màlgāškī

prid. 〈G màlgāškōg(a); ž. màlgāškā, s. màlgāškō〉 1. koji se odnosi na Malgašane 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedan od službenih jezika na Madagaskaru

mȃlī

prid. 〈G mȃlōg(a); ž. mȃlā, s. mȃlō; komp. mȁnjī〉 1. koji nema veliku veličinu, težinu ili količinu [mala mačka; malo zrno]; sin. malen 2. koji kakvim svojstvom ili obilježjem nije osobito velik, složen ili važan [~ posao; ~ problem; mala pogreška]; sin. malen, nevelik 3. razg. koji je dječje dobi [Kad smo bili ~.]; ant. velik

màlīgnī

prid. 〈G màlīgnōg(a); ž. màlīgnā, s. màlīgnō〉 v. zloćudni pod zloćudan

màlina

im. ž. 〈G màlinē; mn. N màline, G mȁlīnā〉 bot. 1. trajan grm s lišćem koje ima dugačku peteljku, pravilne bijele cvjetiće i okruglu stabljiku obraslu bodljikama 2. aromatičan jestiv ukusan plod istoimenoga grma u obliku svijetlocrvene grozdaste bobe [sok od malina]

màlinin

prid. 〈G màlinina; ž. màlinina, s. màlinino〉 koji pripada malini [~ list]

màlinov

prid. 〈G màlinova; ž. màlinova, s. màlinovo〉 koji je od malina [~ sok]

màlinovac

im. m. 〈G màlinōvca; mn. N màlinōvci, G màlinovācā〉 osvježavajuće piće od malinova soka ili sirupa

málko

pril. razg. veoma malo, posve malo [Sunce se ~ skrilo.]

malmìnjāt

im. m. 〈G malminjáta; mn. N malminjáti, G malminjátā〉 zool. smeđi ili crni pauk čiji ugriz može usmrtiti čovjeka

mȁlo

pril. 〈komp. mȁnjē〉 1. označuje malu količinu ili mjeru [Ima ~ prijatelja.; On ~ radi.]; ant. mnogo, puno razg. 2. 〈komp.〉 mat. znak (<) koji označuje da se broj koji mu prethodi može dobiti oduzimanjem kojega broja od broja koji iza njega slijedi; ant. veće v. pod velik ♦ ~ sutra nikako, ni slučajno, ništa od toga; svako ~ često, s čestim ponavljanjima

mȁlobrōjan

prid. 〈G mȁlobrōjna; odr. mȁlobrōjnī, G mȁlobrōjnōg(a); ž. mȁlobrōjna, s. mȁlobrōjno〉 1. koji se sastoji od malo članova ili elemenata [malobrojna obitelj] 2. 〈mn.〉 kojega ima malo [malobrojna pitanja; malobrojne prijevare; malobrojni latinizmi]; ant. mnogi; ant. brojan

malobrójnōst

im. ž. 〈G malobrójnosti, I malobrójnošću/malobrójnosti〉 svojstvo onoga što je malobrojno; ant. brojnost

maločekìnjāš

im. m. 〈G maločekinjáša; mn. N maločekinjáši, G maločekinjášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina kolutićavaca s malo čekinja uglavnom dugoga i tankoga tijela koji žive u vlažnome tlu 2. pripadnik istoimene skupine

maločetìnāš

im. m. → maločekinjaš

malòdušan

prid. 〈G malòdušna; odr. malòdušnī, G malòdušnōg(a); ž. malòdušna, s. malòdušno; komp. malodùšnijī〉 1. koji nema samopouzdanja [malodušna osoba] 2. koji odražava čiji nedostatak samopouzdanja [~ komentar]

malòdušnōst

im. ž. 〈G malòdušnosti, I malòdušnošću/malòdušnosti〉 osobina onoga koji je malodušan ili svojstvo onoga što je malodušno

mȁlograđanin

im. m. 〈G mȁlograđanina; mn. N mȁlograđani, G mȁlograđānā〉 pripadnik onoga dijela građanstva koje je usmjereno svojim osobnim ciljevima i osobnoj sigurnosti i koje je ograničenih pogleda i zatvoreno prema svemu što je drukčije, novo ili moderno

mȁlograđānka

im. ž. 〈G mȁlograđānkē, DL mȁlograđānki; mn. N mȁlograđānke, G mȁlograđānkā/mȁlograđānkī〉 pripadnica onoga dijela građanstva koje je usmjereno svojim osobnim ciljevima i osobnoj sigurnosti i koje je ograničenih pogleda i zatvoreno prema svemu što je drukčije, novo ili moderno

mȁlograđanskī

prid. 〈G mȁlograđanskōg(a); ž. mȁlograđanskā, s. mȁlograđanskō〉 koji se odnosi na malograđane [~ život]

mȁlograđanski

pril. na način malograđana [živjeti ~]

mȁlokad

pril. 1. u velikim vremenskim razmacima [Viđamo se ~.] 2. razmjerno malo puta [Učenici ~ kasne.]; sin. rijetko; ant. često, nerijetko

malokolùtićavac

im. m. 〈G malokolùtićāvca; mn. N malokolùtićāvci, G malokolùtićavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina morskih sjedilačkih beskralježnjaka s trima kolutićima 2. pripadnik istoimene skupine

malòljetan

prid. 〈G malòljetna; odr. malòljetnī, G malòljetnōg(a); ž. malòljetna, s. malòljetno〉 koji ima manje od zakonom propisane dobi i nije pred zakonom odgovoran kao odrasla osoba [maloljetno dijete]; ant. punoljetan

