im. ž. 〈G zȁjednicē; mn. N zȁjednice, G zȁjednīcā〉 1. skupina čiji su članovi zajedničkim svojstvima povezani u čvrstu cjelinu [ljudska ~; jezična ~] 2. skup osoba povezanih zajedničkim poslom ili ciljevima [bračna ~; radna ~; vjerska ~]; sin. kolektiv 3. pol. skup država povezanih zajedničkim ciljevima i koristi [~ država; Europska ~] 4. bot. prirodni skup biljnih vrsta na kojemu staništu [biljna ~; šumska ~]

prid. 〈G zȁjedničkōg(a); ž. zȁjedničkā, s. zȁjedničkō〉 koji pripada većemu broju osoba [~ stan]

pril. tako da više osoba u čemu sudjeluje [~ kupiti stan]

im. s. 〈G zȁjednīštva〉 pripadnost zajednici

pril. u skupini ili u društvu s kim drugim [Idemo ~ u školu.; Zajedno ćemo učiti.]; sin. skupa; ant. odvojeno

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zȁjesenī, 3. l. mn. zȁjesenē, aor. 3. l. jd. zȁjeseni, prid. r. s. zajesènilo〉 započeti, nastati (o jeseni) [Zajesenilo je.]

im. m. 〈G zajmodávca, V zȁjmodāvče; mn. N zajmodávci, G zajmòdāvācā〉 osoba koja daje zajam uz plaćanje kamata; sin. vjerovnik; ant. dužnik, zajmoprimac

prid. 〈G zajmodàvāčkōg(a); ž. zajmodàvāčkā, s. zajmodàvāčkō〉 koji se odnosi na zajmodavce

prid. 〈G zajmodávčeva; ž. zajmodávčeva, s. zajmodávčevo〉 koji pripada zajmodavcu; sin. vjerovnikov; ant. dužnikov, zajmoprimčev

im. ž. 〈G zajmòdāvkē, DL zajmòdāvki; mn. N zajmòdāvke, G zajmòdāvkā/zajmòdāvkī〉 žena koja daje zajam uz plaćanje kamata; sin. vjerovnica; ant. zajmoprimka

im. m. 〈G zajmoprímca, V zȁjmoprīmče; mn. N zajmoprímci, G zajmòprīmācā〉 osoba koja prima zajam i za to plaća kamate; sin. dužnik; ant. vjerovnik, zajmodavac

prid. 〈G zajmoprímčeva; ž. zajmoprímčeva, s. zajmoprímčevo〉 koji pripada zajmoprimcu; sin. dužnikov; ant. vjerovnikov, zajmodavčev

im. ž. 〈G zajmòprīmkē, DL zajmòprīmki; mn. N zajmòprīmke, G zajmòprīmkā/zajmòprīmkī〉 žena koja prima zajam i za to plaća kamate; ant. vjerovnica, zajmodavka

im. m. 〈G zàjutārka; mn. N zàjutārci, G zàjutarākā〉 prvi dnevni obrok koji se jede odmah nakon ustajanja

gl. svrš. prijel. → zakvačiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkāpām, 3. l. mn. zakápajū, imp. zàkāpāj, aor. zakápah, imperf. zàkāpāh, prid. r. zakápao, prid. t. zàkāpān〉 1. zatrpavati što položeno u zemlju [~ blago]; ant. iskapati, iskopavati 2. polagati u grob (o pokojniku); sin. pokapati, pokopavati, ( sahranjivati); sin. zakopavati; vidski parnjak: zakopati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkāpčām, 3. l. mn. zakápčajū, imp. zàkāpčāj, aor. zakápčah, imperf. zàkāpčāh, prid. r. zakápčao, prid. t. zàkāpčān〉 pričvršćivati ili zatvarati kopčom ili dugmetom [~ kaput; ~ košulju]; ant. raskapčati, raskopčavati • zakápčati se 〈povr.〉 zatvarati ono što je spojeno kopčom ili dugmetom, a što se nosi na sebi kao odjevni predmet; sin. zakopčavati; ant. otkapčati, otkopčavati; vidski parnjak: zakopčati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkasnīm, 3. l. mn. zàkasnē, imp. zakàsni, aor. zakàsnih, prid. r. zàkasnio〉 doći nakon očekivanoga ili dogovorenoga vremena [~ na posao; ~ u školu]; ant. uraniti; vidski parnjak: zakašnjavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkašljēm, 3. l. mn. zàkašljū, imp. zakàšlji, aor. zakàšljah, prid. r. zakàšljao〉 početi kašljati, oglasiti se kašljem • zakàšljati se 〈povr.〉 naglo izbaciti zrak iz pluća ili grla

