jàsmīn

im. m. G jasmína; mn. N jasmíni, G jasmínā bot. 1. grm iz porodice maslina koji se uzgaja kao ukrasna ili ljekovita biljka 2. bijeli ili žuti cvijet istoimene biljke

jȁsno

pril. komp. jàsnijē 1. pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što posve u skladu s očekivanim [Jasno da znam.; Jasno da će doći.]; sin. dakako, naravno, sigurno 2. tako da se razabiru pojedinosti [~ vidjeti]; sin. oštro; ant. blijedo pren., mutno pren., nejasno 3. posve precizno i potpuno [~ se sjećati]; ant. blijedo pren., maglovito pren., mutno pren., nejasno 4. tako da se lako može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovoriti; ~ prikazati događaj]; ant. transparentno, nejasno

jasnòća

im. ž. G jasnòćē 1. svojstvo onoga što je dobro vidljivih obrisa, u čemu se razabiru pojedinosti [~ slike]; sin. oštrina 2. svojstvo onoga što je posve precizno i potpuno [~ sjećanja] 3. svojstvo onoga što se lako može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovora]; sin. (transparentnost); ant. (netransparentnost); ant. nejasnoća

jȁstog

im. m. G jȁstoga; mn. N jȁstozi, G jȁstōgā zool. krupni morski crvenožuti rak cijenjenoga mesa s dugim repom te dugim hrapavim ticalima koji nema kliješta i ima deset noga

jȁstrēb

im. m. G jȁstreba; mn. N jȁstrebovi/jȁstrebi, G jȁstrebōvā/jȁstrēbā zool. 1. mn. porodica ptica grabljivica iz reda sokolovka zaobljenih krila i duga repa s bijelom prugom iznad očiju 2. pripadnik istoimene porodice [~ kokošar]

jàstučić

im. m. G jàstučića; mn. N jàstučići, G jàstučīćā um. mali jastuk

jàstuk

im. m. G jàstuka; mn. N jàstuci, G jȁstūkā ispunjena vreća na kojoj počiva glava za vrijeme spavanja ili odmora ili koja služi za sjedenje, naslanjanje ili kao podloga za noge [vuneni ~]

jȁt

im. m. G jàta jez. 33. slovo u glagoljičkoj i 32. slovo u ćiriličkoj azbuci  dugi ~ refleks jata dvoglasnik »ie«, »ije«; kratki ~ refleksi jata »je«, »e«, »i«

jȁto

im. s. G jȁta; mn. N jȁta, G jȃ zool. veća trajna ili povremena zajednica životinja iste vrste koje lete, plove ili plivaju [~ ptica; ~ gusaka; ~ riba]

jatrokémičār

im. m. G jatrokémičāra, V jatrokémičāru/jatrokémičāre; mn. N jatrokémičāri, G jatrokémičārā osoba koja se bavi jatrokemijom

jatrokémičārev

prid. G jatrokémičāreva; ž. jatrokémičāreva, s. jatrokémičārevo koji pripada jatrokemičaru; sin. jatrokemičarov

jatrokémičārov

prid. G jatrokémičārova; ž. jatrokémičārova, s. jatrokémičārovo usp. jatrokemičarev

jatrokémija

im. ž. G jatrokémijē hist., kem. smjer u kemiji u 16. i 17. stoljeću koji glavnim zadatkom kemije smatra pripravljanje lijekova

jȁūk

im. m. G jȁūka; mn. N jȁūci, G jȁū zvuk kojim se izražava bol ili žalost

jaúkānje

im. s. G jaúkānja ispuštanje jauka

jaúkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jàūčēm, 3. l. mn. jàūčū, imp. jaúči, aor. jaúkah, imperf. jàūkāh, prid. r. jaúkao ispuštati jauke; vidski parnjak: jauknuti

jaúknuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jàūknēm, 3. l. mn. jàūknū, imp. jaúkni, aor. jaúknuh, prid. r. jaúknuo ispustiti jauk; vidski parnjak: jaukati

