mȁtičnjāk

im. m. 〈G mȁtičnjāka; mn. N mȁtičnjāci, G mȁtičnjākā〉 1. bot. trajna zeljasta biljka koja sadržava eterično ulje limunasta mirisa 2. biol. stanica u pčelinjemu saću u kojoj se razvija matica

matrìca

im. ž. 〈G matrìcē; mn. N matrìce, G matrícā〉 obrazac po kojemu se što izrađuje, umnaža

matúra

im. ž. 〈G matúrē; mn. N matúre, G matúrā〉 ispit koji se polaže na kraju završnoga razreda srednje škole

maturálac

im. m. 〈G maturálca; mn. N maturálci, G matùrālācā〉 razg. v. maturalno putovanje pod putovanje ◇ mali ~ razg. putovanje na koje se ide pri kraju osnovne škole

mȁturālnī

prid. 〈G mȁturālnōg(a); ž. mȁturālnā, s. mȁturālnō〉 koji se odnosi na maturu [maturalna večera; ~ rad]

matùrant

im. m. 〈G matùranta; mn. N matùranti, G matùranātā〉 osoba koja pohađa završni razred srednje škole

matùrantica

im. ž. 〈G matùranticē; mn. N matùrantice, G matùrantīcā〉 djevojka koja pohađa završni razred srednje škole

matùrantičin

prid. 〈G matùrantičina; ž. matùrantičina, s. matùrantičino〉 koji pripada maturantici

mauzòlēj

im. m. 〈G mauzoléja; mn. N mauzoléji, G mauzoléjā〉 velika i ukrašena grobnica

mȁzānje

im. s. 〈G mȁzānja〉 1. nanošenje masti, kreme ili ulja na koga ili što 2. v. onečišćavanje, onečišćivanje, prljanje

mȁzati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȁžēm, 3. l. mn. mȁžū, imp. mȁži, aor. mȁzah, imperf. mȁzāh, prid. r. mȁzao, prid. t. mȁzān〉 v. onečišćavati, onečišćivati, prljati • mȁzati (se) 〈prijel.〉 nanositi mast, kremu ili ulje na koga ili što [~ dijete kremom; ~ maslac na kruh] • mȁzati se 〈povr.〉 v. prljati se pod prljati

màzga

im. ž. 〈G màzgē, DL màzgi; mn. N màzge, G mázgā/màzgī〉 zool. domaća životinja, neplodni križanac konja i magarice koji se koristi za vuču, jahanje i nošenje tereta

máziti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȃzīm, 3. l. mn. mȃzē, imp. mázi, aor. mázih, imperf. mȃžāh, prid. r. mázio, prid. t. mȃžen〉 nježno postupati s kim [~ dijete]; sin. tetošiti • máziti se 〈povr.〉 izmjenjivati nježnosti s kim

màziv

prid. 〈G màziva; odr. màzivī, G màzivōg(a); ž. màziva, s. màzivo〉 koji se može mazati [mazivo ulje]

mȁzīvo

im. s. 〈G mȁzīva; mn. N mȁzīva, G mȁzīvā〉 sredstvo za smanjivanje trenja podmazivanjem

mazòhist

im. m. 〈G mazòhista, V mazòhistu; mn. N mazòhisti, G mazòhīstā〉 osoba koja uživa u vlastitim patnjama; ant. sadist

mazòhistica

im. ž. 〈G mazòhisticē; mn. N mazòhistice, G mazòhistīcā〉 žena koja uživa u vlastitim patnjama; ant. sadistica

mazòhističin

prid. 〈G mazòhističina; ž. mazòhističina, s. mazòhističino〉 koji pripada mazohistici; ant. sadističin

mazohìstičkī

prid. 〈G mazohìstičkōg(a); ž. mazohìstičkā, s. mazohìstičkō〉 koji se odnosi na mazohiste i mazohizam; ant. sadistički

mazohìzam

im. m. 〈G mazohìzma〉 uživanje u vlastitim patnjama; ant. sadizam

mážēnje

im. s. 〈G mážēnja〉 1. nježno postupanje s kim 2. izmjenjivanje nježnosti s kim

MB

oznaka za megabajt

me

os. zam. 〈GA〉 v. pod ja

mȇ

usk. oponaša glasanje ovce

mèāndar

im. m. 〈G mèāndra, I mèāndrom; mn. N mèāndri, G mèāndārā〉 1. lik. antički ornament čiji se elementi (polukružni zavoji ili lomljena crta) ponavljaju u neprekinutome nizu 2. zem. zavoj na riječnim tokovima u naplavnim ravnicama koji je nastao zbog slabljenja dubinske i jačanja bočne erozije

mecéna

im. m. 〈G mecénē, V mȅcēno; mn. N mecéne, G mecénā〉 osoba koja materijalno pomaže napredak umjetnosti, znanosti ili sporta

