im. m. 〈G mìlivolta; mn. N mìlivolti, G mìlivōltā〉 fiz. mjerna jedinica za električni napon, tisućiti dio volta (mV)

prid. 〈G milòsrdna; odr. milòsrdnī, G milòsrdnōg(a); ž. milòsrdna, s. milòsrdno; komp. milosr̀dnijī〉 1. koji je pun milosrđa ili samilosti prema drugima [milosrdna osoba] 2. koji odražava čije milosrđe ili samilost prema drugima [~ postupak]; ant. nemilosrdan, nesmiljen, okrutan

im. ž. 〈G milòsrdnosti, I milòsrdnošću/milòsrdnosti〉 osobina onoga koji je milosrdan ili svojstvo onoga što je milosrdno; ant. nemilosrdnost, nesmiljenost, okrutnost

im. s. 〈G milòsrđa〉 razumijevanje onoga tko je u nepovoljnoj, lošoj životnoj situaciji i želja da mu se pomogne [pomoći komu iz milosrđa]

im. ž. 〈G mȉlosti, L milòsti, I mȉlošću/mȉlosti〉 razumijevanje, pažnja, naklonost ili zaštita koji se iskazuju komu [carska ~]; ant. nemilost ♦ ostaviti na ~ i nemilost ostaviti bez pomoći (zaštite)

im. ž. 〈G milòstinjē; mn. N milòstinje, G milòstīnjā〉 ono što se iz milosrđa daruje siromahu [živjeti od milostinje; udijeliti milostinju]

prid. 〈G milòstiva; odr. milòstivī, G milòstivōg(a); ž. milòstiva, s. milòstivo; komp. milostìvijī〉 1. koji se prema komu odnosi s blagošću, razumijevanjem i pažnjom [~ gospodar] 2. koji odražava čiju blagost, razumijevanje i pažnju [milostivo djelo]

im. ž. 〈G milòstivosti, I milòstivošću/milòstivosti〉 osobina onoga koji je milostiv ili svojstvo onoga što je milostivo

im. s. 〈G mȉlovānja; mn. N mȉlovānja, G mȉlovānjā〉 1. nježno prelaženje rukom preko čega 2. uzajamno iskazivanje nježnosti nježnim prelaženjem rukom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȉlujēm, 3. l. mn. mȉlujū, imp. mȉlūj, aor. mȉlovah, imperf. mȉlovāh, prid. r. mȉlovao, prid. t. mȉlovān〉 nježno prelaziti rukom preko čega [~ čiju kosu] • mȉlovati se 〈povr.〉 uzajamno si nježno prelaziti rukama preko tijela

prid. 〈G mȉlozvūčna; odr. mȉlozvūčnī, G mȉlozvūčnōg(a); ž. mȉlozvūčna, s. mȉlozvūčno; komp. milozvùčnijī〉 koji je ugodna zvuka; sin. blagozvučan, ( harmoničan)

im. ž. 〈G milozvúčnosti, I milozvúčnošću/milozvúčnosti〉 svojstvo onoga što je milozvučno; sin. blagozvučnost, (harmoničnost)

im. ž. 〈G mȋljē; mn. N mȋlje, G mȋljā〉 fiz. 1. angloamerička mjerna jedinica za duljinu, 1609,344 metra 2. zast. mjerna jedinica za duljinu različite vrijednosti [hrvatska ~; rimska ~] ◇ morska/nautička ~ iznimno dopuštena mjerna jedinica za duljinu u pomorskoj i zračnoj navigaciji (M)

im. s. 〈G mȋlja〉 zast. v. milina

im. ž. 〈G mȉljenicē; mn. N mȉljenice, G mȉljenīcā〉 ona koja uživa čiju naklonost ili ljubav, koja je posebno voljena i kojoj se posvećuje posebna pažnja; sin. ljubimica

prid. 〈G mȉljeničina; ž. mȉljeničina, s. mȉljeničino〉 koji pripada miljenici; sin. ljubimičin

im. m. 〈G mȉljenīka, V mȉljenīče; mn. N mȉljenīci, G mȉljenīkā〉 onaj koji uživa čiju naklonost ili ljubav, koji je posebno voljen i kojemu se posvećuje posebna pažnja; sin. ljubimac

