im. ž. 〈G marikultúrē〉 gosp. uzgoj morskih životinja i biljaka, uglavnom radi dobivanja hrane; sin. (akvakultura)

im. ž. 〈G marìmbē; mn. N marìmbe, G marímbā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od šesnaest do devetnaest drvenih pločica

im. ž. 〈G màrīnē; mn. N màrīne, G màrīnā〉 luka specijalizirana za potrebe nautičkoga turizma

im. ž. 〈G marionètē; mn. N marionète, G marionétā〉 1. kaz. lutka čiji se udovi pokreću koncem ili žicom 2. pren. povodljiva, poslušna osoba, osoba čijim postupcima upravlja tko drugi

prid. 〈G mariònetskōg(a); ž. mariònetskā, s. mariònetskō〉 1. koji se odnosi na marionete, vrstu lutaka čiji se udovi pokreću koncem ili žicom [marionetsko kazalište] 2. pren. koji se odnosi na marionete, povodljive, poslušne osobe čijim postupcima upravlja tko drugi [marionetska vlada]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȃrīm, 3. l. mn. mȃrē, imp. mári, aor. márih, imperf. mȃrāh, prid. r. mário〉 osjećati naklonost, ljubav, želju, brigu, sklonost, obraćati pozornost na koga ili što [~ za stare običaje]

prid. 〈G mȁritīmnōg(a); ž. mȁritīmnā, s. mȁritīmnō〉 v. pomorski

im. ž. 〈G maritímnosti, I maritímnošću/maritímnosti〉 zem. povezanost kopna s morem, utjecaj mora na kopno

im. ž. 〈G màrkē, DL màrki; mn. N màrke, G mȁrākā/márkā/màrkī〉 poštanska naljepnica s naznačenom novčanom vrijednošću koja se stavlja na poštanske pošiljke kao potvrda da su plaćeni troškovi slanja ◇ robna ~ zaštićeni znak proizvoda ili tvrtke; sin. (brend)

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. màrkīrām, 3. l. mn. markírajū, imp. màrkīrāj, aor. markírah, imperf. màrkīrāh, prid. r. markírao, prid. t. màrkīrān〉 1. 〈prijel.〉 a. v. označiti b. v. označivati 2. 〈neprijel.〉 razg. nedopušteno izostati/izostajati s nastave

im. m. 〈G markíza, V mȁrkīze; mn. N markízi, G markízā〉 1. 〈jd.〉 plemićki naslov koji je u hijerarhijskoj ljestvici između grofa i vojvode 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G markízē; mn. N markízi, G markízā〉 1. 〈jd.〉 ženski plemićki naslov koji je u hijerarhijskoj ljestvici između grofice i vojvotkinje 2. žena s istoimenim naslovom

im. m. 〈G màrksista, V màrksistu; mn. N màrksisti, G mȁrksīstā〉 pristaša marksizma

im. ž. 〈G màrksisticē; mn. N màrksistice, G màrksistīcā〉 žena pristaša marksizma

prid. 〈G màrksističina; ž. màrksističina, s. màrksističino〉 koji pripada marksistici

prid. 〈G marksìstičkōg(a); ž. marksìstičkā, s. marksìstičkō〉 koji se odnosi na marksiste i marksizam [~ filozof]

im. m. 〈G marksìzma〉 političko, filozofsko, sociološko i povijesno učenje koje je utemeljio Karl Marx

prid. 〈G màrljiva; odr. màrljivī, G màrljivōg(a); ž. màrljiva, s. màrljivo; komp. marljìvijī〉 koji se trudi i mnogo radi [~ učenik]; sin. radin, radišan, vrijedan; ant. lijen

pril. 〈komp. marljìvijē〉 tako da odražava čiju marljivost [~ učiti]; sin. vrijedno

im. ž. 〈G màrljivosti, I màrljivošću/màrljivosti〉 osobina onoga koji je marljiv; sin. radinost, radišnost, vrijednost; ant. lijenost

im. ž. 〈G marmeládē; mn. N marmeláde, G marmeládā〉 smjesa protisnutoga voća gusto ukuhanoga sa šećerom; sin. (pekmez)

im. m. 〈G Mȁrsa〉 astr. četvrti planet Sunčeva sustava, planet između Zemlje i Jupitera ♦ kao da je tko pao s Marsa kao da ništa ne zna tko, neobaviješten je tko

usk. služi za grubo tjeranje koga [Marš, van iz moje kuće!]; sin. mrš razg.

