im. ž. 〈G mandolínē; mn. N mandolíne, G mandolínā〉 glazb. žičano glazbalo kruškasta oblika s četirima parovima žica

im. m. 〈G mandolìnista, V mandolìnistu; mn. N mandolìnisti, G mandolìnīstā〉 glazbenik koji svira mandolinu

im. ž. 〈G mandolìnisticē; mn. N mandolìnistice, G mandolìnistīcā〉 glazbenica koja svira mandolinu

prid. 〈G mandolìnističina; ž. mandolìnističina, s. mandolìnističino〉 koji pripada mandolinistici

im. ž. 〈G mȁndulē; mn. N mȁndule, G mȁndūlā〉 v. krajnik

im. m. 〈G manekéna, V mȁnekēne; mn. N manekéni, G manekénā〉 osoba koja u reklamne svrhe pokazuje novu odjeću

im. ž. 〈G manèkēnkē, DL manèkēnki; mn. N manèkēnke, G manèkēnkā/manèkēnkī〉 žena koja u reklamne svrhe pokazuje novu odjeću

prid. 〈G manèkēnskōg(a); ž. manèkēnskā, s. manèkēnskō〉 koji se odnosi na manekene i manekenstvo

im. s. 〈G manekènstva〉 djelatnost kojom se bave manekeni

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. manèvrīrām, 3. l. mn. manevrírajū, imp. manèvrīrāj, aor. manevrírah, imperf. manèvrīrāh, prid. r. manevrírao〉 vješto upravljati vozilom ili plovilom

im. m. 〈G mangána〉 kem. kemijski element (Mn), u prirodi se samostalno pojavljuje samo u meteoritima, sivobijela tvrda kovina potrebna za život biljaka i životinja

prid. 〈G mangánova; ž. mangánova, s. mangánovo〉 kem. 1. koji pripada manganu [~ atom] 2. koji sadržava mangan [~ dioksid]

im. m. 〈G mȁnga; mn. m. s. N mȁngi/mȁnga, G mȃngā〉 bot. jestiv žut ili crvenkast sočan plod mangovca

im. m. 〈G mȁngōvca; mn. N mȁngōvci, G mȁngovācā〉 bot. vazdazelena tropska biljka jestivih plodova i malih bijelih cvjetova koja raste u Aziji, Africi i Americi

im. ž. 〈G màngrovē; mn. N màngrove, G mȁngrōvā〉 bot. biljka iz skupine drvenastih močvarnih biljaka s brojnim vanjskim i zračnim korijenima, uspijeva na obalama tropskoga pojasa

im. m. 〈G màngupa; mn. N màngupi, G mȁngūpā〉 vragolast dječak ili mladić; sin. deran, vragolan

im. ž. 〈G mànijē; mn. N mànije, G mȁnījā〉 1. med. psihičko stanje naglašene opsjednutosti čime, psihoza kod koje dolazi do poremećaja raspoloženja, osjećanja sreće i uzbuđenosti te do poremećaja motorike 2. pren. opsjednutost ili zaluđenost čime

prid. 〈G mȁnijāčkōg(a); ž. mȁnijāčkā, s. mȁnijāčkō〉 koji se odnosi na manijake

im. m. 〈G mȁnijāka, V mȁnijāče; mn. N mȁnijāci, G mȁnijākā〉 1. med. psihički bolesnik koji pati od manije 2. pren. čovjek poremećena nasilničkoga ponašanja

im. ž. 〈G maniòkē, DL maniòki〉 bot. tropska gomoljasta grmolika biljka iz čijega se gomolja dobiva hranjivi škrob

im. m. 〈G manipùlātora, V manipùlātore; mn. N manipùlātori, G manipùlātōrā〉 osoba koja kime ili čime manipulira

im. ž. 〈G manipùlātoricē; mn. N manipùlātorice, G manipùlātorīcā〉 žena koja kime ili čime manipulira

prid. 〈G manipùlātoričina; ž. manipùlātoričina, s. manipùlātoričino〉 koji pripada manipulatorici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. manipùlīrām, 3. l. mn. manipulírajū, imp. manipùlīrāj, aor. manipulírah, imperf. manipùlīrāh, prid. r. manipulírao〉 1. stručno upravljati, rukovati, raspolagati čime 2. pren. upravljati čijim postupcima, postizati da tko radi ono što odgovara onomu koji upravlja

im. m. 〈G mànometra, I mànometrom; mn. N mànometri, G mànometārā〉 tehn. instrument za mjerenje tlaka