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mílīm, 3. l. mn. mílē, imp. míli, aor. míljeh, imperf. míljāh, prid. r. m. mílio, ž. míljela, s. míljelo, mn. míljeli〉 1. polako se micati ili kretati dodirujući tijelom ili trbuhom kakvu površinu [Crvi mile po zidu.]; sin. gmizati, plaziti, puzati 2. pren. kretati se veoma polako [Kolone automobila mile cestom.]; sin. gmizati pren., plaziti pren., puzati pren.

prid. 〈G mìmičkōg(a); ž. mìmičkā, s. mìmičkō〉 koji se odnosi na mimiku

im. ž. 〈G mìmikē, DL mìmici; mn. N mìmike, G mȉmīkā〉 izražavanje osjećaja, misli ili htijenja izrazom i pokretima lica [~ glumca]

im. ž. 〈G mimìkrijē〉 biol. sposobnost nekih vrsta životinja i biljaka da se izgledom prilagode okolini radi zaštite od prirodnih neprijatelja

prij. 〈GA〉 označuje prolaženje pokraj koga ili čega [proći ~ skupine djece; protrčati ~ kuću]

im. m. 〈G mȉmohōda; mn. N mȉmohōdi, G mȉmohōdā〉 svečana povorka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mimòīđēm, 3. l. mn. mimòīđū, imp. mimoíđi, aor. mimoíđoh, prid. r. mimòišao, prid. t. mimòīđen〉 1. proći iza ili oko čega, proći okolnim putom [~ jezero; ~ kuću; ~ prepreku na putu] 2. pren. dogoditi se bez koga [To te neće ~.] • mimòīći se 〈povr.〉 idući u suprotnim smjerovima proći jedno pokraj drugoga ne dotičući se [Brodovi su se mimoišli.]; vidski parnjak: mimoilaziti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mimoìlazīm, 3. l. mn. mimoìlazē, imp. mimoìlazi, aor. mimoìlazih, imperf. mimoìlažāh, prid. r. mimoìlazio, prid. t. mimoìlažen〉 1. prolaziti iza ili oko čega, prolaziti okolnim putom [~ jezero; ~ kuću; ~ prepreke na putu] 2. pren. a. činiti sve što se može kako se ne bi dogodilo što neugodno ili neželjeno [~ opasnosti] b. događati se bez koga [Mimoilaze me svi važniji događaji.] • mimoìlaziti se 〈povr.〉 idući u suprotnim smjerovima prolaziti jedno pokraj drugoga ne dotičući se [Brodovi su se mimoilazili.]; vidski parnjak: mimoići

im. ž. 〈G mimózē, V mȉmōzo; mn. N mimóze, G mimózā〉 1. bot. a. grmolika biljka iz porodice leptirnjača s listovima osjetljivima na dodir raširena u tropskim i suptropskim krajevima b. mali žuti cvijet istoimene biljke 2. pren. osjetljiva osoba

oznaka za minutu

im. ž. 〈G mȋnē; mn. N mȋne, G mȋnā〉 eksplozivna naprava koja se upotrebljava pri građevnim radovima ili u ratu [nagazna ~] ♦ naletjeti na minu dati se prevariti, doživjeti što neočekivano i neugodno

im. m. 〈G mináreta; mn. N mináreti, G minárētā〉 rel. toranj uz džamiju s kojega se oglašuje poziv na molitvu

im. m. 〈G minerála; mn. N mineráli, G minerálā〉 geol. element ili anorganski kemijski spoj koji je sastavni dio stijene