im. m. 〈G maršála, V mȁršāle; mn. N maršáli, G maršálā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najviši čin u nekim vojskama, čin iznad generalskoga 2. osoba s istoimenim činom

im. m. 〈G martòloga, V martòlože; mn. N martòlozi, G martòlōgā〉 pov. kršćanin koji je služio u turskoj vojsci u pograničnim gradovima

zb. im. ž. 〈G mȃrvē〉 goveda namijenjena za vuču

prid. 〈G màrvīnskōg(a); ž. màrvīnskā, s. màrvīnskō〉 koji se odnosi na marvu

im. ž. 〈G màsē; mn. N màse, G másā〉 1. fiz. mjera tromosti kojom se tijelo pri djelovanju sile odupire promjeni gibanja, jednaka veličini koja određuje gravitacijsku silu na tijelo, mjeri se kilogramima [teška ~; troma ~] 2. tvar kojoj se ne može odrediti oblik [vodena ~] 3. 〈mn.〉 mnoštvo pojedinaca u društvu [narodne mase] 4. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., gomila pren., hrpa pren., kup¹ pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren. ◇ plastična ~ kem. gradivo koje se može oblikovati primjenom topline ili tlaka, a uglavnom se dobiva od umjetne smole

im. ž. 〈G masážē〉 pritiskanje, gnječenje ili glađenje tijela radi opuštanja mišićne napetosti

prid. 〈G màsāžnōg(a); ž. màsāžnā, s. màsāžnō〉 koji se odnosi na masažu [masažna kada]

prid. 〈G màsenōg(a); ž. màsenā, s. màsenō〉 koji se odnosi na masu [~ udio]

im. m. 〈G maséra, V mȁsēru; mn. N maséri, G masérā〉 osoba koja masira

im. ž. 〈G màsērkē, DL màsērkē/màsērkī; mn. N màsērke, G màsērkā/màsērkī〉 žena koja masira

prid. 〈G màsērskōg(a); ž. màsērskā, s. màsērskō〉 koji se odnosi na masere

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. màsīrām, 3. l. mn. masírajū, imp. màsīrāj, aor. masírah, imperf. màsīrāh, prid. r. masírao, prid. t. màsīrān〉 pritiskati, gnječiti ili gladiti tijelo radi opuštanja mišićne napetosti

im. m. 〈G masíva; mn. N masívi, G masívā〉 zem. više planinskih visova koji tvore cjelinu

im. ž. 〈G màskē, D mȁski/mȁsci, A mȁsku; mn. N mȁske, G mȁsākā/máskā/màskī〉 1. predmet koji skriva lice tako da se ne može prepoznati osoba; sin. (krinka), obrazina 2. predmet koji pokriva, štiti lice, oči, dišni sustav itd. [kirurška ~; ronilačka ~; plinska ~] ♦ skinuti komu masku 〈s lica〉 razotkriti čiju pravu (neugodnu) narav

im. ž. 〈G mȁskarē; mn. N mȁskare, G mȁskārā〉 kozmetičko sredstvo za bojenje trepavica kako bi se doimale duljima i debljima

im. m. 〈G màskenbāla; mn. N màskenbāli, G màskenbālā〉 bal pod maskama, krabuljni ples

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. màskīrām, 3. l. mn. maskírajū, imp. màskīrāj, aor. maskírah, imperf. màskīrāh, prid. r. maskírao, prid. t. màskīrān〉 1. staviti/stavljati masku, obući/oblačiti što s namjerom da se ostane neprepoznan 2. dati/davati čemu drukčiji izgled

prid. 〈G màskīrnōg(a); ž. màskīrnā, s. màskīrnō〉 koji služi za maskiranje [maskirna odjeća]

im. m. 〈G maslàca; mn. N maslàci, G maslácā〉 mliječni proizvod koji se dobiva tučenjem slatkoga vrhnja; sin. putar pokr., razg.

im. m. 〈G masláčka; mn. N masláčci, G màslāčākā〉 bot. 1. višegodišnja samonikla zeljasta biljka nazubljenih listova koja raste po livadama; sin. divlji radič v. pod radič 2. žuti cvat istoimene biljke koji se dozrijevanjem pretvara u bijelu glavicu sa sjemenkama

prid. 〈G màslačnōg(a); ž. màslačnā, s. màslačnō〉 koji se odnosi na maslac [maslačna kiselina]

im. ž. 〈G mȁslinē; mn. N mȁsline, G mȁslīnā〉 bot. 1. 〈mn.〉 a. porodica biljaka, grmova ili stabala parnih listova b. pripadnica istoimene porodice 2. a. mediteransko vazdazeleno drvo ovalnih kožastih listova iz istoimene porodice b. jestiv mesnat zelen ili crn plod istoimenoga drveta od kojega se dobiva ulje

im. m. 〈G mȁslināra, V mȁslināru/mȁslināre; mn. N mȁslināri, G mȁslinārā〉 osoba koja uzgaja masline

prid. 〈G mȁslināreva; ž. mȁslināreva, s. mȁslinārevo〉 koji pripada maslinaru; sin. maslinarov

im. ž. 〈G mȁslinārkē, DL mȁslinārki; mn. N mȁslinārke, G mȁslinārkā/mȁslinārkī〉 žena koja uzgaja masline