mȅč

im. m. 〈G mèča, I mèčom; mn. N mèčevi, G mȅčēvā〉 sp. natjecanje dvaju igrača [boksački ~; teniski ~]

mèćava

im. ž. 〈G mèćavē; mn. N mèćave, G mȅćāvā〉 met. gust snijeg praćen jakim vjetrom; sin. vijavica

mȇd

im. m. 〈G mȅda, L mèdu〉 sladak gusti sok koji pčele proizvode od cvjetnoga soka i medne rose koju skupljaju na cvjetovima [lipov ~; šumski ~] ♦ teče ~ i mlijeko svega ima u obilju, sve je savršeno, ne može biti bolje

mèdalja

im. ž. 〈G mèdaljē; mn. N mèdalje, G medáljā〉 kovinska pločica kružnoga oblika s reljefnim prikazom koje osobe ili događaja, dodjeljuje se kao znak počasti ili nagrada za uspjeh na kojemu natjecanju ili u radu, za hrabrost u ratu i sl. [brončana ~; olimpijska ~; srebrna ~; zlatna ~]

medàljōn

im. m. 〈G medaljóna; mn. N medaljóni, G medaljónā〉 privjesak, obično ovalna oblika, može se otvarati, a nosi se na lančiću ili vrpci oko vrata

mèden

prid. 〈G medèna; odr. mèdenī, G mèdenōg(a); ž. medèna, s. medèno〉 pren. koji je sladak kao med [medena usta; medeni osmijeh]

medènjāk

im. m. 〈G medenjáka; mn. N medenjáci, G medenjákā〉 kolač od tijesta s medom

medicína

im. ž. 〈G medicínē〉 znanost koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti i ozljeda [student medicine]

medìcīnka

im. ž. 〈G medìcīnkē, DL medìcīnki; mn. N medìcīnke, G medìcīnkā/medìcīnkī〉 sp. velika teška lopta koja služi za vježbe jačanja

medìcīnskī

prid. 〈G medìcīnskōg(a); ž. medìcīnskā, s. medìcīnskō〉 koji se odnosi na medicinu

mȇdij

im. m. 〈G mȇdija; mn. N mȇdiji, G mȇdījā〉 1. sredstvo i način prenošenja podataka i sporazumijevanja među ljudima [masovni mediji] 2. sredina u kojoj se tko kreće, područje u kojemu se što zbiva 3. osoba natprirodnih sposobnosti

mȇdījskī

prid. 〈G mȇdījskōg(a); ž. mȇdījskā, s. mȇdījskō〉 koji se odnosi na medije, sredstvo i način prenošenja podataka

meditácija

im. ž. 〈G meditácijē〉 1. rel. duboka koncentracija, razmišljanje o duhovnim pojmovima ili težnja stanju bez misli u tišini ili s pomoću molitve 2. razg. duboko razmišljanje o čemu

meditírati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. medìtīrām, 3. l. mn. meditírajū, imp. medìtīrāj, aor. meditírah, imperf. medìtīrāh, prid. r. meditírao〉 1. biti u stanju meditacije, duboko se koncentrirati, razmišljati o duhovnim pojmovima ili težiti stanju bez misli u tišini ili s pomoću molitve 2. pren. duboko o čemu razmišljati, utonuti u misli

mȅdnī

prid. 〈G mȅdnōg(a); ž. mȅdnā, s. mȅdnō〉 koji se odnosi na med [~ sirup]

médo

im. m. 〈G médē; mn. N méde, G médā〉 hip. medvjed od milja

medrèsa

im. ž. 〈G medrèsē; mn. N medrèse, G medrésā〉 muslimanska vjerska škola

medúnac

im. m. 〈G medúnca; mn. N medúnci, G mèdūnācā〉 bot. hrast koji raste u mediteranskome području

medúza

im. ž. 〈G medúzē; mn. N medúze, G medúzā〉 zool. a. 〈mn.〉 skupina obrubnjaka iz spolne generacije žarnjaka tijela poput klobuka od želatinozne tvari s lovkama i žarnicama koji slobodno plivaju morem b. pripadnik istoimene skupine

mèdvjed

im. m. 〈G mèdvjeda; mn. N mèdvjedi, G mȅdvjēdā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica najvećih sisavaca iz skupine zvijeri crne, smeđe ili bijele boje, snažne građe, jakih nogu i kratka repa 2. pripadnik istoimene porodice [polarni ~; smeđi ~] ♦ zaštićen kao ~ potpuno zaštićen

mèdvjedica

im. ž. 〈G mèdvjedicē; mn. N mèdvjedice, G mèdvjedīcā〉 ženka medvjeda ◇ sredozemna ~ zool. životinja iz porodice tuljana sivosmeđe ili tamnosmeđe boje krzna s velikom bijelom mrljom na trbuhu

mèdvjedić

im. m. 〈G mèdvjedića; mn. N mèdvjedići, G mèdvjedīćā〉 mlado medvjeda

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga