavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zalèđujēm, 3. l. mn. zalèđujū, imp. zalèđūj, aor. zaleđívah, imperf. zalèđīvāh, prid. r. zaleđívao, prid. t. zalèđīvān〉 izlagati temperaturi nižoj od ledišta • zaleđívati se 〈povr.〉 pretvarati se u led [Jezero se zaleđuje.]; sin. lediti se; sin. smrzavati, zamrzavati; ant. odleđivati, odmrzavati, otapati; vidski parnjak: zalediti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zalepr̀šām, 3. l. mn. zalepr̀šajū, imp. zalepr̀šāj, aor. zalepr̀šah, prid. r. zalepr̀šao〉 početi lepršati, kratko lepršati [~ krilima; Zastava je zalepršala na vjetru.]

im. m. 〈G záleta; mn. N záleti, G zálētā〉 1. nagao početak kretanja u određenome smjeru 2. sp. u atletici brzo trčanje pred skok ili pred bacanje [skok sa zaletom; uzeti ~]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàletīm se, 3. l. mn. zàletē se, imp. zalèti se, aor. zalètjeh se, prid. r. m. zalètio se, ž. zalètjela se, s. zalètjelo se, mn. zalètjeli se〉 1. naglo krenuti u određenome smjeru [~ prema dvorištu] 2. naglo udariti u što, nasrnuti na koga [~ u zid; ~ u protivnika] 3. razg. neoprezno što reći ili napraviti [Zaletio se i odao tajnu.]; vidski parnjak: zalijetati se

im. ž. 〈G zàlihē, DL zàlihi; mn. N zàlihe, G zȁlīhā〉 ono što se čuva za posebnu namjenu ili kasniju uporabu [~ hrane; ~ novca]; sin. pričuva, ( rezerva)

im. ž. 〈G zàlihosti, I zàlihošću/zàlihosti〉 jez. višak obavijesti u komunikaciji koji omogućuje izbjegavanje nesporazuma; sin. (redundancija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlijēčīm, 3. l. mn. zàlijēčē, imp. zalijéči, aor. zalijéčih, prid. r. zalijéčio, prid. t. zàlijēčen〉 zaustaviti razvoj bolesti, privremeno izliječiti bolest

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlijēpīm, 3. l. mn. zàlijēpē, imp. zalijépi, aor. zalijépih, prid. r. zalijépio, prid. t. zàlijēpljen〉 pričvrstiti što ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; sin. nalijepiti, prilijepiti; ant. odlijepiti ◇ ~ pljusku v. pljusnuti; • zalijépiti se 〈povr.〉 1. pričvrstiti se ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari za što [~ se za zid] 2. pren. a. razg. nepozvan se priključiti komu ili čemu [~ se društvu starije sestre]; sin. prikrpati se pren., razg. b. ne odvajati se od koga ili čega [~ se uz majku; ~ se uz televizor]; ant. odlijepiti se v. pod odlijepiti (se); sin. prilijepiti se v. pod prilijepiti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàlijēćēm se, 3. l. mn. zàlijēćū se, imp. zalijéći se, aor. zalijétah se, imperf. zàlijētāh se, prid. r. zalijétao se〉 1. naglo kretati u određenome pravcu [~ prema dvorištu] 2. naglo udarati u što, nasrtati na koga [~ u zid; ~ u protivnika] 3. pren. neoprezno što govoriti ili raditi [Često se zalijeće pa oda sve tajne.]; vidski parnjak: zaletjeti se

im. s. 〈G zalijévānja〉 1. izlijevanje vode na biljku 2. izlijevanje tekućine po kome ili čemu; sin. polijevanje 3. prekrivanje lijevanjem 4. razg. pijenje nakon jela

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlijēvām, 3. l. mn. zalijévajū, imp. zàlijēvāj, aor. zalijévah, imperf. zàlijēvāh, prid. r. zalijévao, prid. t. zàlijēvān〉 1. izlijevati vodu na biljku [~ cvijeće] 2. izlijevati tekućinu po kome ili čemu [~ koga vodom]; sin. polijevati 3. lijući prekrivati [~ voskom] 4. razg. piti nakon jela [~ jelo pivom] • zalijévati se 〈povr.〉 prolijevati tekućinu po sebi [~ se vodom; ~ se juhom]; vidski parnjak: zaliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁlijēm, 3. l. mn. zȁlijū, imp. zàlīj, aor. zàlih, prid. r. m. zȁlio, ž. zȁlīla, s. zȁlīlo, mn. zȁlīli, prid. t. zalìven〉 1. izliti vodu na biljku [~ cvijeće] 2. izliti tekućinu po kome ili čemu [~ koga vodom]; sin. politi 3. lijući prekriti [~ voskom] 4. razg. popiti nakon jela [~ jelo pivom] • zàliti se 〈povr.〉 nenamjerno proliti tekućinu po sebi [~ se vodom; ~ se juhom]; vidski parnjak: zalijevati ♦ šutjeti kao zaliven uporno šutjeti, čuvati tajnu

im. m. 〈G záliska; mn. N zálisci, G zálizākā〉 1. zalizan i začešljan uvojak ili pramen kose 2. izduženi dio kose u muškarca između uha i oka koji se oblikuje brijanjem i šišanjem