malòljetnica

im. ž. 〈G malòljetnicē; mn. N malòljetnice, G malòljetnīcā〉 djevojčica ili djevojka koja ima manje od zakonom propisane dobi i nije pred zakonom odgovorna kao odrasla osoba; ant. punoljetnica

malòljetničin

prid. 〈G malòljetničina; ž. malòljetničina, s. malòljetničino〉 koji pripada maloljetnici; ant. punoljetničin

malòljetnīk

im. m. 〈G malòljetnīka, V malòljetnīče; mn. N malòljetnīci, G malòljetnīkā〉 osoba koja ima manje od zakonom propisane dobi i nije pred zakonom odgovorna kao odrasla osoba; ant. punoljetnik

malòljetnōst

im. ž. 〈G malòljetnosti, I malòljetnošću/malòljetnosti〉 osobina onoga koji je maloljetan; ant. punoljetnost

mȁloprije

pril. prije malo vremena [Otišli su ~.]

màltēškī

prid. 〈G màltēškōg(a); ž. màltēškā, s. màltēškō〉 1. koji se odnosi na Maltežane i Maltu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik na Malti i narodni jezik Maltežana

maltóza

im. ž. 〈G maltózē〉 kem. disaharid koji nastaje razgradnjom škroba, nalazi se u sladu; sin. sladni šećer v. pod šećer

mȃlj

im. m. 〈G málja; mn. N máljevi, G máljēvā〉 drveno ili kovinsko oruđe s drškom i velikom glavom u obliku valjka; sin. bat, mlat

mȁlja

im. ž. 〈G mȁljē; mn. N mȁlje, G mȃljā〉 1. mekana dlačica koja raste prije prave brade 2. dlaka na tijelu koja raste do ograničene dužine i ne pokriva svu površinu kože

mȁma

im. ž. 〈G mȁmē; mn. N mȁme, G mȃmā〉 hip., razg. majka od milja; ant. tata

mámac

im. m. 〈G mámca; mn. N mámci, G mȃmācā〉 hrana ili umjetno sredstvo kojim se mami životinja [živi ~] ♦ progutati ~ dati se prevariti; uhvatiti se na ~ dati se prevariti

mȁmica

im. ž. 〈G mȁmicē; mn. N mȁmice, G mȁmīcā〉 hip. mama od milja; ant. tatica

mámiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȃmīm, 3. l. mn. mȃmē, imp. mámi, aor. mámih, imperf. mȃmljāh, prid. r. mámio, prid. t. mȃmljen〉 1. loviti životinje dozivanjem, posebnim uzvicima, riječima ili s pomoću mamca [~ kokoši zrnjem; ~ psa dajući mu kost; ~ rakove u košaru; ~ ribu na udicu]; sin. vabiti 2. pren. a. obećanjima nagovarati koga da što učini; sin. vabiti b. izazivati u komu želju za čim [Snijeg mami djecu na sanjkanje.]

màmut

im. m. 〈G màmuta; mn. N màmuti, G mȁmūtā〉 zool. izumrli slon iz ledenoga doba

màmutovac

im. m. 〈G màmutōvca; mn. N màmutōvci, G màmutovācā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina najstarijih i najviših četinjača vitka visoka crvena debla i neobične kore debele i do 30 cm, mogu narasti do 100 m 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (sekvoja)

màmutskī

prid. 〈G màmutskōg(a); ž. màmutskā, s. màmutskō〉 1. koji se odnosi na mamute 2. pren. koji je iznimno velik

màmuza

im. ž. 〈G màmuzē; mn. N màmuze, G mȁmūzā〉 v. ostruga

mána

im. ž. 〈G mánē; mn. N mána, G mánā〉 1. nepostojanje nekih uobičajenih ili očekivanih značajka [govorna ~; srčana ~; tjelesna ~] 2. loša osobina [Njegova je ~ neurednost.]; sin. (hendikep), nedostatak

mȁna

im. ž. 〈G mȁnē〉 rel. neobična hrana kojom su se Izraelci hranili u Sinajskoj pustinji

mȁnastīr

im. m. 〈G mȁnastīra, I mȁnastīrom; mn. N mȁnastīri, G mȁnastīrā〉 crkva sa zgradama u kojima žive pravoslavni redovnici ili redovnice

mȁnastīrskī

prid. 〈G mȁnastīrskōg(a); ž. mȁnastīrskā, s. mȁnastīrskō〉 koji se odnosi na manastir

mandàrīn

im. m. 〈G mandarína, V mȁndarīne; mn. N mandaríni, G mandarínā〉 pov. viši kineski činovnik u carsko doba

mandarína

im. ž. 〈G mandarínē; mn. N mandaríne, G mandarínā〉 bot. 1. vazdazelena sredozemna voćka okruglasta slatka i kisela ploda 2. okruglast mesnat sladak i kiseo narančast plod istoimene voćke; sin. mandarinka

mandàrīnka

im. ž. 〈G mandàrīnkē, DL mandàrīnki; mn. N mandàrīnke, G mandàrīnkā/mandàrīnkī〉 usp. mandarina

màndāt

im. m. 〈G mandáta; mn. N mandáti, G mandátā〉 1. ovlast za zastupanje koju zastupnik dobiva izborom u predstavničko tijelo 2. nalog i punomoć koju predsjednik države daje određenoj osobi za sastav vlade [dobiti ~] 3. razdoblje na koje su dužnosnici izabrani [na kraju mandata]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga