im. ž. 〈G mesàricē; mn. N mesàrice, G mesàrīcā〉 obrtnica koja obrađuje i prodaje meso

prid. 〈G mesàričina; ž. mesàričina, s. mesàričino〉 koji pripada mesarici

prid. 〈G mesárova; ž. mesárova, s. mesárovo〉 usp. mesarev

prid. 〈G mèsārskōg(a); ž. mèsārskā, s. mèsārskō〉 koji se odnosi na mesare

im. m. 〈G mèsijē〉 rel. 1. pomazanjem ustoličeni kralj kao Božji izabranik; sin. (pomazanik) 2. (Mèsija) jedno od imena Isusa Krista kojim se naglašuje njegova uloga spašavanja čovjeka; sin. Spasitelj v. pod spasitelj

im. m. 〈G mèsīnga〉 kem. slitina bakra i cinka

prid. 〈G mèsnata; odr. mèsnatī, G mèsnatōg(a); ž. mèsnata, s. mèsnato; komp. mesnàtijī〉 1. koji ima mnogo mesa [mesnata slanina] 2. pren. koji ima debeli sloj tkiva nalik na meso [mesnati plodovi; mesnato lišće]

prid. 〈G mȇsnōg(a); ž. mȇsnā, s. mȇsnō〉 1. koji se odnosi na meso [mesna industrija] 2. koji je od mesa [~ doručak; ~ narezak]

im. ž. 〈G mésnicē; mn. N mésnice, G mésnīcā〉 prodavaonica u kojoj se prodaje meso i mesne prerađevine

im. s. 〈G mȇsa; mn. N mȇsa, G mȇsā〉 1. mišićno tkivo čovjeka i nekih životinja između kože i kostiju 2. dijelovi tijela životinja pripremljeni kao hrana [mljeveno ~; riblje ~] 3. pren. mekano i sočno tkivo oko koštice voća [~ breskve] ♦ od krvi i mesa, usp. krv; topovsko ~ vojnici koji se šalju na ratište da poginu

im. m. 〈G mȅsojēda; mn. N mȅsojēdi, G mȅsojēdā〉 v. mesožder

prid. 〈G mȅsopūsnōg(a); ž. mȅsopūsnā, s. mȅsopūsnō〉 koji se odnosi na mesopust; sin. fašnički pokr., razg.

im. m. 〈G mȅsopūsta; mn. N mȅsopūsti, G mȅsopūstā〉 vrijeme pučkih svečanosti i maskiranja od Badnjaka do korizme; sin. fašnik pokr., razg.

im. m. 〈G mȅsoždēra; mn. N mȅsoždēri, G mȅsoždērā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina organizama koji se hrane pretežno mesom 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (mesojed)

im. ž. 〈G mȅsoždērkē, DL mȅsoždērki; mn. N mȅsoždērke, G mȅsoždērkā/mȅsoždērkī〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina biljaka koje imaju organe za hvatanje i probavu malih životinja 2. pripadnica istoimene skupine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mètem, 3. l. mn. mètū, imp. mèti, aor. mètoh, imperf. mètijāh/mètāh, prid. r. mȅo, prid. t. mèten, pril. s. mètūći〉 1. čistiti kakav prostor metlom ili sličnim pomagalom [~ dvorište; ~ hodnik] 2. 〈3. l.〉 pren. jako puhati udarajući o tlo [Snijeg mete.; Vjetar mete.]

im. m. 〈G mèstika, V mȅstiče; mn. N mèstici, G mȅstīkā〉 mješanac bijelca i Indijanca

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. mèškoljīm se, 3. l. mn. mèškoljē se, imp. meškòlji se, aor. meškòljih se, imperf. mèškoljāh se, prid. r. meškòljio se〉 micati se na mjestu zbog nervoze, neugode ili neudobnosti

im. ž. 〈G métē; mn. N méte, G métā〉 1. v. cilj 2. ploča s koncentričnim krugovima koju treba pogoditi strelicom ♦ biti na meti biti izložen napadima, biti izložen opasnosti (kritici)

im. m. 〈G metabolìzma〉 biol. svi biokemijski procesi u organizmu u kojima se razgrađuju ili sintetiziraju biološki važni spojevi

im. m. 〈G metafìzičāra, V metafìzičāru/metafìzičāre; mn. N metafìzičāri, G metafìzičārā〉 stručnjak koji se bavi metafizikom

prid. 〈G metafìzičāreva; ž. metafìzičāreva, s. metafìzičārevo〉 koji pripada metafizičaru; sin. metafizičarov

im. ž. 〈G metafìzičārkē, DL metafìzičārki; mn. N metafìzičārke, G metafìzičārkā/metafìzičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi metafizikom

prid. 〈G metafìzičārova; ž. metafìzičārova, s. metafìzičārovo〉 usp. metafizičarev

