gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìnātīm se, 3. l. mn. ìnātē se, imp. ináti se, aor. inátih se, imperf. inátijāh se, prid. r. inátio se〉 nerazumno se protiviti čijoj volji ili mišljenju

im. m. 〈G ìncesta; mn. N ìncesti, G ȉncēstā〉 v. rodoskvrnuće

im. m. 〈G inćúna; mn. N inćúni, G inćúnā〉 zool. morska riba plavozelenih leđa koja su plavom prugom odvojena od bijeloga trbuha

im. m. 〈G ìndeksa; mn. N ìndeksi, G ȉndēksā〉 1. v. kazalo 2. knjižica u kojoj se vodi evidencija o učenikovu ili studentovu pohađanju nastave, ocjenama, položenim ispitima i dr. 3. mat. broj koji se zbog razlikovanja dopisuje uz koje slovo 4. veličina koja pokazuje kakav je odnos među nekim veličinama

prid. 〈G indiferèntna; odr. indiferèntnī, G indiferèntnōg(a); ž. indiferèntna, s. indiferèntno〉 v. ravnodušan

im. ž. 〈G indiferèntnosti, I indiferèntnošću/indiferèntnosti〉 v. ravnodušnost

im. m. 〈G ȉndikatīva〉 gram. glagolski način kojim se izriče ili poriče tvrdnja

im. m. 〈G indìkātora, I indìkātorom; mn. N indìkātori, G indìkātōrā〉 1. v. izraz, pokazatelj, znak 2. tehn. uređaj koji bilježi kakvu pojavu ili uzajamne odnose više pojava; sin. pokazivač 3. kem. tvar koja mijenja boju ovisno o svojstvima otopine

prid. 〈G ȉndirektna; odr. ȉndirektnī, G ȉndirektnōg(a); ž. ȉndirektna, s. ȉndirektno〉 v. neizravan, posredan

prid. 〈G ȉndividuālna; odr. ȉndividuālnī, G ȉndividuālnōg(a); ž. ȉndividuālna, s. ȉndividuālno〉 koji je usmjeren na pojedinca

im. ž. 〈G individualizácijē〉 izdvajanje jednoga, jedinke ili pojedinosti prema osobitim svojstvima

prid. 〈G indònēzījskōg(a); ž. indònēzījskā, s. indònēzījskō〉 1. koji se odnosi na Indonezijce i Indoneziju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Indoneziji i narodni jezik Indonezijaca

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. indùcīrām, 3. l. mn. inducírajū, imp. indùcīrāj, aor. inducírah, imperf. indùcīrāh, prid. r. inducírao, prid. t. indùcīrān〉 1. provesti/provoditi indukciju 2. indukcijom izvesti/izvoditi zaključak; ant. deducirati 3. izazvati/izazivati kakvu reakciju

im. ž. 〈G indùkcijē〉 fil. postupak kojim se iz pojedinačnih tvrdnja dolazi do pretpostavke o općoj tvrdnji; ant. dedukcija ◇ elektromagnetska ~ fiz. pojava pri kojoj na krajevima zavojnice ili vodljive petlje nastaje električni napon kao posljedica promjenljivoga magnetskog toka, temeljno načelo rada električnih motora i generatora; magnetska ~ fiz. veličina koja označuje gustoću magnetskoga toka u tvari ili zraku, mjeri se jedinicom tesla

prid. 〈G indùkcījskōg(a); ž. indùkcījskā, s. indùkcījskō〉 koji se odnosi na indukciju; ant. dedukcijski

im. m. 〈G ìnduktora; mn. N ìnduktori, G ìnduktōrā〉 tehn. uređaj ili dio stroja koji stvara struju visokoga napona

im. ž. 〈G indulgèncijē; mn. N indulgèncije, G indulgèncījā〉 pov. oprost grijeha koji je Katolička Crkva prodavala za novac

im. ž. 〈G indùstrijē; mn. N indùstrije, G indùstrījā〉 gospodarska djelatnost, strojna ili tvornička preradba sirovina i proizvodnja različitih roba u velikim količinama [tekstilna ~; teška ~]

im. ž. 〈G industrijalizácijē〉 gosp. proces uvođenja i jačanja industrijske proizvodnje te povećanje udjela zaposlenih u industriji

prid. 〈G indùstrījskōg(a); ž. indùstrījskā, s. indùstrījskō〉 1. koji se odnosi na industriju 2. koji se proizvodi u industriji [~ proizvod]

im. ž. 〈G inèrcijē; mn. N inèrcije, G inèrcījā〉 1. v. tromost 2. fiz. svojstvo tijela, iskazano njegovom masom, da se odupire promjeni gibanja te ostane u stanju mirovanja ili jednolikoga pravocrtnog gibanja ako na njega djeluje sila

