im. ž. 〈G misiònārkē, DL misiònārki; mn. N misiònārke, G misiònārkā/misiònārkī〉 1. svećenica koja propovijeda kršćansku vjeru nekršćanskim narodima; sin. vjerovjesnica 2. pren. žena koja širi koju ideju, misao ili ideologiju

prid. 〈G misionárova; ž. misionárova, s. misionárovo〉 usp. misionarev

prid. 〈G misiònārskōg(a); ž. misiònārskā, s. misiònārskō〉 koji se odnosi na misionare

im. m. 〈G mȉslioca, V mȉslioče; mn. N mȉslioci, G mȉslilācā〉 osoba koja je sposobna duboko i stvaralački misliti

prid. 〈G mȉsliočeva; ž. mȉsliočeva, s. mȉsliočevo〉 koji pripada misliocu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȉslīm, 3. l. mn. mȉslē, imp. mȉsli, aor. mȉslih, imperf. mȉšljāh, prid. r. mȉslio, pril. s. mȉslēći, pril. p. mȉslīvši〉 1. oblikovati misli [~ o životu; ~ o dobru i zlu]; sin. mniti zast., razmišljati 2. nositi u mislima, imati na umu [~ na učenje] 3. imati svoje mišljenje o čemu [Mislim da sam u pravu.]; sin. držati, ( mniti), smatrati 4. imati namjeru, nakanu što učiniti [Ove godine mislim ići na more.]; sin. kaniti, namjeravati

prid. 〈G mȉsnōg(a); ž. mȉsnā, s. mȉsnō〉 koji se odnosi na misu [misno ruho]

im. m. 〈G mȉša, A mȉša/mȉš, L mȉšu/mìšu; mn. N mȉševi, G mȉšēvā〉 1. 〈A mȉša, L mȉšu〉 zool. a. 〈mn.〉 rod malih glodavaca šiljaste njuške i duga repa koji imaju siva ili smeđa leđa, a na trbušnoj strani svjetlije sivo, smeđe ili bijelo krzno b. pripadnik istoimenoga roda [domaći ~; poljski ~] 2. 〈A mȉš, L mìšu〉 inform., tehn. uređaj koji upravlja kretanjem pokazivača na zaslonu ◇ slijepi ~ razg. v. šišmiš ♦ gol (siromašan) kao crkveni ~ veoma siromašan, koji nema ničega; mokar (pokisao) kao ~ potpuno mokar, potpuno pokisao

im. ž. 〈G mȉšicē; mn. N mȉšice, G mȉšīcā〉 1. ženka miša 2. anat. dio ruke od ramena do lakta; sin. (miška)

im. m. 〈G mišíća; mn. N mišíći, G mišíćā〉 anat. organ koji pokreće tijelo jer se može stezati i opuštati pod utjecajem živčanih podražaja [srčani ~; trbušni mišići]

im. m. 〈G mȉšića; mn. N mȉšići, G mȉšīćā〉 um. mali miš

prid. 〈G mìšićava; odr. mìšićavī, G mìšićavōg(a); ž. mìšićava, s. mìšićavo; komp. mišićàvijī〉 1. koji ima jake, razvijene mišiće [~ muškarac] 2. koji je sastavljen od jakih, razvijenih mišića [mišićave ruke; mišićavo tijelo]

im. ž. 〈G mìšićavosti, I mìšićavošću/mìšićavosti〉 osobina onoga koji je mišićav ili svojstvo onoga što je mišićavo

prid. 〈G mìšićnōg(a); ž. mìšićnā, s. mìšićnō〉 koji se odnosi na mišiće [mišićno tkivo]

prid. 〈G mȉšjēg(a); ž. mȉšjā, s. mȉšjē〉 koji se odnosi na miševe [~ rep]

im. ž. 〈G mȉškē, DL mȉški; mn. N mȉške, G mȉšākā/mȋškā/mȉškī〉 v. mišica

im. s. 〈G mȉšljēnja; mn. N mȉšljēnja, G mȉšljēnjā〉 1. jasno izrečeno gledište o čemu [Svatko ima svoje ~.]; sin. gledište, stajalište, ( stav) 2. 〈jd.〉 psih. viši oblik psihološke djelatnosti koji uključuje poimanje, prosuđivanje i zaključivanje