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zakàšnjāvām, 3. l. mn. zakašnjávajū, imp. zakàšnjāvāj, aor. zakašnjávah, imperf. zakàšnjāvāh, prid. r. zakašnjávao〉 dolaziti nakon očekivanoga ili dogovorenoga vremena [~ na posao; ~ u školu]; sin. kasniti; vidski parnjak: zakasniti

im. s. 〈G zakašnjénja〉 1. dolaženje nakon očekivanoga ili dogovorenoga vremena [vlak stiže sa zakašnjenjem] 2. sazrijevanje nakon određenoga vremena ili roka [~ žetve]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkāžēm, 3. l. mn. zàkāžū, imp. zakáži, aor. zakázah, prid. r. zakázao, prid. t. zàkāzān〉 1. 〈prijel.〉 odrediti vrijeme i mjesto čega [~ sastanak] 2. 〈neprijel.〉 ne učiniti što očekivano ili obećano [~ na poslu]; vidski parnjak: zakazivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zakàzujēm, 3. l. mn. zakàzujū, imp. zakàzūj, aor. zakazívah, imperf. zakàzīvāh, prid. r. zakazívao, prid. t. zakàzīvān〉 1. 〈prijel.〉 određivati vrijeme i mjesto čega [~ sastanke] 2. 〈neprijel.〉 ne činiti što očekivano ili obećano [~ na poslu]; vidski parnjak: zakazati

im. ž. 〈G zàkladē; mn. N zàklade, G zȁklādā〉 ustanova ili fond koji promiče dugoročne kulturne, prosvjetne ili humanitarne ciljeve

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàklanjām, 3. l. mn. zàklanjajū, imp. zàklanjāj, aor. zàklanjah, imperf. zàklanjāh, prid. r. zàklanjao, prid. t. zàklanjān〉 1. činiti da se što ne vidi [~ vidik] 2. stavljati koga ili što u zaklon, štititi od kakve opasnosti [~ glavu; ~ dijete] • zàklanjati se 〈povr.〉 štititi se zaklonom [~ se iza kamena; ~ se ispod krošnje]; vidski parnjak: zakloniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàklāpām, 3. l. mn. zaklápajū, imp. zàklāpāj, aor. zaklápah, imperf. zàklāpāh, prid. r. zaklápao, prid. t. zàklāpān〉 stavljati poklopac na što, sklapati dio koji čini što zatvorenim [~ kutiju; ~ knjigu]; vidski parnjak: zaklopiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkoljēm, 3. l. mn. zàkoljū, imp. zakòlji, aor. zàklah, prid. r. zàklao, prid. t. zȁklān〉 koljući ubiti nožem ili kojim drugim oštrim predmetom [~ svinju]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàklecām, 3. l. mn. zàklecajū, imp. zàklecāj, aor. zàklecah, prid. r. zàklecao〉 početi klecati, nakratko klecati [Koljena su mu zaklecala.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakùnem, 3. l. mn. zakùnū, imp. zakùni, aor. zàklēh, prid. r. m. zȁkleo, ž. zȁklēla, s. zȁklēlo, mn. zȁklēli, prid. t. zȁklēt〉 obvezati koga zakletvom da što učini • zàklēti se 〈povr.〉 v. prisegnuti; vidski parnjak: zaklinjati

im. ž. 〈G záklētvē; mn. N záklētve, G zákletāvā/záklētvā/záklētvī〉 v. prisega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàklinjēm, 3. l. mn. zàklinjū, imp. zàklinji, aor. zàklinjah, imperf. zàklinjāh, prid. r. zàklinjao, prid. t. zàklinjān〉 1. moliti koga da što učini; sin. preklinjati 2. obvezivati koga zakletvom da što učini; vidski parnjak: zakleti • zàklinjati se 〈povr.〉 v. kleti se pod kleti, prisezati; vidski parnjak: zakleti se v. pod zakleti

im. m. 〈G záklona; mn. N zákloni, G záklōnā〉 mjesto na kojemu se sklanja, štiti od opasnosti ili lošega vremena [~ od kiše; ~ od metaka]; sin. sklonište