prid. 〈G inèrtna; odr. inèrtnī, G inèrtnōg(a); ž. inèrtna, s. inèrtno; komp. inèrtnijī〉 v. trom

im. m. 〈G ìnfarkta〉 med. odumiranje tkiva zbog nagloga začepljenja dovodne krvne žile [moždani ~; srčani ~]

im. ž. 〈G infèkcijē; mn. N infèkcije, G infèkcījā〉 v. zaraza

prid. 〈G infèkcījskōg(a); ž. infèkcījskā, s. infèkcījskō〉 v. zarazni

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. infìcīrām, 3. l. mn. inficírajū, imp. infìcīrāj, aor. inficírah, imperf. infìcīrāh, prid. r. inficírao, prid. t. infìcīrān〉 v. zaraziti

im. m. 〈G ìnfiksa; mn. N ìnfiksi, G ȉnfīksā〉 gram. tvorbena jedinica koja se umeće u osnovu

im. m. 〈G ȉnfinitīva〉 gram. neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku

im. ž. 〈G inflácijē〉 1. gosp. rast opće razine cijena i smanjenje vrijednosti novca [stopa inflacije]; ant. deflacija 2. pren. povećanje broja koga ili čega uz smanjenje vrijednosti ili važnosti [~ nagrada; ~ književnika]

prid. 〈G inflácījskōg(a); ž. inflácījskā, s. inflácījskō〉 koji se odnosi na inflaciju [inflacijska kriza]; ant. deflacijski

prid. 〈G ȉnflatōrna; odr. ȉnflatōrnī, G ȉnflatōrnōg(a); ž. ȉnflatōrna, s. ȉnflatōrno〉 koji potiče inflaciju; ant. deflatoran

im. ž. 〈G influèncē〉 v. gripa

im. ž. 〈G informácijē; mn. N informácije, G informácījā〉 1. svojstvo podatka kojim se smanjuje neodređenost sustava 2. v. obavijest 3. v. podatak

prid. 〈G informácījskōg(a); ž. informácījskā, s. informácījskō〉 koji se odnosi na informacije [informacijska tehnologija; informacijsko doba; informacijsko društvo]

im. m. 〈G informàtičāra, V informàtičāru/informàtičāre; mn. N informàtičāri, G informàtičārā〉 stručnjak koji se bavi informatikom

prid. 〈G informàtičāreva; ž. informàtičāreva, s. informàtičārevo〉 koji pripada informatičaru; sin. informatičarov

im. ž. 〈G informàtičārkē, DL informàtičārki; mn. N informàtičārke, G informàtičārkā/informàtičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi informatikom

prid. 〈G informàtičārova; ž. informàtičārova, s. informàtičārovo〉 usp. informatičarev

prid. 〈G informàtičkōg(a); ž. informàtičkā, s. informàtičkō〉 koji se odnosi na informatiku [informatičko obrazovanje]

im. ž. 〈G informàtikē, DL informàtici〉 znanost koja se bavi proučavanjem rada s podatcima na računalima kako bi se oni mogli brže i djelotvornije upotrijebiti pri donošenju odluka u gospodarstvu, znanosti i tehnici

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. infòrmīrām, 3. l. mn. informírajū, imp. infòrmīrāj, aor. informírah, imperf. infòrmīrāh, prid. r. informírao, prid. t. infòrmīrān〉 1. v. obavijestiti 2. v. obavješćivati, obavještavati • informírati se 〈povr.〉 1. zatražiti/tražiti obavijesti 2. dobiti/dobivati obavijesti

prid. 〈G infracrvèna; odr. infracr̀venī, G infracr̀venōg(a); ž. infracrvèna, s. infracrvèno〉 koji je izvan vidljivoga spektra

im. ž. 〈G ȉnfragrijalicē; mn. N ȉnfragrijalice, G ȉnfragrijalīcā〉 grijalica koja grije zračenjem infracrvenih toplinskih zraka

im. ž. 〈G infrastruktúrē; mn. N infrastruktúre, G infrastruktúrā〉 tvarna podloga koja omogućuje odvijanje društvenoga i gospodarskoga života

prid. 〈G infrastrùktūrnōg(a); ž. infrastrùktūrnā, s. infrastrùktūrnō〉 koji se odnosi na infrastrukturu

im. ž. 〈G infúzijē; mn. N infúzije, G infúzījā〉 med. unošenje veće količine tekućine kroz venu u organizam kako bi se nadoknadio njezin gubitak

kratica za inženjer; sin. (inž.)

prid. 〈G ȋnōg(a); ž. ȋnā, s. ȋnō〉 koji ne pripadaju skupini kojoj pripada govoritelj ili skupini o kojoj je riječ [govoriti pred inima; Doći će i ~.]; sin. drugi, ostali