prid. 〈G mišòlika; odr. mišòlikī, G mišòlikōg(a); ž. mišòlika, s. mišòliko〉 koji je nalik mišu

im. ž. 〈G mišòlōvkē, DL mišòlōvci; mn. N mišòlōvke, G mišòlōvkā/mišòlōvkī〉 naprava za hvatanje miševa

im. m. 〈G mȋta, L mítu; mn. N mȉtovi, G mȉtōvā〉 knjiž. 1. jednostavna epska književna vrsta, fantastična predaja o bogovima, nadnaravnim junacima ili nadnaravnim događajima 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. s. 〈G mitárēnja〉 biol. mijenjanje perja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. mìtārī se, 3. l. mn. mìtārē se, aor. 3. l. jd. mȉtārī se, imperf. 3. l. jd. mìtārāše se, prid. r. mitário se〉 biol. mijenjati perje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȉjēm, 3. l. mn. mȉjū, imp. mȋj, aor. mȉh, imperf. mȉjāh, prid. r. mȉo, prid. t. mìven〉 zast. v. umivati (se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȋtīm, 3. l. mn. mȋtē, imp. míti, aor. mítih, imperf. mítijāh/mȋćāh, prid. r. mítio, prid. t. mȋćen〉 davati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), podmićivati, potplaćivati, potkupljivati

im. s. 〈G míta〉 dar ili novac koji se komu nezakonito i kriomice daje za uslugu, pomoć ili posao [davati ~; uzimati ~]

im. m. 〈G mitohòndrija; mn. N mitohòndriji, G mitohòndrījā〉 biol. stanični organel eukariotskih stanica u kojemu se, u procesima staničnoga disanja, oslobađa energija

im. ž. 〈G mitològijē, N mn. mitològije, G mitològījā〉 1. skup mitova i legenda određene etničke skupine 2. znanost koja proučava mitološku baštinu pojedinih kultura, civilizacija i naroda

prid. 〈G mitòloškōg(a); ž. mitòloškā, s. mitòloškō〉 koji se odnosi na mitologiju

prid. 〈G mitòtičkōg(a); ž. mitòtičkā, s. mitòtičkō〉 koji se odnosi na mitozu

im. ž. 〈G mitózē〉 biol. stanična dioba kojom nastaju dvije stanice koje imaju jednak broj kromosoma i iste su kao roditeljska stanica

im. ž. 〈G mȉtrē; mn. N mȉtre, G mȉtārā/mȋtrā/mȉtrī〉 rel. liturgijsko pokrivalo za glavu koje nose pape, biskupi, kardinali i neki opati kao simbol svoje vlasti

prid. 〈G mȋtskōg(a); ž. mȋtskā, s. mȋtskō〉 koji se odnosi na mit

im. ž. 〈G mizanscénē; mn. N mizanscéne, G mizanscénā〉 kaz. raspored glumaca na pozornici

im. ž. 〈G mjȅdi〉 kem. žuta, tvrda i čvrsta slitina bakra i cinka koja ima široku primjenu u graditeljstvu i tehnici

prid. 〈G mjedèna; odr. mjèdenī, G mjèdenōg(a); ž. mjedèna, s. mjedèno〉 koji je od mjedi

im. m. 〈G mjehúra, I mjehúrom; mn. N mjehúri, G mjehúrā〉 1. anat. opna u kojoj se nakupljaju tjelesne izlučine [mokraćni ~] 2. med. ispupčeni dio kože ispunjen tekućinom [mjehuri od opeklina]; sin. (plik) 3. nabubreni ili ispupčeni dio kakve površine ispunjen tekućinom ili zrakom [~ od sapunice] ◇ plivaći ~ zool. organ kod riba koji se proteže duž cijele leđne strane trbušne šupljine i čija je najvažnija funkcija održavanje ravnoteže te reguliranje dubine ronjenja ♦ nestati (iščeznuti) kao ~ od sapunice potpuno nestati, naglo nestati; izjaloviti se, propasti