prid. 〈G metafìzičkōg(a); ž. metafìzičkā, s. metafìzičkō〉 koji se odnosi na metafizičare i metafiziku [metafizičko pitanje]

im. ž. 〈G metafìzikē, DL metafìzici〉 fil. grana filozofije koja se bavi prvim načelima, načelima stvarnosti koja nadilaze ona u bilo kojoj znanosti

im. ž. 〈G metàforē; mn. N metàfore, G metàfōrā〉 knjiž. stilska figura koja se temelji na prenošenju značenja po sličnosti, skraćena poredba u kojoj se značenje jedne riječi zamjenjuje značenjem druge riječi

prid. 〈G metafòrična; odr. metafòričnī, G metafòričnōg(a); ž. metafòrična, s. metafòrično; komp. metaforìčnijī〉 koji je pun metafora, koji ima preneseno značenje; sin. slikovit pren.

im. m. 〈G mȅtka; mn. N mȅtci, G mȅtākā〉 vojn. streljivo koje se sastoji od čahure s barutom i upaljačem [puščani ~] ♦ brz kao ~ veoma brz; izjuriti (izletjeti) kao ~ izjuriti što je brže moguće; naglo izletjeti

im. m. 〈G metála; mn. N metáli, G metálā〉 v. kovina

prid. 〈G mètālnōg(a); odr. mètālnī, G mètālnōg(a); ž. mètālna, s. mètālno〉 koji je poput onoga koji proizvodi kovinski predmet [~ zvuk]

prid. 〈G mètālnōg(a); ž. mètālnā, s. mètālnō〉 v. kovinski

im. m. 〈G mȅtalofōna; mn. N mȅtalofōni, G mȅtalofōnā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od niza kovinskih pločica različite duljine

im. ž. 〈G metalùrgijē〉 gosp. proizvodnja i obradba kovina [crna ~]

prid. 〈G metàlurškōg(a); ž. metàlurškā, s. metàlurškō〉 koji se odnosi na metalurgiju

im. ž. 〈G metamorfózē〉 1. v. preobrazba 2. bot. preoblikovanje biljnih organa; sin. preobrazba 3. zool. niz promjena koje se događaju prelaskom nekih organizama iz oblika ličinke u odraslu životinju; sin. preobrazba

im. m. 〈G metána〉 kem. najjednostavniji ugljikovodik i organski spoj, bezbojni zapaljivi plin bez mirisa koji se nalazi u močvarama i u vulkanskim plinovima, glavni je sastojak prirodnoga plina

im. m. 〈G metanóla〉 kem. najjednostavniji alkohol, bezbojna otrovna tekućina koja se upotrebljava u kemijskoj industriji; sin. metilni alkohol v. pod alkohol

im. m. 〈G mȅtra, I mȅtrom; mn. N mȅtri, G mȅtārā〉 1. fiz. osnovna mjerna jedinica za duljinu (m) ◇ četvorni/kvadratni ~ osnovna mjerna jedinica za površinu (m²); kubni ~ mjerna jedinica za obujam (m³); sin. kubik razg. 2. mjerilo kojim se mjeri duljina [krojački ~; stolarski ~] 3. knjiž. mjera ritma stiha ♦ ~ i žilet jako nizak, niska rasta

im. ž. 〈G metastázē; mn. N metastáze, G metastázā〉 med. širenje bolesnih stanica iz mjesta nastanka u druga tkiva i organe krvlju i limfom

im. ž. 〈G metàtezē〉 jez. glasovna promjena u kojoj dolazi do premještanja glasova i glasovnih skupina

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȅćēm, 3. l. mn. mȅćū, imp. mèći, aor. mètah, imperf. mȅtāh, prid. r. mètao, prid. t. mȅtān〉 razg. v. stavljati

im. m. 〈G meteóra, I meteórom; mn. N meteóri, G meteórā〉 astr. malo nebesko tijelo u Sunčevu sustavu koje u Zemljinoj atmosferi izgara i ostavlja svijetli trag ♦ zablistati (pojaviti se i sl.) kao ~ steći iznenadnu slavu (ugled), naglo se proslaviti

im. m. 〈G meteoríta; mn. N meteoríti, G meteorítā〉 astr. meteor koji je pao na površinu Zemlje jer nije izgorio u atmosferi

im. m. 〈G meteoròloga, V meteoròlože; mn. N meteoròlozi, G meteoròlōgā〉 stručnjak koji se bavi meteorologijom, koji prati stanje u atmosferi i predviđa vremenske promjene

im. ž. 〈G meteorològijē〉 znanost koja proučava stanje u atmosferi i pojave koje se u njoj događaju

im. ž. 〈G meteoròloginjē; mn. N meteoròloginje, G meteoròlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi meteorologijom, koja prati stanje u atmosferi i predviđa vremenske promjene

prid. 〈G meteoròloškōg(a); ž. meteoròloškā, s. meteoròloškō〉 koji se odnosi na meteorologe i meteorologiju