im. ž. 〈G màntijē〉 duga svećenička haljina

im. ž. 〈G manufaktúrē; mn. N manufaktúre, G manufaktúrā〉 radionica u kojoj se rad obavlja uglavnom ručno, a podijeljen je tako da svaki radnik radi u jednome dijelu proizvodnoga procesa

im. m. 〈G mánjka; mn. N mánjci, G mȃnjākā〉 gosp. 1. ono što manjka ili čega nedostaje; sin. (deficit) 2. ono što nedostaje ili čega nema [~ dobre volje; ~ hrane; ~ novca]; sin. nedostatak; ant. višak

pril. mat. znak (-) koji označuje oduzimanje; sin. (minus); ant. (plus), više

im. ž. 〈G manjìnē; mn. N manjìne, G manjínā〉 manji dio koje cjeline [~ razreda]; ant. većina ◇ nacionalna ~ skupina ljudi jedne narodnosti koja živi među pripadnicima drugoga mnogobrojnijeg naroda u istoj državi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. mànjkā, 3. l. mn. mànjkajū, aor. 3. l. jd. mȁnjkā, imperf. 3. l. jd. mànjkāše, prid. r. mànjkao〉 nemati dosta čega, oskudijevati u čemu [Manjka mi novca.]; sin. nedostajati; ant. dostajati

prid. 〈G mànjkava; odr. mànjkavī, G mànjkavōg(a); ž. mànjkava, s. mànjkavo; komp. manjkàvijī〉 koji nije onakav kakav bi trebao biti, koji ima nedostataka [manjkavo rješenje]

im. ž. 〈G mànjkavosti, I mànjkavošću/mànjkavosti〉 svojstvo onoga što je manjkavo

im. ž. 〈G mȁpē; mn. N mȁpe, G mȃpā〉 1. korice za papire i crteže ili zbirka crteža [~ za likovni odgoj] 2. inform. a. apstraktni objekt koji može sadržavati mnoge istovrsne dokumente b. v. imenik 3. → zemljovid

im. ž. 〈G màramē; mn. N màrame, G mȁrāmā〉 v. rubac

im. ž. 〈G màramicē; mn. N màramice, G màramīcā〉 um. v. rupčić

im. m. 〈G mȁratōna; mn. N mȁratōni, G mȁratōnā〉 sp. atletska olimpijska disciplina, trčanje na 42195 m

im. m. 〈G maratónca, V mȁratōnče; mn. N maratónci, G maràtōnācā〉 čovjek koji se bavi maratonom

prid. 〈G maratónčeva; ž. maratónčeva, s. maratónčevo〉 koji pripada maratoncu

im. ž. 〈G maràtōnkē, DL maràtōnki; mn. N maràtōnke, G maràtōnkā/maràtōnkī〉 žena koja se bavi maratonom

prid. 〈G mȁratōnskōg(a); ž. mȁratōnskā, s. mȁratōnskō〉 1. koji se odnosi na maraton [maratonska staza] 2. pren. koji traje veoma dugo [~ sastanak]

im. m. 〈G marcipána; mn. N marcipáni, G marcipánā〉 smjesa od badema i šećera

im. ž. 〈G marèlicē; mn. N marèlice, G marèlīcā〉 bot. 1. bjelogorična voćka s okruglastim žutonarančastim plodovima 2. okruglast mesnat jestiv žutonarančast plod istoimene voćke s velikom glatkom košticom [džem od marelica]

im. ž. 〈G margàretē; mn. N margàrete, G margàrētā〉 v. ivančica

im. m. 〈G margarína; mn. N margaríni, G margarínā〉 namaz od biljnih ulja s dodatkom emulgatora, vitamina A i D te obranoga mlijeka

im. ž. 〈G margínē; mn. N margíne, G margínā〉 1. dio rubne površine papira ili stranice knjige između teksta i ruba papira, bjelina oko teksta 2. pren. ono što je uz rub čega, izvan središta pažnje ili zbivanja [~ događaja; ~ društva]

im. ž. 〈G marihuànē〉 1. v. indijska konoplja pod konoplja 2. farm. lakša droga koja se dobiva od osušenih cvjetnih vršaka indijske konoplje; sin. trava razg.

prid. 〈G marìjānskōg(a); ž. marìjānskā, s. marìjānskō〉 koji se odnosi na Mariju, Isusovu majku [marijanska poezija]