im. m. 〈G mjehùrića; mn. N mjehùrići, G mjehùrīćā〉 um. mali mjehur ◇ hranidbeni ~ v. hranidbena vakuola pod vakuola; plućni ~ anat. osnovna jedinica plućnoga tkiva u kojoj se odvija izmjena plinova

im. ž. 〈G mjènicē; mn. N mjènice, G mjȅnīcā〉 vrijednosni papir kojim je izražena obveza isplate određene svote novca u određenome roku

im. m. 〈G mjenjáča; mn. N mjenjáči, G mjenjáčā〉 tehn. 1. uređaj u vozilu kojim se mijenjaju brzine i tako usklađuje brzina okretaja kotača i rada motora 2. naprava za mijenjanje napona istosmjerne ili frekvencije izmjenične struje

im. ž. 〈G mjènjāčnicē; mn. N mjènjāčnice, G mjènjāčnīcā〉 poslovnica u kojoj se jedna valuta mijenja za drugu [privatna ~]

im. ž. 〈G mjȅrē; mn. N mjȅre, G mjȇrā〉 1. dogovorena jedinica sustava za mjerenje veličine, količine ili stupnja [~ za duljinu; ~ za količinu] 2. duljina, širina i visina čega 3. ono što se čini u skladu s nekim propisima ili zakonom [zakonska ~; gospodarske mjere] 4. osjećaj za ono što je dopušteno [Nema mjere.] 5. količina određenoga svojstva, količina u kojoj tko ima određeno svojstvo [Lukav je do mjere koju je teško premašiti.]; sin. stupanj ♦ mjeriti istom mjerom primjenjivati ista mjerila prema komu, prema čemu, ne praviti razlike među kim, među čim; preko 〈svake〉 mjere pretjerano, nepodnošljivo; prevršiti (prijeći) 〈svaku〉 mjeru pretjerati u čemu, prijeći dopuštenu granicu; u znatnoj mjeri jako; vratiti istom mjerom 〈komu〉 vratiti na isti način komu, osvetiti se komu; znati (imati) 〈svoju〉 mjeru 〈u čemu〉 biti umjeren, ne pretjerivati, znati granice

im. s. 〈G mjȅrēnja; mn. N mjȅrēnja, G mjȅrēnjā〉 1. utvrđivanje koje fizičke veličine (težine, visine, površine itd.) s pomoću mjerila ili mjernih instrumenata 2. pren. donošenje suda, mišljenja, zaključka o kome ili o čemu 3. određivanje čije visine 4. međusobno utvrđivanje sličnosti i razlika; sin. uspoređivanje

im. s. 〈G mjȅrila; mn. N mjȅrila, G mjȅrīlā〉 1. zem. odnos duljina i površina u prirodi i na zemljovidu, pokazuje koliko je puta koja udaljenost u prirodi umanjena na zemljovidu 2. dogovorena pravila, ljestvica, znak, ocjena i sve ono što služi kao temelj pri odlučivanju je li što dobro i uspješno [~ znanja; nejednaka mjerila]

im. m. 〈G mjèritelja; mn. N mjèritelji, G mjèritēljā〉 1. osoba koja mjeri 2. stručnjak koji se bavi mjeriteljstvom

im. ž. 〈G mjeritèljicē; mn. N mjèriteljice, G mjèritēljīcā〉 1. žena koja mjeri 2. stručnjakinja koja se bavi mjeriteljstvom

prid. 〈G mjeritèljičina; ž. mjeritèljičina, s. mjeritèljičino〉 koji pripada mjeriteljici

prid. 〈G mjèriteljskōg(a); ž. mjèriteljskā, s. mjèriteljskō〉 koji se odnosi na mjeritelje i mjeriteljstvo

im. s. 〈G mjeritèljstva〉 znanstvena disciplina o mjerenju, mjernim postupcima i sredstvima