prid. 〈G mȉnerālnōg(a); ž. mȉnerālnā, s. mȉnerālnō〉 koji se odnosi na minerale, koji sadržava minerale [mineralna voda]

im. m. 〈G mȉnigolfa〉 golf na manjemu terenu sa zasebno izgrađenim betonskim poljima s rupicom za ubacivanje loptice

im. m. 〈G mȋnija〉 kem. crveni olovni oksid

im. ž. 〈G minijatúrē; mn. N minijatúre, G minijatúrā〉 lik. 1. tehnika izradbe malih slika ili malih crteža kojima se ukrašavaju rukopisi; sin. sitnoslikarstvo 2. mala slika ili crtež kojima se ukrašavaju rukopisi 3. slika malih dimenzija, najčešće portret

prid. 〈G mȉnijatūrna; odr. mȉnijatūrnī, G mȉnijatūrnōg(a); ž. mȉnijatūrna, s. mȉnijatūrno〉 koji je veoma malen [minijaturna skulptura]; sin. malahan hip., malešan hip., sitan; ant. golem, krupan

prid. 〈G mȉnijatūrnōg(a); ž. mȉnijatūrnā, s. mȉnijatūrnō〉 koji se odnosi na minijaturu

prid. 〈G mȉnimālna; odr. mȉnimālnī, G mȉnimālnōg(a); ž. mȉnimālna, s. mȉnimālno〉 koji se ostvaruje ili je prisutan u najmanjoj mogućoj mjeri; sin. najmanji; ant. maksimalan, najveći 

im. m. 〈G mȉnimuma〉 1. najmanja veličina ili vrijednost čega 2. donja granica čega; ant. maksimum

im. s. 〈G miniračùnala; mn. N miniračùnala, G miniračùnālā〉 v. malo računalo pod računalo

im. s. 〈G minírānja〉 1. vojn. razaranje čega uporabom mina 2. vojn. postavljanje mina radi obrane od neprijateljske vojske 3. pren. lukavo onemogućivanje čijega nastojanja ili djelovanja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mìnīrām, 3. l. mn. minírajū, imp. mìnīrāj, aor. minírah, imperf. mìnīrāh, prid. r. minírao, prid. t. mìnīrān〉 1. razoriti/razarati što uporabom mina [~ stijenu] 2. postaviti/postavljati mine radi obrane od neprijateljske vojske [~ polje; ~ most] 3. pren. lukavo onemogućiti/onemogućivati čije nastojanje ili djelo [~ dogovor]

im. m. 〈G mìnistra, V mìnistre; mn. N mìnistri, G mìnistārā〉 član vlade, osoba koja je na čelu kojega ministarstva [~ prosvjete; ~ vanjskih poslova]

im. s. 〈G ministárstva; mn. N ministárstva, G minìstārstāvā/minìstārstvā〉 1. dio vlade neke zemlje koji vodi brigu o dijelu državnih poslova [Ministarstvo znanosti i obrazovanja; Ministarstvo zaštite okoliša] 2. zgrada u kojoj je smješten istoimeni dio vlade

im. m. 〈G minìstranta; mn. N minìstranti, G minìstranātā〉 dječak ili mladić koji na misi poslužuje svećenika

im. ž. 〈G mìnistricē; mn. N mìnistrice, G mìnistrīcā〉 članica vlade, žena koja je na čelu kojega ministarstva [~ znanosti; ~ vanjskih poslova]

prid. 〈G mìnistričina; ž. mìnistričina, s. mìnistričino〉 koji pripada ministrici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. minìstrīrām, 3. l. mn. ministrírajū, imp. minìstrīrāj, aor. ministrírah, imperf. minìstrīrāh, prid. r. ministrírao〉 obaviti/obavljati posao ministranta, poslužiti/posluživati svećenika na misi

prid. 〈G mìnistrova; ž. mìnistrova, s. mìnistrovo〉 koji pripada ministru