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàklonīm, 3. l. mn. zàklonē, imp. zaklòni, aor. zaklònih, prid. r. zaklònio, prid. t. zàklonjen〉 1. učiniti da se što ne vidi [~ vidik] 2. staviti koga ili što u zaklon, zaštititi od kakve opasnosti [~ glavu; ~ dijete] • zaklòniti se 〈povr.〉 zaštititi se zaklonom [~ se iza kamena; ~ se ispod krošnje]; vidski parnjak: zaklanjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàklopīm, 3. l. mn. zàklopē, imp. zaklòpi, aor. zaklòpih, prid. r. zaklòpio, prid. t. zàklopljen〉 staviti poklopac na što, sklopiti dio koji čini što zatvorenim [~ kutiju; ~ knjigu]; vidski parnjak: zaklapati

im. m. 〈G záključka; mn. N záključci, G záključākā〉 1. misao do koje se dođe nakon pažljiva razmišljanja [doći do zaključka] 2. ukratko iznesena glavna misao ili glavna poruka [~ predavanja] 3. ono čime što završava, posljednji dio čega; sin. epilog, zaglavak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakljùčām, 3. l. mn. zakljùčajū, imp. zakljùčāj, aor. zakljùčah, prid. r. zakljùčao, prid. t. zȁključān〉 zatvoriti ključem [~ vrata; ~ bravu]; ant. otključati • zakljùčati se 〈povr.〉 zatvoriti ključem vrata s unutrašnje strane prostorije [~ se u svoju sobu]; vidski parnjak: zaključavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakljùčāvām, 3. l. mn. zaključávajū, imp. zakljùčāvāj, aor. zaključávah, imperf. zakljùčāvāh, prid. r. zaključávao, prid. t. zakljùčāvān〉 zatvarati ključem [~ vrata; ~ bravu]; ant. otključavati • zaključávati se 〈povr.〉 zatvarati ključem vrata s unutrašnje strane prostorije [~ se u svoju sobu]; vidski parnjak: zaključati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkljūčīm, 3. l. mn. zàkljūčē, imp. zakljúči, aor. zakljúčih, prid. r. zakljúčio, prid. t. zàkljūčen〉 1. donijeti zaključak [~ na temelju činjenica]; sin. (izvesti zaključak) v. pod ìzvesti¹ 2. privesti kraju koji posao ili događaj [~ roditeljski sastanak] 3. postići kakav dogovor [~ posao; ~ ugovor] ◇ ~ ocjenu dati završnu ocjenu na kraju obrazovnoga razdoblja; vidski parnjak: zaključivati

im. s. 〈G zaključívānja〉 1. donošenje sudova, odluka ili mišljenja 2. privođenje kraju kojega posla ili događaja 3. postizanje kakva dogovora

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakljùčujēm, 3. l. mn. zakljùčujū, imp. zakljùčūj, aor. zaključívah, imperf. zakljùčīvāh, prid. r. zaključívao, prid. t. zakljùčīvān〉 1. donositi sudove, odluke ili mišljenja [~ na temelju činjenica]; sin. (izvoditi zaključak) v. pod izvoditi 2. privoditi kraju koji posao ili događaj [~ sastanak] 3. postizati dogovore [~ poslove; ~ ugovore] ◇ ~ ocjene davati završne ocjene na kraju obrazovnoga razdoblja; vidski parnjak: zaključiti

prid. 〈G záključnōg(a); ž. záključnā, s. záključnō〉 1. koji služi kao zaključak čemu, kojim se što zaključuje [~ tekst]; ant. uvodni 2. gram. a. koji uvodi zaključak u rečenicu [~ veznik] b. koji ima surečenicu kojom se što zaključuje [zaključna rečenica]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkōčīm, 3. l. mn. zàkōčē, imp. zakóči, aor. zakóčih, prid. r. zakóčio, prid. t. zàkōčen〉 pritiskom na kočnicu zaustaviti kretanje vozila ili rad stroja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zakokòdāčē, 3. l. mn. zakokòdāčū, aor. 3. l. jd. zakokodáka, prid. r. zakokodákao〉 početi kokodakati, oglasiti se kokodakanjem [Kokoš je zakokodakala.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zakolùtām, 3. l. mn. zakolùtajū, imp. zakolùtāj, aor. zakolùtah, prid. r. zakolùtao〉 izvesti kružni pokret [~ očima]

im. m. 〈G zákona; mn. N zákoni, G zákōnā〉 1. zbirka osnovnih propisa kojima državna vlast što određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje 2. utvrđena znanstvena činjenica [Arhimedov ~]

im. m. 〈G zákonīka; mn. N zákonīci, G zákonīkā〉 zbornik zakona

prid. 〈G zákonita; odr. zákonitī, G zákonitōg(a); ž. zákonita, s. zákonito〉 koji se temelji na zakonu, koji je po zakonu [~ posao]; sin. (legalan); ant. (ilegalan, nelegalan), nezakonit, protuzakonit

pril. u skladu sa zakonom [poslovati ~]; sin. (legalno); ant. (ilegalno, nelegalno), nezakonito, protuzakonito