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlīžēm, 3. l. mn. zàlīžū, imp. zalíži, aor. zalízah, prid. r. zalízao, prid. t. zàlīzān〉 glatko poravnati češljem (o kosi) • zalízati (se) 〈prijel.〉 glatko poravnati češljem komu kosu [~ dijete; ~ se na desnu stranu]; vidski parnjak: zalizivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlizīvām, 3. l. mn. zalizívajū, imp. zalìzīvāj, aor. zalizívah, prid. r. zalizívao, prid. t. zalìzīvān〉 glatko poravnavati češljem (o kosi) • zalizívati (se) 〈prijel.〉 glatko poravnavati češljem komu kosu [~ djetetu kosu; ~ se na desnu stranu]; vidski parnjak: zalizati

im. m. 〈G záloga; mn. N zálozi, G zálōgā〉 1. vrijedna stvar koju onaj koji što posuđuje daje u znak čvrstoga obećanja da će to i vratiti 2. pren. znak, potvrda ili osiguranje da će se što učiniti ili dogoditi [Prsten je ~ ljubavi.]

im. m. 〈G zȁlogāja; mn. N zȁlogāji, G zȁlogājā〉 količina hrane koja se odjednom uzme u usta i proguta ♦ brojiti zalogaje komu paziti koliko tko jede; 〈to je〉 velik (prevelik, tvrd) ~ 〈to je〉 nedostižan (težak) zadatak

im. ž. 〈G zalogájnicē; mn. N zalogájnice, G zalogájnīcā〉 prostor u kojemu se poslužuju jednostavna jela i pića

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàložīm, 3. l. mn. zàložē, imp. zalòži, aor. zalòžih, prid. r. zalòžio, prid. t. zàložen〉 dati u zalog [~ kuću] • zalòžiti se 〈povr.〉 uložiti velik trud kako bi se što postiglo ili ostvarilo [~ se za uspjeh svojega razreda]; sin. (angažirati se) v. pod angažirati, zauzeti se v. pod zauzeti; vidski parnjak: zalagati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàložīm, 3. l. mn. zàložē, imp. zalòži, aor. zalòžih, prid. r. zalòžio, prid. t. zàložen〉 pojesti nekoliko zalogaja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlūtām, 3. l. mn. zalútajū, imp. zàlūtāj, aor. zalútah, prid. r. zalútao〉 1. nenamjerno skrenuti sa željenoga puta i ne znati ga opet pronaći [~ u gradu; ~ u šumi]; sin. izgubiti se v. pod izgubiti, zabludjeti zast. 2. pren. naći se na pogrešnome mjestu [~ u tuđi razred; On je zalutao među starije.]

im. m. 〈G záljeva; mn. N záljevi, G záljēvā〉 zem. dio oceana, mora ili jezera koji je uvučen u kopno

prid. 〈G záljevskōg(a); ž. záljevskā, s. záljevskō〉 koji se odnosi na zaljev [Zaljevski rat]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàljūbīm se, 3. l. mn. zàljūbē se, imp. zaljúbi se, aor. zaljúbih se, prid. r. zaljúbio se〉 1. početi voljeti koga [~ u djevojku; ~ u momka]; sin. zagledati se 2. pren. početi jako voljeti što, postati veoma zaokupljenim, zanesenim čime [~ u posao]; vidski parnjak: zaljubljivati se

prid. 〈G zàljūbljena; odr. zàljūbljenī, G zàljūbljenōg(a); ž. zàljūbljena, s. zàljūbljeno; komp. zaljubljènijī〉 koji osjeća ljubav prema komu [~ mladić]

im. ž. 〈G zaljubljènicē; mn. N zaljubljènice, G zaljubljènīcā〉 žena koja koga ili što voli, koja je zaljubljena u koga ili što

prid. 〈G zaljubljèničina; ž. zaljubljèničina, s. zaljubljèničino〉 koji pripada zaljubljenici

im. m. 〈G zaljubljeníka, V zȁljubljenīče; mn. N zaljubljeníci, G zaljubljeníkā〉 osoba koja koga ili što voli, koja je zaljubljena u koga ili što

im. ž. 〈G zàljūbljenosti, I zàljūbljenošću/zàljūbljenosti〉 stanje onoga koji je zaljubljen