jáva

im. ž. G jávē stanje u kojemu je čovjek budan

jáviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. jȃvīm, 3. l. mn. jȃ, imp. jávi, aor. jávih, prid. r. jávio, prid. t. jȃvljen prenijeti komu kakvu vijest ili obavijest [~ novost]; sin. priopćiti • jáviti se povr. 1. odgovoriti na čije dozivanje; sin. odazvati se, oglasiti se v. pod oglasiti 2. davati vijest o sebi [~ se dopisnicom] 3. pozdravljati pri susretu [~ se susjedu]; vidski parnjak: javljati

jávljānje

im. s. G jávljānja; mn. N jávljānja, G jávljānjā 1. prenošenje kakve vijesti ili obavijesti komu; sin. (informiranje), obavješćivanje, obavještavanje, priopćavanje, priopćivanje 2. odgovaranje na čije dozivanje; sin. odazivanje, oglašavanje, oglašivanje 3. davanje vijesti o sebi 4. pozdravljanje pri susretu

jávljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. jȃvljām, 3. l. mn. jávljajū, imp. jȃvljāj, aor. jávljah, imperf. jȃvljāh, prid. r. jávljao, prid. t. jȃvljān prenositi komu kakvu vijest ili obavijest [~ novosti]; sin. priopćavati, priopćivati • jávljati se povr. 1. odgovarati na čije dozivanje; sin. odazivati se, oglašavati se v. pod oglašavati, oglašivati se v. pod oglašivati 2. davati vijest o sebi [~ se dopisnicom] 3. pozdravljati pri susretu [~ se susjedu]; vidski parnjak: javiti

jȃvnī

prid. G jȃvnōg(a); ž. jȃvnā, s. jȃvnō 1. koji je poznat i svima dostupan, koji nije skriven [javna služba]; ant. tajni 2. koji je namijenjen svima, na koji može svatko doći [javno predavanje; ~ skup]; ant. privatni

jávnōst

im. ž. G jávnosti, I jávnošću/jávnosti 1. svojstvo onoga što je poznato i svima dostupno, što nije skriveno; ant. tajnost 2. velik broj ljudi koji putem medija prate koji događaj; sin. publika

jȁvōr

im. m. G jȁvora, I jȁvorom; mn. N jȁvori, G jȁvōrā bot. 1. mn. rod visokih šumskih bjelogoričnih stabala uglavnom planinskih predjela sa širokim tamnozelenim listovima 2. pripadnik istoimenoga roda [crni ~; crveni ~; gorski ~]  poljski ~ jednodomno visoko listopadno drvo iz roda javora; sin. klen

jȁvorov

prid. G jȁvorova; ž. jȁvorova, s. jȁvorovo 1. koji pripada javoru [~ list] 2. koji se dobiva od javora [~ sirup] 3. koji se odnosi na javore [javorova šuma]

jȃz

im. m. G jȃza, L jázu; mn. N jȁzovi, G jȁzōvā odvod od većega vodenog toka ♦ premostiti ~ svladati prepreke (neslaganja, poteškoće, razlike)

jȁzavac

im. m. G jȁzāvca; mn. N jȁzāvci, G jȁzavācā zool. sisavac iz porodice kuna kratka zdepasta siva tijela s jednom bijelom i dvjema crnim prugama na glavi

jȁzavčār

im. m. G jȁzavčāra, I jȁzavčārom/jȁzavčārem; mn. N jȁzavčāri, G jȁzavčārā zool. pas kratkih nogu, izdužena tijela te dugih i opuštenih ušiju

jȁzbina

im. ž. G jȁzbinē; mn. N jȁzbine, G jȁzbīnā 1. nastamba u zemlji u kojoj žive jazavci, lisice i srodne zvijeri 2. pren. a. ružna, tamna, neugodna prostorija b. zatvoreno mjesto na kojemu se okuplja sumnjiv svijet [razbojnička ~.]