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zaljùbljujēm se, 3. l. mn. zaljùbljujū se, imp. zaljùbljūj se, aor. zaljubljívah se, imperf. zaljùbljīvāh se, prid. r. zaljubljívao se〉 1. počinjati voljeti koga [~ u djevojku; ~ u momka] 2. pren. početi jako voljeti što, postajati veoma zaokupljenim, zanesenim čime [~ u posao]; vidski parnjak: zaljubiti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmaglīm, 3. l. mn. zàmaglē, imp. zamàgli, aor. zamàglih, prid. r. zamàglio, prid. t. zàmagljen〉 učiniti što nejasnim, maglovitim [~ problem] • zamàgliti se 〈povr.〉 postati neprozirnim zbog vodenih kapljica [Stakla su se zamaglila.]; ant. odmagliti se v. pod odmagliti; vidski parnjak: zamagljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zamàgljujēm, 3. l. mn. zamàgljujū, imp. zamàgljūj, aor. zamagljívah, imperf. zamàgljīvāh, prid. r. zamagljívao, prid. t. zamàgljīvān〉 činiti što nejasnim, maglovitim [~ problem] • zamagljívati se 〈povr.〉 postajati neprozirnim zbog vodenih kapljica [Stakla se zamagljuju.]; ant. odmagljivati se v. pod odmagljivati; vidski parnjak: zamagliti

im. m. 〈G zàmaha; mn. N zàmasi, G zȁmāhā〉 1. brz ili širok pokret cijelom rukom kojemu je cilj da se što udari ili baci [~ rukom; ~ mačem] 2. pren. brz i snažan razvoj čega [Proizvodnja je u zamahu.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zamàhujēm, 3. l. mn. zamàhujū, imp. zamàhūj, aor. zamahívah, imperf. zamàhīvāh, prid. r. zamahívao〉 izvoditi brze ili široke zamahe [~ sjekirom; ~ rukom]; vidski parnjak: zamahnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmāhnēm, 3. l. mn. zàmāhnū, imp. zamáhni, aor. zamáhnuh, prid. r. zamáhnuo〉 izvesti brz ili širok zamah [~ sjekirom; ~ rukom]; vidski parnjak: zamahivati

im. m. 〈G zámka; mn. N zȃmci, G zȁmākā〉 1. v. dvorac 2. v. grad

pril. izriče da je malo nedostajalo da se što dogodi, samo što se nije dogodilo [Zamalo sam pao.]; sin. gotovo, umalo

prid. 〈G zȁmāmna; odr. zȁmāmnī, G zȁmāmnōg(a); ž. zȁmāmna, s. zȁmāmno; komp. zamàmnijī〉 koji mami, privlači, osvaja ili zanosi, kojemu je teško odoljeti [~ miris; zamamna ponuda]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmārām, 3. l. mn. zamárajū, imp. zàmārāj, aor. zamárah, imperf. zàmārāh, prid. r. zamárao, prid. t. zàmārān〉 dovoditi do umora ili izazivati umor [~ djecu vježbanjem] • zamárati se 〈povr.〉 postajati umornim zbog kakva napora [Brzo se zamara.; ~ se na putovanjima]; vidski parnjak: zamoriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmāstīm, 3. l. mn. zàmāstē, imp. zamásti, aor. zamástih, prid. r. zamástio, prid. t. zàmāšćen〉 zaprljati mašću; sin. (omastiti)

prid. 〈G zȁmāšna; odr. zȁmāšnī, G zȁmāšnōg(a); ž. zȁmāšna, s. zȁmāšno〉 koji je velikoga opsega [~ posao; ~ pothvat; ~ projekt]

im. m. 〈G zàmašnjāka; mn. N zàmašnjāci, G zàmašnjākā〉 1. masivan kotač za održavanje i reguliranje kretanja stroja 2. pren. ono što daje poticaja, što gura naprijed [~ razvoja]

im. s. 〈G zamátānja〉 1. oblaganje čega kakvom tkaninom ili papirom; ant. odmatanje, odmotavanje 2. obuhvaćanje sa svih strana svijanjem; ant. odmatanje, odmotavanje 3. obavijanje čega oko sebe; sin. zamotavanje, zavijanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmātām, 3. l. mn. zamátajū, imp. zàmātāj, aor. zamátah, imperf. zàmātāh, prid. r. zamátao, prid. t. zàmātān〉 1. oblagati što kakvom tkaninom ili papirom [~ kruh u krpu; ~ ribu u papir]; ant. odmatati, odmotavati 2. svijajući obuhvaćati sa svih strana [~ gazu oko noge]; ant. odmatati, odmotavati • zamátati se 〈povr.〉 obavijati što oko sebe [~ se šalom]; sin. zavijati, zamotavati; vidski parnjak: zamotati

im. m. 〈G zȁmbija, I zȁmbijem; mn. N zȁmbiji, G zȁmbījā〉 mješanac žute i crne rase; sin. zambos

im. m. 〈G zȁmbosa; mn. N zȁmbosi, G zȁmbōsā〉 usp. zambi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zamèkećē, 3. l. mn. zamèkećū, aor. 3. l. jd. zamekèta, prid. r. zamekètao〉 početi meketati, oglasiti se meketanjem [Koza je zameketala.]