jd.

kratica za jedninu

je

os. zam. GA v. pod ona¹

jȅcāj

im. m. G jȅcāja; mn. N jȅcāji, G jȅcājā zvuk koji se čuje pri isprekidanome i grčevitome plakanju

jȅcānje

im. s. G jȅcānja isprekidano i grčevito plakanje

jȅcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jȅcām, 3. l. mn. jȅcajū, imp. jȅcāj, aor. jȅcah, imperf. jȅcāh, prid. r. jȅcao isprekidano i grčevito plakati

jèčam

im. m. G jèčma bot. 1. jednogodišnja žitarica jednostavna klasa s dugačkim resama [jari ~; ozimi ~] 2. skupina malih duguljastih zrnatih sivkastih sjemenka istoimene žitarice

jéčati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jéčīm, 3. l. mn. jéčē, imp. jéči, aor. jéčih, imperf. jéčāh, prid. r. jéčao 1. ispuštati nejasne glasove 2. oglašivati se jekom; vidski parnjak: jeknuti

ječménac

im. m. G ječménca; mn. N ječménci, G jèčmēnācā med. gnojna upala žlijezda na vjeđi

jèčmenī

prid. G jèčmenōg(a); ž. jèčmenā, s. jèčmenō 1. koji se odnosi na ječam [~ klas] 2. koji je od ječma [ječmena kaša]

jȅdak

prid. G jètka; odr. jètkī, G jètkōg(a); ž. jètka, s. jȅtko; komp. jètkijī; sup. najjètkijī 1. koji izaziva osjećaj štipanja i pečenja [jetka tvar] 2. pren. koji sadržava zlobne riječi [jetka primjedba]

jèdan

glav. br. m. G jèdnōg(a); ž. jèdna, s. jèdno 1. broj koji se obilježava s 1, za jedan manji od broja dva [jedna godina; jedno dijete] 2. najniža, neprolazna školska ocjena označena s 1 [dobiti ~ iz matematike]; sin. jedinica razg., nedovoljan; ant. izvrstan, odličan, petica razg. ♦ ~ kao nijedan jedan nije dovoljan, premalo je jedan; jedno s drugim sve zajedno, sve ukupno; jedno te isto jednako, uvijek isto; složni kao ~ potpuno složni, složni u svemu; svi do jednoga svi do posljednjega

jedànaest

glav. br. neskl. broj koji se obilježuje s 11, za jedan veći od broja deset i za jedan manji od broja dvanaest

jedanaestérac

im. m. G jedanaestérca; mn. N jedanaestérci, G jedanaèstērācā 1. knjiž. stih od jedanaest slogova 2. sp. najstroža kazna u nogometu, udarac koji se izvodi s udaljenosti od jedanaest metara od gola

jedànaestero

br. im. s. neskl. skupina od jedanaest osoba različita spola

jedànaestī

red. br. G jedànaestōg(a); ž. jedànaestā, s. jedànaestō koji je iza desetoga, a prije dvanaestoga

jedanaestogòdišnjāk

im. m. G jedanaestogòdišnjāka, V jedanaesetogòdišnjāče; mn. N jedanaestogòdišnjāci, G jedanestogòdišnjākā dijete koje ima jedanaest godina

jedanaestogodišnjàkinja

im. ž. G jedanaestogodišnjàkinjē; mn. N jedanaestogodišnjàkinje, G jedanaestogodišnjàkīnjā žensko dijete koje ima jedanaest godina

jedanaestogòdišnjī

prid. G jedanaestogòdišnjēg(a); ž. jedanaestogòdišnjā, s. jedanaestogòdišnjē 1. koji ima jedanaest godina [jedanaestogodišnje dijete] 2. koji traje jedanaest godina [jedanaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na jedanaest godina

jedanaestòrica

im. ž. G jedanaestòricē skupina od jedanaest muških osoba

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga